Opštinski odbor Demokratske narodne partije Bijelo Polje nadovezuje se na
pitanje predsjednika DNP Milana Kneževića na jučerašnjem zasijedanju Skupštine
Crne Gore o ponižavajućem odnosu premijera Đukanovića prema Bijelom Polju i
kao kulturnom centru sjevera Crne Gore. Knežević je apostrofirao krajnje nehuman
stav režima prema bjelopoljskom Centru za kulturu, javno pitajući kad su radnici
ovog Centra dobili posljednja primanja.
U cilju pojašnjenja, OO DNP Bijelo Polje pita premijera da li ga je sramota
što je bjelopoljski Centar za kulturu, uz ogroman angažman svih zaposlenih tokom
ovih godina, primio tek decembarsku platu, i to u maju, a od maja do danas ni
jednog centa. Pritom se očekuje da će januarska primanja, u najbolju ruku, dobiti u
avgustu, ili možda tek najesen.
Ovakvi dometi premijera u Bijelom Polju predstavljaju konkretan primjer
njegovih lakirovki u stilu grofa Minhauzena o blagostanju u zaboravljenom
Bijelom Polju. Tim prije što sličnu sudbinu sa primanjima, to jest, neprimanjima u
tom gradu dijele i druge opštinske službe, zahvaljujući Vladi Crne Gore i
Đukanoviću lično. Ali je bitno da je on posjetio Bijelo Polje, i po običaju prosuo
hvalospjeve o usponu grada, za čiju propast je najviše kriv upravo on sam i
njegova privatna DPS, koja je Bijelo Polje kao grad napretka odavno otpisala.
Zato je licemjerno premijerovo hvalisanje u Bijelom Polju, gdje se primanje
plata doživljava kao epohalan događaj. A u međuvremenu Đukanović i familija ne
znaju šta će s parama, jer ako je zaboravio Bijelo Polje nije sebe i sebi najbliže.
Toliko o principijelnosti premijera i njegovim slavopojkama o uništenom Bijelom
Polju, za šta je on glavni krivac i promoter brojnih nevolja građana ovog grada,
koji grcaju u nemaštini i lažnim obećanjima premijera i njegovih doglavnika.
Zato je konačno vrijeme da Bjelopoljci na predstojećim izborima uskrate
povjerenje Đukanoviću, kao i svima onima iz režima, koji su ih doveli na rub, ali i
ispod praga egzistencije, i života i rada, dostojnog čovjeka i građanina
