Moj istinski prijatelj, sada već u podmaklim godinama, komentarišući aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori dobronamjerno mi je savjetovao da je najvažnije u životu da se čovjek ne plaši. Ja se nikada ničega nijesam plašio. Blisko mi je ono što je govorio Niče: „Nije suština u tome da smo živi, nego kako smo živjeli.“ Svakodnevno viđam ljude koji su zamišljeni i tužni.

Ponekad sretnem i one srećne, ali i jedni i drugi uvijek imaju strah koji ne mogu da shvate. Čovjek ne smije da se plaši ni kada ostane bez prebijene pare, ni kada ima milione, ni kada ostane bez ljubavi, ni kad ima ljubavi, ako je častan.
Ljubav je vrlo važna, naročito onda kad vas svi ostave. Međutim, kada imate porodicu koja vas poštuje i voli, onda imate sve. No, danas je upravo najviše onih kojima su porodice okrenule leđa, koji nemaju toplinu porodičnog doma i čije porodice funkcionišu kao raštimovani orkestri. A kada porodice funkcionišu na takav način, onda je i država preslikana slika te osnovne ćelije društva koja je u Crnoj Gori u prošlosti značila sve. Ona je bila izvor snage, ljubavi i poštovanja, stub na kome je počivalo sve. Iz nje je poticalo i dobro i zlo. Po njoj smo se prepoznavali i kao ljudi i kao bratstvo i pleme, i kao narod. Ona je bila naša lična karta koja nam je otvarala ili zatvarala vrata pred svijetom. Zato se u razgradnji Crne Gore prva na udaru našla porodica kao stožer njenog opstanka kroz vjekove. Krenulo se u promociju novih vrijednosti koje nemaju blage veze sa istinskom Crnom Gorom.

Kao nosioce i promotere tog novog sistema vrijednosti vlast je, između ostalih, odabrala državne medije i režimske novinare koji su odvajkada bili najbolje sluge svih vlasti i glavni saučesnici u kreiranju iskrivljene slike stvarnosti. Da bi ojačali svoj uticaj i otklonili svaki pokušaj slobodomislećih ljudi u državnim medijima, oni su u upravnim odborima instalirali svoje ljude koji bi svaki pokušaj drugačijeg mišljenja u startu sasjekli „sječom glava” onima koji nijesu spremni da se povinuju njihovim paklenim planovima, a sve s ciljem da se spriječi otkrivanje poslova, korupcije i kriminala u koju su umiješani vlast i njeni ortaci. Tako šire lažne slike o stanju u zemlji u kojoj žive i lažu građane Crne Gore za njihove pare, jer bez para građana oni ne bi mogli opstati. U diskriminisanje ličnosti koje se suprotstavljaju njihovom poimanju stvari uključeni su i timovi režimskih plaćenika koji na društvenim mrežama i portalima raznim uvredama i bljuvotinama nastoje da obesmisle borbu za istinsku i čojsku Crnu Goru. Zato treba pokrenuti kampanju kojom bi sve redakcije informativnih portala isključile vulgarne komentare ispod tekstova kako bi se onemogućile gadosti i vulgarizmi, koji su postali pravilo za izražavanje plaćenika, poremećenih i bolesnih pojedinaca kojima portali služe kao mjesta za izricanje mržnje prema svemu ili svima koji misle drugačije.

Danas su Crna Gora i čitav Balkan preplavljeni špijunima raznih obavještajnih službi koje kreiraju političke i druge prilike. Špijuni su među nama, svuda i na svakom mjestu. Ima ih u svim političkim partijama, pa i u opoziciji, a njihov je zadatak da stvaraju atmosferu nepovjerenja i da blate lidere i pojedince koji su osvjedočeni borci protiv režima. Među špijunima najviše ima onih koji imaju dobro čulo sluha i koji na prvi pogled djeluju više naivno nego ozbiljno. Iznenadio sam se kako dobro moj prijatelj poznaje i neke ljude iz mog okruženja koji nemaju značajne političke funkcije, a koji s vremena na vrijeme pokušavaju voditi kadrovsku politiku i uticati na odluke koje donosi opozicija. U svakom slučaju zahvalan sam svom prijatelju na priči koju sam s velikom pažnjom saslušao.

Nedavno sam pročitao i izjavu meni nepoznatog autora koja mi se veoma svidjela i koja se uklapa u ovu priču: „Kada bi me pitali što je važnije, sloboda ili život, ne bih znao odgovoriti, ali znam da je čast za mene najskuplja riječ.“ Koliko je u današnjoj Crnoj Gori čast na cijeni, prosudite sami. Mnogo je onih koji bi rekli malo ili nimalo.

DAN