Opštepoznata je činjenica da je Vlada Crne Gore svojom ionako lošom ekonomskom politikom zaobišla sjever Crne Gore, i načinila dalekosežne štete po njegov dugoročni razvoj. Već duži niz godina Vlada sprovodi pravu diskriminaciju prema Pljevljima, Bijelom Polju, Beranama, Rožajama, Kolašinu i drugim opštinama sjevera. Stoga je krajnje vrijeme da se ovakav maćehinski odnos Vlade prema tom regionu i građanima promijeni. Ovako se stiče utisak da su ove, od Vlade zaboravljene opštine, osim kad režimu treba oko izbora, izbrisane s mape ekonomskog razvoja. Zato se nameće imperativna potreba da ova vlast više ne podržava sjeverne opštine samo na papiru, nego da se i sjeveru, kao nepravedno zapostavljenom, konačno pruži šansa, i preduzmu mjere za njegov privredni i ukupni oporavak.
Aktuelni režim se za ravnomjerni regionalni razvoj zalaže tek deklarativno, pa u praksi, nažalost, nema pomaka, jer za sve veće investicije već godinama postoji granica na Bioču.
Da ironija bude veća, u kabinetu premijera Đukanovica mirno sjede dva potpredsjednika sa sjevera Crne Gore, koji su se potpuno uklopili, i dali svoj puni doprinos Vladinoj politici ignorisanja tog dijela države. Nijednim svojim potezom, nijedan od njih dvojice nije doprinio da se po pitanju razvoja sjevera bilo šta učini. Njima je bitno da se drže svojih fotelja i Podgorice, i da strogo vode računa da ne dosađuju premijeru oko zapostavljenog sjevera, od kojeg je i on sam digao ruke, osim kad mu trebaju glasovi za izbore.
Za Demokratsku narodnu partiju je neprihvatljiv ovakav odnos države prema sjeveru, što rezultira poražavajućom statistikom o velikoj stopi nezaposlenosti i sve većoj migraciji stanovništva. Kompletna privreda sjevera Crne Gore je uništena, radnička klasa više ne postoji, pa su bivši radnici sa mizernim otpremninama, i po desetak puta manjim od radnika iz Podgorice, prepušteni ulici, postajući socijalni slučajevi.
Mnogi od njih su se obradovali da će, kao žrtve tranzicije, shodno nedavno donesenom zakonu, moći dobiti kakve takve penzije. Ali je većina i tu ostala kratkih rukava, jer se zakon odnosi samo na one koji su izgubili posao usljed stečaja, a tehno-ekonomski viškovi, za koje je proglašena ogromna većina radnika sa sjevera, ovim zakonskim rješenjem nijesu obuhvaćeni. Zato, na primjer, u Bijelom Polju, od nekoliko hiljada radnika bivših preduzeća, pravo na ovu penziju ima samo njih, ukupno, trideset dvoje! A to je zaista poražavajući i šokantan podatak.
Svi ovi krajnje zabrinjavajući podaci govore da se stanovnici sjevera Crne Gore od strane vlasti i na djelu tretiraju kao građani drugog reda, i da režim ne želi čuti njihove probleme i izaći im u susret. Pritom, naravno, svaku komunikaciju s građanima svodi na čuvena predizborna obećanja da će se živjeti bolje, vezana za razvoj poljoprivrede i turizma, od čega, po pravilu, i dalje nema ništa.
Demokratska narodna partija Crne Gore apeluje da koalicija na vlasti napokon krene s investicijama u sjevernom dijelu zemlje, sa ciljem otvaranja novih radnih mjesta, koja predstavljaju glavni preduslov za oživljavanje ovog dijela Crne Gore, njegov prosperitet i garant opstanka stanovništva na sjeveru.
U suprotnom, agonija sjevera Crne Gore će se nastaviti, sve dok ne dođe do smjene vlasti i dolaska na čelne pozicije u državi odgovornih ljudi, koji neće davati lažna obećanja od izbora do izbora, niti će zamajavati i dijeliti građane po mjestu stanovanja. Nego će sprovoditi pravednu socio-ekonomsku politiku, koja će za cilj imati da ni jedan dio crnogorske teritorije ne bude zapostavljen, zaboravljen, i prepušten golom opstanku, kako to inače aktuelna vlast, nehumano, i bez trunke građanske savjesti, već godinama čini sa sjeverom Crne Gore.