Čujemo iz Tirane od premijera crnogrskog da je Crna Gora „pred pragom“ Atlanskog pakta. Tu lokaciju je on sam zauzeo po zapovijesti gospodara sa zapada. U takvom ambijentu Đukanović kreće sa pojačanim kordinisanim napadima na Rusiju, Mitropoliju crnogorsko-primorsku kao u političku reviziju svih istorijskih činjenica, zaključno sa osporavanjem slovenskog porijekla, civilizacije, pravoslavlja, jezika i pisma. Svjesno se održava i podgrijava mržnja i politički progon onih koji njeguju i poštuju ove vrijednosti  baš onako kako je to predvidio Dostojevski u svom tekstu o Slovenima novembra 1877.godine. Crna Gora se pokušava pretvoriti u  „ Goli otok“ i Andrićevu „Prokletu avliju“ u kojoj će Karađoz Đukanović progoniti sve koji se ne stave u službu njegove politike atlanskog puta.

Političkom kameleonu, koji je kao čarape mijenjao ideologije i zastave sada smeta Rusija i njen uticaj zaboravljajući kako je prije deceniju kumio i molio da dobije podršku najmoćnije svjetske sile prilikom stvaranja privtne države. Tada je Moskvi obećevao partnerske odnose i nije se gnušao od svih vidova pomoći koju je kao predstavnik zvanične Crne Gore u skladu sa istorijskom tradiciom dvije bratske države slovenskih naroda nesebično dobio. Danas Đukanović kaže da je Crna Gora odabrala put u NATO. Odabiranje nije vršio niko drugi do on lično sa svojim posolodavcima primjenjujući znamenitu izreku kralja iz 18. vijeka : „Država to sam ja!“ Zato je i svoj govor za proslavu decenije od pokradenog referenduma oslovio sa „Mi, zajedno“. On i NATO. Očigledno uspostavlja se diktatura pod vojno-političkom podrškom. Crna Gora se danas nalazi pred opasnošću oduzimanja suverenosti i pretvaranja u koloniju. Premijer je samovljno odbacio većinsko raspoloženje građana Crne Gore koji se protive priključenju NATO-u, i obećao da će uzeti svom narodu pravo na neposredno odlučivanje i da će sa većinom od 41-nog poslanika predati Crnu Goru, zemlju i ljude , NATO-u.  Crna Gora jednostavno ne smije dozvoliti da  suverenost koju imaju građani , može  oduzeti i predati vojnom paktu premijer vlade i njegova oligarhija jer odluka o priključenju NATO-u mora biti donijeta na demokraskom referendumu.

U ambijentu kada je naš pravni sistem opterećen hipotekom preko trideset nerasvijetljenih ubistava,  širokogruda najava i ponuda premijera  Đukanovića u Tirani da  Crna Gora izvozi bezdjednost  pored potpunog gubitka kompasa, krajnje je problematična i poražavajuća i u ravni je najevtinije demagogije i čistog falsifikata. To je surova realnost kojom je opterećeno crnogorsko društvo i naša svakodnevica. Vodeći nacistički ekonomist Hajnrih Hunke 1942. godine projektovao je „sudbinu“ svih evropljana na ujedinjenje. To je ponovio i jedinitelj Njemačke. Služitelji sadašnjeg atlanskog „ujedinjavanja“ pojam sudbine prevode sa „Nema alternative“. Zlokobna ideja po kojoj sudbina upravlja pojedincima i državama, bez alternative, je zastrašujuća. Ako Bog postoji, sudbina ne postoji! Nasilje je u Crnoj Gori potisnulo i Boga, a prikriva se izmišljanjem novih religia i vjernika. Veliki diktatori u malim sredinama kao što je Crna Gora znaju samo da ponavljaju „ Nema alternative“ kao laž za opravdanje sile i nepravde. Smisao poziva za pristupanje za pristupanje Atlanskom paktu sadrži diktat da se Crna Gora odrekne svoje prošlosti i budućnosti, da postane „ravnopravni“ sluga velikima i neprijatelj državama i narodima koji stoje na putu ka Istoku. Za Crnu Goru se nglašava i hitno, preko svakog reda procedure, bez ikakvih obzira, ličnom pogodbom sa gospodarom- vlasnikom zemlje što se zove Crna Gora. Zato i osvajači ignorišu većinsku volju naroda i državu  pravći privatne dilove sa gospodarom.  Ovakav pristup, nesumljivo će dovesti do radikalizacije političkih prilika u Crnoj Gori koje mogu imati nesagledive posledice. Podsjećam zagovornike Atlanskog puta Crne Gore da je po riječima  Njegoša zapisanim 17. januara 1847. godine Crna Gora „zemlja na kraju slovenskog svijeta“ i da je on atom Moskve „ali atom koji joj pripada po svemu“ kao i na toliko citiranu i pominjanu izreku „crnogorci ne ljube lance“ koja najbolje odslikava karakter našeg naroda.