Fudbalski klub „Jedinstvo“ iz Bijelog Polja u svojoj dugoj istoriji ima rezultate na kojima bi mu pozavidjeli mnogi timovi iz Crnogorske lige, ali ove sezone gledamo tužne fudbalske predstave našeg kluba, koji ima svega jedanaest bodova, i nalazi se na posljednjem mjestu.

Bjelopoljska publika, koja pruža iskrenu podršku svojim fudbalerima, i sama je svjesna u čemu je osnovni problem „Jedinstva“. Dijelim mišljenje ljubitelja fudbala iz Bijelog Polja da je krajnje vrijeme da Uprava, koju od prvog do posljednjeg člana čine funkcioneri Demokratske partije socijalista, konačno ode u penziju, i rastereti klub muka i nevolja do kojih ga je i dovela, na čelu s predsjednikom SO Bijelo Polje, Džemalom Ljuškovićem, koji je ujedno i predsjednik Kluba.

Čvrsto sam uvjeren da „Jedinstvu“ napretka nema dokle god je na čelu kluba Ljušković, pa je već odavno vrijeme da se bjelopoljski klub iščupa iz kandži Demokratske partije socijalista, i obnovi svoj ugled.

Napomenuću da Bijelo Polje, kao treći grad u Crnoj Gori po veličini, nema ni pomoćni stadion za treniranje, iako je predsjednik Kluba Ljušković najavljivao da će se graditi čak ne jedan, nego dva pomoćna stadiona s vještačkom travom, uz renoviranje tribine, postavljanje plastičnih stolica i renoviranje svlačionica na stadionu, koje i dan danas nijesu u upotrebi, nego se koriste svlačionice sportske dvorane „Nikoljac“.

Propala praksa funkcionera DPS-a, po kojoj redovno obećavaju puno, a ne urade skoro ništa, ili baš ništa, pogubno se odražava na stanje u bjelopoljskoj opštini u cjelini, a u ovom slučaju konkretno i po pitanju sporta i bjelopoljskog fudbala. „Jedinstvo“ je, ne krivicom igrača, nego Uprave, njene loše klupske politike i višegodišnjeg nemara, spalo na niske grane, iako je naš grad dosad iznjedrio brojne fudbalske talente, kojih će i dalje biti, tim prije ako se izvrše neophodne promjene u neodgovornom rukovodstvu Kluba.