Piše: Jovo Pejović

Oduvijek sam se divio ljudima koji su se mogli oduprijeti taštini, želji za dokazivanjem, karijernim nadmetanjem i porivu da unesu u svoju biografiju neku prestižnu političku funkciju. Samo rijetki su u tome uspjeli. Želja za moći je lomila i one za koje bi na prvi mah pomislili da nijesu iz te priče, kao što su i dobrovoljni odlasci sa političkih funkcija uvijek dolazili u nevrijeme i nevoljno, a što nam trideset godina svjedoči odlazeći režim. Zašto je žudnja za vlašću i moć tako važna u Crnoj Gori, pitanje je koje traži posebnu analizu. Zašto se svi grabe za funkcije koje donose neograničenu moć, političku i finansijsku? Neke analize govore da se vrijednost ljudi u Crnoj Gori prvenstveno temeljila na tome kakvu je ko funkciju ili čin imao.

Tako se stvarao mit o ljudima, bratstvima i plemenima, iako su po čojstvu i junaštvu nerijetko bili bolji oni koji nijesu imali nikoga svoga na važnim funkcijama u državi ili na dvoru, da ne kažem u partijama koje su u novije vrijeme donosile vrednosne sudove o ljudima. Jedno vrijeme su junaštvo i ordenje uticali na vrednovanje ljudi, ali je i tu bilo onih koji su titule dobijali kao miljenici onih koji odlučuju, iako su neki drugi bili mnogo zaslužniji. Nerijetko, uz junaštvo nije išlo i čojstvo. Tako da je broj onih kod kojih se poklapalo i jedno i drugo bio manji nego što smo slušali od naših starih ili učili iz literature. Sve je zavisilo od toga ko su bili autori literarnih djela i koje su motive imali da nekoga prikažu boljim nego što u stvari jeste ili ocrne nekoga ko nije bio po njihovoj volji. Meni su prihvatljivije priče koje su se prenosile s koljena na koljeno, a koje izvorno opisujuju ličnosti i događaje iz raznih perioda, bilo daleke ili bliske prošlosti na način kako ih je narod zapamtio.

Danas se po potrebi, uglavnom u političke svrhe dojučerašnjih partija na vlasti i njima bliskih pojedinaca, promovišu manje ili više one ličnosti koje su s razlogom bile zaboravljene, ne ulazeći u karakter njihove ličnosti i uloge koje su imali u vremenu u kome su živjeli. Crna Gora iz tih vremena pamti ličnosti koje su u nekim istorijskim trenucima ojadile državu i koje bi zbog zločina koje su činili prema sopstvenom narodu, a naročito prema nekim plemenima morale biti podvrgnute ozbiljnom sudu istorije.

Takvu sudbinu ne bi smjeli izbjeći ni aktuelni akteri političke scene koji su glavni krivci za ekonomski i moralni sunovrat naše države. Crna Gora je jedna od rijetkih država koja je u drugi plan stavila one ličnosti koje su dale veliki doprinos kulturnom, naučnom i privrednom razvoju države kroz njeno vjekovno trajanje, a u prvi plan je gurala one koji ni po čemu nijesu zasluživali, niti zaslužuju mjesta s kojih su nas godinama unižavali i predstavljali u najgorem svjetlu. U poremećenom sistemu vrijednosti i emitovanja lažnih informacija teško je realno uspostaviti neke nove vrednosne sudove o ljudima i događajima. To u ovakvoj Crnoj Gori traži i vrijeme i ljude koji će na ličnom primjeru pokazati da sve može biti drugačije. Od toga koliko će nova vlast biti spremna da se odrekne privilegija koje im se same po sebi nude u velikoj mjeri će zavisiti kakva će biti budućnost Crne Gore. Ako se budu mogli oduprijeti taštini, karijernom nadmetanju i porivu da se ne bore za ličnu moć i funkcije, možemo se nadati da ćemo živjeti neko bolje vrijeme u boljoj Crnoj Gori.