Obzirom da cijeli svijet bruji o kolapsu lažne nato stabilnosti povodom raspada sistema u Turskoj, i da su naši lokalni nato promoteri vidno zanemogli i ne javljaju se, pa su crnogorski gradjani napokon malo odmorili od spektakularne kampanje “svršenog čina” o našem eventualnom ulasku u tu agresivnu alijansu, možda je prilika da i oni jednom proaktivno djeluju sa inicijativama, prema svojim mentorima.

Milo je prije neki dan sjedio sa Barakom ravnopravno za stolom, svi smo to uporno gledali danima po medijima, na jednom snimku od 4 sekunde. A obzirom da Barak trenutno ima svojih problema sa pedesetak nuklearnih glava i 1500 američkih vojnika koji se nalaze bukvalno kidnapovani i opkoljeni od strane Erdoganovih poremećenih klerikalnih institucija u bazi Incirlik, red bi bilo, kad su već pravi prijatelji, da Milo ponudi Baraku pomoć. Kako je Barak prvi američki predsjednik koji je uspio da ugrozi lanac kontrole i sigurnosti nad američkim nuklearnim arsenalom, i u teškoj je situaciji, a Milo je i dalje u odličnim odnosima sa sve više rastrojenim Erdoganom, zadnji je momenat da se makar nuklearne glave sklone na sigurno, u stabilnu Crnu Goru. Takav nadasve patriotski i nato potez, ne samo što bi donio enormnu dozu suštinske, takoreći nuklearne stabilnosti našem Montenegru, već bi ovom tvrdoglavom narodu dokazao da smo u nato-u svi ravnopravni i da amerika čak i u ovim teškim momentima po svoju kolonijalnu politiku, u nama neće izgubiti vazale. Ko bi tada više pričao o neutralnosti kao garantu najbolje spoljnopolitičke pozicije, ko bi maštao o demokratiji i slobodnom izboru svoje budućnosti na referendumu, čak ni ogromni novci za indoktriniranje kako smo već skoro pa član nato-a ne bi morali dalje da se troše, jer bi imali ruku na okidaču, da na atomskom nivou ako bude potrebe, donesemo prosperitet vječne stabilnosti Crnoj Gori, cijeloj Evropi a i šire.