Piše: Jovo Pejović

Mnogo je onih koji se pitaju zašto opozicija u Crnoj Gori dosad nijednu započetu bitku nije mogla zajedno dovesti do kraja. Odgovor je više nego logičan. Zbog prodanih duša. Zbog sujeta i malo ćara, zbog pohlepe i potrebe pojedinaca da se što prije dočepaju pozicija koje će njima i samo njima donijeti ličnu korist.

Mnogo je onih koji su u proteklih trideset godina izdali i oca, i majku, i brata, i sestru, i svoje pretke i svoje korijene. Koji su se odrekli i imena i prezimena, i vjere, i ideala za koje su se koliko do juče kobajagi borili i krenuli tamo gdje su sve za vijek vjekova pogazili.

Nikada niko neće saznati koliko je samo lidera i visokih funkcionera opozicionih političkih partija radilo na razbijanju opozicionog jedinstva, po diktatu tajne službe države Crne Gore i tajnih službi velikih zapadnih sila koje mešetare ovim prostorima. Naravno, neke od njih je narod uspio prepoznati, ali veliki broj njih još uvijek nije. Najveća tragedija opozicione borbe se ogleda u rasipanju ogromne energije naroda u svim važnim momentima za budućnost Crne Gore koja je završavana razočarenjem, ali nerijetko i trošenjem onih ličnosti, partija i saveza koji su u tu borbu ulazili odlučni da idu do kraja, poštujući volju i potrebu naroda za promjenama.

U svim velikim bitkama koje su vođene na ovim prostorima narod je polagao ispit zrelosti koliko je spreman da se nosi sa izazovima koji su se pred njim postavljali. Reklo bi se da na mnoge od njih nijesmo odgovorili na pravi način. Kolike će posledice snositi Crna Gora zbog takvog odnosa, pokazaće vrijeme, ali u svakom slučaju, ma koliko se vlasti dičile multietničkim i multivjerskim skladom ovo je vrijeme sebičnog zauzimanja što boljih pozicija jednih na štetu drugih, što će se jednog dana Crnoj Gori vratiti kao bumerang. Solidarnosti nema i sve se svodi na svrstavanje jednih na stranu drugih, a protiv trećih. Kada će doći vrijeme naplate naših zabluda samo je pitanje dana, jer ovdje se najmanje radi o interesima Crne Gore.

Sve je podređeno interesima onih izvana, po čijem diktatu i za čije interese se odrađuju poslovi unutar Crne Gore. Zato i imamo nejedinstvo unutar opozicije, jer dio opozicionih lidera za svoj rad ne odgovara građanima Crne Gore već nalogodavcima izvana. Razloga za međusobno nepovjerenje ima napretek, a oni su sadržani u dešavanjima u bližoj i daljoj prošlosti koja su pratila Crnu Goru i činila je podijeljenim društvom. Realno gledajući, teško da opoziciono povjerenje mogu dobiti one ličnosti koje su koliko do juče bile protagonisti nasilnih razbijanja mirnih opozicionih protesta i koje nikada nijesu imale razumijevanja za interese građana koji baštine tekovine svojih predaka i koji su stvarali Crnu Goru kroz istoriju.

Punu podršku ne mogu imati ni oni koji su stajali po strani dok su hapšene njihove opozicione kolege. Opozicioni birači i pored svega traže jedinstveno djelovanje opozicije što je u idealnim uslovima najsigurniji put do pobjede na izborima, ali pritom ne smiju izgubiti iz vida i vrlo važnu činjenicu da prije toga treba sve izvesti na čistac. U opoziciji ima i lidera i partija koji Crnu Goru mogu izvesti iz krize, samo je važno da glasači to prepoznaju i njima ukažu povjerenje. Pritom, nikada ne treba smetnuti s uma da o pobjedniku izbora u Crnoj Gori, odavno, dominantno odlučuje dio međunarodne zajednice koji žuiri na oba oka kada su u pitanju zloupotrebe koje čini režim u izbornom procesu i pomaže da se, uprkos brojnim aferama, krađama i zloupotrebama i dalje održava na vlasti. Zasad nema signala o promjeni takvog stava, a da li će ga biti ostaje da se vidi. Crnoj Gori su potrebne korjenite promjene, a ne promjene da bi sjahao Kurta, a uzjahao Murta. Crnoj Gori je potrebna vlast koja će račune za svoj rad jedino polagati građanima Crne Gore.

Izvor: DAN