Gospođo Rajnke, čestitajući braći Đukanović na osuđujućoj presudi liderima DF- a, Srbima i Rusima, Vi ste ustvari podržali optužnicu u kojoj se najmanje petorica državljana SAD optužuju da su sa dvojicom agenata GRU- a učestvovali u pokušaju državnog udara kako bi spriječili učlanjenje Crne Gore u NATO.
Tako sam prije neki dan pročitao na internetu kako je na kraju svadbenog veselja mlada, između ostalih, otvorila i kovertu svog djede koga je puno voljela i u njoj zatekla novčanicu s kojom je mogla kupiti čokoladu, ali i poruku koja je ganula do suza: „Zlato djedino, ja sam danas najsrećniji i najponosniji čovjek na svijetu, jer gledam kako moja krv, ono malo čupe koje sam cupkao na koljenima, postaje samostalna žena i stvara svoju porodicu.
Aktivno je podržao separatistički pokret na Коsovu i Metohiji i među prvima je podržao proglašenje “nezavisnosti” Kosova. Za to je nagrađen izdašnim donacijama Albansko –američke građanske lige kojom je sponzorisana njegova kampanja. Učestvovao je u kreiranju ISIL-a, što ga čini odgovornim za smrti miliona ljudi širom svijeta. O tome svjedoči i sastanak sa vođom Islamske države prilikom posjete sjeveru Sirije u maju 2013 godine. Prema tome, reći za nekoga da je zagovornik mira i ljudskih prava, a koji zapravo podržava teroriste i terorističke napade širom svijeta, dok je za mirne demonstrante u SAD-u govorio da su ološi i protvnici države je zaista iskrivljeno stanje stvari. Možda je najbolju definiciju o bivšem senatoru Džonu Mekejnu dao upravo predsjednik SAD Donald Tramp koji ga je optužio da koristi svaku priliku da izazove treći svetski rat.
Neka se stide sebe oni što govore da u Crnoj Gori nema nikoga ko bi mogao uspješno zamijeniti ovu vlast. Jer ako u Crnoj Gori nakon 30 godina ovakve vlasti ne postoje snage koje su sposobne da nas izvuku iz stanja u kom se kao društvo nalazimo, onda mi nemamo budućnost. Ako 30 godina koračate unatraške i to prihvatite kao stil života, onda će trebati najmanje 30 godina da dođete na početnu poziciju.
Članovi Odbora su osudili protjerivanje ruskih diplomata iz Crne Gore ocjenjujući da se time potvrđuje da je naša Država samo puki poslušnik NATO. Ova, još jedna sramna odluka Vlade, je i opasna ne samo za regionalne odnose vec ugrožava i unutrasnju stabilnost.
Demokratska narodna partija se i dalje snažno protivi nasilnom i nelegitimnom uvođenju Crne Gore u NATO-pakt, koje je izvedeno u krnjem parlamentu državnog udara, i bez organizovanja referenduma, a s ciljem pretvaranja Crne Gore u NATO-protektorat, i neprijatelja naše vjekovne zaštitnice i saveznika, Rusije, bez čije pomoći u odsudnim istorijskim trenucima Crna Gora, kao država, danas ne bi ni postojala.
-Predaja dijela teritorije predstavlja najveći čin izdaje države i njenih interesa, imajući u vidu da ona čini jedan od tri osnovna elementa državnosti. Mi na ovom primjeru vidimo na koji način Vlada Duška Markovića vodi spoljnu politiku za koju se mora konstatovati da je izdajnička i skandalozna, kazao je Jovanović za IN4S, povodom aneksa Sporazuma o demarkaciji granice između Crne Gore i Kosova.
Predsjednik DNP Milan Knežević govorio je za ruske medije o progonu DF! Intervju na ruskom možete pogledati na linku ispod prevednog teksta!
(4.02.2018.)
Igor Gaškov
Moskva, 4. februar – RIA Novosti, Igor Gaškov.
U Crnoj Gori se završava proces o „državnom udaru“. Na klupi za optužene je predstavnik najjače opozicione partije, Milan Knežević. Politički podtekst sudske istrage je očigledan. Crnogorski premijer Duško Marković, koristeći se izmišljenom „ruskom prijetnjom“, ostvario je pristupanje svoje zemlje NATO-u. Knežević, koji je u opasnosti da dobije sedam godina zatvora, smatra svoj postupak isfabrikovanim, a pristupanje Alijansi suprotnim volji crnogorskog naroda.
U zatvor posle izbora
Iza „ruske zavjere“ u Crnoj Gori stoji srpski kriminalac: istraga
U oktobru 2016. godine u Crnoj Gori su održani parlamentarni izbori. Pobijedile su pristalice Duška Markovića i Mila Đukanovića, političara koji su se zalagali za pristupanje u NATO. Odmah posle objave rezultata glasanja Đukanović je izjavio da su mu zamalo ukrali pobjedu. Navodno, lokalni desničari na čelu s Kneževićem i ruske specijalne službe su htjeli da iskoriste odlaganje, povezano sa izbornom procedurom, i da izvrše državni udar. Počela su hapšenja opozicionara.
Pozivajući se na te senzacionalističke optužbe, Marković je sproveo munjevitu kampanju oko stupanja u NATO. Desno orijentisana opozicija je insistirala na opštenacionalnom referendumu, ali odziva na to bilo nije. Prema inicijativi Markovića pitanje o pristupanju Alijansi riješeno je glasanjem u Parlamentu, gdje pristalice premijera imaju većinu. Iako su sociološka istraživanja pokazivala da je na referendumu mogla biti ostvarena sasvim druga odluka.
Na temelju opštenacionalne političke krize produžena je sudska rasprava Kneževiću. U konačnoj formulaciji optužbi Rusija se više ne pominje. Krivica za pretpostavljeni pokušaj državnog udara prebačena je na neku društvenu „organizaciju ruskih nacionalista“. Glavni svjedok, koji je prešao na stranu istražnih organa je desno orijentisani radikal Aleksandar Sinđelić.
Glavni svjedok – saradnik specijalnih službi
Kako je Crna Gora postala članica NATO, i otkud tu „ruska zavjera“
U razgovoru sa RIA Novostima Milan Knežević je iskazao uvjerenost u to da većina Crnogoraca ne žele da vide svoju zemlju u NATO, a da krivična istraga protiv njega ima politički karakter. „Meni su pripisali tri kriminalne radnje, koje se istražuju istovremeno: optužba za državni udar – to nije sve. Lično nijednog trenutka ne sumnjam da iza mog kriminalnog čina stoje Đukanović i sadašnji premijer Marković. Glavni svjedok Sinđelić nije poznat lično ne samo meni, neko i nikome od optuženih.“ – kaže Knežević. Po njegovom mišljenju, Sinđelić je dvostruki agent i tajni saradnik specijalnih službi.
Počev od 2010. godine, lice koje je razobličavalo ruske nacionaliste nekoliko puta je bivalo u Rusiji, gdje je uspostavilo kontakte sa desno-radikalnim krugovima. Sinđelića su tamo prihvatali kao svoga, a on je obećao humanitarnu pomoć nepriznatim republikama Donbasa. Ipak, kako su RIA Novosti uspjele da saznaju, među dobrovoljcima Sinđelić nije uživao povjerenje.
Krajnje nepovoljno o njemu su govorili posebno srpski dobrovoljci, koji su se borili na strani DNR. (Misli se na Donbasku narodnu republiku – prim. prev.)
Milan Knežević
Sadašnji položaj Sinđelića je potpuno dvosmislen. Kako se ispostavilo, dobijena je informacija da istražni organi Hrvatske potražuju Sinđelića po osnovu optužbe za ubistvo. Crna Gora je riješila da ne izruči Sinđelića Zagrebu dok se ne završi sudski proces o državnom udaru. U potpunosti je jasno, kaže Knežević, da svjedok, suviše zavistan od vlasti, daje iskaze kakve vlast od njega i naručuje.
„U aprilu u Crnoj Gori su predsjednički izbori. Presudu će, razumljivo je, donijeti ranije, da bi uticali na birače i održali na vlasti one koji podržavaju NATO. Što se tiče nas, mi prihvatamo Ruse kao naše drugove i zagovaramo ekonomski savez sa Moskvom.“ – zaključio je Knežević.
„Ono što je paradoksalno jeste da i NATO postaje svjestan koga je primio u alijansu i da sad procjenjuju i jedni i drugi ko je koga bolje prevario“, naveo je Knežević.
Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević najavio je da će Deklaracija o pomirenju potomaka četnika i partizana biti potpisana na Savindan, 27. janaura.
Deklaraciju bi trebalo da, osim Kneževića, potpišu i predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić i srodne političke grupacije i udruženja.
Deklaracija o pomirenju potomaka partizana i četnika u Crnoj Gori predstavlja društvenu potrebu kako bi se izbjegle dalje ideološke konfrontacije i stigmatizovanja. Notorna je laž da se partizanski pokret u Drugom svjetskom ratu borio za nezavisnu Crnu Goru i članstvo u NATO alijansi. Partizanska borba bila je usmjerena na stvaranje zajednice jugoslovenskih naroda i društva socijalne pravde, a ne nikako za divljački neoliberalizam i lopovluk koji je od Crne Gore napravio privatnu državu“, kazao je Knežević za Pobjedu.
Prema njegovim riječima, da apsurd bude potpun, upravo su nekadašnji komunistički funkcioneri, vaspitavani na sedam ofanziva, postali ,,ofšor kapitalisti i zagovornici NATO vrijednosti porobljavanja svih koji drugačije misle“.
„Zato oni ne mogu bilo kome u Crnoj Gori određivati ideološku podobnost, i zato ova deklaracija o pomirenju predstavlja iskaz većinske volje naroda koji je kroz vjekove stvarao ovu državu. Očekujem da potpisivanje deklaracije bude 27. januara, na Svetog Savu, kao jasan iskaz duhovne, istorijske i društvene samosvijesti ljudu koji su spremni da eliminišu podjele i stvaraju Crnu Goru prema mjeri njenih građana, a ne elita. Posebno je suđenje u tzv. državnom udaru, pokazalo da režimski ideolozi i fanatici imaju potrebu za „kafkijanskim procesima“ u neograničenom trajanju“, zaključio je Knežević.
IN4S, Pobjeda
„Protiv država koje su bili partneri Rusije zapadne sile organizuju državne udare.U ovom slučaju oni to pripisuju našim partnerima iz Demokratskog fronta. Sudski proces u slučaju ‘državni udar’ ravan procesu „Franca Kafke“, rekao je Birjukov
Instaliranje NATO baze u Crnoj Gori samo je pitanje trenutka i valjda niko više ne postavlja pitanje kako je to naša država zavrijedila toliko geopolitičke pažnje osim kao još jedna u nizu globalnih kolonija čije će prirodne i privredne potencijale NATO koristiti kao sirovinu, a onda kad više ne bude imao interes, ostaviće sprženu zemlju bez budućnosti.
Zato nemušti demant od strane Ministarstva odbrane da u Crnoj Gori neće biti instalirana nikakva vojna baza, dodatno “ pojačan” uz komentar nekakvog pripejd vojnog analitičara, doživljavam kao blijedi pokušaj prikrivanja tragova još jedne nacionalne izdaje. Ovom prilikom želim da crnogorskoj javnosti dostavim urbanistički projekat urađen u Ministarstvu odbrane, a odnosi se na planinu Sinjajevinu.
Prema ovom planu projekat bi trebalo da tretira čitav prevoj Sinjajevine, od početne tačke u Vučju u opštini Kolašin do završne tačke Korman kod Žabjaka, dok bi centralna tačka projekta bila planina Ružica. Ovaj prostor predstavlja idealnu geostratešku poziciju za instaliranje radara i vojne baze, preko koje bi NATO ostvario potpunu obavještajnu kontrolu nad Zapadnim Balkanom.
Zato pozivam Ministarstvo odbrane da se izjasni o ovom urbanističkom dokumentu i objasni crnogorskoj javnosti otkud ovaj plan kod njih i šta je njime predviđeno ako to nije vojna baza NATO – a. Imajući u vidu činjenicu da je ulaskom Crne Gore u NATO čitav Mediteran osim Sirije pod punom kontrolom NATO – a, instaliranje baze na crnogorskom primorju gotovo da nije potrebno, jer za to već imaju spremne najmanje dvije luke, ali ovaj projekat na Sinjajevini bio bi od vitalnog interesa za NATO, jer geografski položaj ove planine predstavlja idealan prostor za vojnu bazu. Instaliranjem vojne baze na Sinjajevini u potpunosti bi se raspršila ionako klimava režimska teza o ravnopravnim odnosima u NATO alijansi, i da za istim stolom ravnopravne sjede Donald Tramp, Tereza Mej i Duško Marković. Uostalom, imali smo priliku da vidimo tu “ ravnopravnost “ kad je Donald Tramp ćušnuo premijera Markovića jer mu je zauzeo mjesto prilikom NATO samita.
„Uvjeren sam da crnogorski režim zaista želi da nas stavi u zatvor, kako bi od nas napravio ‘glavne neprijatelje’, i opravdao svoj pronatovski i antiruski kurs,“ istakao je Knežević.
Ugostiti Bedžeta Pacolija, jednu od personifikacija terorističke OVK, koji usred Podgorice čistom ekavicom saopštava da je crnogorska teritorija u stvari “kosovska”, i da o tome nema rasprave, može samo Srđan Darmanović, koji nikad nije bio crnogorski, već uvijek soroševski ministar.
„Progon koji režim sprovodi nad DF – om je nezabilježen u savremenoj istoriji evropskog parlamentarizma. Od 18 poslanika DF – a, šest je ostalo bez poslaničkog imuniteta i protiv njih su pokrenuti montirani politički procesi.
Pljevljaci su, nažalost, doživjeli da se dugo čekana rekonstrukcija glavnih gradskih ulica svede na predizbornu improvizaciju i krpljevinu Mirka Đačića, koja će pri tom itekako da košta. U strahu od sigurnog poraza na predstojećim lokalnim izborima, nelegitimni predsjednik opštine Pljevlja, iako sa diplomom arhitekte, odlučio je da bez projekta rekonstruiše trotoare u glavnim gradskim ulicama.
Dobro je poznato da obični građani kada žele da naprave ostavu za drva, ogradu ili štalu moraju da izrade projekat, dobiju dozvolu i stave tablu, dok opštinska vlast realizuje posao na koji treba da se potroši preko 300 000 evra novca građana Pljevalja, a da pri tom nije ispunila ni elementarne zakonske preduslove.
Ne samo da je ovim poduhvatom Mirko Đačić ušao u zonu krivične odgovornosti, već je još jednom dokazao da nema nikakav osjećaj za tradiciju, identitet i duh ovog grada, valjda umišljajući da bi Pljevlja i Pljevljaci u tom pogledu trebalo da se rukovode njegovim primjerom. Stoga nas ne bi začudilo i da Mirko Đačić ovih dana pokrene inicijativu da se glavna ulica Kralja Petra, bar do izbora, preimenuje u ulicu NATO bombardera, u znak podrške nasilnom uvođenju Crne Gore u NATO pakt, odnosno aneksiji Crne Gore od strane NATO pakta.
Odlazeći predsjednik opštine neuspješno pokušava da zamaskira činjenicu da nisu ni započeli da se realizuju krupni i životno važni projekti koje je pompezno najavljivao, počev od gradske toplane, preko drugog bloka Termoelektrane, pa sve do rekonstrukcije postrojenja za prečišćavanje vode u gradskom vodovodu. Kako vidimo, opštinska vlast sada trotoarima pokušava da zataška činjenicu da od obećanog partnerskog odnosa i podrške Vlade imamo samo nastavak zapostavljanja Pljevalja, brutalnu eksploataciju i pljačku sirovina, smanjenje ili neisplaćivanje zarada zaposlenima, otpuštanje radnika, masovni odlazak mladih ljudi i sve veće trovanje stanovništva.
I pored svega, Mirko Đačić nije morao da liječi svoje frustracije na lipama u centru grada i da na divlje sprovodi popločavanje trotoara u glavnim gradskim ulicama, bez bilo kakvog plana, ideje, kreativnosti i zakonske obaveze zvane projekat. Imajući u vidu da je u ovom uspaničenom predizbornom poduhvatu Mirka Đačića potpuno nepotrebno posječen najveći broj lipa koje su predstavljale jedan od simbola Pljevalja, postavljamo pitanje gdje je završila posječena lipovina? Zbog čega se nije preduzelo ništa sa ciljem da se lipe sačuvaju, već su se pronalazili lažni izgovori da se one brže bolje posijeku? Takođe, šta se desilo i gdje su završili stilizovani liveni stubići koji su sada uklonjeni sa trotoara, a čija se vrijednost mjeri desetinama hiljada evra? Gdje su završili visoko kvalitetni mermerni ivičnjaci umjesto kojih se sada postavljaju obični betonski? I da li uopšte ovakvi trotoari mogu da izdrže test prve pljevaljske zime ili će se već na proljeće na njima pojaviti brojne pukotine i druga oštećenja?
Ako već izbjegava da podnese izvještaj o ovoj najnovijoj predizbornoj krpljevini, za koju ponovo troši novac svih građana Pljevalja, i ako već odbija da javno odgovori na postavljena pitanja, Mirko Đačić treba da zna da će vrlo brzo snositi odgovornost, i to ne samo političku, kao i da će svi ugovori koje potpisuje i svi poslovi koje sklapa, biti detaljno ispitani sa stanovišta njihove zakonitosti i zaštite javnog interesa.
Opštinski odbor Demokratske narodne partije Pljevlja
“Inače je stav o neophodnosti zabrane DF – a prvi promovisao gensek Demokrata misleći valjda da će nakon toga lakše razvijati svoju političku misao koja je deceniju i po vegetirala u zatvorenom kontejneru SNP-a. Gotovo da djeluje groteskno kad o otvaranju nekakvih tajnih dosijea govore političke kreature koje su finansirali i još uvijek finasiraju kriminalni klanovi koji ih redovno čupaju za uši ako samo i pomisle da ne vrate kamatu”, navodi se u saopštenju DF-a
Čitav dosadašnji postupak, od pokretanja istrage do potvrđivanja optužnice koju su najavili Duško Marković i Milo Đukanović u razgovoru s ruskim prankerima, jasno govori o namjeri da nam bude suđeno i presuđeno po kratkom postupku bez ijednog dokaza.
Što se nas u DF-u tiče, ovaj montirani proces je razbijen u paramparčad objavljivanjem dokumenata o povezanosti Milivoja Katnića sa glavnim akterima Sašom Sinđelićem i Mirkom Pajom Velimirovićem. A ostatak opozicije najzad mora da odabere stranu, tj. da se odluči da li vjeruje nama ili Milivoju Katniću. Svako dalje ćutanje na ovu temu ostatka opozicije bio bi jedan vid saučesništva u progonu koji se sprovodi nad DF-om, poručio je u intrevjuu za „Dan” Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera Demokratskog fronta.
Nastavlja li DF bojkot parlamenta, imajući u vidu da su se poslanici Fronta pojavili u parlamentu kada je skidan imunitet Nebojši Medojeviću?
– Bojkot parlamenta prekinut je 28. aprila od SDP-a kada su poslanici te stranke zajedno sa krnjom parlamentarnom većinom izglasali protokol o pristupanju Crne Gore u NATO. Našim pojavljivanjem u Skupštini kad se raspravljalo o ukidanju imuniteta Nebojši Medojeviću, jasno smo saopštili da ne prekidamo bojkot, već da se radi o aktu samoodbrane, jer se protiv DF-a devet mjeseci vodi nezapamćena hajka od Đukanovićevog režima, a sve s jednim ciljem, ne bi li lideri našeg saveza završili u zatvoru a DF bio zabranjen. Da je bilo sreće i solidarnosti u opoziciji, svim opozicionim strankama 29. juna bilo je mjesto u skupštinskim klupama. Tako bi poslali jasnu poruku o snažnom opozicionom jedinstvu i spremnosti za odbranu kolege u politički montiranom procesu. Nažalost, jedan broj opozicionih lidera čak se nije ni oglasio dok smo mi u Skupštini 24 časa branili Nebojšu Medojevića od protivzakonitog hapšenja.
Da li crnogorska vlast ubrzava ili usporava proces za „državni udar”?
– DF je od samog početka konstruisanja državnog udara ukazivao na umiješanost Mila Đukanovića, koji je uz pomoć ANB-a i zloupotrebom SDT-a, izveo državni udar na dan izbora. Tako smo 16. oktobra imali istovremeno državni udar i fer i slobodne izbore. Nezapamćenom medijskoudbaškom hajkom stvorena je histerična rusofobija, a liderima DF-a već presuđeno kao antidržavnim elementima. Uostalom, čitav dosadašnji postupak, od pokretanja istrage do potvrđivanja optužnice koju su najavili Duško Marković i Milo Đukanović u razgovoru s ruskim prankerima, jasno govori o namjeri da nam bude suđeno i presuđeno po kratkom postupku bez ijednog dokaza. Što se nas u DF-u tiče, ovaj montirani proces razbijen je u paramparčad objavljivanjem dokumenata o povezanosti Milivoja Katnića sa glavnim akterima Sinđelićem i Velimirovićem. A ostatak opozicije najzad mora da odabere stranu, tj. da se odluči da li vjeruje nama ili Milivoju Katniću. Svako dalje ćutanje na ovu temu ostatka opozicije bio bi jedan vid saučesništva u progonu koji se sprovodi nad DF-om. Pošto sam djelimično ostvario uvid u spise predmeta, odgovorno mogu tvrditi da se gotovo svaki opozicioni lider može na osnovu Katnićeve imaginacije povezati sa državnim udarom. Da li zbog straha od Milivoja Katnića neki lideri stranaka i dalje ćute o državnom udaru ili misle da će svi njihovi unutarstranački problemi biti riješeni ako DF bude zabranjen, vrijeme će najbolje pokazati.
Šta ćete uraditi ako budete osuđeni u predstojećem sudskom procesu za „državni udar”, imate li neki konkretan plan?
– Ako Milo Đukanović misli da će već napisanom presudom liderima DF-a ugasiti naš otpor i borbu, onda je u velikoj zabludi. Tek tad će otpočeti prava i bespoštedna politička borba i Crna Gora više nikad neće biti ista. Valjda je svakome u Crnoj Gori jasno da je meni i kolegi Andriji Mandiću već presuđeno, jer kao predstavnici srpskog naroda moramo biti brutalan primjer ostalima kako prolaze oni koji se zalažu za referendum o NATO-u, ukidanje sankcija Rusiji, povlačenje odluke o priznanju Kosova, odbranu srpskog jezika i Mitropolije crnogrosko-primorske i zaštite srpskog naroda kao državotvornog u Crnoj Gori. To su ideali zbog kojih sam spreman robijati 100 godina, jer za razliku od onih koji su namjerno izgubili pamćenje, sa ovim idejama nisam spreman da trgujem ni po koju cijenu. I u tome je naša snaga – svjedočiti svojim životom borbu koju vodimo.
Postoji li mogućnost za bližu saradnju unutar opozicije, imajući u vidu da svakodnevno gledamo vrlo oštre optužbe među strankama iz opozicionog bloka?
– Nažalost, ostatak opozicije nalazi se u jednom specifičnom lavirintu bez jasnog određenja oko najvažnijih smjernica daljeg djelovanja. Jedan dio opozicije traži zdravo jezgro u DPS-u, a to je kao da tražite iglu u plastu sijena. Drugi dio opozicije izbjegava bilo kakav kontakt sa DF-om, ali im ne smeta da su sa DF-om vlast na lokalnom nivou, dok treći dio opozicije prolazi kroz nove rascjepe tako da ćemo ubrzo imati još najmanje dva nova politička subjekta. A kad se govori o zajedničkim opozicionim akcijama, svi oni su složni da je bojkot Skupštine najveći nivo naše saradnje. Pritom dok bojkotuju Skupštinu do 2020, redovno izlaze i pripremaju se za predstojeće lokalne izbore u 2017. Kad DF ponudi organizovanje zajedničkih protesta i pozove na okupljanje, dobijamo već tradicionalni odgovor: „Mi prvi hoćemo ako hoće oni drugi. Drugi hoće ako će treći. A treći neće jer još nije vrijeme.“ I tako se vrtimo u krug od oktobra mjeseca. Zbog toga imam snažan osjećaj da bi se jedan broj lidera opozicionih stranaka najbolje osjećao kad bi lideri DF-a bili u zatvoru. Tada bi mogli komotno voditi svoju politku korisnih nejasnoća u kojoj sve može biti, a ne mora da bude, jedino bi Đukanović doživotno ostao na vlast.
BIA sa ANB inscenirala „državni udar”
Kakvi su Vaši odnosi sa Aleksandrom Vučićem, imajući u vidu da je Srbija imala važnu ulogu u pomaganju Katniću i Đukanoviću u vezi s procesom za „državni udar”?
– Aleksandar Vučić je legitimno izabrani predsjednik Republike Srbije i moja je obaveza da poštujem tu činjenicu. Kao premijer Srbije, u nekoliko navrata saopštio je da prema njegovim saznanjima nijedan političar iz Srbije i Crne Gore nije uključen u državni udar. A to mi je i lično saopštio prilikom susreta koji smo imali 5. decembra prošle godine. Ipak, moram da primijetim da su pojedini djelovi srpske BIA u sadejstvu sa crnogorskom ANB, a pod komandom britanske obavještajne službe inscenirale državni udar, ne bi li optužujući Rusiju i lidere DF-a, ubrzale pristup Crne Gore u NATO. To je u stvari i najveća tragedija balkanskih država, da otgrnuti djelovi njihovih tajnih službi, umjesto sopstvenoj, služe tuđoj državi, u ovom slučaju Velikoj Britaniji. Zato vjerujem da će promjene koje su uslijedile u BIA-i očistiti ovu agenciju od uticaja britanske službe, a što se tiče ANB, ona je beznadežna i njoj nema pomoći bez smjene režima i potpune demontaže.
DAN
U ovoj Crnoj Gori na cijeni su sve one vrijednosti kojih se Njegoševa Crna Gora gnušala i sa kojima se kroz vjekove obračunavala. Danas su Crnu Goru preplavili mešetari sa svih strana koji su je okupirali i kuju zajedno sa odnarođenim režimom planove kako da uguše iskru slobode u istinskim sinovima. Kako im sve lako prolazi, ponekad se zapitam što nam osta od naroda?
Funkcioner Demokratskog fronta je istakao da je isforsirani i krajnje rizični postupak uvođenja Crne Gore u NATO, bez neposrednog konsultovanja volje građana, bio praćen plasiranjem neodržive teze kako je NATO navodno zajednica vrijednosti, a učlanjenje u ovu ofanzivnu vojnu alijansu navodno uslov za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji.
Od fabrike radijatora do premijera stigao je guranjem. Poučen tim iskustvima, izgurao se u prvi red na samitu NATO-a, i da ga Tramp nije onako odgurnuo, on bi slavodobitno uzvikunuo: „Oj, ha!” a Crna Gora bi danas njegovo guranje slavila kao državni praznik.
Zato umjesto povećanja PDV -a za NATO potrebe,neka Duško Marković oporezuje ekstra profitere i državne tajkune koji su iz države iznijeli stotine miliona evra i koji se do dana današnjeg bave švercom cigareta a novac peru kupovinom građevinskih mašina koje onda koriste za izgradnju auto puta, i opet od ovog zaduženog naroda i države ubiraju enormne prihode od kojih samo oni imaju korist.
Izgleda da režim želi da nas spriječi da posjećujemo Rusiju, stvarajući time atmosferu gvozdene zavjese pred onima koji misle drugačije. Nemam namjeru da se povinujem tome i neću prestati da promovišem najbolje moguće odnose koji su ostvarivi među Crnom Gorom i Rusijom„, kazao je za Los Anđeles tajms Milan Knežević, predsjednik DNP-a i član Predsjedništva DF-a.
Mladi DPS-a su izveli ovaj čin lične blamaže i poltronstva zbog potrebe da ili sačuvaju svoja radna mjesta, ili dođu do novog radnog mjesta, i oni nikako nisu reprezenti omladine Crne Gore, jer sam uvjeren da većina mladih ljudi, gledajući ove nemile scene, osjeća stid i sramotu u njihovo ime. Upravo zbog pogubne politike DPS-a i ovakvih naraštaja koji su prozvod takve politike, većina mladih, obrazovanih, emancipovanih, sposobnih i poštenih mladih ljudi trajno napušta Crnu Goru jer u DPS sistemu vrijednosti oni ne mogu doći do izražaja. Posle ovakvih mučnih scena vještačkog oduševljenja dostignućima politike DPS-a, vjerujem da će i onaj broj mladih ljudi koji još uvijek nije napustio Crnu Goru dobiti jaku želju da to učini.
Današnji dan jedino se adekvatno može porediti sa 12. julom 1941. godine i petrovdanskim saborom, jer im je osnovno obilježje i vezivna nit kapitulacija kao najveće dostignuće a podaništvo kao stil života njihovih promotera.
Sad je već sasvim očigledno da je Tramp, osim što je onako ćušnuo Duška Markovića, na samitu u Briselu podijelio ćuške i svim ostalim premijerima zemalja, članica NATO, i pritom im jasno stavio do znanja da će morati izdvajati dva posto BDP-a za finansiranje Alijanse, jer Amerika više ne pristaje da sve ide na njen teret.
Oni koji su navikli da po mišljenje idu u ambasadu i kad treba podnijeti amandman o zaštiti kućnih ljubimaca, koji tajno šalju signale Rusiji, a javno bi zajedno sa NATO-m krenuli na Moskvu, ne mogu me pokolebati u vođenju principijelne politike, od koje ni za pedalj nijesam odstupio. I, što se mene tiče, oni mogu nastaviti sa zabijanjem glave u pijesak kad god se spomene Rusija, Srbija, NATO, srpski jezik i crkva. Ja svoju glavu ni pred kim nijesam spuštao, pa neću ni u ovom slučaju.
Ovo je ujedno i najbolja potvrda da je Crna Gora zapravo postala nezavisna jedino od same sebe i pretvorena u privatnu država i monetu za potkusurivanje u kojoj su u cilju očuvanja monopola vlasti dozvoljeni svi dilovi i transakcije.
Zamjenik generalnog sekretara Jedinstvene Rusije Sergej Željeznjak iskazao je punu podršku predlogu DF-a o vanstranačkoj ličnosti kao zajedničkom kandidatu opozicije, zahvaljujući se liderima DF-a na dubokoj posvećenosti u nastojanjima da kroz formu ujedinjenog opozicionog djelovanja istovremeno doprinesu daljem razvoju međustranačke saradnje i poboljšanju odnosa Rusije i Crne Gore.
Zahvaljujući se na srdačnom prijemu Milan Knežević je mitropolitu Sergeju prenio pozdrav i uručio poklon od mitopolita Amfilohija istakavši, poseban značaj ruske države i ruske crkve za crnogorski narod. Član predsjedništva DF i predsjednik DNP-a Milan Knežević je izrazio bojazan da će crnogorski režim nakon nelegitimne odluke o pristupanju NATO-u krenuti u obračun i sa Mitropolijom crnogorsko-prmorskom istakavši spremnost na odbranu prava jedine kanonski priznate crkve u Crnoj Gori.
