Imenovanje Zorana Pažina za rukovodioca Ministarstva kulture je originalna kulturna kataklizma. Koliko je Vladi Crne Gore stalo „do kulture“ najbolja je potvrda što će Ministarstvom kulture do izbora novog ministra rukovoditi niko drugi do Zoran Pažin partijsi aparatčik, koji je gotovo po pravilu, u svojim javnim nastupima i odlukama koje je donosio i sprovodio u djelo uvijek demonstrirao elementarni nedostatak i kulture i morala.
Demokratska partija socijalista je ovom odlukom upoznala javnost da pored Predraga Boškovića u Vladi Duška Markovića ima još „devojčica za sve“. Tako da će kulturni abijent u Crnoj Gori sada uredjivati specijalista za progon, hapšenje i deportaciju časnih vojnika i oficira koji su u skladu sa zakletvom koju su položili herojski branili svoju domovinu. Ekspeditivnost ovog ministra i njegovog ministarstva jedino je zakazala u slučaju „viteza spasioca“ Crne Gore Saše Sindjelića, kome je ažurno falsifikovan čak i identitet kako bi se odložilo njegovo izručenje Hrvatskoj gdje ga čeka dvodecenijska robija. Ova odluka Vlade zaslužuje javnu osudu od svih naprednih društveno političkih snaga. Ali nedostatak hrabrosti za javno ispoljavanje kritičke svijesti je veliki problem sa kojim se svakodnevno suočava naše društvo. Izostanak osude političkog progona Demokratskog fronta, od strane NVO sektora, slobodnih intelektualaca kao i kolega iz opozicije može se jedino dijagnosticirati kao potpuni moralni bankrot. Odvažni pojedinačni slučajevi, na žalost, samo su izuzetci koji potrdjuju potpuno posrnuće i izumiranje kritičke svijesti, i to na najpozvanijim adresama čija bi svrha i smisao postojanja trebali biit zaštita univerzalnih vrijednosti i borba protiv nepravde. To što smo nekom manje ili više simpatični, nije aibi za muk na svakodnevno kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda, simpatizera, članova i funcionera DF-a. Brutalni progon kroz zloupotrbu države i prava morao je izazvati javnu osudu sa pozvanih adresa, kojom se ako je potreba za distancom nepremostiva, isključivo štite opšte vrijednosti. Obavezu osude malignih pojava koje razaraju crnogorsko državno i društveno tkivo prilike su same nametnule, i stavile u rang elementarne pristojnosti i higijene janog nastupa. Primjeri iz sudske prakse gdje se desetostrukim povratnicima za krvično djelo napada na službeno lice izriču kazne zatvora od par mjeseci, najbolje demistifikuje i razobličava suštinu političkog progona Demokratskog fronta, gdje se kroz montirani politički proces predsjedniku DNP-a i jednom od lidera Demokratskog fronta, poslaniku Milanu Kneževiću za zaštutu Ustavnog prava na javno okupljanje ekspresno izriče kazna od sedam mjeseci zatvora sa krajnjim ciljem njegovog isključivanja iz politike i prekida političke borbe protiv aktuelnog režima. Solidarnost je mogla i da izostane, sa svih onih adresa, koje nezavisno od sebičnog motiva ne trpe njeno prisustvo, ali izostanak kritičke svijesti i osude ovog fenomena čak ni na nivou principa, ima nesagledivo štetne posledice kroz sramnu i pogubnu demonstraciju podaničkog karaktera. Obaveza principijelne osude malignih društvenih pojava, brutalne diktature, represije i političkog progona je stvar elementarne kulture koja je izgleda spala baš na te grane da njom upravlja Zoran Pažin.
