Piše: Jovo Pejović

Crna Gora je u najvećoj političkoj i državnoj krizi. Čelnici policije, tužilaštva i sudstva otvoreno su se stavili u službu jednog čovjeka i njemu bliske interesne grupe, kojima je cilj da unište i ponize istorijsku prošlost Crne Gore, rasprodaju njena nacionalna dobra, prirodne i druge vrijednosti, i ukinu Srpsku pravoslavnu crkvu. Nastavlja se krađa narodne volje u gradovima gdje je opozicija na vlasti, političkom korupcijom i kupovinom odbornika. Nosioci najviših državnih funkcija, za koje sav narod zna koliko su pošteni i koliko vode računa o dobru države i naroda, nastavljaju s poslovima zbog kojih se u svakoj pravno uređenoj državi krivično odgovara. Prema svima koji drugačije misle primjenjuje se sila. Hapse, privode na informativne razgovore, ostavljaju bez posla, prijeti se egzistenciji njihovih porodica.

Hrabre proganjaju, plahe potkupljuju. Sakrivena pod kišobranom NATO-a i tobožnjeg demokratskog puta ka Evropskoj uniji, ova vlast nas vraća u najmračnije periode naše istorije. Vlast koja se održava golom silom i političkom korupcijom nema pravo da bude vlast. Oni koji danas kradu, prijete i podmićuju, sjutra će raditi i crnje stvari. Ako ih 30. avgusta ne pobijedimo, sjutra nas čeka neuporedivo veće zlo. One koji ne podržavaju režim proglasili su neprijateljima Crne Gore, jer su sebe poistovjetili sa državom, da bi lakše manipulisali građanima. Oni koji ne misle kao vlast ne mrze nikoga.

Oni poštuju sve nacije i vjere. Oni nijesu protiv svoje države jer su utemeljeni u svaki dio njene istorije i njenog bića. Njima vlast podmeće da ne vole Crnu Goru, radi očuvanja nezakonito stečene imovine. Klasičan primjer za to je njihov glavni ideolog Svetozar Marović koji je, kad mu je prigustilo, pobjegao iz Crne Gore, što bi zarad očuvanja otetog od naroda učinili i svi ostali iz vrha vlasti. Oni koji ne podržavaju vlast nijesu nikakva nasilnička grupa, kako ih vlast želi predstaviti, ali su odlučni da se svim raspoloživim demokratskim sredstvima bore i izbore za prava koja im pripadaju. Oni ne žele vlast za sebe, oni se bore za državu u kojoj će građani slobodno iskazivati svoju volju i izgrađivati društvo u kome će svi biti ravnopravni. Borba za slobodnu i demokratsku Crnu Goru je cilj kome teže svi oni koji je iskreno vole. Oni koji na izborima kradu i falsifikuju narodnu volju, oni koji ponižavaju sopstveni narod ne zaslužuju da budu vlast. Crnoj Gori treba vlast koja će imati kuraži da stane i pred one koji protestuju protiv nje, i suoči se sa njihovim zahtjevima.

Tek tada ćemo moći da kažemo da imamo demokratsku vlast. Odbrana osnovnih ljudskih prava i sloboda, koje jemči Ustav, univerzalno je pravo koje se u Crnoj Gori drastično krši. Lideri nacionalnih manjina zavaljeni u lagodnim foteljama vlasti, opijeni sopstvenim privilegijama, ništa nijesu učinili da se životni standard građana koje predstavljaju poboljša. Da nije pomoći njihovih sunarodnika koji su pošli u svijet trbuhom za kruhom, život ovih građana bio bi još teži. Režim Mila Đukanovića je, preko njihovih lidera, opoziciju predstavio neprijateljima nacionalnih manjina. Pritom, vlast decenijama krije istinu o deportaciji Bošnjaka, ratnim operacijama oko Dubrovnika i akciji Orlov let, što je trebalo davno da odgonetne tadašnji i sadašnji gospodar naših sudbina Milo Đukanović, koji je neposredni učesnik u donošenju svih odluka vezanih za ratna dešavanja tih godina, a čiji je uticaj na sva zbivanja u Crnoj Gori, kako tada tako i sada, bio najveći. Vrijeme je da se zablude s kojima svi decenijama živimo konačno počnu otkrivati.

Bilo bi to ljekovito, ne samo za stvarnu harmonizaciju odnosa u Crnoj Gori, već i za njenu budućnost. Tome u susret ide izjava Admira Šabotića, objavljena na njegovom fejsbuk profilu, koju su mediji nedavno objavili, a koja glasi: „Godinama tvrdim i javno govorim da je najgori četnički šljam okupljen u DPS-u, oni vas magarče godinama i plaše Srbima. Manipulisanju Bošnjacima se nazire kraj, jer stasavaju generacije koje ne možete preplašiti, potkupiti, niti namagarčiti podmuklim komunističkim forama.”

Izvor: DAN