Piše: Jovo Pejović

Pandemija virusa korona rezotkrila je slabosti kratkovidog i hiperindividualističkog društvenog sistema, navodi u magazinu „Social Europe“ Karin Peterson, švedska novinarka i predsjedavajuća borda WAN-IFRA za slobodu medija. U normalnim državama u kojima se zna ko šta radi glavnu riječ u kriznim štabovima koji koordiniraju mjere za suzbijanje virusa imaju stručnjaci, a ne političari koji žude za maksimalnom pažnjom javnosti.

Među državama u kojima su se političari i političke partije na vlasti stavile u žižu dešavanja počasno mjesto pripada Crnoj Gori. Mnogo toga viđenog ovih dana podsjetilo nas je na predizbornu kampanju DPS-a i njihove poznate scenarije zavođenja selektivnog straha i policijske torture nad građanima, ali i povlačenja poteza koji su isključivo u službi promovisanja politike i političara iz vrha vlasti. Crnogorska vlast je i prije virusa mnogo toga radila naopako, tako da im pandemija pomaže da svoje skandalozne radnje makar privremeno stave u drugi plan. Međutim, kako mjere budu popuštale tako će na svjetlo dana isplivati puno toga o čemu se ovih dana samo šapuće. Naravno, ma koliko im se činilo da će u tome uspjeti, svakome ko iole razmišlja svojom glavom mora biti jasno da ništa više u Crnoj Gori, ali i u svijetu neće biti isto.

Kolaps onih koji su navikli da otimaju i pljačkaju je nadohvat ruke. Naravno oni se neće tek tako pomiriti s krahom svoje bahate, razuzdane opijenosti vlašću. Naprotiv, biće spremni na svaku vrstu rigidnih poteza samo da se spasu. Trebalo bi očekivati da nakon svega što su radili imaju mnogo moćnije protivnike i neće im biti lako da se održe. Što vrijeme više bude prolazilo, oni će sve više tonuti u još veću katastrofu. Nepremostiva prepreka tom njihovom projektu biće Crkva i njeni vjernici.

Ovih dana pojačano o postu i pričešću pišu i posprduju se oni koji, prije svega, ne vjeruju u Boga, niti idu u crkvu, ne poste, niti se pričešćuju. To je ona ista matrica koja se decenijama, da ne kažem vjekovima borila protiv pravoslavlja. U pričešću je najbolji lijek i sila Božija, ako se iskreno i predano vjeruje u Boga. Tada Bog daje snagu i blagoslov i nikada se za dva milenijuma nije desilo da je pričešćem prenesena neka zarazna bolest. Za one koji su se ovih dana po nalogu režima ustremili na Crkvu nema Božije pomoći i blagoslova, ma koliko se naši sveštenici molili za njih i njihove porodice jer su njihova glupost i bezumlje prešli u kolektivno ludilo, zbog čega svi ispaštamo. U ovakvim situacijama kada građani žive u strahu od virusa, njima su potrebni potezi države koji bi ih učinili spokojnim kako bi se osjećali sigurnima.

Vjernici osjećaj sigurnosti traže u Crkvi i vjeri, nažalost, režim im uskraćuje tu sigurnost, zavođenjem torture u vjerskim objketima i oko njih. U istoriji Crne Gore više puta smo bili svjedoci privođenja, hapšenja i ubijanja sveštenika. Privođenje mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija 12. aprila 2020. godine od strane režima Mila Đukanovića, mnogi su poredili sa hapšenjem njegovog plemenika patrijarha Gavrila Dožića 1941. godine u Manastiru Ostrog od strane fašista. I to 79 godina kasnije što je, mora se priznati, zastrašujuće. Nije samo pitanje Crkve aktuelno ovih dana u Crnoj Gori. Aktuelna je i složena ekonomska situacija koja prijeti da u mnogim domaćinstvima donese nespokoj. To što gušenjem osnovnih prava i sloboda režim pokušava ućutkati narod nijednoj vlasti se nije vratilo na dobro. Neće ni ovoj. Tako da ma koliko se trudili, neće im uspjeti da ugase svijeću pravoslavlja koja je odoljela svim iskušenjima kroz prošla vremena.

Izvor: DAN