Predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević od juče je, nakon 88 dana nepravedno provedenih u zatvoru u Spužu, ponovo na slobodi.
Pismo Kneževića, koje je tokom boravka u zatvoru, uputio članovima Administrativnog odbora prenosimo u cjelini
Članovi odbora, bivše kolege, vi koji poput vječne vatre bdijete nad zakonima, propisima, taksama, računima za mobilnu i fiksnu telefoniju, toalet papiru, osvježivačima za ženski, i omekšivačima za muški toalet, vi koji ukidate imunitet i određujete pritvor poslanicima Demokratskog fronta, ukažite milost meni sužnju i primite ovu moju žalbu- pismo na vaše rešenje broj 00-63-14/18-67 od dana 20.04.2018 koje vam pišem iz sobe br 8 odjeljenja za kratke kazne. Naime vaše rešenje o mirovanju mojih prava kao poslanika, koje ste jednoglasno izglasali 20.04.2018, primio sam 3. maja 2018 i to DHL pošiljkom uz rozu otpremnicu na francuskom jeziku. Pošto na odjeljenju za kratke kazne niko ne zna francuski, a ja ubrzano zaboravljam ruski zbog prisustva broma u mesnom naresku i marokanskim sardinama tek sjutradan smo uspjeli pronaći odgovarajuće mjesto za potpis o preuzimanju rešenja. Ali, članovi Odbora, tu mojim mukama nije bio kraj, štaviše rekao bih da tek počinju. Suptilno, kao taktovi pjesme „Ja bez tebe ne mogu da živim“ dok se Luiđ Škrelja od milošte zvani Ljubo penje na kafanski sto, kako bi proslavio još jednu demokratsku pobjedu Mila Đukanovića u Ulcinju. U zatvoru je običaj,a uvjerićete se ubrzo i sami da kad nekom od zatvorenika stigne rešenje o dobijanju ili odbijanju uslovnog otpusta, svi se okupe oko takvog jednog akta , tumačeći ga svako na svoj način. Tako je nas iz sobe broj 6 i 8 vaše rešenje zateklo u jednoličnoj raspravi koju vodimo četvrtkom, a odnosi se na usporedbu Kantovog privida vremena u „Prokletoj avliji“.Kako bih vam fenomen „privida“ napraviću jednu siroviju analogiju blisku vašoj administativnoj logici i mentalnom sklopu.
U isto vrijeme kad Predsjednik Administrativnog odbora Luiđ Škrelja od milošte zvani Ljubo predlaže da se usvoji protivzakonita odluka o mirovanju mojih poslaničkih prava, nekoliko stotina metara udaljenosti od Skupštine, u zgradi Osnovnog suda, u velikoj sali, Predsjednik Administrativnog odbora Luiđ Škrelja od milošte zvani Ljubo poput duha Hamletovog postaje svjedok oštećeni koji traži pravdu jer se nekako najsigurnije osjeća kad Tužilaštvo započne Sizifov proces da dokaže da on nije ološ kako smo ga blagoizvoljeli nazvati. E tu dolazimo do Kantovog privida vremena: Iako znam da je 20.04.2018 Luiđ Škrelja od milošte zvani Ljubo na sjednici Administrativnog odbora i da mi ukida platu na 4 mjeseca, on ipak u svojstvu duha oštećenog lebdi velikom salom Osnovnog suda, a ja ga u istom danu sve vrijeme gledam kako se obučen kupa u bazenu Nasera Keljmendija.
I to članovi odbora nije sve, pošto u posljednje vrijeme, kako bi rekao major Katnić imam napade „personaliti fabuloze“, a znajući da je Luiđ Škrelja od milošte zvani Ljubo svoj imovinski karton dopunio lovačkom puškom i pištoljem, vidim ga u nekoj izmaglici između sna i jave kako u svom audiju parkiranom ispred zgrade RTCG tamani krupnom sačmom preostale nepodobne članove Savjeta Javnog servisa. Znam, o članovi odbora da ste blago šokirani saznanjem da zatvrenici četvrtkom čitaju Kanta, kao što bi se zgranuli ako bih vam rekao da sam jedne kišovite nedjelje dva sat i petnaest minuta čitao ustavne amandmane na Žabljački Ustav dr Miodraga Miška Vukovića.
Svi zatvorenici su mi se posle kleli da se ni šteki cigareta ne bi obradovali kao što su amandmanima o dva oka u glavi iz 1992.godine. Dozvolićete , da ako zatvorenici mogu tumačiti javne amandmane onda imaju i kapacitet za vaša rešenja koja su po svojoj sadržini identična 276-om broju časopisa „Treće oko“. Tako zatvorenik N.R. osuđena na 14 dana zbog 3,6 promila alkohola u krvi primjećuje da ste masakrirali član 76 stav 1 i 3 Zakona o radu, i da meni Skupština i Administrativni odbor nijesu poslodavci , niti su me birali na funkciju poslanika , nego je to učinilo 80 000 građana na izborima 2016. Godine. Takođe zatvorenik N.R. je izrazio čuđenje zbog čega ja kao poslanik nakon odslužene zatvorske kazne moram da se javim sekretaru Skupštine da me rasporedi na nove radne zadatke shodno mojoj stručnoj spremi. Šta to znači? Da u pisarnici Skupštine objašnjavam jednačenje suglasnika po zvučnosti , ili da u skupštinskom restoranu poslanicima DPS recitujem poeziju Milorada Popovića da bi lakše eliminisali želudačnu kiselinu posle škembića u saftu i kuvanih jagnjećih glava.
Znate, članovi Odbora , zatvorenici su po prirodi sumnjičavi ljudi, posebno povratnici u krivičnim djelima, u svemu vide zavjeru. Katnić je za njih makanja što bi rekli u Katunskoj nahiji. I vjerovali ili ne, da nije bilo njih, ne bi mi palo na pamet da obratim pažnju na uzročno posledične veze između Administrativnog odbora i Tužilaštva. Da pojasnim, znači li to da rešenje Odbora doneseno takođe 20.04.2018 (opet taj Kant) kojom odobravate isplatu preko 8000 evra Ivici Stankoviću jer 2015. i 2016. nije porodično išao da se sunča i kupa na Šušanjskoj plaži ima uzročnu vezu sa odlukom Tužilaštva da podigne optužni predlog protiv četvoro poslanika DF jer je Luiđ Škrelja od milošte zvani Ljubo, 15. Februara doživio stres, identičan stresu Zmaja od Šipova kada je prvi put u „Parovima“ probao špagete.
Po računici zatvorenika sa odjeljenja za kratke kazne nastaloj za vrijeme popodevne šetnje, ako Ivica Stanković ovih 8000 evra donira Tužilaštvu za kupovini suncobrana , došli bi do frapantnih pokazatelja. Pošto je jedan suncobran na veliko 10 evra , to znači da bi Tužilaštvo moglo dobiti donaciju od 800 suncobrana, a to znači da bi ostali tužioci poput njihovog šefa ne bi koristili godišnji odmor, već bi se nedjeljom a to pod uslovom da ne bude mafijaških ubistava u po bijela dana, napada na novinare, eksplodiranih automobila, bačenih bombi odvezli službenim vozilom i službenim suncobranom do Buljarice ili Kamenova. A kad „dođe zima i prve pahulje“ i oni vam se mogu obratiti da isplatite njihova „paradajz ljetovanja“.Molim vas samo jedno, budite nježni prema Milivoju i njegovim godišnjim odmorima. Sve ovo što vam saopštavam predstavlja rezultat logiciranja zatvorenika , i ako mislite da je nesuvislo, zaboravite, kao što ste zaboravili da u imovinske kartone prijavite 400 evra nagrade, kojom ste sami sebe nagradili, jer na kraju krajeva, ko vas poznaje bolje od vas samih, da ne citiram sad Branka Ćopića, nije ni mjesto ni vrijeme. A što se mene lično tiče, pošto me nagriza brom i fale riječi, ovo svoje pismo-žalbu ću da završim citatom parafrazom „ Bogu hvala, proživjeh pedeset i dva dana na odjeljenju za kratke kazne te vam ovo moje obraćanje šaljem po advokatu Jugoslavu Krpoviću. Žao mi je što ste moji, a ne deca nekog mog neprijatelja. Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti. A što se tiče moje plate, to vas najviše interesuje, moram vam reći da sve što imam i nemam ostavljam samom sebi“.
Spuž, 10.05.2018 Zatvorenik i poslanik Milan Knežević
P.s. Kad je majka čula da ste mi ukinuli platu, rekla je: Da Bog da sine tvoje pare na ljekove potrošili, a kako koji lijek kupovali tako im sve gore bilo, a mi ćemo živjeti i bez tih para.“ Razumjećete sve, majka je majka , osim ako nije Rusija.