Bojović: Turisti i kauboji

Bojović: Turisti i kauboji

Da nije naših leđa preko kojih se sve prelama, da nije sadašnjih preko pet miliona duga i novih zaduženja koja iz godine u godinu strmoglavo rastu, „kreativnost“ lokalne vlasti u Danilovgradu mogla bi da bude čak i uveseljavajući prizor. Zamislite kad se Branislav Đuranović sa saradnicima (Brano & Company) počne hvaliti svojim strateškim razvojnim poduhvatima: te posjetio „farmu kokošaka“, te presvukao asfaltom kilometar puta, te ponovo obećao izgradnju kolektora, te usvojio projekat podvožnjaka, te zaobišao farmu magaraca.

U svoj toj užurbanosti koja krasi Branov „drim tim“ desi se mnogo nelegalnih zapošljavanja u opštini, odobre se krediti i uvećaju zarade „dobrim igračima“, otpišu računi za struju i vodu najvjernijoj publici, časte odani fanovi, ali sve je to takoreći „u žaru borbe“ i beskonačnoj želji da „Montenegro bude vječan.“
U tom, dakle, kreativnom pustošenju koje se nastavlja svih ovih godina, razorena su sva preduzeća i fabrike, devastirana cjelokupna ekonomija, uništena poljoprivreda, nema investicija, ali DPS kompanija i dalje posluje, doduše na kredit koji ćemo mi za njih vraćati. I onda Brano kaže da smo „najuspješnija opština“ (kakve li su tek druge) sa „stopom nezaposlenosti ispod državnog prosjeka“?! Jer su, čast izuzecima, u opštinskoj administraciji zaposleni svi mogući rođaci, prijatelji, kumovi. Jer je riječ o apsolutno lojalnim kadrovima, bez kvalifikacija, koji su okupirali opštinske službe gdje, dakako, nije uspostavljena elementarno pristojna i opravdana sistematizaciji radnih mjesta.
Otuda ne treba da nas čudi što se u toj i takvoj rodbinsko-prijateljskoj Branovoj kompaniji mijenjaju statuti i pravilnici kako bi se, kao u slučaju Turističke organizacije (TO), za direktora uhljebio čovjek koji ne ispunjava uslove za obavljanje te funkcije. Isti je, međutim, veoma revnostan pri naplati „reketa vjernicima“, eufemistički nazvanog „izletnička taksa“ kojom se globe grupe hodočasnika prilikom njihovog obilaska svetilišta u Bjelopavlićima. Nedavni incident u kome je službenik TO na revolveraški način, ne pokazujući legitimaciju, onako kaubojski, začekao autobus sa vjernicima iz Hercegovine svjedoči o poslovnoj filosofiji lokalnih turističkih djelatnika. Umjesto da osmisle ponudu i sadržaje koji bi zadržali vjerske turiste i time doista pomogli ekonomskom razvoju opštine, lokalni rukovodioci TO drže se stare, utabane DPS logike: „Naplati, prisvoji, privatizuj, a ne ulaži ništa!“ Uostalom, „reket vjernicima“ je jedina nova privredna djelatnost koju je DPS vlast uspjela da razvije za sve ove godine vladavine u Danilovgradu.

Dragan Bojović: Kad su sahranili privredu sjetili se turizma

Dragan Bojović: Kad su sahranili privredu sjetili se turizma

Nako što su uništena gotovo sva preduzeća u opštini  Danilovgrad, a veliki broj gradjana završio na Birou rada, vlast ove lokalne samouprave je iznašla  „spasonosno rješenje“ te odlučila da turizam promoviše kao osnovnu prvirednu djelatnost.

Ova odluka, međutim, za sada ne podrazumijeva obnovu i razvoj nesumljivih prirodnih i kulturnih potencijala opštine. Ne isistira se, recimo, na obnovi  ruiniranog hotela „Zeta“ u centru grada, ili da nanovo oživi nekada obećavajuće izletište „Glava Zete“, koje danas nalikuje  „na arheološko nalazište“.

Umjesto, dakle, obnove i obogaćivanja postojećih  te razvoja novih turističkih i kulturnih sadržaja, vlast u Danilovgradu se opredijelila za kraći put „kojim se ređe ide“: uvedena je izletnička taksa, popularno označena kao  „reket za turiste“ kojom će se oglobiti sve grupe hodočasnika prilikom njihovih posjeta svetilištima u Bjelopavlićima.

Obzirom na brzinu kojom lokalna vlast uvećava iznos ove takse (za samo dva radna dana sjednice lokalnog parlamenta vladajuća garnitura je ranije usvojeni i prvog radnog dana, kroz Izvještaj o radu Turističke organizacije,  potvrđeni iznos od 0.50 eura, drugog radnog dana preinačila i uvećala sto posto) treba očekivati da će narednih mjeseci turisti morati da izdvoje cjelokupna svoja  mjesečna primanja kako bi obišli svetilišta na teritoriji opštine Danilovgrad.

Pored toga što smjera da „zaradi na vjerskim osjećanjima građana, lokalna vlast u Danilovgradu uvodi još jedan „novi princip“: prejudiciranje presuda sudskih vlasti. Naime, iako je predlog odluke o imenovanju glavnog administratora pod sudskim sporom, jer je jedan od kandidata za ovu funkciju podnio tužbu Upravnom sudu dovodeći u pitanje zakonitost sprovedene procedure, vladajuća struktura nije imala strpljenja da sačeka razrješenje spora, već je, pretpostavljajući njegov ishod, potvrdila predlog odluke predsjednika opštine o imenovanju glavnog administratora. To koliko je sama procedura ovog imenovanja bila legalna govori podatak da je novoizabrani glavni administrator opštine Danilovgrad istovremeno obavljao funkciju predsjednika Komisije za žalbe na konkursu za izbor na ovu funkciju, što predstavlja ordinarni primjer konflikta interesa.