Razmišljao sam na koji način da obilježim jubilej – 250 kolumni u „Danu”… Objaviti 250 kolumni u najčitanijim dnevnim novinama u Crnoj Gori nije za ignorisanje. Morao sam potencirati ovu činjenicu i zbog svih vjernih čitalaca koji mi se svaki put kada pročitaju novu kolumnu jave ili me zaustave na ulici da me kritikuju, pohvale, a najviše da mi daju ideju za neku novu priču o nekoj novoj, aktuelnoj temi. Bez njihove podrške, teško da bih imao snage da se posvetim ovom zadatku, koji mi u velikoj mjeri pomaže da se, pored pisanja poezije, i na ovaj način predstavim javnosti. Birati teme i ostati u okvirima aktuelnog jeste i nije lak zadatak. Lak je zato što je Crna Gora zahvaljujući režimu postala zemlja s velikim brojem događaja, koji nas do te mjere užasavaju da decenijama nemamo mirnog sna. Težak, jer se treba izdignuti iznad malograđanštine koja nas pritiska na svakom koraku, i poslati poruku javnosti, koja će u tamnoj svakodnevici odškrinuti vrata svjetlosti. Najlošiji su oni tekstovi na koje čitaoci ostaju ravnodušni. Samo tekst koji izazove reakciju, bilo pozitivnu ili negativnu, ima vrijednost. Veliki crnogorski slikar jednom prilikom izjavi da se jednako obraduje kada posmatrač pljune na njegovo platno ili kada iskaže zadovoljstvo, jer je i u jednom i drugom slučaju iskazana reakcija kojom je poslata poruka stvaraocu. Meni su jednako korisni negativni komentari kao i oni pozitivni. Kritikuju me i glasači režima i glasači opozicije. Ali, ma koliko reakcije i jednih i drugih bile često i neprijatne, one me podstiču da nastavim dalje, istim tempom i s istom nadom da sam bar malo pomogao onima koji tragaju za istinom da odrede svoje mjesto u stroju onih koji realno gledaju na stvari. Kako ovaj jubilej pada u susret parlamentarnim izborima, koji mogu biti prekretnica u trasiranju puta Crne Gore u budućnost, treba nešto reći i o njihovom značaju. Moguće da će ovi izbori opredijeliti i na koji način ćemo u budućnosti slaviti Božić, Vaskrs i krsnu slavu. Hoćemo li se svi zajedno radovati ovim praznicima, kao što se vjekovima narod radovao na ovim prostorima. Ili će nam ateisti iz vlasti i NKT-a ispisivati nove običaje koje će, uz asistenciju policije i tužilaštva, sprovoditi u vjerskim objektima i našim domovima. Hoće li naša braća koja su članovi DPS-a imati hrabrosti da se suprotstave svojim šefovima, i da se s nama raduju tih blagih dana, koji su od Boga dati za širenje bratske sloge i ljubavi? Hoće li božja ljubav pobijediti bahatost i golu silu režima? Trideseti avgust će u velikoj mjeri opredijeliti teme o kojima ću u budućnosti pisati. Režim je za 30 godina svoje vladavine imao vremena da pokaže šta zna. A pokazao je da ništa ne zna. Od njihovih obećanja nije ostalo ništa. Sve se raspršilo kao mjehur od sapunica pred njihovom halapljivošću i željom da što više prigrabe za sebe, svoje porodice, kumove i prijatelje. Narod su doveli do bijede i siromaštva, posijali sjeme mržnje, da je više teško naći porodicu koja normalno funkcioniše. Kao i u životu jednog čovjeka, tako i u životu jednog naroda postoje pitanja od kojih se ne smije odustati. Ma kako se odvijale stvari u narednom periodu, borba za očuvanje svetinja je temelj našeg opstanka na ovim prostorima, jer u njima je zapisano naše ime i prezime, u njima su uklesane stope naših predaka, otisci njihovih ruku i dobrota njihove duše. Mitropolija crnogorsko-primorska je bila i ostala najčvršći dio temelja naše kuće, koja se zove Crna Gora, i ona je vjekovima čuva da se ne sruši. Zato je put do Hristove pobjede put sa kojeg nema povlačenja, ma kako se udes našeg vremena koji decenijama traje završio. Građani sa nestrpljenjem očekuju kada će doći dan kada izbori u Crnoj Gori neće promovisati pobjednike i pobijeđene, već će se stvarati uslovi da živimo bolje i srećnije i da ne strahujemo da li će naš javno saopšteni stav biti poziv za odstrel od strane onih koji drugačije misle.

Izvor DAN