Nigdje kao u Crnoj Gori ljudi nijesu tako često izloženi ispitu čovječnosti. Ovdje se vjekovima vodila borba između ljudi i neljudi. To je bila i ostala podjela koja se sačuvala do današnjeg dana, a koja se prenosila s koljena na koljeno i čuvala u bratstvima i plemenima kao mjera u određivanju ko je soj, a ko nesoj, ko je vjera, a ko nevjera, ko je čovjek, a ko nečovjek. Zato ne čudi što su i danas potomci neljudi dobrovoljci kada treba uprljati ruke i okaljati obraz da bi se dodvorili vlasti.
Neka se stide sebe oni što govore da u Crnoj Gori nema nikoga ko bi mogao uspješno zamijeniti ovu vlast. Jer ako u Crnoj Gori nakon 30 godina ovakve vlasti ne postoje snage koje su sposobne da nas izvuku iz stanja u kom se kao društvo nalazimo, onda mi nemamo budućnost. Ako 30 godina koračate unatraške i to prihvatite kao stil života, onda će trebati najmanje 30 godina da dođete na početnu poziciju.
Jučerašnji događaj u Kosovskoj Mitrovici pokazuje da je samo pitanje trenutka kada će se desiti nova demonstracija sile, tj. nove teritorijalne pretenzije albanskih terorista i prema Crnoj Gori, bez obzira na njihovo savezništvo i bliske veze sa kriminalnim strukturama koje ovde vladaju. Tim prije što se postojeće savezništvo ogleda u činjenici da vladajuća garnitura u Crnoj Gori bespogovorno služi albanskim teroristima kad god treba nanijeti štetu i udarac državi Srbiji, srpskom narodu i regionalnoj stabilnosti, pa makar to nanosilo štetu i predstavljalo veleizdaju Crne Gore.
Ko može zaboraviti 128 srpskih svetinja, crkava i manastira, koji su od 1999.godine spaljeni i oštećeni, mnogi od njih pretvarani u deponije i javne toalete? Ko može zaboraviti hram Bogorodice Ljeviške, hram Svetog Spasa, manastir Devič, crkvu Sv. Jovana Preteče, i mnoge druge? Da li su sve nevine žrtve s Kosova i Metohije, njene svetinje i kulturno-istorijski spomenici toliko jeftini da ih se Srbija pod pritiskom međunarodne zajednice treba tako lako odreći?
Najoštrije osuđujemo montirani sudski proces i presudu kojom je na četiri mjeseca zatvora osuđen predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević, nalazi se u zajedničkoj podršci koju potpisuje više srpskih udruženja iz Crne Gore i Srbije.
Podršku Kneževiću, prenosimo u cjelini.
Uvjereni smo da se ovdje radi o politički motivisanom i unaprijed isplaniranom progonu srpskog političara koji već godinama jasno, dosledno i istrajno štiti srpske nacionalne interese u Crnoj Gori, kanonsku i istorijsku Srpsku pravoslavnu crkvu, srpski jezik i ćirilično pismo, a uz to se zalaže da Crna Gora poništi sramnu odluku o priznanju lažne države Kosovo i snažno se protivi predaji svete srpske zemlje Kosova i Metohije i srpskih manastira kosovskim Albancima.
Upozoravamo da montiranim procesima protiv političkih predstavnika srpskog naroda u Crnoj Gori, vlast dodatno produbljuje podjele u crnogorskom društvu, ali i ponižava i progoni srpski narod u cjelini. Presuda Milanu Kneževiću predstavlja atak na sve one koji brane istorijsku Crnu Goru, na njene duboko ukorijenjene veze sa Rusijom, na temeljne vrijednosti i principe do kojih je stalo srpskom narodu u Crnoj Gori.
Sa velikom zabrinutošću konstatujemo da dok se sprovodi progon srpskih političara u Crnoj Gori i praktično onemogućava i zabranjuje njihovo političko djelovanje, krupni kriminalci, nosioci visoke korupcije i istinski nasilnici bivaju pošteđeni.
Još jednom upozoravamo nadležne da ovom presudom dodatno utiču na potencijalna sukobljavanja i tenzije i pozivamo ih, a posebno one koji u skladu sa zakonom i ustavom imaju nadležnosti, da stave van snage presudu ili nađu neki drugi modalalitet kako bi se zatvorska kazna za Milana Kneževića promijenila.
Srpski kulturni centar „Patrijarh Varnava“ Pljevlja, predsjednik Božidar Jelovac
Srpska narodna odbrana Vasojevića i Limske doline – Berane, predsjednik Goran Kiković, istoričar
Srpsko istorijsko kulturno društvo „Nikola Vasojević“ – Berane, predsjednik Živko Bjelanović, dipl. pravnik
Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca, regionalna organizacija Berane, predsjednik Miličko Trifunović, ekonomista
Srpski kulturni centar „Župan Prvoslav“ – Berane, predsjednik Branislav Vešović
Centar za ravnopravnost i konstitutivnost srpskog naroda u Crnoj Gori – Berane, predsjednik Vladimir Boričić, profesor
Srpsko udruženje književnika i pjesnika Crne Gore „Gorska vila“, predsjednik protojerej Rade Radović
Pravoslavna omladina hrama Svetog Dimitrija iz Kolašina, predsjednik dr Veselin Miladinović
Udruženje srpskih književnika u otadžbini i rasejanju za Crnu Goru – Andrijevica, predsjednik Branislav Otašević, književnik
Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca opštinska organizacija Andrijevica, potpredsjednik David Lalić, pjesnik
“Neću se dobrovoljno odazvati, neću voditi trubače, izvoditi performanse ispred spuških kapija, neću ni da bježim u Rusiju i Srbiju, svi će znati gdje se nalazim. Ali je svakom u Crnoj Gori jasno da je ovaj poziv napisan 14. februara istog onog dana kada je DF pozvao opoziciju na razgovore za zajedničkog predsjedničkog kandidata”, rekao je Knežević
„Ja u nastavku suđenja, ako Vi dozvolite ovakve vrste kvalifikacija, zadržavam pravo da adekvatno reagujem prema presuđenom ubici Saši Sinđeliću, zadržavam pravo da reagujem prema Vama jer je ovdje čitavom narodu jasno da Vi prikrivate da je Sinđelić 2002. godine ubio čovjeka u Hrvatskoj. Ja ne želim da izazivam nikakve incidente ali Vas upozoravam da neću dozvoliti da me iko vrijeđa, ni mene ni srpski narod,
«Svakome je jasno da se u Crnoj Gori ne sudi samo Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, već da je to je pokušaj da se presudi zvaničnoj Rusiji. «- izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za News Front Milan Knežević, jedan od lidera Demokratskog fronta, dodajući da će sa ciljem da se tako dokažu NATO partnerima crnogorski režim «optužene ruske državljane vjerovatno osuditi na po 40 godina robije.»
Kao i što sam mnogo puta čuo da je put do istine mukotrpan i dug. Toga je, vjerujem, bio svjestan i moj partijski kolega Milan Knežević kada je krenuo na put demokratske borbe za slobodnu Crnu Goru. Zato vjerujem da njegov trud neće biti uzaludan, kao što ni borba za slobodnu Crnu Goru neće biti uzaludna, ma koliko dugo trajala.
„Moja potomci su partizani. Mene povezivati danas s udbaškim vojvodoma, s nekakvim ‘Čarugama’, ‘Sinđama’, ‘Minđama’ predstavlja istorijsku uvredu za moju porodicu. Orden na mojim grudima je lenta koju sam dobio u Moskvi kao vođa antifašističku delegaciju“, kazao je Knežević.
Kada se pomene Višegrad, misao nam odmah pođe na Ivu Andrića i njegov epohalni roman „Na Drini ćuprija“. Kada nogom stanete na most na Drini, prvo se sjetite nama toliko drage narodne pjesme „U divnome starom gradu Višegradu“. Samo nekoliko desetina metara od mosta na Drini nalazi se bista Mehmed paše Sokolovića, tragičnog junaka drame srpskog naroda kroz istoriju, zagledanog u svoju, u arhitektonskom i svakom drugom smislu impresivnu građevinu.
Danak u krvi koji na prostorima gdje žive Srbi sada u drugom obliku traje do današnjih dana i opominje sve one koji imaju gram pameti da se više nikada ne smije dozvoliti da svjetski mešetari i domaći izrodi otruju mržnjom srpsku krv i okrenu je protiv sebe same. I upravo u Višegradu, zahvaljujući režiseru svjetskog glasa Emiru Kusturici sagrađen je Andrićgrad, a u njegovom jezgru Crkva Cara Lazara i biste trojice najvećih Srba sa razdvojenih srpskih teritorija, književnika Iva Andrića, pjesnika i vladike Petra II Petrovića Njegoša i naučnika svjetskog glasa Nikole Tesle, koji nas opominju da moramo ma gdje bili i ma što radili biti zajedno. Lično bih bio srećan da sam u Andrićgradu zatekao i bistu velikog književnika i čovjeka Meše Selimovića, jer bi na taj način Andrićgrad zračio kao simbol srpskog stradanja i uzdizanja, ali i istine o nama i našoj vječnoj borbi za očuvanje srpskog identiteta na svim prostorima gdje Srbi žive. Time bi istorija Srba bila ovjenčana, a trnovit put kojim su Srbi prolazili kroz vjekove svjedočio bi o tome kako su zlotvori činjeli sve i čine da nam zatru sjeme i izbrišu pamćenje. Car Lazar, Ivo Andrić, Nikola Tesla, Njegoš i Meša, svako u svoje vrijeme, zadivio je i zadužio svijet do te mjere da će oni i njihova djela biti besmrtna za vjek vjekova.
Ivo Andrić, zagledan u daljinu, prvi nam je poželio dobrodošlicu. Ćutljiv i ozbiljan, onakav kakvim su ga zapamtili njegovi biografi iz njegovog grada mudro prati sve što nam se dešava i poziva da još jednom pročitamo „Znakove pored puta“. Neko primijeti da je Njegoš tu, da Ivu Andriću čuva leđa, a mene impresionira tekst na Njegoševom spomeniku „ Tragični junak kosovske misli“. Moj susret u Andrićgradu, sa Njegošem, učinio me je mnogo slobodnijim ovdje nego u mojoj Crnoj Gori. Uz Njegoša sam se i ja osjećao velikim, dok su se turisti iz čitavog svijeta divili našem vladici.
Nikola Tesla, naučnik oko kojeg se otima čitavi svijet, otvorio je oči čovječanstvu, a iz Andrićgrada poručuje: „Ako budem imao sreće da ostvarim neke od svojih ideja, to će biti dobročinstvo za cijelo čovječanstvo. Ako se moje nade ispune, najslađa misao će mi biti ta da je to djelo jednoga Srbina.“ Danas je položaj Srba na svim teritorijama na kojim Srbi vjekovima žive, izuzetno težak. Težak i zato što Srbi danas nemaju tako velike ličnosti ni u državama gdje žive, ni međunarodnoj javnosti kakvi su bili naši slavni preci. Izgleda da se Aleksandar Vučić zaputio putem Mila Đukanovića. Zato se plašim da jednoga dana ne preda Kosovo i okrene leđa Rusiji. Zato sam u Crkvi Cara Lazara zapalio svijeću za pokoj duši svim stradalim kosovskim junacima i molio se da Bog da pameti aktuelnim nesrećnicima koji odlučuju u ime Srba da ne izdaju naše slavne pretke. Vučićevo sve otvorenije okretanje prema zapadu je vraćanje duga onima koji su ga doveli na vlast da bi služio njihovim interesima. Politika sjedjenja na dvije stolice njemu je dopuštena da bi prevario glasačko tijelo i učvrstio vlast. Vrlo brzo će morati da se odrekne jedne stolice, jer ga nalogodavci sa zapada sve više pritiskaju, a čini se da je blizu odluke da to bude on ruska. Naročito smiješno i naivno zvuči njegova najnovija priča o svekolikom narodnom razgovoru o statusu Kosova, koju gle čuda, prvi pozdravljaju američki zvaničnici u Srbiji, pa zato nijesam daleko od pomisli da Vučić opipava puls naroda, kako da bezbolnije po sebe odradi dobijeni zadatak sa zapada. Sve mi to zvuči kao pritisak zapada da se Kosovo mora predati. Oni koji se prihvate te sramne uloge treba da znaju da se temelji kuće ne daju po cijenu svega. Takođe svi Srbi moraju znati da nam preci Kosovo nijesu ostavili da bi njime trgovali, jer je Srpstvo bez Kosova kao tijelo bez srca. Srbi u Crnoj Gori iz politike Vučića i odnosa zvanične Srbije i prema statusu Srba u Crnoj Gori moraju izvući pouku i konačno shvatiti da su razgovori sa Vučićem na tu temu samo gubljenje vremena. Srbi u Crnoj Gori vremena za gubljenje nemaju zato rješenje svojih problema moraju potražiti unutar Crne Gore. To neće biti nimalo lako, ako znamo da je čitavi državni aparat okrenut protiv njih, a mržnja manjinskih naroda prema Srbima prerasla je u histeriju. Zato ne smijemo dozvoliti da Njegoš postane tragični junak srpske misli u Crnoj Gori, a Srbi narod nad kojim će svi kada im padne na pamet držati bič. Naročito ne kada se zna da su najbolji sinovi srpskog naroda, kao malo ko, zadužili čovječanstvo. A znakove pored puta treba samo pravilno čitati, gdje god se našli na prostorima gdje žive ili su živjeli Srbi.
DAN
Zato je Filip Vujanović vjerovatno u strahu od svevidećeg šefovog oka i onog što zna o njemu, zaboravio na prijateljstvo s Marovićem, kao što nije zaboravio da je još uvijek na funkciji na koju je nelegitimno izguran, iako je funkcija čovjeka nekad u Crnoj Gori bila najvažnija.
Ministarstvo vanjskih poslova dužno je da upozna našu javnost o motivima i ishodu tajnog sastanka Ferhata Dinoše sa Tačijevim ratnim drugom, nekadašnjim šefom kosovske tajne službe i aktuelnim predsjednikom Demokratske partije Kosova Kadrijem Veseljijem.
Knežević je upoznao gradonačelnika Voronježa i njegove saradnike sa privrednim, posebno turističkim potencijalima Crne Gore, i pritom naglasio činjenicu da je u prošloj godini trista hiljada ruskih turista ostvarilo devet miliona noćenja u Crnoj Gori, da su time značajno doprinijeli ekonomskoj održivosti naše zemlje, i dokazali da su upravo oni, zajedno sa srpskim turistima, naši najbolji gosti na crnogorskom primorju.
„Ovo je samo jedan dio zajedničke istorije koju dijele ruski i crnogorski narod kroz vjekove,“ kazao je Knežević i naglasio:
„Ja sam uvjeren da ćemo tu istoriju, koju ovih dana obilježavate kroz otvaranje ove spomen ploče, biti dužni da čuvamo kao zalog za buduće generacije.“
Na današnjoj konferenciji za štampu, Demokratski front je predstavio nova dokumenta koja u potpunosti objašnjavaju vezu između glavnih aktera farse „državni udar“. Naime, predsjednik Vijeća sudija u Vojnom sudu u Podgorici koji se oglasio „nenadležnim“ u postupku protiv Saše Sinđelića zbog više teških krivičnih djela, je bio upravo specijalni državni tužilac Milivoje Katnić.
Posebno je važan detalj da je u Vijeću vojnog suda koje je sudilo Sinđeliću, pored Milivoja Katnića bio i potpukovnik Milan Vujović, koji mu je sada, kada se priveden zbog navodnog državnog udara bio advokat po službenoj dužnosti, a po preporuci Katnića.
Iako je Sinđelić izvršio većinu djela kao vojni obveznik, Katnić se oglašava nenadležnim zbog toga što je optuženik „nesposoban za vojnu službu“, jer boluje od teškog psihičkog oboljenja.
Posebno važan detalj u predstavljenoj dokumentaciji je da je jedina posjeta u Spužu bila od policijskog Mila Novakovića. Podsjećamo, radi se o prvom operativcu policijske akcije „Sablja“ koja je sprovođena pod dirigentskom palicom Bebe Popovića.Nakon te posjete Novakovića, nadležnost preuzimaju civilni sudovi Republike Srbije.
U dokumentu se navodi da se pukovniku Mileti Novakoviću se 2. 12. 2002. odobrava da u Spužu posjeti okrivljenog Sašu Sinđelića „radi prikupljanja obavještenja na okolnosti više izvršenih djela krađe na teritoriji Republike Srbije, na okolnosti krivičnog djela ubistva na teritoriji pogranične zone između SRJ i Republike Hrvatske, jednog lica, te krivičnog djela sprječavanja službenih lica u vršenju dužnosti na teritoriji Raške i Kraljeva.“
Da sve bude nevjerovatnije, Sinđelić se u Srbiji nalazi na centralnoj potjernici već 2010. godine i od tada je navodno nedostupan organima Srbije. Ostaje otvoreno pitanje na koji način je Sinđeliću dodijeljen pasoš 2013. godine na koje će morati da odgovore državni organi Srbije.
Iako Sinđelić tvrdi da nikad nije bio u Spužu dokumenti koji je danas objavio DF dokazuje suprotno.
U drugom dokumentu istražni sudija Milenko Vujadinović traži da se okrivljeni Saša Sinđelić, vojnik iz Raška, 6.2. 2003. preuzme iz istražnog zatvora u Spužu i sprovede na neuropsihijatriju VMA u Beogradu.
IN4S
Da specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegovi nalogodavci ne prezaju od bilo čega samo za montiraju lažnu optužnicu za navodni državni udar dokazano je danas kada je objelodanjeno da je glavni svjedok-saradnik Saša Sinđelić ustvari – psihički poremećena ličnost.
Ranije je Demokratski front objelodanio da je Katnićevo tužilaštvo prikrivalo identitet Sinđelića, inače pravosnažno osuđenog ubice, kamuflirajući ga dugo kao A. S., a danas je otkriveno da je „ključni“ svjedok-saradnik u farsi „državni udar“, zapravo čovjek sa teškim psihičkim oboljenjem.
Funkcioner DF-a Slaven Radunović predstavio je na konferenciji za novinare zvanična dokumenta koja dokazuju duševni poremećaj Sinđelića, koje potpisuje vještak neuropsihijatar.
U dokumentu se navodi da kod Sinđelića postoji „akutni psihogeni psihotični poremećaj sa sumanitošću i mješoviti poremećaj ličnosti“.
To može da se manifestuje kroz „sumanute ideje, halucinacije, pogrešno vjerovanje da jedna ili više osoba ili organizacija pokušavaju da mu naude (prate ga, napadaju, uznemiravaju, kuju zavjeru)”.
Kao ilustraciju prethodnog, a prikupljeno iz iskaza Sinđelića koji je dao upravo neuropsihijatru, mogu poslužiti sledeći njegovi citati:
– Ja sam municiju dobio od nekih nepoznatih ljudi, a vi, doktore, znate dobro ko su ti ljudi.
– Nekako bih da pobjegnem iz države da se spasem njih.
– Stalno su bili oko mene, ja vidim parkiraju jedna kola prije podne, posle podne druga, samo zamijene tablice.
– Napravio sam splav i pošao u Republiku Srpsku, mislio sam da me oni tamo neće naći.
– Oni su htjeli da me likvidiraju.
– Oni su mi dali oružje, a sad hoće da me likvidiraju.
Inače, ovo duševno oboljenje karakteriše i ”sumanutost veličine – nerealna vjerovanja u sopstveni značaj, moć, poseban identitet”, što se dobro ogleda u Sinđelićevom iskazu pred istražnim sudijom, kada je kazao da mu je namjera bila ”da ode pješke na Kosovo i Metohiju da upadne u američku bazu, da im otme helikopter i da podigne ustanak”.
Za dijagnozu ”mješoviti poremećaj ličnosti” jedan od osnovnih simptoma je sugestibilnost (lako podliježe uticaju drugih, lako ga je nagovoriti na bilo šta), zatim kontinuirano traženje uzbuđenja i aktivnosti u kojima bi bio u centru pažnje, nizak prag za ispoljavanje agresije i nasilja, nemogućnost doživljavanja krivice i učenja iz grešaka, te – izražena sklonost ka okrivljivanju drugih.
Sve ovo ukazuje na to da je Sinđelić, uz raniji dokaz da je u pitanju osoba koja je u bjekstvu od višedecenijske robije za ubistvo, bio idealan lik za potrebe crnogorske ANB i „partnerskih“ službi za montiranje konstrukcije kakva je „državni udar“.
Pos
Postavlja se pitanje – gdje su granice manipulacija? Na šta je sve spreman režim Mila Đukanovića, ako ne preza čak ni od toga da ovako zloupotrebljava očigledno teško psihički bolesne osobe, samo da sačuva vlast?
Današnji pres DF-a praćen je uživo preko zvanične stranice tog saveza na Fejsbuku.
IN4S
S obzirom na to da je i prije ovoga GST u javnosti iznosio optužbe protiv mene, to ovakvo njegovo nezakonito ponašanje, kojim mi se uskraćuje osnovno pravo na odbranu, navodi na razuman zaključak da tužilac zloupotrebljava svoj položaj i ovlašćenja s namjerom da mi nanese štetu i time me onemogući da se branim od lažnih optužbi, piše u pritužbi Kneževića.
Danas se u Beogradu, ispred Ambasade Crne Gore, u organizaciji Asocijacije srpskih internet medija, održava protest „Stop pogromu Srba u Crnoj Gori!“.
Protest je počeo u 12.00 časova intoniranjem himne „Onamo, ‘namo“.
U ime organizatora, skup su pozdravili Veljko Čupić i Miljan Glišić.
„Zahvaljujemo se svim medijima koji su podržali ovaj protest i onima koji su izvestili o njemu. Zahvaljujemo se svim političkim pokretima, organizacijama, prisutnim narodnim poslanicima, kao i javnim ličnostima koje su podržale ovaj skup (Milutin Stančić, urednik portala Spona iz Skoplja, Pokret Izbor je naš iz Banja Luke – Dane Čanković, Srpsko sabranje Bastionik – Adamović Predrag, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo – Prosvjeta, odbor iz Istočnog Sarajeva, dr Ljubo Grković).
Zahvaljujemo i svima Vama koji ste došli da podržite našu zajedničku borbu za prava i slobodu srpskog naroda u Crnoj Gori. Ovaj skup je zamišljen kao protest protiv kriminalnog režima Mila Đukanovića i progona koji taj režim sprovodi nad srpskim narodom, njegovim političkim predstavnicima, slobodnim medijima i svim slobodoljubivim građanima Crne Gore“, poručili su organizatori.
„Svedoci smo da se za poslednjih 30 godina javljaju stalno isti ljudi, ali Crna Gora predstavlja na određeni način ekstremnu vladavinu samo jednog čoveka, kazala je prof. dr Danica Grujičić, (prof. Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu), načelnik za neuroonkologiju Klinike za neurohirurgiju u Kliničkom centru Srbije.
„Malo li je što je bio 30 godina na vlasti, malo li je što je još uvek silan da kotroliše sve u Crnoj Gori,“ upitala je Grujičić i napomenula: „ono što se danas dešava, uzimanje imuniteta poslanicima DF-a, stvaranje atmosfere u kojoj treba da se ljudi jednog istog naroda potuku međutosbno, da bi došao neko sa strane, neko ko je pre 17 godina bombardovao Srbiju i Crnu Goru – to je sramno i bezobrazno“
Ona je naglasila da je bombardovanje bilo apsolutno i namjerno genocidni atak na SRJ, te pozvala građane Crne Gore da ne popuste pred takvim scenarijom i da ne dozvole da se potuku međusobno.“
Dr Čedomir Antić, srpski istoričar, osnivač i predsjednik Naprednog kluba istakao je da je na djelu aktivan obračun sa srpskom tradicijom – jezikom, vjerom i nacionalnim simbolima.
„Mi ovde nismo došli ni da pretimo, ni da oslobađamo, već da obećamo. Gospodine Milo Đukanoviću, Srbi i srpski građani ne mogu se hapsiti kako se prohte nekom Brozovom komesaru u ostavci,“ poručio je on, dok su okupljeni skandirali „Milo lopove“. Kako je kazao, Đukanović može da udari na DF, ali će to biti početak njegovog kraja.
Branko Dragaš, ekonomista i predsjednik Balkan biznis centra oslonio se na poruku Čedomira Antića, da će Srbija zaštititi Srbe u Crnoj Gori. Kazao je da će se to desiti kada Srbija bude imala demokratsku vlast, te da je i Srbiji potrebno ozdravljenje.
„Da bi Srbija zaštitila braću u Crnoj Gori treba prvo Srbija da izađe na pravi put, a svi problemi na Balkanu se dešavaju ovde, u Beogradu,“ kazao je Dragaš, dodajući da ovaj skup treba da bude vatra koja će da zapali rušenje totalitarnih režima.
Aleksandar Đikić, prof. Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici, naglasio je da je srpska Crna Gora država sa desetinama ambasada u Srbiji i sa stotinama hiljada ambasadora – svaki dom u Srbiji je ambasada CG u SR.
„Misija zvanične ambasade pred kojom se danas nalazimo se razlikuje od misija desetina hiljada ambasada srpske Crne Gore u Srbiji. Ovde smo da ukažemo na to da progon Srba u CG traje najmanje dvadeset godina. Počelo je sa podsmehom, zatim šikaniranjem na poslu, gubitkom prava na egzistenciju… a sad je na delu faza hapšenja“, kazao je on, dodajući da bi sledeća faza mogla biti tragična, te da se na to ne može mirno gledati.
Iako vidno bolestan, okupljenima se na skupu obratio kolumnista Mihailo Medenica. On je istakao da se u Crnoj Gori ne može biti ništa drugo do Srbin.
„To zna i Milo Đukanović i to ga boli,“ kazao je on, dodajući da su i Đukanovićevi preci bili Srbi i stradali za srpstvo.
„Potomak sam onih koji su branili Manastir Moraču, koji, čujem, nameravaju da potope zbog nekakve brane. Ne interesuje Mila Đukanovića nikakva brana već se boji svetinje, pa bi potapanjem nje da potopi sebe i sećanje – što mu neće proći,“ poručuje Medenica.
U ime Nove srpske demokratije i njenog predsjednika Andrije Mandića, imao je čast da se zahvali na skupu publicista i političar Želidrag Nikčević.
On je, nabrajajući imena ljudi iz NSD-a, kazao da se radi o časnim, poštenim i hrabrim borcima za pravdu, slobodu i očuvanje srpskog identiteta.
„Ovo ne radi samo NSD i DF, već to radi svakoga dana sve više i narod Crne Gore, koji je maltretiran i kome je dozlogrdilo da trpi pljačkaše na vlasti“, kazao je Nikčević.
Aleksandar Raković, istoričar, viši naučni saradnik Instituta za noviju istoriju Srbije, još jednom se zahvalio svima koji su se odazvali i učestvovali u protestnom okupljanju.
„Ovo je samo početak aktivnosti koje ćemo sprovoditi u kontinuitetu borbe za slobodu srpskog naroda u Crnoj Gori. Poručujemo kriminalnom narko režimu Mila Đukanovića da će zatirući istorijski identitet Crne Gore i samim tim kršeći sva prava srpskog naroda u njoj uvek naići na nedvosmislen odgovor celokupnog srpstva, koje mu i ovde poručuje da genocidna politika Ante Pavelića neće proći. Asocijacija srpskih internet medija će i ubuduće insistirati na srpskom stanovištu u medijskoj sferi i snažno promovisati jedinstvo srpskog naroda u borbi za svoja legitimna prava u svim srpskim zemljama“, poručuje Raković.
Organizatori su se u pozivu na protest obratili svim slobodoljubivim građanima Srbije i ostalih srpskih zemalja da protestom podignu glas i stanu u odbranu srpskog naroda u Crnoj Gori. U njihovom pozivu istaknuto je da Milo Đukanović, kao moderni Pavelić, nastavlja sa genocidnom politikom i da je Crna Gora u poslednjoj fazi fašizacije i uvođenja diktature, u kojoj je ugroženo pravo na postojanje srpskog naroda, pravo na slobodu govora i slobodu medija.
Organizatori su se u pozivu na protest obratili svim slobodoljubivim građanima Srbije i ostalih srpskih zemalja da protestom podignu glas i stanu u odbranu srpskog naroda u Crnoj Gori. U njihovom pozivu istaknuto je da Milo Đukanović, kao moderni Pavelić, nastavlja sa genocidnom politikom i da je Crna Gora u poslednjoj fazi fašizacije i uvođenja diktature, u kojoj je ugroženo pravo na postojanje srpskog naroda, pravo na slobodu govora i slobodu medija.
Iako vidno bolestan, okupljenima se na skupu obratio kolumnista Mihailo Medenica.
Na skupu je govorio i publicista Želidrag Nikčević.
IN4S
Kako bi ubijedio druga Perovića u svoju nevinost, fabrički novinar Željko Ivanović ga poziva da se lično uvjeri da govori istinu, istinu i samo istinu. Pošto Statut Skupštine stanara dozvoljava uviđaj u ovakvim situacijama, drug Perović preskačući prese, konzerve, lonce i sabrana djela Maksima Gorkog u dnevnom boravku, izlazi na terasu, dok se kozije meketanje pojačava srazmjerno brzini njegovih koraka. Kad su se najzad srele oči druga Perovića s rogovima histerične koze, došlo je do evolutivnog veleobrta. „Ali druže Ivanoviću, ovo, ovo… nije koza. Ovo je jarac“, boreći se za vazduh jedva izusti sad već pokojni drug Perović.
“Ukoliko je Aleksandar Vučić stvarno Srbe u Crnoj Gori definisao kao manjinsku zajednicu, onda se u potpunosti ne slažem sa njegovim stavom, niti me taj stav obavezuje, iako vjerujem da se radi o grešci. Posebno jer sam mu tokom našeg posljednjeg susreta u decembru lično saopštio da Srbi u Crnoj Gori nisu manjina niti ćemo pristati na takav institucionalni tretman, i da ćemo znati da se zaštitimo od getoizacije koju nam priprema Milo Đukanović”, rekao je Knežević.
U nepopravljivo ciničnom maniru prizemno politikanskog razvratnika, Marković bez ikakvog srama, usiljenim rečnikom “velikog državnika” govori o bliskim i tradicionalno dobrim vezama Crne Gore i Srbije. Ophrvan patetikom i sa dobro izvježbanim dodvorničkim stavom, bez blama ističe značaj unapređenja ekonomskih odnosa sa Srbijom, još jednom potvrđujući da se u zadovoljavanju svojih nezasitih interesa ne libi da zgazi sve što je govorio i radio slijedeći političke kodekse svog velikog šefa, dokazanog srbomrsca.
Sve u svemu, antisrpski paket-aranžman ima sve odlike otvorenog neprijateljstva prema Srbiji, u koju trčimo i za spašavanje hiljada života crnogorskih pacijenata. Režimska Crna Gora zasad još jedino Srbiji ne može objaviti rat, ali, kroz želju da nas ugura u NATO, ni to nije isključeno jednog dana
Na današnjoj sjednici Glavnog odbora DNP za predsjednika Kluba mladih DNP izabran je Nikola Jovanović.
A Đukanović pravi probleme Crnoj Gori, i istovremeno bi da navodno riješi probleme između Srbije i Hrvatske. Zato pravi sebi promociju u njemu često mrskom Beogradu, veličajući saradnju sa Srbijom. Tako se iz Beograda založio i da riješi probleme Srbije i Hrvatske, da Hrvatska ne ometa Srbiju na putu ka EU, ista ona Hrvatska, koju je tako zdušno mrzio da mu se zbog šahovnice ni šah nije igrao.
Drugim riječima, svi mi koji podržavamo koncept saveza vojno neutralnih država ( B- 4) postajemo NATO mete dronova, bespilotnih letjelica, neobjašnjivih saobraćajnih nesreća, navodnih kriminalnih obračuna, kopnene invazije, jer nova doktrina ove alijanse podrazumijeva direktno miješanje u izborne procese kako se ne bi dozvolilo da na izborima pobijedi politička opcija koja se zalaže za vojnu neutralnost i ukidanje sankcija Rusiji. Zato nemam nikakvu dilemu da je sve što se dogadjalo 16. oktobra u stvari dobro isplaniran scenario na marginama ovog NATO dokumenta u kojem je Rusija zajedno sa političkim predstavnicima DF- a koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi, trebalo da bude optužena za destabilizirajući faktor, ali istovremeno i povod za vojnu intervenciju NATO-a u slučaju pobjede DF-a.
Način na koji je Vilander iskazao patološku mržnju prema Novaku Đokoviću i srpskom narodu zaslužuju prezir, ali kao strastveni fan Novaka Đokovića nijesam mogao da se suzdržim a da ne komentarišem ovu sramnu izjavu koja najbolje govori da je Vilander ne samo mrzitelj Novaka Đokovića već i ličnost nedostojna pomena.
Mi smo spremni za konstruktivnu i svestranu saradnju usmjerenu na pružanje podrške vanblokovskom statusu Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine, i razvoju teme vojne neutralnosti „Balkanske četvorke“ na međunarodnoj političkoj sceni, smatra zamjenik sekretara Generalnog saveta partije „Jedinstvena Rusija“ i član Komiteta Državne dume za međunarodna pitanja.
“U potpuno otvorenom razgovoru sa premijerom Vučićem od njega sam tražio jasan i nedvosmislen odgovor da li je Srbija odustala od koncepta vojne neutralnosti. Dobio sam odgovor da će Srbija i dalje ostati vojno neutralna država, što meni kao predsjedniku partije koja se zalaže za vojnu neutralnost omogućava da još snažnije i argumentovanije promovišem koncept vojne neutralnosti četiri države na Balkanu
Sad bi trebalo da se aktivira EU. Crna Gora je kandidat za članstvo u njoj. I Knežević je za EU. Najnoviji Godišnji izveštaj o napretku zvuči principijalno pozitivno. U jednoj tački se posve slažem sa Kneževićem: on kaže da je veoma loš signal „kad EU državu poput Crne Gore naziva primjernim kandidatom za članstvo u EU: ovakva EU će se raspasti prije nego što Crna Gora u nju uđe.“
