Umjesto rešavanja mnogobrojnih problema pred kojima se nalazi Podgorica i njeni građani garadonačelnik Stijepović je odlučio da se stavi na čelo perfidne ideologije projektovanja novih antagonizama.
Umjesto rešavanja mnogobrojnih problema pred kojima se nalazi Podgorica i njeni građani garadonačelnik Stijepović je odlučio da se stavi na čelo perfidne ideologije projektovanja novih antagonizama.
Kreatori naše nacionalne sramote, osim što varvarski ruše odnose sa bratskom državom, dobili su po prvi put i jasnu poruku da pridružujući se sankcijama protiv Rusije indirektno pomažu uspon neonacističkih raspoloženja u Ukrajini.
Izjava albanskog premijera Edija Rame da će se Albanija i Kosovo ujediniti na “klasičan način” predstavlja agresivno duvanje u ratne trube i destabilizaciju ionako krhkih političkih prilika u regionu.
Mjesec dana nakon nove novine u zdravstvenom osiguranju – potpisanog ugovora sa apotekama u privatnom vlasništvu, imamo za rezultat: velika očekivanja, i haotičnu stvarnost. Iluzija građana da će doći do dugo očekivanog lijeka pretvorila se u putovanje bez granica – od apoteke do apoteke, pa opet do izabranog doktora. A sve u stilu da ne može propisana doza, da ne može lijek tog proizvođača (nije potpisan tender sa dotičnom farmaceutskom kućom), da ne idu dvije kutije na jedan recept, i tako bez konca i kraja…
A beskrajni redovi pred državnim apotekama, kad već ne bi bilo nervoze i nevjerice prema farmaceutskim radnicima i izabranim doktorima, još bi mogli biti i svojevrsna terapija u novim stilovima života, kao zamjena za naporne fizičke treninge.
Uglavnom, nepovjerenje, sumnja i revolt prema zdravstvenim radnicima samo su dio svakodnevice naroda, zamorenog od dvadesetpetogodišnjih tranzitorno-reformskih godina. Degradacija i unižavanje medicinske struke, kao i narušavanje ugleda ljekara zbog nečijeg sticanja političkih poena, samo stvaraju loš ambijent, pa dolazi do negativnog odnosa pacijent – ljekar, što nikom ne ide u prilog.
Lični interesi narušavaju ugled medicinske struke, udaljavaju je od zvanja, znanja i bolesnika, udaljavaju struku od najnovijih rezultata istraživanja, koja se prezentuju prije u sredstvima javnog informisanja nego u stručno-naučnim zbornicima.
Nepovjerenje raste, uz poluistinite informacije, neprovjerene vakcine, neispravne rastvore, sumnjive ljekove za liječenje malignih bolesti, ostavke čelnih ljudi, uz legalizaciju alternative, a ako se ovome još dodaju i vijesti da je u Italiji uhapšeno 19 osoba, koje su švercovale ljekove i isporučivale ih i Crnoj Gori, i da su se ukradeni ljekovi navodno našli i u crnogorskim bolnicama – sve to urušava vjeru u liječenje. I vjeru u one koji liječe, čemu konačno treba stati na kraj, i maksimalno uozbiljiti odnose u našem zdravstvu, a sve u korist pacijenata, koji su se pogubili pred novim propisima, stvorenim najviše za to da ih zbune, i drže u zabludi pred šalterima bolnica i apoteka.
DNP naglašava i činjenicu da je 4. april, koji je proglašen za Dan studenata, istorijski važan datum, kojim se obilježava svijetlo sjećanje na Žarka Marinovića i druge mlade ljude tokom tridesetih godina dvadesetog vijeka, koji su svojim ličnim primjerima ukazali na snagu i moć studentske populacije, koja opravdano zahtijeva u svakom, pa i našem vremenu, da bude uvažena i poštovana.
Povodom katoličkog Uskrsa, predsjednik Demokratske narodne partije, Milan Knežević, ovim putem upućuje nadbiskupu barskom monsinjoru Zefu Gašiju, biskupu kotorskom monsinjoru Iliji Janjiću, sveštenstvu, kao i svim vjernicima katoličke crkve, svoje najiskrenije čestitke, uz želju da ih, u duhu Hristovog vaskrsnuća, ovi blagi dani zateknu u dobrom zdravlju i raspoloženju, ličnoj i porodičnoj sreći, uz snažan osjećaj hrišćanske ljubavi, tolerancije i suživota svih vjera na našim prostorima.
Polazeći od činjenice da u crnogorskom društvu već tradicionalno vlada prepoznatljivi sklad na multinacionalnom i multikonfesionalnom planu, kao jedna od najvećih vrijednosti Crne Gore i njene bogate istorije, Knežević istovremeno izražava želju da i ovaj Uskrs vjernici katoličke vjeroispovijesti dočekaju kao poruku mira, i još jednu potvrdu unutrašnjeg sklada i perspektiva cjelokupnog crnogorskog društva i njegovog zajedništva.
Izjava predsjednika Opštine Ulcinj je krunska je potvrda da tvrdnje koje je saopštio član predsjedništva DNP CG prof. Zoran Lakušić nisu neosnovana prejudiciranja nego jasna dijagnoza i ocjena traumatičnog stanja u kome se nalazi Crna Gora.
Đekino priznanje da je bez konsultacija donio odluku da Tačija proglasi za „počasnog građanina Ulcinja“ je jasna potvrda o nepoštovanju zvaničnih institucija države Crne Gore. To što je i samoproglašenom Filipu jasno kao i čitavoj Crnoj Gori, da je Tači miliji i poželjniji u Ulcinju, manje je problematično od toga što je i uticajniji. Njegovo mentorstvo prilikom formiranja vlasti u Ulcinju više se i ne dovodi u pitanje.
Ignorisanje zvaničnih institucija suverene države i pokušaj njihove zamjene „konsultacijama sa liderima nacionalnih partija“ je direktno rušenje građanskog koncepta nezavisne države Crne Gore i pokušaj vraćanja svih nas u rodovsko-plemenske rovove iz kojih pojedini nemaju snage da naprave civilizacijski iskorak.
Ako se Ulcinj zaista nalazi u Crnoj Gori ovakva samovolja nesagledivih negativnih konsekvenci kojom se nanosi nacionalna sramota državi Crnoj Gori ne smije se prećutno tolerisati od nadležnih.
Namjera predsjednika opštine Ulcinj, Fatmira Đeke, da ratnom zločincu Hašimu Tačiju uruči priznanje grada Ulcinja, predstavlja svojevrsni politički terorizam, usmjeren protiv bezbjednosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka države Crne Gore.
Taman što pomislimo da je aktuelni režim dotakao dno sa ponižavanjem sopstvene države i građana, iz režimske kuhinje stižu nova kovertiranja da režim uvijek može i grđe i gore. Ne poštujući zakone ove zemlje, crnogorska vlast istrajava i u naumu da svešteniku Mitropolije crnogorsko-primorske, Veliboru Džomiću, ne dozvoli da se vrati u Crnu Goru. Ali će zato oduševljenje što će Hašim Tači postati počasni građanin Ulcinja potvrditi i prisustvom na najvišem nivou. I crnogorski zvaničnici će prisustvovati odavanju priznanja kodirektoru Hašimu Tačiju za mentorstvo prilikom formiranja opštinske vlasti u Ulcinju.
Postavlja se pitanje kako će crnogorski zvaničnici, koji će prisustvovati ovom korotnom jubileju, reagovati ako Fatmir Đeka u ekstazi učini korak dalje i Hašimu Tačiju slavodobitno uruči i „ključeve od Ulcinja grada“. Ako se Ulcinj zaista nalazi u Crnoj Gori, neshvatljivo je da predsjednik Opštine može priuštiti sebi notornu prevarikaciju, i sam donositi ovakve odluke. Ili je ova odluka proizvod uspješne koordinacije i dogovora opštinskih i državnih vlasti i njihove potrebe da ratnom komandantu terorističke UČK odaju priznanje za sve ubijene i prognane Crnogorce, Srbe i Albance sa Kosova i Metohije.
Uprkos činjenici da se dominantan broj crnogorskih građana nikada nije složio sa sramnom odlukom vlasti da prizna samoproglašenu državu Kosovo, ovakve inicijative i dodatno podstiču vjerske i nacionalne antagonizme i predstavljaju provokaciju prvog reda.
Obaveza svih nas je da čuvamo građanski koncept države Crne Gore, koji je satkan na međusobnom uvažavanju i poštovanju, da saosjećamo sa žrtvama, a ne da glorifikujemo zločine i zločince. Glorifikacija zločina teža je i bolnija i od samog zločina. Nadležni državni organi dužni su da nas u skladu sa pozitivnim propisima zaštite od ovakvih inicijativa zlonamjernih pojedinaca, koji jasno stavljaju do znanja da njihove ingerencije dosežu do čitave teritorije Crne Gore. U suprotnom, aktuelni režim moraće da se jasno odredi prema projektu „Prirodne Albanije“ i da građanima objasni da li je Ulcinj u Crnoj Gori
Opštepoznata je činjenica da je Vlada Crne Gore svojom ionako lošom ekonomskom politikom zaobišla sjever Crne Gore, i načinila dalekosežne štete po njegov dugoročni razvoj. Već duži niz godina Vlada sprovodi pravu diskriminaciju prema Pljevljima, Bijelom Polju, Beranama, Rožajama, Kolašinu i drugim opštinama sjevera. Stoga je krajnje vrijeme da se ovakav maćehinski odnos Vlade prema tom regionu i građanima promijeni. Ovako se stiče utisak da su ove, od Vlade zaboravljene opštine, osim kad režimu treba oko izbora, izbrisane s mape ekonomskog razvoja. Zato se nameće imperativna potreba da ova vlast više ne podržava sjeverne opštine samo na papiru, nego da se i sjeveru, kao nepravedno zapostavljenom, konačno pruži šansa, i preduzmu mjere za njegov privredni i ukupni oporavak.
Aktuelni režim se za ravnomjerni regionalni razvoj zalaže tek deklarativno, pa u praksi, nažalost, nema pomaka, jer za sve veće investicije već godinama postoji granica na Bioču.
Da ironija bude veća, u kabinetu premijera Đukanovica mirno sjede dva potpredsjednika sa sjevera Crne Gore, koji su se potpuno uklopili, i dali svoj puni doprinos Vladinoj politici ignorisanja tog dijela države. Nijednim svojim potezom, nijedan od njih dvojice nije doprinio da se po pitanju razvoja sjevera bilo šta učini. Njima je bitno da se drže svojih fotelja i Podgorice, i da strogo vode računa da ne dosađuju premijeru oko zapostavljenog sjevera, od kojeg je i on sam digao ruke, osim kad mu trebaju glasovi za izbore.
Za Demokratsku narodnu partiju je neprihvatljiv ovakav odnos države prema sjeveru, što rezultira poražavajućom statistikom o velikoj stopi nezaposlenosti i sve većoj migraciji stanovništva. Kompletna privreda sjevera Crne Gore je uništena, radnička klasa više ne postoji, pa su bivši radnici sa mizernim otpremninama, i po desetak puta manjim od radnika iz Podgorice, prepušteni ulici, postajući socijalni slučajevi.
Mnogi od njih su se obradovali da će, kao žrtve tranzicije, shodno nedavno donesenom zakonu, moći dobiti kakve takve penzije. Ali je većina i tu ostala kratkih rukava, jer se zakon odnosi samo na one koji su izgubili posao usljed stečaja, a tehno-ekonomski viškovi, za koje je proglašena ogromna većina radnika sa sjevera, ovim zakonskim rješenjem nijesu obuhvaćeni. Zato, na primjer, u Bijelom Polju, od nekoliko hiljada radnika bivših preduzeća, pravo na ovu penziju ima samo njih, ukupno, trideset dvoje! A to je zaista poražavajući i šokantan podatak.
Svi ovi krajnje zabrinjavajući podaci govore da se stanovnici sjevera Crne Gore od strane vlasti i na djelu tretiraju kao građani drugog reda, i da režim ne želi čuti njihove probleme i izaći im u susret. Pritom, naravno, svaku komunikaciju s građanima svodi na čuvena predizborna obećanja da će se živjeti bolje, vezana za razvoj poljoprivrede i turizma, od čega, po pravilu, i dalje nema ništa.
Demokratska narodna partija Crne Gore apeluje da koalicija na vlasti napokon krene s investicijama u sjevernom dijelu zemlje, sa ciljem otvaranja novih radnih mjesta, koja predstavljaju glavni preduslov za oživljavanje ovog dijela Crne Gore, njegov prosperitet i garant opstanka stanovništva na sjeveru.
U suprotnom, agonija sjevera Crne Gore će se nastaviti, sve dok ne dođe do smjene vlasti i dolaska na čelne pozicije u državi odgovornih ljudi, koji neće davati lažna obećanja od izbora do izbora, niti će zamajavati i dijeliti građane po mjestu stanovanja. Nego će sprovoditi pravednu socio-ekonomsku politiku, koja će za cilj imati da ni jedan dio crnogorske teritorije ne bude zapostavljen, zaboravljen, i prepušten golom opstanku, kako to inače aktuelna vlast, nehumano, i bez trunke građanske savjesti, već godinama čini sa sjeverom Crne Gore.