Na političkoj sceni je ovih dana u prvi plan isplivao veliki broj neplivača koji, iz samo njima znanih razloga, rizikuju da sve nas koji smo se mjesecima ulivali u rijeku naroda za odbranu svetinja potope i onesposobe za dalju borbu. Svi oni misle da su sposobni da vode Crnu Goru, ali pritom zaboravljaju da su se mnogo sposobniji i mudriji od njih toliko puta nasukali. I ne bi bila velika šteta da se sa njima nije nasukala i Crna Gora.
Aktuelna vlast dobro zna šta je čeka kada ode s vlasti, zato se grčevito bori svim nedozvoljenim sredstvima da do toga ne dođe. Kada dođe do smjene vlasti, Crnu Goru čeka mnogo posla, a najvažniji od svih je stvaranje pravne države kao najvažnijeg stuba njenog funkcionisanja. Poslije slijedi ispitivanje porijekla imovine, pa tužbe za pljačku, za nasilje i mobing nad građanima i na kraju kazne zbog korupcije i kriminala. Na putu ozdravljenja Crna Gora mora raščistiti sa svim ovim pošastima, ali i izopštiti iz političkog života sve one koji su na bilo koji način doprinijeli ovakvom stanju.
Kada se politika umiješa i krene da uređuje odnose u crkvi, onda je logično da se i crkva bavi politikom, ne sa namjerom da utiče na politiku, već da bi se odbranila od politike. U sudaru svjetova na ovim prostorima se oduvijek igralo na kartu podjela, koliko je samo nevine krvi proliveno za slobodu. Na grobovima mrtvih rodoljuba, vjekovima su paljene svijeće. Srećan je bio onaj iza koga je ostajao neko ko bi brinuo da se svijeća ne ugasi zauvijek. I kada se očekivalo da će se konačno nebo nad Crnom Gorom osloboditi, i da će narod sam odlučivati o svojoj sudbini, prokletstvo oličeno u aktuelnom režimu se nadvilo nad nama, i ne da da svane zora.
Vlastoljupci, srbomrsci, koronavirus je izlečiva u cijelom svijetu ali Crnu Goru zakačila zarazna pandemija koja se zove srbomržnja – fobija. Zaraznici od te bolesti se okomili na gospodina Milana Kneževića. Zašto? Zato što se Milan Knežević od rođenja zalaže da se ta zla i opaka bolest izliječi. Zato što je gospodin Milan Knežević od boga određen da bude odabrani ljekar te zle pandemije, jer previše zna o toj bolesti.
Nigdje kao u Crnoj Gori ljudi nijesu tako često izloženi ispitu čovječnosti. Ovdje se vjekovima vodila borba između ljudi i neljudi. To je bila i ostala podjela koja se sačuvala do današnjeg dana, a koja se prenosila s koljena na koljeno i čuvala u bratstvima i plemenima kao mjera u određivanju ko je soj, a ko nesoj, ko je vjera, a ko nevjera, ko je čovjek, a ko nečovjek. Zato ne čudi što su i danas potomci neljudi dobrovoljci kada treba uprljati ruke i okaljati obraz da bi se dodvorili vlasti.
Udar na Srpsku pravoslavnu crkvu je u stvari pokušaj režima da redizajnira prošlost i savjest građana Crne Gore. Režim, iz njemu samo znanih razloga, ima kompleks crnogorsko-srpske ili prosrpske prošlosti, kao što ga imaju i neki drugi koji dobro znaju da imaju srpske korijene, pa smatraju da će progonom Srba takav kompleks vremenom nametnuti većini građana Crne Gore. Zato su odluke koje se odnose na neotvaranje granice sa Srbijom i Republikom Srpskom znak očaja ili primitivnog bijesa vladajuće oligarhije.
Pitao opozicioni političar svog poznanika iz DPS-a: „Kad ćeš glasati za mene?“. „Kad pobijediš“, odgovori poznanik. Ova istinita priča je slika i prilika današnje Crne Gore koja je meni postala bliska još od vremena one sada već istorijske podjele na pristalice Mila i Momira. To masovno prelaženje s jedne na drugu stranu karakteristika je naših prostora. Svi hoće da budu bliže vlasti. Zato, ako nema hrabre i jedinstvene opozicije da vrati povjerenje u sistem, bolesna vlast će još dugo trajati. Podrška spolja i kratkovidost iznutra je ono što održava ovu vlast. Ponekad se stiče utisak da ovo nije onaj narod koji je ovdje nekada živio, jer mnogi se pitaju kako se više ne umori od toga da ga ova vlast preveslava više od trideset godina.
Piše: Jovo Pejović
Zdrava država je ona koja uspije uspostaviti međusobni sklad i poštovanje u djelovanju svih slojeva društva. Da je Crna Gora država bolesnog društva, najslikovitije potvrđuju podjele u svim sferama. Zahvaljujući aktuelnom režimu, desilo se nešto najgore što nam se moglo desiti. Uništene su sve vrijednosti koje su naši preci vjekovima gradili. Crnoj Gori treba istina, ali kako doći do nje. Istina su činjenice. Crnoj Gori se, umjesto istine, svakim danom serviraju laži. A kada na lažima zasnivate svoje mišljenje i stavove, vi ste u velikim problemima. Naročito je opasno kada drugima laž namećete nasilno ne vodeći računa o posledicama. A sa posedicama se jednoga dana morate suočiti.
Koji bi ozbiljni državnik najveći dio svojih građana nazvao ludačkim pokretom? Kakva je to država u kojoj je najveći broj građana izložen brutalnom šikaniranju i proganjanju? Oni koji realno gledaju na stvari dobro znaju ko, šta i zašto brani nešto u Crnoj Gori. Vjerni narod brani svetinje koje su naslijedili od predaka, a koje žele ostaviti onima koji dolaze. Vlast brani fotelje koje su im potrebne da bi sačuvali enormno bogatstvo koje su stekli otimačinom od naroda. Što reče jedan od učesnika litija: „Sve su nam ukrali, ostala nam je još duša koju ne damo“. Žrtve i njihove porodice najbolje znaju istinu o našim istorijskim stradanjima. Zato vlast svim sredstvima pokušava da nam nametne tišinu da se ne bi otkrila istina o njihovim nepočinstvima.
Strah koji šire na svakom koraku neće pobijediti želju naroda da sazna istinu. Kažu da je neizgovoreni strah najjači strah. Zato se treba hitno osloboditi tog straha i javno i glasno, svuda i na svakom koraku promovisati istinu. Fascinantna je amnezija onih koji napadaju sve bivše lidere zajedničke nam države, a brane Đukanovića. Izgleda da su svi zaboravili ko je i šta je bio Đukanović u to vrijeme. Zanimljivo je kako s njim nemaju nikakav problem, a kako sve ostale povezuju s tim vremenom u negativnom kontekstu. Te vajne domaće moralne gromade, ali i one sa prostora bivše zajedničke države na prečac su zaboravile na njegovu ulogu u tom vremenu ili je u pitanju samo licemjerje. Da li je toliko moralno besprekoran da su mu stali u zaštitu ili se radi o slijepim srbofobima koji odrađuju zadatak za koji su plaćeni? Biće da je u pitanju ovo drugo. U politici i dobri plivači na kraju potonu, a kamoli ovi koji dalje od plićaka nijesu mrdnuli. Kažu mnogo pametniji od mene da ništa nije varljivije od aplauza, posebno od onog naručenog, a ni poučnije od zvižduka. Naši političari nemaju hrabrosti da se licem u lice suoče s onima koji ih ne podržavaju već bježe od njih kao đavo od krsta. Kažu da o tri stvari ne treba žuriti govoriti. O Bogu dok ne utvrdiš vjeru u njega, o tuđem grijehu dok se ne sjetiš svog i o sjutrašnjem danu dok ne svane.
Kažu da su u svim presudnim vremenima na prostoru Crne Gore stradali skoro svi vitezovi mudraci, a preživjeli kokošari i jajare koje su se skrivale po štalama, šupama, kokošinjcima i skutima diktatora. I ovo zlo vrijeme izazvano pandemijom virusa korona nije moglo proći, a da oni koji su nas na to naučili još jednom ne pokažu koliko su zadojeni sujetom, sebičlukom i primitivizmom. Zavođenje strahovlade u vrijeme pandemije je poslednji trzaj režima da i na taj način pokuša zaplašiti narod i poslati poruku na što su sve spremni radi opstanka na vlasti. Primitivizam režima predstavlja represiju zla nad čestitim ljudima. Pritom su zloupotrijebili policiju koja je postala sluškinja režima, što je više nego žalosno. Klasični primjer za to je privođenje u CB Podgorica mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i sveštenstva SPC na veliki vjerski praznik Cvijeti. Zato budite mudri, ne dozvolite da ponovo Crnom Gorom upravljaju skorojevići, jer je časnije biti član ludačkog nego kriminalnog i koruptivnog pokreta.
Ne bih želio da znam kako će se sadašnji vlastodršci osjećati kad dođu Bogu na istinu. S vremena na vrijeme treba da se pogledaju u ogledalo i zapitaju da li će se jednog dana stidjeti toga što rade sopstvenom narodu.
Izvor: DAN
Piše: Jovo Pejović
Podatak da se na teritoriji Crne Gore od 1991. do 2019. godine dogodilo 711 ubistava je frapantan i najbolje govori o tome kakva je bezbjednosna situacija u državi u kojoj živimo. Nije tajna da se vrijeme obračuna sa stravičnim posledicama može povezati s početkom devedesetih godina, kada su pod pokroviteljstvom režima oživjeli korupcija i kriminal velikih razmjera koji traju do današnjeg dana. Dakle, moglo bi se reći da najveće zasluge za kreiranje kriminalnih grupa pripadaju režimu. Čak se stiče utisak da režimu ne pada na pamet da se ovo ludilo koje godinama traje zaustavi. Sjećam se da je u vrijeme moje mladosti bilo svega nekoliko policajaca koje smo svi znali i koji su uspješno održavali javni red i mir. Danas imamo nekoliko hiljada policajaca, ali nerijetko, što su pokazale i neke istrage, i pojavu njihovog učešća i pomaganja u kriminalnim radnjama. Stiče se utisak da ova vlast u sukobu kriminalnih grupa samo konstatuje posledice tih obračuna ne mareći mnogo za to što su stotine i stotine porodica zauvijek zavijene u crno zbog gubitaka svojih najdražih u najboljim godinama njihovih života. Oni koji duže pamte misle da je ekonomska situacija u kojoj živi najveći broj građana i najveći razlog za korupciju i kriminal. Crna Gora je zemlja razorene privrede, rasprodatih resursa, poniženih i opljačkanih građana, uzurpacije svake vlasti i moći jedne partije i njenih satelita i poslednjeg diktatora na Balkanu. Takvo stanje i te kako pogoduje korupciji i kriminalu. Za spas Crne Gore i njenih građana ovakvo stanje se mora hitno mijenjati, ali postavlja se pitanje kako?! Tužno je da Crna Gora u odabiru svog puta u budućnost ne može očekivati veću pomoć intelektualaca, jer ogromna većina se ponaša kao da je zadovoljna sadašnjim stanjem i nema snage ni hrabrosti da pokrene promjene. To stanje u budućnosti moglo bi biti još gore, jer smo svjedoci da se školuje sve više kadrova skromnog znanja i spremnosti na velika poniženja zbog sitnih privilegija.
Zato sve više mladih školovanih ljudi nema svoj stav niti iskazuje spremnost da se za njega bori, jer prvenstveno razmišljaju na način da to može da ih košta. Nastavimo li ovako, umjesto intelektualaca, imaćemo buduće podanike. Neko bi rekao da nema napretka dok su na važnim državnim funkcijama oni koji su bili pokrovitelji pljačke naroda, ali i s onima koji su ubili čovječnost, čast i poštenje koje nas je vjekovima održavalo da opstanemo kao narod. Čovječanstvo i planetu ubija i sadašnji stil života. Ovo što danas gledamo – izbjeglice, migrante, poplave, požare, ludake na vlasti, nenormalne klasne razlike, zagađenje i globalno zagrijavanje, pa sve do virusa korona – proizvod je takvog stila života u kojem je glavni cilj moćnih pojedinaca novac i luksuz. Duhovni oporavak će doći kada prestanemo da se klanjamo lažnim veličinama i kada više pažnje obratimo na obične ljude koji se nalaze tu oko nas, a bez kojih ovaj svijet ne može opstati. Ako smo išta iz ovog zlog vremena naučili, onda je to potpuni besmisao slavljenja samoproklamovanih veličina koje su obeščastile svijet u kojem živimo.
Izvor: DAN
Na početku smo još jedne izborne godine. To samo po sebi izaziva posebnu pažnju građana i traži odgovor na brojna pitanja. Jedno od najvažnijih je svakako kako pobijediti vlast koja je privatizovala sve institucije sistema. Nije mali broj onih koji vjeruju da je njena moć tolika da su šanse opozicije za pobjedu svedene na minimum. Zašto nam vlast izgleda tako moćno pitanje je koje se nameće samo po sebi.
U Crnoj Gori je 126 sveštenika, na čelu sa mitropolitom Joanikijem, ubijeno u Drugom svjetskom ratu. Oni su upisani u knjigu svetih Srpske pravoslavne crkve.
Za vlast koja je okovana mržnjom, podjelama i samo njima znanim istinama, koja nikada nije uradila ništa da se posvađani narod pomiri, sem što je blebetala o svojim istinama i osuđivala druge, koja je izbacivala iz sebe otrovne strelice prema onima koji ne misle kao ona, istorija će jednog dana donijeti sud zbog kojeg će se ovaj period crnogorske istorije nazivati periodom velike nesreće i zla
Neko je jednom rekao da živimo u svijetu u kome niko nije slobodan, u kome su samo rijetki bezbjedni i u kome je nemoguće biti pošten, a ostati živ. Prevedeno na nas, moglo bi se reći da i mi živimo u takvoj državi. No, sve traume i razočarenja kroz koja prolaze obični ljudi su podnošljiviji od straha režimlija zbog kojeg spavaju otvorenih očiju.
Vladari svijeta imaju precizno isplanirane metode kojima postižu cilj. Zavade i širenje netrpeljivosti su među najsigurnijim metodama. Isto tako, precizni analitički profili ljudi su važni elementi od kojih su napravili čitavu nauku, institucije, agencije i takozvane nevladine organizacije. Na hiljade osoba je angažovano da se bavi isključivo manipulacijama običnim ljudima. Naš narod je davno rekao: „Ne gradi sebi kuću na tuđem groblju.“, a Amerika je izgrađena na velikom groblju Indijanaca
Još niko nije uspio da utvrdi dokle seže politika u životu ljudi i odakle počinje nepolitika. To je i nemoguće razdvojiti jer politika izvire iz naroda, a partije je samo kanališu i uobliče u programe. Naravno, postoji jedan broj ljudi koje ne interesuje politika. Oni su prosto tu i gledaju svoja posla, jer misle da su time van politike.
Ponovo sam se, po ko zna koji put, uvjerio koliko je Bog bio izdašan kada je Crnoj Gori darovao nestvarnu ljepotu. Da li su oni kojima je palo u dio da upravljaju Crnom Gorom svjesni te ljepote?
Iz snimaka telefonskih ragovora visokih državnih funkcionera koji se poslednjih nedjelja pojavljuju u medijima jasno se oslikava karakter ličnosti, ali i vlasti koja trideset godina vrši teror nad građanima Crne Gore.
Sve češće smo svjedoci da se naši najbliži i najdraži sahranjuju u krugu najuže rodbine uz obrazloženje da se to radi po izričitoj želji pokojnika. Po hrišćanskom vjerovanju i učenju crkve, smrt je prelazak iz ovozemaljskog, privremenog života, u nebeski vječni život. Svaki čovjek, još za života, odredi mjesto gdje će biti sahranjen
Da djelovi crnogorske policije u već dužem periodu brutalno prekoračuju svoja ovlašćenja bacajući ružnu sliku na ugled organa bezbjednosti u Crnoj Gori, to i nije posebna novost. Flagrantni snimci primjera iz prethodnih mjeseci pokazali su kako policajci brutalno legitimišu mladiće, koji se ne opiru, pri čemu pripadnici MUP-a skrnave uniformu kao simbol zaštite građana.
Domaći i strani fašisti se i u Crnoj Gori žele sakriti iza svog fašizma tako što će Srbe optužiti da su fašisti, agresori, zločinci i remetilački faktor. I ne samo da nam pripisuju ove etikete, već uporno traže da sve te monstruozne laži prihvatimo kao istine. Mi im, izgleda, služimo da bi se imali na kome iživljavati.
Da nijesu svojevremeno uvedene sankcije, možda Milo ne bi započeo šverc cigareta (i svega ostalog), pa ne bi bio ucijenjen, pa nam danas neprijatelji ne bi kuću uređivali. Ili da nije onda Aco govorio pred Skupštinom (učestvujući u klasičnom državnom udaru), možda Milo nikada ne bi postao premijer, pa danas ne bi morali da branimo svoje pravo na vjeru i molitvu od njegovog političkog bezumlja. Da smo mi bolji, možda bi svima bilo bolje… Da nas ima…
Ponekad, ali baš ponekad, ispratim neku od političkih emisija na režimskim medijima. Oni koji imaju snage da pogledaju do kraja kažu da to nijesu informativne kuće već štabovi DPS-a. Funkcionalno i praktično predstavljaju propagandno-agitatorski centar stranke na vlasti. Kada slušam s koliko poltronstva pravdaju sve što režim radi, a istovremeno s koliko mržnje dočekuju lidere opozicije i komentarišu njihove aktivnosti, naročito one koji predstavljaju srpsko biračko tijelo, pitam se: „Obraz. Šta to bješe?“
Povodom losih ocjena u Izvjestaju meni je karakteristicna izjava Mila Djukanovica:”… u Izvjestaju nema nista neocekivano…” kojom on nedvosmisleno saopstava da ce u svim oblastima on realizovati interesnu politiku vlasti a ne politiku usvajanja evropskih standarda.To je razlog sto se kljucne lose ocjene ponavljaju,jer nema bojazni od bilo koje sankcije Brisela.
Na vlasti u Crnoj Gori su najobičniji poltroni koje nam Zapad potura i koji rade isključivo u korist njihovih interesa, a na štetu naših nacionalnih interesa. Zato i drže Đukanovića. Briga Zapad što narod živi u bijedi i nemaštini. Njih demokratija ne zanima, dok poslušnik radi za njih. Zato ima odriješene ruke da radi šta hoće sopstvenom narodu. Kriminal, korupcija, pljačka, sve to Zapad ne interesuje. Zato proganjaju rodoljube i patriote koji se stvarno iskreno bore za interese našeg naroda i države
U Crnoj Gori doduše ima i onih koji od ovog inače unosnog zanimanja ne ostvaruju nikakvu korist za sebe, osim psihološkog samozacjeljivanja kompleksa i pokušaja sebeuzdizanja, želje da se postane „važan“ u društvu, da se pripada klanu, sferi uticaja, da se ma kako artikuliše sopstvena uloga.
Ako ne poštujemo tuđu, ne možemo poštovati ni svoju slobodu. Neka je moje shvatanje slobode nekome besmisleno. Meni nije. Ako treba da je sa nekim dijelim, dijeliću je sa onima do kojih mi je stalo. Neću da živim u državi u kojoj moram biti sluga režima, da bih živio život kako dolikuje čovjeku. Neću da prodajem vjeru za večeru, za sve privilegije ovoga svijeta.
U Crnoj Gori tri decenije nema ni zračka svjetlosti. Sva je svjetlost pobjegla sa zemlje na nebo i ostavila nas da tumaramo u mraku, a ipak, mi proganjani, šikanirani i zlostavljani pokušavamo odbraniti svoju zemlju. Jaki u nadi i vjeri, snažno vjerujemo u skoro svanuće dana koji će rastjerati tamu koja se uvukla u sve pore našeg društva.
DNP Crne Gore najoštrije osuđuje atmosferu naglašenog fašizma i linča koja je sinoć obilježila košarkašu utakmicu „Budućnosti“ i „Crvene zvezde“, uz primitivističke povike “Ubij Srbina!“, „Ubij Ciganina!“. I sve to uz javni linč dvojice navijača „Crvene zvezde“ pred regionalnom sportskom i ukupnom javnošću, koja je pratila ovaj košarkaški meč. A te i druge nemile scene, po nalogu režimske vrhuške u Crnoj Gori, predstavljaju najgori oblik manipulisanja sportskim osjećanjima crnogorske omladine.
Nasiljem u Beranama i pokušajem rušenja krstionice na Miholjskoj prevlaci, vlast manipuliše patriotskim i nacionalnim osjećajima i aktiviranjem podjela budi vampire prošlosti kako bi skrenula fokus građana sa afera koje su uzdrmale vladajuću partiju i ujedinile opoziciju, ali i sa najavljene presude liderima Demokratskog fronta.
Ono što se u Crnoj Gori, međutim, teško ili nikako ne oprašta, uprkos prethodno naglašenoj političko-etičkoj „fleksibilnosti“, jeste ako vođa, koji po pretpostavci treba čvrsto i „muški“ da stoji iza svojih dobrih ili manje dobrih riječi i djela, bude uhvaćen u sopstvenim lažima.
