Nacionalno pomirenje izvršeno je kod svih naroda samo ne u Crnoj Gori. Glavni razlog tome je što je režim anatemisao istinu. Narod na ovim prostorima je oduvijek živio u smutnim vremenima. Vrijeme u kome živimo je zlo vrijeme, vrijeme beznađa, nasilja, izopačenih mjerila vrijednosti, haosa!

Ovo je vrijeme u kome glavnu riječ vode pomračeni umovi, ovo je vrijeme u kome se ubija istina i fabrikuju laži. Ovo je vrijeme u kome cvjeta kriminal, a na optuženičku klupu se izvode ljudi koji su se iskazali kao istinski borci protiv korupcije i kriminala. Svijetom vladaju dobro organizovani i udruženi mediokriteti koji čine sve da ponište ono ljudsko u nama. Ma koliko se trudili, aktuelni vlastodršci neće moći da sakriju zlodjela koja su počinili nad sopstvenim građanima. Oni treba da znaju da uvijek postoji neko ko će kao neposredni svjedok svih tih događaja jednoga dana progovoriti i saopštiti istinu. Nepočinstva se ne mogu zaboraviti naređenjima, ma koliko se njihovi akteri trudili da ih sakriju. Nije nepoznato da su na ovim prostorima kroz istoriju jedni davali glave za ideale, a drugi gubili ideale da bi sačuvali glave. To se lako može i dokazati ako se prisjetimo,kako su političari u Crnoj Gori mijenjali svoje stavove od izbora do izbora. Taj njihov put slijedio je veliki broj njihovih podanika samo da bi ostao blizu vaganu.
„Vjerovao sam da su ova vremena zauvijek ostala za nama, jer su se na ovom malom crnogorskom prostoru kroz vjekove događale krvave drame“, komentariše ovo vrijeme sada već starina koji je za vrijeme vladavine Mila Đukanovića, više puta, prisustvovao batinjanju, trovanju bojnim otrovima i suzavcima nedužnog naroda, a najveće zlo koje može snaći jedan narod je kada se neljudi dokopaju vlasti. Crna Gora je takvih prepuna. Oni su izgubili obraz, pljunuli na svetinje predaka. Ljude na vlasti podstiču kukavice, bodre ih laskavci, podržavaju lopovi, tako da je njihova predstava o sebi uvijek ljepša nego istina. Nijedna vlast nije vječna, pa neće biti ni ova. Raniji crnogorski vladari osjećali su svoju odgovornost pred Bogom ili pred sopstvenom savješću, a ovi ni pred kim. Tako je Đukanović na svojoj inauguraciji najavio obračun sa Mitropolijom crnogorsko- primorskom i time nagovijestio nove podjele sa nesagledivim posledicama. Veliki narodi se nikada nijesu odricali svoje prošlosti. Ostavljali su je onakvom kakva jeste, da o njoj sudi istorija. Crnogorski vazali se trude da izbrišu sve ono na čemu se zasnivala Crna Gora. Zna se i zbog čega. Zato što upravo naši aktuelni vlastodršci služe velikim silama i nemaju ništa autentično. Stvorili su ispražnjenog čovjeka kome su nevažni i preci i potomci, i prošlost i budućnost. Stravična je njihova ostrašćenost prema Srbima, ali i svim protivnicima režima. Živimo u duhovnoj praznini u kojoj se najbolje snalaze šverceri, lopovi, politikanti i političke udvorice. Vlastodršci su se obogatili neradom i neznanjem. Njihovi glasači izgleda nikada neće shvatiti da čovjek nije čovjek ako nije slobodan.
Nigdje nećete naći državu koju je Svevišnji darivao tako čudesnom prirodnom ljepotom, a da je režim degradirao do te mjere da više nema te pameti koja to može ispraviti. No, i to bismo lakše preboljeli od zle krvi koju je među građanima Crne Gore prosula vlast, kojoj je bitnije prebrojavanje po nacionalnim, vjerskim, ideološkim i drugim osnovama od pomirenja i izgradnje srećnijeg i bogatijeg društva. Što bi rekao jedan moj prijatelj, komentarišući ovo vrijeme: „Neka nam je Bog u pomoći.“