“U posljednjih godinu dana Milan Knežević osuđen je prvostepenom odlukom suda na sedam mjeseci zatvora zbog navodnog napada na policajca tokom razbijanja protesta pristalica DF-a ispred Skupštine Crne Gore 17. oktobra, 2015. Nedavno je drugostepeni sud skinuo Kneževiću tri meseca, ostavljajući na kraju četiri mjeseca zatvora. A sada, u svakom trenutku, jedan od lidera Demokratskog fronta može da ide u zatvor”, stoji u izjavi Žuravljeva.
“Čovjek kojeg su očigledno maltretirali, a izgleda i silovali u crnogorskom tužilastvu, i to prvi put u Vladinom avionu, zaslužuje moje hrišćansko razumijevanje. Posebno sad kad je specijalni državni tužilac pustio bradu kao Đanluka Vijali, i to zbog korote za Sinđelićevim svjedočenjem, ostaje mi da se molim Bogu da u apotekama ima dovoljno antidepresiva za obojicu. Bolest je svačija, što bi rekao naš narod, i ja ih ostavljam da u šizofrenijama svoje tople svijesti nastave da se griju na bateriji ‘lenova’”, kazao je Knežević.
.Predstavnici DPS-a ne osjećaju nelagodu kada se hvale uspjesima, a pomenuću samo nekoliko primjera koji ih demantuju. Oni su krajem 2015. godine podigli kredit u iznosu od 2,5 miliona eura i u njemu oko pola miliona predvidjeli za tehnološke viškove. Te pare su većinom potrošene i umjesto da se zbog toga za plate zaposlenih izdvaja manja suma- ona je danas veća nego prije.
Generalni sekretar Skupštine Aleksandar Jovićević obavijestio je juče Administrativni odbor da je Milanu Kneževiću iz DF-a tokom skupštinskog zasijedanja 21. decembra izrečena opomena i zatražio da Odbor donese odluku o oduzimanju deset odsto od Kneževićeve decembarske zarade, rečeno je Pobjedi u Skupštini.
„Odbor će ispuniti ono što je iz njegove nadležnosti. To je prva opomena koja je izrečena u Skupštini od usvajanja novog Poslovnika“, rekao je Pobjedin izvor iz parlamenta.
Jovićević je Odboru uputio zahtjev da postupi po članu 110 b i 110 c Poslovnika, koji predviđaju da se poslanik kome je izrečena mjera opomene kazni oduzimanjem deset odsto od plate, te da odluku o novčanoj kazni donosi Administratrativni odbor.
Kneževiću je opomenu izrekao potpredsjednik Skupštine Branimir Gvozdenović zbog „neprimjerenih riječi“ upućenih specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.
Podsjetimo, Knežević je na jučerašnjoj sjednici zatražio da se oduzmu pasoši Katniću i Čađenoviću:
Poslanik Demokratskig fronta Milun Zogović podsjetio je slučaj paljenja Rajhstaga u Berlinu 27. Februara 1933.godine i to pet dana pred parlamentarne izbore. On je, obraćajući se ministru pravde Zoranu Pažinu kazao da su njemački nacisti paljenje državnog parlamenta iskoristili za potpuno preuzimanje vlasti u kojoj je Adolf Hitler imao neograničena prava.
“Iste noći uhapšeno je više od 4000 ljudi, među kojima i komunistički poslanici i rukovodioci.Zbog progona komunista koji su prije toga imali 17% glasova, nacisti su uspjeli da ostvare rast sa 33 na 44% i da sa svojim saveznicima Njemačkom nacionalnom partijom koja je osvoila 8% dođu do većine u zapanjenom Rajhstagu. Već krajem marta počeli su da se otvaraju logori a u julu je bilo 27.000 političkih zatvorenika. U Lajpcigu je iste godine počelo suđenje čelniku srdnjoevropske sekcije Kominterne Dimitrovu, pod optužbom da je učestvovao u paljenju Rajhstaga. Razlog zbog kojeg je Dimitrov bio optužen je bila odluka nacista da za požar koji su sami izveli optuže komuniste. Dimitrov je imao i sovjetsko državljanstvo pa je samim tim bio odlična meta”, podsjetio je Zogović.
Na suđenju u nacističkoj NJemačkoj, koje je tada označeno za suđenje vijeka Dimitrov je pokazao zavidnu političku hrabrost ne prihvatajući da prizna nešto što nije počinio, pa je sud pod budnim okom svjetske javnosti bio prinuđen da ga oslobodi.
“Odmah po oslobađanju postao je generalni sekretar Kominterne a posle drugog svjetskog rata i predsjednik Bugarske vlade. A koliko su ga posthumno poštovali njegova zemnja i narod, najbolje gvori podatak, da su brojne ulice, trgovi, pa čak i gradovi dobili ime po njemu, kao i najveće odlikovanje njegove domovine. Poštovani građani u Crnoj Gori je 16. oktobra 2016. godine na dan parlamentarnih izbora Specijalni državni tužilac progasio da je spriječen pokušaj državni udara što je direktno uticalo na stepen izlaznosti glasača. Demokrtska partija socijalista je zahvaljujući tome uspjela da sa svojim koalicionim partnerima namakne veđinu u državnom parlamentu i sačuva vlast. Uhapšeni su državljani Srbije koji su samim tim bili odlična meta. A među optuženim se nalaze i lideri Demokratskog fronta, čime je otvoren neviđeni progon naše političke organizacije sa krajnjim ciljem njene zabrane. Za organizaciju se do duše ne optužuje Kominterna ali su glavne optužbe ipak usmjerene ka Moskvi. I dok je Gering stopirao slobodu štampe, crnogorska agencija za borbu protiv korupcije je blokirala pripadajuća finansijska sredstva našoj političkoj organizaciji. Da apsurd bude potpun mediji koji prenose sudjenje najavaljuju ga kao „suđenje vijeka“, kaže Zogović.
Javnost još jedino sa nestrpljenjem isčekuje krajnji ishod suđenja, koji će razriješiti dilemu da li su crnogorski sudovi spremni da urade čak i ono na šta nije bio spreman ni nacistički sud.
Borba.me
„I uprkos Vašim katastrofalnim učincima u vođenju Opštine koju ste zadužili toliko da ni naši unuci neće uspjeti da se oslobode dugova koje ste svojom ‘mudrom razvojnom politikom’ proizveli, Vi bez ikakvih skrupula optužujete mene i opoziciju da nam fale ideje i pregalaštvo!? Od Vašeg pregalaštva i ‘bastadurstva’ boli glava i našu djecu.
Da je predsjednik opštine Danilovgrad „kadar stići i uteći i na strašnom mjestu postojati“ dokazuju najnoviji oglasi za posao koji su nedavno raspisani u ovoj lokalnoj upravi, saopštio je predsjednik OO DNP Danilovgrad Dragan Bojović.
„Naime, uprkos evidentnog viška zaposlenih u lokalnoj administraciji, uprkos činjenici da u opštinskim kancelarijama više nema mjesta ni za saksiju sa cvijećem, a kamoli za živo čeljade, uprkos višemilionskom kreditnom zaduženju opštine, odnosno njenih građana koje uglavnom i služi da bi se podmirile potrebe ove Branove DPS vojske, uprkos nalazima Upravne inspekcije o nelegalnosti zapošljavanja u opštini, te da se ljudi ‘s koca i konopca0 , bez stručnih referenci i kvalifikacija, promovišu u stručnjake, činovnike i načelnike opštinskih službi, uprkos dakle otvorenim zloupotrebama, klijentelizmu, nepotizmu i političkoj korupciji, Brano je odlučio da uhljebi još desetak DPS kadrova,“ napomenuo je Bojović i dodao:
„Dakako, riječ je o njegovim rođacima, kumovima, prijateljima i prijateljima njegovih prijatelja, jer čak ni bliski rođaci ne glasuju Branov opšinski ‘drim tim’ samo zbog krvnog srodstva, već primarno zbog mjesečne apanaže i finansijske satisfakcije koje im dobri Brano nesebično udjeljuje.“
„Među ovim novim opštinskim ekspertima koji će ‘u znoju lica svog zarađivati hljeb svoj’ naćiće se negdje mjesta i za otkupljivače ličnih karata, te utjerivače glasača preko fleksibilne naplate opštinskih taksi i drugih raznih računa i dugova, jer se ovim zaslužnim izbornim kadrovima i njihovim porodicama mora obezbijediti finansijaka sigurnost i dalji nesmetan rad,“ istakao je predsjednik OO DNP i naglasio:
„Sva ova partijska zapošljavanja Brano, naravno, ne vrši u toku predizborne ćutnje, već se mudri Brano rukovodi onom starom narodnom ‘ko rano rani, četiri glasa grabi’, pa ova svoja galantna ‘dobročinstva’ sprovodi u vrijeme svečarske atmosfere uoči Dana opštine, kada je pažnja građana atakovana šminkanjem grada, krpljenjem desetkovanih ulica i asfaltiranjem čak čitavog jednog kilometra seotskog puta koga su inače svojim prilozima uglavnom finansirali sami mještani.
Obuzet valjda ovom ekstatičkom pretprazničnom atmosferom, Brano je, svjesno ili nesvjesno, nedavno učinio jedno zaista dobro djelo, šaljući svog ‘malog od palube’, potpredsjednika opštine Zorana Boškovića, da postavi kamen temeljac za izgradnju novog Hrama u Bjelopavlićima.
Iskreno nas raduje činjenica da su se Brano, Zoki i ostali, koji su se između ostalog devet godina predano borili da Hram u Bjelopavlićima ne bude izgrađen, nakon dugih lutanja vratili u naručje majke Crkve. Nikad nije kasno pokajati se!
Još kada naš dragi predsjednik Filip, za koga se inače u kuloarima šapuće da je blizak Mitropoliji, na predstojećoj svečanoj sjednici afirmiše i blagoslovi ovogodišnje uspjehe danilovgradskih DPS menadžera i mehaničara, vjerujemo da će i stotine drugih DPS opštinara pohitati da se vrate svojim korijenima, ‘na radost i polzu svekolikog otečestva’.“
IN4S
Siguran sam da bi režim odavno sišao sa političke scene, da svoje prste u unutrašnje stvari Crne Gore nijesu dobrano umiješali i mešetari sa strane, koji više vode računa o svojim nego i interesima građana Crne Gore. Nijesam daleko od pomisli da upravo oni diktiraju podjele i raskole na opozicionoj političkoj sceni.
Naravno, kao književni kritičar, nijesam bio toliko neoprezan da pišem na neviđeno. Imao sam priliku da pažljivo pogledam knjigu Popovića. Nažalost, impresivno djeluju jedino tvrd i ukusan povez, debljina papira i broj tabaka, oko četristo stranica. I, naravno, cijena od dvadeset tri evra. A crnogorski čitaoci su u ediciji „Vijesti“ nabavljali Tolstoja i druge pisce za po četiri evra.
Demokratski front je jedini garant da lopovi i kriminalci iz redova državne vlasti, zbog kojih su Pljevlja u položaju u kakvom jesu, neće biti pošteđeni.
Jer, kad su krali, zaduživali i uništavali Crnu Goru, i radili sve što im je palo na pamet, ne smijemo pristati da s njima dijelimo odgovornost za račun koji su sami napravili, a koji će nažalost morati plaćati oni koji nijesu ni bili rođeni kad su ovi došli na vlast. Uostalom, nema dijaloga s režimom koji svakodnevno hapsi, vrijeđa, omalovažava i satanizuje svakoga ko ima drugačije mišljenje od njega i njegovih nalogodavaca.
Umjesto obećanog partnerskog odnosa i podrške Vlade odlazećoj lokalnoj vlasti u Pljevljima, brojne činjenice govore da ne samo da državnoj vlasti nije stalo do toga kako se u Pljevljima živi, već i da su ovu, navodno njihovu lokalnu vlast, na čelu sa Mirkom Đačićem pustili niz vodu
Ugostiti Bedžeta Pacolija, jednu od personifikacija terorističke OVK, koji usred Podgorice čistom ekavicom saopštava da je crnogorska teritorija u stvari “kosovska”, i da o tome nema rasprave, može samo Srđan Darmanović, koji nikad nije bio crnogorski, već uvijek soroševski ministar.
Koliko je za Crnu Goru važno da se razotkriju sve zloupotrebe vlasti, nije manje važno, zbog budućnosti Crne Gore, da se razotkrije uloga brojnih takozvanih opozicionih političara i intelektualaca u pomaganju režimu da do današnjeg dana opstane na vlasti. Bilo bi porazno za Crnu Goru da neki takozvani opozicioni političari, koji su još uvijek aktuelni, ali i oni koji su pošli sa javne scene, ostanu nekažnjeni za obmanjivanje građana Crne Gore I direktno pomaganje režimu.
Danas je svima jasno da su Pljevljaci najveće žrtve i taoci projekta privatne države Crne Gore u kojoj se milionskom profitu pojedinaca podređuje zdravlje i život svih stanovnika Pljevalja. Pad lopovskog režima, smjena i centralne i lokalne vlasti, koju čine DPS i sateliti, ključni je preduslov opstanka Pljevalja. Nema povlačenja, nema predaje! Do konačne pobjede!
Jer, ma koliko se neki lideri krili iza crkve, treba im jasno staviti do znanja da se svi oni koji su na bilo koji način okaljali obraz, zaludu krste i klanjaju, jer Bog sve vidi, i ma koliki bili mangupi, ne mogu ga prevariti, a da prođu bez kazne.
Kada će doći vrijeme da živimo bez straha i da se ne stidimo političara, njihovog rada i njihovih biografija? Kada nam pravosuđe neće biti korumpirano? Kada će doći dan da sve ključeve u svojim rukama ne drži jedan čovjek i jedna partija? Kada će prestati da se gazi Ustav i kada će sudije prestati da pišu presude u kabinetima režimskih vlastodržaca? Kada
“Dok njihova djeca uživaju u svim blagodetima, studiraju u inostranstvu, ljetuju u najskupljim ljetovalištima širom svijeta i troše narodni novac, sve veći broj mladih napušta Crnu Goru kako bi zaradili koru hljeba. Emigracija je iz godine u godinu sve veća, posebno kada je sjever Crne Gore u pitanju. Ponosni gorštaci se već godinama bore za goli život i opstanak, jer je ova vlast od sjevera napravila “slijepo crijevo”.
Kada se pomene Višegrad, misao nam odmah pođe na Ivu Andrića i njegov epohalni roman „Na Drini ćuprija“. Kada nogom stanete na most na Drini, prvo se sjetite nama toliko drage narodne pjesme „U divnome starom gradu Višegradu“. Samo nekoliko desetina metara od mosta na Drini nalazi se bista Mehmed paše Sokolovića, tragičnog junaka drame srpskog naroda kroz istoriju, zagledanog u svoju, u arhitektonskom i svakom drugom smislu impresivnu građevinu.
Danak u krvi koji na prostorima gdje žive Srbi sada u drugom obliku traje do današnjih dana i opominje sve one koji imaju gram pameti da se više nikada ne smije dozvoliti da svjetski mešetari i domaći izrodi otruju mržnjom srpsku krv i okrenu je protiv sebe same. I upravo u Višegradu, zahvaljujući režiseru svjetskog glasa Emiru Kusturici sagrađen je Andrićgrad, a u njegovom jezgru Crkva Cara Lazara i biste trojice najvećih Srba sa razdvojenih srpskih teritorija, književnika Iva Andrića, pjesnika i vladike Petra II Petrovića Njegoša i naučnika svjetskog glasa Nikole Tesle, koji nas opominju da moramo ma gdje bili i ma što radili biti zajedno. Lično bih bio srećan da sam u Andrićgradu zatekao i bistu velikog književnika i čovjeka Meše Selimovića, jer bi na taj način Andrićgrad zračio kao simbol srpskog stradanja i uzdizanja, ali i istine o nama i našoj vječnoj borbi za očuvanje srpskog identiteta na svim prostorima gdje Srbi žive. Time bi istorija Srba bila ovjenčana, a trnovit put kojim su Srbi prolazili kroz vjekove svjedočio bi o tome kako su zlotvori činjeli sve i čine da nam zatru sjeme i izbrišu pamćenje. Car Lazar, Ivo Andrić, Nikola Tesla, Njegoš i Meša, svako u svoje vrijeme, zadivio je i zadužio svijet do te mjere da će oni i njihova djela biti besmrtna za vjek vjekova.
Ivo Andrić, zagledan u daljinu, prvi nam je poželio dobrodošlicu. Ćutljiv i ozbiljan, onakav kakvim su ga zapamtili njegovi biografi iz njegovog grada mudro prati sve što nam se dešava i poziva da još jednom pročitamo „Znakove pored puta“. Neko primijeti da je Njegoš tu, da Ivu Andriću čuva leđa, a mene impresionira tekst na Njegoševom spomeniku „ Tragični junak kosovske misli“. Moj susret u Andrićgradu, sa Njegošem, učinio me je mnogo slobodnijim ovdje nego u mojoj Crnoj Gori. Uz Njegoša sam se i ja osjećao velikim, dok su se turisti iz čitavog svijeta divili našem vladici.
Nikola Tesla, naučnik oko kojeg se otima čitavi svijet, otvorio je oči čovječanstvu, a iz Andrićgrada poručuje: „Ako budem imao sreće da ostvarim neke od svojih ideja, to će biti dobročinstvo za cijelo čovječanstvo. Ako se moje nade ispune, najslađa misao će mi biti ta da je to djelo jednoga Srbina.“ Danas je položaj Srba na svim teritorijama na kojim Srbi vjekovima žive, izuzetno težak. Težak i zato što Srbi danas nemaju tako velike ličnosti ni u državama gdje žive, ni međunarodnoj javnosti kakvi su bili naši slavni preci. Izgleda da se Aleksandar Vučić zaputio putem Mila Đukanovića. Zato se plašim da jednoga dana ne preda Kosovo i okrene leđa Rusiji. Zato sam u Crkvi Cara Lazara zapalio svijeću za pokoj duši svim stradalim kosovskim junacima i molio se da Bog da pameti aktuelnim nesrećnicima koji odlučuju u ime Srba da ne izdaju naše slavne pretke. Vučićevo sve otvorenije okretanje prema zapadu je vraćanje duga onima koji su ga doveli na vlast da bi služio njihovim interesima. Politika sjedjenja na dvije stolice njemu je dopuštena da bi prevario glasačko tijelo i učvrstio vlast. Vrlo brzo će morati da se odrekne jedne stolice, jer ga nalogodavci sa zapada sve više pritiskaju, a čini se da je blizu odluke da to bude on ruska. Naročito smiješno i naivno zvuči njegova najnovija priča o svekolikom narodnom razgovoru o statusu Kosova, koju gle čuda, prvi pozdravljaju američki zvaničnici u Srbiji, pa zato nijesam daleko od pomisli da Vučić opipava puls naroda, kako da bezbolnije po sebe odradi dobijeni zadatak sa zapada. Sve mi to zvuči kao pritisak zapada da se Kosovo mora predati. Oni koji se prihvate te sramne uloge treba da znaju da se temelji kuće ne daju po cijenu svega. Takođe svi Srbi moraju znati da nam preci Kosovo nijesu ostavili da bi njime trgovali, jer je Srpstvo bez Kosova kao tijelo bez srca. Srbi u Crnoj Gori iz politike Vučića i odnosa zvanične Srbije i prema statusu Srba u Crnoj Gori moraju izvući pouku i konačno shvatiti da su razgovori sa Vučićem na tu temu samo gubljenje vremena. Srbi u Crnoj Gori vremena za gubljenje nemaju zato rješenje svojih problema moraju potražiti unutar Crne Gore. To neće biti nimalo lako, ako znamo da je čitavi državni aparat okrenut protiv njih, a mržnja manjinskih naroda prema Srbima prerasla je u histeriju. Zato ne smijemo dozvoliti da Njegoš postane tragični junak srpske misli u Crnoj Gori, a Srbi narod nad kojim će svi kada im padne na pamet držati bič. Naročito ne kada se zna da su najbolji sinovi srpskog naroda, kao malo ko, zadužili čovječanstvo. A znakove pored puta treba samo pravilno čitati, gdje god se našli na prostorima gdje žive ili su živjeli Srbi.
DAN
Dok je premijer licemjeran, ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić je smiješan zbog izjave u kojoj navodi da Brisel razmatra zahtjev za pomoć koji im je Vlada uputila. Avion je poslat ne remont i biće spreman za upotrebu za deset dana, zaključi on, a dotad može da izgori i sva Crna Gora.
Mi odavno prolazimo kroz život koji nam kreiraju drugi, vjerujući da smo na pravom putu. Nije rijedak slučaj da kada dođemo na sredinu ili na kraj puta shvatamo da smo obmanuti i da je svrha našeg života promašena. Svi vi ste rođeni kao original, zato ne dozvolite da umrete kao kopije onih najgorih.
„Radi se o politički montiranom procesu protiv DF-a, protiv predstavnika srpskog naroda u Crnoj Gori, sa ciljem da se najjači opozicioni savez zabrani zbog svega onoga što propagiramo, a odnosilo se na oktobarske izbore, na održavanje referenduma o NATO, vojnu neutralnost Crne Gore, ukidanju sankcija Rusiji i povlačenje sramne odluke o priznavanju tzv. Kosova“, kazao je jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević.
Objavljivanje transkripta razgovora advokata i njegovih klijenata neprimjeren je potez Specijalnog državnog tužilaštva, ocijenili su advokati odbrane, i zamolili vrhovnog državnog tužioca, Ivicu Stankovića, da se u kratkom roku izjasni o njihovom zahtjevu za izuzećem Glavnog specijalnog i svih tužilaca u specijalnom tužilaštvu.
A tu je i paronoidno, bajkovito – tolkinovski lansirana propaganda zapadnih službi o tzv. ruskoj ili, šire, istočnoj prijetnji kojoj se maleni crnogorski Hobiti na vlasti odlučno suprotstavljaju. Možete li zamisliti Mila kao Froda, a Milivoja (Katnića) kao Pipina Tuka kako se uz pomoć Gandalfa (Bebe Popovića) hrabro oslobađaju „ruskog prstena.“ Negdje u Mordoru. U „plamenom jezeru.“ Između Srbije i Albanije…
Od fabrike radijatora do premijera stigao je guranjem. Poučen tim iskustvima, izgurao se u prvi red na samitu NATO-a, i da ga Tramp nije onako odgurnuo, on bi slavodobitno uzvikunuo: „Oj, ha!” a Crna Gora bi danas njegovo guranje slavila kao državni praznik.
” Prema zvaničnim podacima radi se o broju od oko 500 zaposlenih, dok je optimalna potreba polovina od toga. Prema nezvaničnim podacima, zaposlenih ima oko 800, pa se često čuju komentari da vjerovatno toliki zaposleni guraju avione da polete”, poručuje funkcionerka DF
Da nije naših leđa preko kojih se sve prelama, da nije sadašnjih preko pet miliona duga i novih zaduženja koja iz godine u godinu strmoglavo rastu, „kreativnost“ lokalne vlasti u Danilovgradu mogla bi da bude čak i uveseljavajući prizor. Zamislite kad se Branislav Đuranović sa saradnicima (Brano & Company) počne hvaliti svojim strateškim razvojnim poduhvatima: te posjetio „farmu kokošaka“, te presvukao asfaltom kilometar puta, te ponovo obećao izgradnju kolektora, te usvojio projekat podvožnjaka, te zaobišao farmu magaraca.
U svoj toj užurbanosti koja krasi Branov „drim tim“ desi se mnogo nelegalnih zapošljavanja u opštini, odobre se krediti i uvećaju zarade „dobrim igračima“, otpišu računi za struju i vodu najvjernijoj publici, časte odani fanovi, ali sve je to takoreći „u žaru borbe“ i beskonačnoj želji da „Montenegro bude vječan.“
U tom, dakle, kreativnom pustošenju koje se nastavlja svih ovih godina, razorena su sva preduzeća i fabrike, devastirana cjelokupna ekonomija, uništena poljoprivreda, nema investicija, ali DPS kompanija i dalje posluje, doduše na kredit koji ćemo mi za njih vraćati. I onda Brano kaže da smo „najuspješnija opština“ (kakve li su tek druge) sa „stopom nezaposlenosti ispod državnog prosjeka“?! Jer su, čast izuzecima, u opštinskoj administraciji zaposleni svi mogući rođaci, prijatelji, kumovi. Jer je riječ o apsolutno lojalnim kadrovima, bez kvalifikacija, koji su okupirali opštinske službe gdje, dakako, nije uspostavljena elementarno pristojna i opravdana sistematizaciji radnih mjesta.
Otuda ne treba da nas čudi što se u toj i takvoj rodbinsko-prijateljskoj Branovoj kompaniji mijenjaju statuti i pravilnici kako bi se, kao u slučaju Turističke organizacije (TO), za direktora uhljebio čovjek koji ne ispunjava uslove za obavljanje te funkcije. Isti je, međutim, veoma revnostan pri naplati „reketa vjernicima“, eufemistički nazvanog „izletnička taksa“ kojom se globe grupe hodočasnika prilikom njihovog obilaska svetilišta u Bjelopavlićima. Nedavni incident u kome je službenik TO na revolveraški način, ne pokazujući legitimaciju, onako kaubojski, začekao autobus sa vjernicima iz Hercegovine svjedoči o poslovnoj filosofiji lokalnih turističkih djelatnika. Umjesto da osmisle ponudu i sadržaje koji bi zadržali vjerske turiste i time doista pomogli ekonomskom razvoju opštine, lokalni rukovodioci TO drže se stare, utabane DPS logike: „Naplati, prisvoji, privatizuj, a ne ulaži ništa!“ Uostalom, „reket vjernicima“ je jedina nova privredna djelatnost koju je DPS vlast uspjela da razvije za sve ove godine vladavine u Danilovgradu.
Zato je Filip Vujanović vjerovatno u strahu od svevidećeg šefovog oka i onog što zna o njemu, zaboravio na prijateljstvo s Marovićem, kao što nije zaboravio da je još uvijek na funkciji na koju je nelegitimno izguran, iako je funkcija čovjeka nekad u Crnoj Gori bila najvažnija.
Vijeće Višeg suda u Podgorici odluku o potvrđivanju optužnice u slučaju državni udar je donijelo 29. maja, međutim, iz suda je 7. juna, kada su mediji objavili da je optužnica potvrđena, saopšteno da odluka još uvijek nije donijeta. Iz suda su za FOS saopštili da je javnost informisana istinito.
Podsjetimo, Specijalno državno tužilaštvo je podnijelo optužnicu protiv 14 lica za više krivičnih djela zbog planiranja državnog udara na dan održavanja parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, 16. oktobra prošle godine.
Sud nije odmah potvrdio ovu optužnicu, već je prvo ročište odgođeno na zahtjev branilaca, kako bi se upoznali sa obimnim dokaznim materijalom. Drugo ročište je održano 24. maja i na njemu su iznijeti dokazi i argumenti tužilaštva i odbrane.FOS je ostvario uvid u rješenje specijalnog odjeljenja Višeg suda, u kojem stoji da je vijeće održalo sjednicu 29. maja i donijelo odluku o potvrđivanju optužnice.
Vijeće su činili sudije Dragoje Jović, kao predsjednik vijeća i sudije Radomir Ivanović i Sonja Cvjetićanin Ognjenović, kao članovi vijeća.
Dnevni list „Dan“ je 7. juna objavio da je sud potvrdio optužnicu, što su prenijeli ostali mediji, ali je ubrzo stiglo i reagovanje suda.
“Informacija da je optužnica protiv Andrije Mandića i Milana Kneževića potvrđena, nije tačna. Odluka u vezi sa ovom optužnicom biće istaknuta na sajtu suda u zakonskom roku”, kazala je portparolka Višeg suda Aida Muzurović za portal RTCG.
Nešto kasnije RTCG je objavio i fono izjavu u kojoj je Muzurović navela da će „sud odluku da donese u zakonskom roku, a odluka će biti istaknuta na sajtu suda“.
Osim Javnog servisa i drugi mediji su objavili informaciju iz suda da odluka još uvijek nije donešena.
Dan kasnije, odnosno 8. juna Viši sud je objavio da je optužnica potvrđena, ne navodeći kada je sud donio odluku.
Viši sud: Javnost je informisana istinito
FOS se obratio Višem sudu sa pitanjem kako to da je odluka donijeta 29. maja a da je sud 7. juna, nakon pisanja medija, naveo da odluka još nije donešena, odnosno da će biti donijeta u zakonskom roku.
Odgovor Višeg suda u Podgorici prenosimo u integralnom obliku:
„Viši sud u Podgorici obavijestio je javnost da će odluka u vezi predmetne optužnice biti donijeta u zakonskom roku i istaknuta na sajt suda, kako je to i učinjeno.
Što se tiče datuma koji ste naveli, radi se o datumu kada je o optužnici vijećano i glasano, a vijećanje i glasanje je tajno i odluka vijeća poznata je isključivo predsjedniku vijeća i članovima vijeća i niko osim članova vijeća ne zna ni koliko je trajalo vijećanje niti kada je vijeće okončano, sve dok odluka ne bude otpremljena strankama.
Odluka vijeća saopštava se u skladu sa Sudskim poslovnikom i to nakon što se pismeno izradi i otpremi strankama, kako je to i u konkretnom slučaju učinjeno.
Prema tome, javnost nije pogrešno informisana u pogledu odluke o optužnici, već istinito, na način i u vrijeme kada to Sudski poslovnik, koji sud mora poštovati, dozvoljava.“
DF: Politički montiran proces
Jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Milan Knežević,na vanrednoj konferenciji nakon potvrđivanja optužnice, upitao je premijera Duška Markovića na koliko su osuđeni on i njegov stranački kolega, Andrija Mandić, te ostali osumnjičeni u aferi “državni udar”.
Knežević je, na vanrednoj pres konferenciji nakon potvrđivanja optužnice, podsjetio na razgovor premijera Markovića s ruskim prankerima kada je, kako tvrdi funkcioner DF-a, predsjednik Vlade “ustvrdio da je optužnica prihvaćena”.
“Ova dva dana ste svjedoci neviđenog foliranja u Višem sudu, kad je jedna novina objavila da je potvrđena optužnica. Onda smo dobili saopštenje da sud još vijeća, iako je Marković s Đukanovićem donio odluku da se optužnica potvrdi. Pitamo Markovića na koliko smo osuđeni, jer je ovo montirani politički proces”, rekao je Knežević.
FOS
Čini se da nam ovakvima kakvi jesmo nema pomoći, a naš patrijarh srpski Pavle u moru svojih mudrih izreka poruči i ovo: „Bog će pomoći, ako bude imao kome.“ Ostaje da se nadamo da će imati kome.
