Predavanje ratifikacionih instrumenata u Vašingtonu, je zapravo finana predaja zemlje i građana na upravu NATO-u. Ovim činom NATO intendant Milo Đukanović u cilju očuvanja monopola vlasti, stvarne vlasnike Crne Gore i formalno uvodi u posjed, pokušavajući da ovu brutalnu veleizdaju građanima servira ko najveće dostignuće i politički domet savremene Crne Gore, krojene po nejegovim nemoralnim, izdajničkim i kleptomanskim aršinima.

Današnji dan jedino se adekvatno može porediti sa 12. julom 1941. godine i petrovdanskim saborom,  jer im je  osnovno obilježje i vezivna nit kapitulacija kao najveće dostignuće a podaništvo kao stil života njihovih promotera. Zato i nije slučajno što će takozvane instrumente predati upravo Srđan Darmanović, grantovac regrutovan u prvom pozivu, ciji se ukupni profil potpuno uklapa i preklapa sa sramnom ulogom koja mu je povjerena. U moru nedemokratskih odluka akruelne vlasti, koja je građanima uskratla pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini, odluka o uguravanju Crne Gore u NATO imaće dugotrajno najštetnije posledice. Ova odluka  upravo znači mijenjanje temelnjih duhovnih, kulturnih i istorijskih vrijednosti Crne Gore i pravljenje pakta sa “djavolom” koji je ironično krstio sebe u milosrdnog andjela, kada je  sa sigurne distance ubijao nevinu djecu i civile kroz prezentaciju tomahavk demokratije. I dok  režimski mediji histerično proganjaju nepostojeće neprijatelje sa istoka, neovisni Montenegro ulazi u finalni obračun sa čojskom i sojskom Crnom Gorom, sa tendencijom osvete za sve ono sto je do danas bila na “krivoj strani istorije”,  što nije bila izdajnička i kolaborantska. Tragično je u šta su “džemperaši “ pretvorili našu otadžbinu, i kako se društvo suviše lako miri sa nelegitimnom vladavinom Sindjelićeve vlade, koja represivnim nasiljem  nad onima koji su i dalje kadri da se suprostave pokušava obezbijediti apsolutna poslušnost. Obećavajuće je što desetine miliona uložene u promotivnu NATO kampanju i besomučno medijsko ispiranje mozgova nisu dali gotovo nikakvog rezultata jer se većinska Crna Gora otvoreno protivi priključenju ovom vojnom antiruskom savezu. To ostavlja mogućnost da posle oslobodjenja od Djukanovćeve kriminalne vlasti, novi saziv slobodnog parlamenta poništi sramnu odluku sa Cetinja, u ostalom mi smo se na istorijskoj skupštini narodnih predstavnika Crne Gore, održanoj u Murini na to javno obavezali, a u Crnoj Gori za razliku od neovisnog Montenegra  riječ se i dalje najviše poštuje.