Dobro obaviješteni izvori, upućeni u izbornu kampanju DPS-a, sugerišu opozicionim partijama da će se i ovog puta, u vrijeme izbornih aktivnosti, najprljaviji poslovi odrađivati u režiji službe državne bezbjednosti. Služba državne bezbjednosti posjeduje podatke o svakom glasaču ponaosob i na bazi tih podataka gradi strategiju na koga može izvršiti pritisak radi promjene političkog raspoloženja.
Druga aktivnost će se voditi na razbijanju aktuelnih političkih partija preko instaliranih ljudi koji imaju zadatak da prvo steknu povjerenje članstva, a potom po instrukcijama službe državne bezbjednosti krenu u razbijanje partija, izazivajući nezadovoljstva kadrovskim i drugim rješenjima. Gotovo da nije bilo izbora u Crnoj Gori, a da se sve partije nijesu suočavale sa tim pojavama. Meta režima i službe državne bezbjednosti na narednim predsjedničkim i lokalnim izborima biće prvenstveno partije koje konstituišu Demokratski front, ali i ostale opozicione partije. Zato ovo upozorenje treba ozbiljno shvatiti, kako ne bismo došli u situaciju da trud koji partije ulažu u izbornu utakmicu bude uzaludan. U tom scenariju, značajnu ulogu imaju i režimski mediji, koji će vrlo brzo krenuti u licitaciju imenima za najodgovornije funkcije, što će dodatno podgrijati strasti kod članstva, ali i povećati apetite kod pojedinaca. A sve s ciljem izazivanja podjela unutar partija i cijepanja koalicionih saveza. U sve ove aktivnosti dobrano su uključene i strane obavještajne službe, koje u svakoj partiji imaju svoje ljude, preko kojih vrše uticaj radi promocije svojih stavova. Da ove najave imaju smisla, upućuje i žurba DPS- a da što prije preuzme svekoliku kontrolu nad javnim servisom, i tako onemogući bilo kakav uticaj onih struktura koje nijesu pod njegovom kontrolom. Da bi pažnju javnosti odvukli s ovih pitanja u potpuno drugom smjeru, DPS kampanja će se i ovog puta zasnivati na toliko puta ispričanoj priči da bi pobjedom opozicije bio ugrožen državnopravni status Crne Gore i zaustavljene NATO integracije. Da se radi o najvećoj podvali radi bježanja od sumorne ekonomske stvarnosti, korupcije i kriminala, kao i sunovrata institucija sistema, jasno je svakome ko hoće realno da gleda. Na pitanje zašto je to tako, ja bih odgovorio da u Crnoj Gori funkcioniše do perfekcije razrađen udbaško-doušnički sistem, koji je proizveo društvo zabrinjavajućeg pada morala na svim nivoima. Bolje upućeni kažu da je ovaj sistem u tom dijelu rigidniji od onog iz 1948. godine, kada je brat izdao brata, sin oca, kum kuma da bi se dodvorio režimu. U takvom društvu slobodan politički život je nezamisliv, što ruši svaku pomisao da će demokratija na ove prostore uskoro stići. To odgovara i dijelu međunarodne zajednice koja pod presijom drži male države, kakva je i Crna Gora. Tako je Udba, kao u onoj rokerskoj pjesmi, postala naša sudba. U takvom ambijentu će biti održani i predstojeći predsjednički i lokalni izbori. U skladu s tim, DPS će voditi izbornu kampanju, a njihov predsjednički kandidat će biti po mjeri Udbe i šefa režima, ako se on sam ne kandiduje.
Svijet poznaje malo ili nimalo političara koji ulaze u politiku s namjerom da budu engleska kraljica. Jedan od onih koji je pristao na takvu ulogu svakako je Filip Vujanović, koji je punih 15 godina sjedio u zgradi predsjednika države, a da se pritom ništa nije pitao, niti o bilo čemu samostalno odlučivao. Crna Gora će ga pamtiti po telegramima koje je upućivao stranim državnicima, i prisustvima svečanim sjednicama lokalnih parlamenata. Ako se tome doda aboliranje počinilaca teških krivičnih djela, onda je ram za portret ovog tzv. predsjednika potpun. Jednom prilikom je čak i javno zapjevao, što mu nažalost nije bila dobra preporuka da se oproba i na estradnoj sceni. Ako Crna Gora hoće predsjednika, a ne englesku kraljicu, onda svoj glas mora dati kandidatu opozicije, i to one istinske.
Šta će sve raditi režim, nije tajna, njihove metode su odavno poznate. Samo je pitanje šta će novo osmisliti kao sredstvo za zastrašivanje građana. Zastrašujuće je i priznanje bivšeg ministra policije Konjevića da su u noći 24. oktobra 2015. godine u zgradi DB-a on, Milo Đukanović i Duško Marković, tadašnji šef tajne službe, dogovarali scenario kako razbiti mirne građanske proteste opozicije. U sudbonosnim trenucima za budućnost Crne Gore mnogo je bitnije kako će se prema novim izazovima odnositi opozicija, nego šta će raditi režim. Bojazan da se opozicija nikada ne može osloboditi ljudi pod neposrednom kontrolom tajne policije, sa zadatkom razbijanja partija i saveza, nije bez osnova. Ko će u opoziciji biti nosilac tog paklenog scenarija, sigurno neće ostati tajna za sva vremena, kao ni to da li će među nestranačkim kandidatima za predsjedničku funkciju i gradonačelnike na lokalnim izborima biti onih koji su zaduženi da aktuelnom režimu olakšaju put do pobjede. Ako tome dodamo osuđujuće presude DPS sudova liderima DF- a, ucjene i pritiske koji će se vršiti svakodnevno nad građanima, a naročito nad onima koji rade u državnim organima, predstojeće izborno proljeće će za Crnu Goru biti još jedno u nizu nespokojnih, uznemirujućih i zastrašujućih.
DAN