Pitao opozicioni političar svog poznanika iz DPS-a: „Kad ćeš glasati za mene?“. „Kad pobijediš“, odgovori poznanik. Ova istinita priča je slika i prilika današnje Crne Gore koja je meni postala bliska još od vremena one sada već istorijske podjele na pristalice Mila i Momira. To masovno prelaženje s jedne na drugu stranu karakteristika je naših prostora. Svi hoće da budu bliže vlasti. Zato, ako nema hrabre i jedinstvene opozicije da vrati povjerenje u sistem, bolesna vlast će još dugo trajati. Podrška spolja i kratkovidost iznutra je ono što održava ovu vlast. Ponekad se stiče utisak da ovo nije onaj narod koji je ovdje nekada živio, jer mnogi se pitaju kako se više ne umori od toga da ga ova vlast preveslava više od trideset godina.
Имајући у виду да смо се Андрија Мандић и ја јасно залагали за војну неутралност Црне Горе и њено неучлањење у војни НАТО савез, као и да се све вријеме залажемо за тијесне везе са руским народом и Русијом, одабир нас двојице за савршен колатерал свеобухватних оптужби Русије, овој власти и њеним помагачима чинио се као савим логичан
DNP Crne Gore najoštrije osuđuje atmosferu naglašenog fašizma i linča koja je sinoć obilježila košarkašu utakmicu „Budućnosti“ i „Crvene zvezde“, uz primitivističke povike “Ubij Srbina!“, „Ubij Ciganina!“. I sve to uz javni linč dvojice navijača „Crvene zvezde“ pred regionalnom sportskom i ukupnom javnošću, koja je pratila ovaj košarkaški meč. A te i druge nemile scene, po nalogu režimske vrhuške u Crnoj Gori, predstavljaju najgori oblik manipulisanja sportskim osjećanjima crnogorske omladine.
Uoči prethodnih izbora dogovaranje o vladi izbornog povjerenja trajalo je 113, a njeno djelovanje – 150 dana. April je 2019, iduća godina je izborna. Organizatori protesta i opozicionari saglasni su da vlada građanskog jedinstva ima smisla samo ako nastane godinu prije izbora
Orkestrirana kampanja koju ovih dana vode protiv mene od režimskih medija, kolumnista i kolumnistkinja, žena DPS, muževa žena iz DPS, tjelohranitelja Mehmeda Bardija, NVO organizacija za “kastraciju mačaka”, “mazala” koje je Pink uvjerio da su slikari, sve je to zbog izvoda iz mog dnevnika u kome se sprdam sa piscima dr Miškom Vukovićem i specijalno oštećenom svjedokinjom – poslanicom Aleksandrom Vuković. To predstavlja ljudsku i intelektualnu nemoć ovog institucionalnog taloga
Dan prije početka sudskog procesa, iz SDT-a stigla je nova „ekskluziva“ kojom se želi nezdravo medijski spinovati javnost a nedostatak dokaza nadomjetiti praznom paušalnom pričom „rekla- kazala“ iza koje kao i do sada stoji ista kuhinja, a kao generalna garncija i krunski dokaz nudi zakletva u „obraz i čast“ specijalnog, jer se u nešto što je odavno izgubljeno izgeda najlakše zaklinjati. Mržnja, zloba, pakost i zla namjera od koje su satkana sva Katnićeva saopštenja i javni nastupi, na njegovu žalost ne mogu se pretočiti u dokaze koliko god se upinjao i trudio.
A tu je i paronoidno, bajkovito – tolkinovski lansirana propaganda zapadnih službi o tzv. ruskoj ili, šire, istočnoj prijetnji kojoj se maleni crnogorski Hobiti na vlasti odlučno suprotstavljaju. Možete li zamisliti Mila kao Froda, a Milivoja (Katnića) kao Pipina Tuka kako se uz pomoć Gandalfa (Bebe Popovića) hrabro oslobađaju „ruskog prstena.“ Negdje u Mordoru. U „plamenom jezeru.“ Između Srbije i Albanije…
Овдје се јасно беспризорном прогону ДФ-а, ради о покушају сатанизације и забране ДФ-а, о чему говоре и Ђукановић и Марковић у овим разговорима, и док застаријева и Лименка и Петар Ивановић, ми смо изгледа у ДФ-у вјечито млади за оптужнице које конструише Миливоје Катнић и дјелови СДТ-а искључиво против ДФ-а,“ истакао је Кнежевић
Ako sticajem nepovoljnih okolnosti Crna Gora postane članica NATO-a, Đukanović toj vojnoj alijansi više neće biti potreban, kaže član Spoljnopolitičkog odbora Državne dume Rusije Sergej Železnjak.
Situacija na Balkanu ključna je za bezbednost Evrope, a politika koju danas vodi Zapad u regionu veoma je opasna jer se on poigrava političkim procesima i konfliktima, navodi Železnjak, koji time objašnjava i napetost u Makedoniji, pokušaje revidiranja Dejtona, najave formiranja kosovske vojske, ali i nasilno uvlačenje Crne Gore u NATO.
Sve se radi tako da se proizvede što veća napetost na Balkanu, što je možda projekat nasleđen od prethodne američke administracije, ali je veoma loše što nova administracija nije sve dosad iznela svoj stav prema politici na Balkanu, ocenio je Železnjak gostujući u „Sputnjik intervjuu“ zajedno sa Vladislavom Bojovićem iz Demokratskog fronta i dr Aleksandrom Rakovićem iz Instituta za noviju istoriju Srbije.
Prema Bojovićevim rečima, Demokratski Front će kao najjači opozicioni savez nastaviti da pruža otpor i da se suprotstavlja svim demokratskim sredstvima i načinima borbe nasilnom pokušaju uvođenja Crne Gore u NATO.
„Uputili smo poziv svim opozicionim subjektima na jedinstvo u pravcu insistiranja da se zajedno sa vanrednim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori održi i referendum o učlanjenju Crne Gore u NATO“, navodi Bojović. On upozorava da bi donošenje odluke u Parlamentu o članstvu Crne Gore u NATO-u bilo dodatno nelegitimno iz razloga što je ovo krnji parlament koji je formiran na atmosferi montiranog državnog udara.
Ukoliko bi se Crna Gora na silu ugurala u NATO, Bojović poručuje da bi svaka sledeća parlamentarna većina mogla da poništi takvu odluku i donese novu — o izlasku Crne Gore iz NATO alijanse.
Aleksandar Raković je saglasan da je referendum o članstvu Crne Gore u NATO najbolji put, a dodaje da bi i američki predsednik Donald Tramp, koji je govorio da je NATO zastareo, sada mogao da pokaže da ima dobru volju i da pruži priliku građanima Crne Gore da se izjasne o tom pitanju.
„Na referendumu će verovatno pobeda biti na strani onih koji su protiv NATO-a, to je izvesnije nego drugo rešenje, pa je i prilika da Tramp pokaže da NATO ratifikuje protokol nasilno. U ovom slučaju, sve države su zapravo ratifikovale nasilje nad građanima Crne Gore i praktično je dovele u situaciju kada će uskoro biti okupirana, jer će bez volje građana te zemlje, NATO vojska ući u Crnu Goru. Takođe možemo da govorimo o pojavi koja je nalik aneksiji, jer se deo suvereniteta Crne Gore sada prebacuje na vojnu multinacionalnu organizaciju kakav je NATO“, primećuje Raković.
Članstvo Crne Gore u NATO-u, po mišljenju Sergeja Železnjaka, neće povećati potencijal Alijanse, naprotiv, biće veliki problem i za Crnu Goru, i za NATO. Pritom, dodaje on, odluke koje donose crnogorske vlasti idu protiv volje naroda, što ne može biti uspešno.
„Smatramo da tako ozbiljna pitanja kao što je određivanje budućnosti zemlje moraju da se rešavaju na osnovu izražene volje naroda. Zato podržavamo inicijativu naših crnogorskih istomišljenika i istomišljenika na Balkanu za održavanje referenduma koji bi pokazao šta hoće narod Crne Gore.“
Član Spoljnopolitičkog odbora Državne dume Rusije odgovorio je Sputnjiku na aktuelna politička i bezbednosna pitanja u vezi sa regionom.
Čak ni u Senatu SAD koji je odobrio Protokol o pristupanju Crne Gore u NATO nisu krili da oni time zapravo ciljaju Rusiju.
— Naravno, za jastrebove NATO-a važno je da na svaki način pokušaju da zaoštre konfrontaciju sa Rusijom. Crna Gora je u takvoj situaciji samo talac NATO-a. Osim toga, u samoj Crnoj Gori situacija je vrlo nemirna. Tamo je oštar unutrašnji sukob i nasilno uvlačenje u NATO može izazvati kolaps unutar crnogorske države. Oni političari koji uskraćuju narodu pravo na vlastito mišljenje očigledno jednostavno guraju zemlju u sukob, daj Bože da ne bude građanski. Znamo da u Crnoj Gori postoje ogromna količina oružja, veoma velika korupcija i organizovani kriminal, a kako će sve te destruktivne okolnosti uticati na situaciju sada je čak teško i pretpostaviti.
Kako iz Rusije odgovaraju na optužbe o navodnoj umešanosti Moskve u pokušaj državnog udara u Crnoj Gori?
— Tu besmislicu je smislio Đukanovićev režim da bi opravdao vlastite represije nad za njega nepoželjnim političarima Crne Gore. Nikakve okolnosti u vei sa tom izmišljenom pričom ne izdržavaju kritiku i nije slučajno što posle svih bučnih izjava više ništa nije predočeno javnosti. Tim pokušajem sa izmišljenim državnim prevratom Đukanović nastoji da izmoli zaštitu od SAD. On odlično shvata kakav dosije protiv njega postoji na Zapadu i pokušava da maksimalno pokaže ne samo lojalnost Zapadu, nego i da pokaže u kako teškim uslovima radi, a sve kako bi sebe spasao. Ali mi odlično razumemo da ako je Zapadu Đukanović uopšte potreban, onda će to biti samo dok ne potpiše dokumenta koja su Zapadu korisna. I ako sticajem nepovoljnih okolnosti Crna Gora postane članica NATO-a, Đukanović NATO-u više neće biti potreban. Oni neće želeti da se prljaju vezom sa takvim diskreditovanim političarom. Zato, u suštini, uvlačeći Crnu Goru u NATO, Đukanović sam sebi potpisuje dosta surovu presudu. Čudno je da on to ne razume.
Ali, situacija u vezi sa Crnom Gorom pokreće još jednu važnu temu. To je pitanje odnosa balkanskih zemalja prema vojnoj neutralnosti. Nije slučajno što se na Balkanu sada aktivno razvija inicijativa koja se zove B4. To je koncepcija koja objedinjava političare iz različitih balkanskih zemlja. Veoma mi je drago što ovde u Srbiji na nivou rukovodstva zemlje tu koncepciju podržavaju.
Ako Crna Gora uđe u NATO koliko će to biti opasno za Rusiju u vojnom smislu?
— Članstvo Crne Gore u NATO-u je apsolutno besmisleno sa stanovišta pretnje Rusiji. Da, NATO želi da učini Jadran svojim vodenim prostorom. S tim u vezi za njih postoje izvesni razlozi da uključe Crnu Goru u NATO. Ali hoće li to pomoći rešavanju problema NATO-a i Crne Gore? Ne, ni na koji način. Vidimo da je postojeća struktura NATO-a neefikasna u suprotstavljanju pretnjama sa kojima su suočene zemlje-članice. Svi ti ogromni resursi NATO-a nisu uspeli da spreče nijedan teroristički akt, da zaustave nijedan rat, naprotiv, ta glomazna mašinerija je postala razlog ogromnih žrtava širom sveta. Ne bih želeo da crnogorski momci ginu u nekim zemljama za interese ovih ili onih transnacionalnih korporacija.
Hoće li Crna Gora biti bezbednija ako uđe u zapadnu alijansu?
— Za samu Crnu Goru NATO takođe ni na koji način neće ojačati bezbednost zato što su problemi koje ima Crna Gora povezani sa apsolutnom necivilizovanošću i netransparentnošću sistema vlasti. Da li možda NATO može da zaustavi šverc, da li može efikasno da se bori protiv trgovine narkoticima? Ne, NATO je namenjen za druge zadatke, ali, nažalost, ne izlazi na kraj ni sa zadacima zbog kojih je stvoren. Zato odluka o uvlačenju Crne Gore u NATO nije vojna nego politička. Na taj način pokušavaju da, kako je sa pravom rečeno, naprosto anektiraju tu teritoriju i, nažalost, crnogorske vlasti nemaju mudrosti da bi shvatile da će tako postati ne samo vazali nego, ne bih hteo da upotrebim reč robovi, ali to je vrlo blizu uloge u koju dovode i sebe i svoj narod. Ne bih imao ništa protiv ako bi odluka o ulasku u NATO bila doneta na osnovu volje većine naroda kao što je to bilo u baltičkim zemljama. To je njihovo pravo. Ali kada se takva odluka donosi očigledno protiv volje većine naroda, to ne može da dovede do mira. Zamislimo šta će se desiti ako dođe do nekog sukoba unutar Crne Gore, ako ona bude članica NATO-a? Šta u toj situaciji treba da radi NATO? Da li će NATO rasterivati ljude?
Ne želim da Crna Gora bude koncentracioni logor NATO-a. Ali odluku ne treba da donosimo mi, odluku treba da donese crnogorski narod. I računam na to da će biti sve više ljudi koji imaju takav stav, jer dosta je kolapsa, kriza i ratova na Balkanu. Narodi Balkana su se veoma mnogo napatili i to treba da ostane u prošlosti. Želim mir i prosperitet i Srbiji, i Crnoj Gori, i Bosni i Hercegovini, i Makedoniji, svim zemljama. Čak i najsloženije probleme treba rešavati mirnim, civilizovanim putem. A to je moguće samo onda kad se odluke oslanjaju na volju naroda.
Dok se Crna Gora približava NATO-u, Rusija naoružava Srbiju…
— Rusija razume značaj jačanja odbrane i bezbednosti Srbije i širiće vojno-tehničku saradnju koja za naše zemlje znači, između ostalog, jačanje mira i reda ne samo u Srbiji, nego i na Balkanu, jer Srbija je danas regionalni lider bezbednosti i umnogome i od pozicije i snage Srbije zavisi to kakva će biti situacija na Balkanu.
Ali da završim o Crnoj Gori. Mi nipošto ne treba da se zaustavimo na objašnjavanju Zapadu i američkim društveno-političkim snagama onih odluka na koje ih podstiču činovnici iz NATO-a i vlasti Crnoj Gori. U suštini, vlasti Crne Gore žele da strani vojnici prikrivaju njihove afere sa švercom i korupcijom. I to moraju da shvate i u Americi, i u Evropi ljudi koji donose odluke. Neobično je da će demokratske zemlje svojim snagama prikrivati kriminalnu aktivnost. To se ne uklapa u predstavu o civilizovanim zemljama.
Sad nekoliko reči o razvoju vojno-tehničke saradnje. Mi veoma dobro shvatamo da su rizici koji postoje danas na Balkanu mnogobrojni i različiti. Govorili smo o situaciji u Crnoj Gori, o situaciji u Bosni i Hercegovini, Makedoniji. Zato je Srbiji, da bi zaštitila svoj suverenitet, neophodno da ima savremenu, dobro naoružanu vojsku. Štaviše, mogućnost širenja saradnje u vojno-tehničkoj saradnji sa Rusijom, šansa je za srpsku ekonomiju, industriju da realizuje potencijal koji postoji u čitavom nizu različitih projekata, počevši od avijacije, pa završno sa oklopno-tehničkim sredstvima. Računam na to da će proširenje vojno-tehničke saradnje koje je u toku i koje je dobilo podršku na nedavnom susretu Aleksandra Vučića sa Vladimirom Putinom u Moskvi doprineti potražnji za naučnim projektima u Srbiji, aktiviranju talentovane omladine, otvaranju novih radnih mesta. To može biti jedna od lokomotiva razvoja srpske ekonomije i, naravno, razvoja naše saradnje, ne samo u vojnoj sferi, nego i u različitim granama civilne industrije.
Srbija treba da dobije od Rusije šest „migova“, 30 tenkova, 30 oklopnih vozila, čak se pominje mogućnost da dobijemo S-300. Ali neki optužuju Rusiju da time što daje oružje Srbiji, navodno nagoveštava nekakav rat…
— Rusija prodaje svoje oružje u više od 100 zemalja sveta i ruski sistemi naoružanja su među najtraženijim i najpouzdanijim u svetu. To što mi pomažemo Srbiji da ojača svoj odbrambeni potencijal, nipošto ne govori o tome da smo zainteresovani za rast eskalacije, naprotiv, što Srbija bude bolje zaštićena, to je manji rizik od izbijanja konflikta na Balkanu, jer je neophodno ohladiti usijane glave u onim zemljama koje žele da na neki način vrše pritisak na nezavisnu Srbiju.
Ne, i sve što dođe ja sam mu naredan. Ako su mnogo značajniji i važniji ljudi u istoriji čovečanstva bili iza rešetaka, može i jedan političar iz Crne Gore. Važno je da naši politički protivnici znaju da naš demokratski otpor ne može ugasiti niti slomiti bilo kakav vid represije. I bio Milan Knežević na slobodi ili u istražnom zatvoru, naša borba će se nastaviti, jer nemamo prava da ustuknemo.
Napad na suverenu državu, koja je branila svoj Ustavni poredak do kraja je razotkrio imperijalistički karakter ove vojne organizacije. Građani Crne Gore pamte mračne i tužne dane kada su agresori sa distance od nekoliko desetina hiljada metara zasipali bombama našu domovinu svirepo ubijajući civilno stanovništvo i divljački razarajući infrastrukturu
„Nakon i ovog poslednjeg čina ove tragikomedije, prekvalifikacije krivičnog djela za Sinđelića, kojeg je Katnić optužio da je zajedno sa Dikićem organizator terorističke grupe, a sada postaje, sa Mirkom Velimirovićem, zvanim Paja, bivšim policajcem iz Zubinog potoka, ključni svjedok, na čijim se iskazima temelji čitav sramni lažni državni udar“, smatra DF.
Pošto je Milo Đukanović opsjednut mojim govorima iz izborne kampanje, posebno pozivom „juriš na biračka mjesta“, više nemam dilemu da on lično, sa podvojenim šizofrenikom Bebom Popovićem uređuje Pink i preko „Minut-dva“ šteluje optužnicu koju Milivoje Katnić bezuspješno pokušava naučiti napamet.
Iza orkestriranog napada aktuelne vlasti na simbol neraskidivih odnosa srpskog i crnogorskog naroda krije se bolesni naum falsifikovanja istorije i osporavnja vrijednosti, uloge, doprinosa i žrtve koju je u stvaranju i odbrani države Crne Gore podnio srpski narod.
„Protesti Demokratskog fronta, koji će početi 3. maja, noć uoči održavanja sjednice Skupštine, predstavljaju narodni odgovor na izdaju dijela opozicije koja je odlučila da uđe u koaliciju sa Dsmokratskom partijom socijalista. Naš savez nepokolebljivo stoji na čvrstim opozicionim idejama koje smo proklamovali 27. septembra prošle godine. Umjesto da se dio opozicije nakon 24. oktobra udruži sa nama protiv Mila Đukanovića, oni su odlučili da se udruže sa šefom režima protiv DF-a„, naveo je Knežević.
Predsjedništvo DF – a poziva američku i njemačku ambasadorku da prestanu sa brutalnim miješanjem u unutrašnje stvari Crne Gore, jer za njih dvije niko nije glasao ni na jednim izborima, niti su one predstavnice humanitarnih organizacija koje dijele pomoć osiromašenom narodu.
Pozivam premijera Mila Đukanovića, da poučen primjerom islandskog kolege „stisne zube“ i zbog afere „ Panamski papiri“ podnese neopozivu ostavku na sve državne funkcije. Pipci „Panamskih papira“ nisu direktno targetirali vječitog premijera ali je poslovni partner i glavni ekonomski „guru“ prve familije te vladin savjetnik za privatizaciju profesor Veselin Vukotić jasno lociran.
„Kao što svi dobro znamo, od 2006. do 2016. godine najveći broj stranih investitora u Crnu Goru stiže iz Rusije. Prema zvaničnim podacima ruski državljani su vlasnici preko 30 odsto preduzeća u Crnoj Gori. Davanjem državljanstva Rusima koji borave u Crnoj Gori dodatno bi osnažili priliv investicija“, poručio je Knežević, uz napomenu da slični sporazumi postoje u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa zemljama EU.
Bez Kosova nema Vidovdana, ali ni svitanja. Režim ovakvim stavom prema svetinjama na Kosovu u stvari pokazuje i svoj odnos prema svetinjama u Crnoj Gori koje su nerijetko minirali, nasilno obijali ili prijetili da će ih srušiti, a što ne čudi kada mač vlasti u rukama drže Jude. Zato se Bogu molim i čvrsto vjerujem da ovolikom spremnošću na sluganstvo, nepočinstvo i nepodištavanje istorijske prošlosti istinske njegoševske Crne Gore režim, ma koliko se trudio, neće zaraziti pokoljenja koja dolaze. Vjerujem, da u tome neće uspjeti i zato što mi nadu ulivaju brojni mladi prijatelji, intelektualci s kojima se intenzivno družim ovih dana, a koji misle svojom glavom. Koji vole njegoševsku Crnu Goru i koji imaju smjelosti da se za nju bore.
БИЈЕЛА КЊИГА – 1290 СТРАНА ДОКАЗА РЕФЕРЕНДУМСКЕ КРАЂЕ