U Crnoj Gori doduše ima i onih koji od ovog inače unosnog zanimanja ne ostvaruju nikakvu korist za sebe, osim psihološkog samozacjeljivanja kompleksa i pokušaja sebeuzdizanja, želje da se postane „važan“ u društvu, da se pripada klanu, sferi uticaja, da se ma kako artikuliše sopstvena uloga.
Naravno, DNP ne zaboravlja ni da će Đukanović sa svoje strane učiniti i dodatne napore da raskrčmi crnogorsku obalu svojim sumnjivim kompanjonima, za kojima se raspisuju međunarodne potjernice. Tako će učinak premijera i predsjednika biti zaokružen, pod uslovom da su u međuvremenu ipak postigli dogovor ko je glavni, kao i oko harčenja državnog kolača Crne Gore, kao lakog plijena za režimske lovce na bogatstva, od kojih je ponešto još i ostalo nepodijeljeno.
Aktivno je podržao separatistički pokret na Коsovu i Metohiji i među prvima je podržao proglašenje “nezavisnosti” Kosova. Za to je nagrađen izdašnim donacijama Albansko –američke građanske lige kojom je sponzorisana njegova kampanja. Učestvovao je u kreiranju ISIL-a, što ga čini odgovornim za smrti miliona ljudi širom svijeta. O tome svjedoči i sastanak sa vođom Islamske države prilikom posjete sjeveru Sirije u maju 2013 godine. Prema tome, reći za nekoga da je zagovornik mira i ljudskih prava, a koji zapravo podržava teroriste i terorističke napade širom svijeta, dok je za mirne demonstrante u SAD-u govorio da su ološi i protvnici države je zaista iskrivljeno stanje stvari. Možda je najbolju definiciju o bivšem senatoru Džonu Mekejnu dao upravo predsjednik SAD Donald Tramp koji ga je optužio da koristi svaku priliku da izazove treći svetski rat.
U sadašnjem globalističkom društvu pojam „izdajnik“ je prokažen i suvišan, barem tako ukazuje dominantna korporativna svijest. Ako svi, kao atomizovani potrošački subjekti, pripadamo jednom univerzalnom svjetskom tržištu, ako se kao individue i potrošači neposredno vezujemo za ono najopštije, onda što god uradili svojoj zemlji, svom narodu, ili svojoj ženi (supružiku), kome god ih prodali ili izdali, taj čin nema nikakvu moralnu težinu, jer kao građani svijeta ne pripadamo nigdje, nismo vezani za pojedinačno, nemamo obavezu prema bilo kojoj konkretnoj zajednici, da bismo je mogli iznevjeriti.
Milan Knežević, pjesnik, profesor srpskog jezika, poslanik u Skupštini Crne Gore i predsjednik Demokratske narodne partije, nepravedno je osuđen u montiranom političkom procesu na četvoromjesečnu zatvorsku kaznu, i utamničen u Spuškom zatvoru.
„Sve dok nosioci ‘vladavine prava’ i korifeji ‘evropskih integracija’ budu šefovi organizovanih kriminalnih grupa, bezbjednost nezavisnih novinara, kao i svih onih koji nastoje da profesionalno i napristrasno obavljaju svoj posao, biće ugrožena“, naglasio je Bojović.
Uvijek je bilo onih koji su sudili oslanjajući se isključivo na kaprice i prohtjeve šefa režima, ali čini se nikad ovako traljavo, brutalno, sramno. Robert Muzil nam je u svom „Čovjeku bez svojstava“ dao pogodnu dijagnozu za takvo stanje stvari, nazivajući ga „kakanija“. Ovdje nije riječ samo o poziciji u kojoj je degradirano društvo, institucije, država, već i pojedinac. Jer odsustvo reda u državi emanira nered u duši građanina, i vice versa.
Početak slobode je sloboda sama. Čovjek postaje ono što čini i sebe definiše svojim djelima. (Sartr) Mi smo zbir svojih odluka i kao takvi dovršeni tek u trenutku svoje smrti.
„Sramna, politička i protivustavna presuda našem predsjedniku Milanu Kneževiću kojom je osuđen na izdržavanje kazne od četiri mjeseca zatvora, donesena u jeku priprema za predsjedničke i lokalne izbore, dokaz je krajnjeg sunovrata crnogorskog pravosuđa, kao i bestijalnosti rukovodstva DPS-a, koje u panici od skorog političkog kraja, inicira otvorenu strahovladu i progon političkih neistomišljenika.
Sve ovo podjeća na onu „dahijsku globu” iz narodnih pjesama, od čijeg zuluma strada jedino „sirotinja raja” – konstatuje Bojović.
Domaćin ovog skupa, predsjednik OO DNP-a Danilovgrad Dragan Bojović kazao je da sloboda nije data sama po sebi, već da je čine mnoštvo “malih i različitih sloboda” koje egzistencijalno i socijalno treba zaštititi i kultivisati.
Svako ko milicijom pokušava da zaštiti sebe i ustavni poredak od svog naroda koji štrajkuje – doživjeće siguran krah.“ (Milo Đukanović, Žuta greda, 1988.)
Hoće li se kandidovati? Otac nacije. Obnovitelj tekovina. Najviši sin naših naroda i narodnosti.
Hoće li nas opet povesti svojom premudrom rukom? Sa skupocjenim satom. Preko Atlantika.
Hoće li nas, onako dalekovid, trijumfalno uvesti u američki Koloseum, zajedno sa kečerima i starletama?
Hoće li nas iznova učiti demokratiji i vladavini prava? Taj kauboj. Bastadur. Sa Divljim zapadom u srcu. Bacajući pokajnički pogled ka Karpatima pritom.
Hoće li nas voljeti, opet, naš košarkaš „pobjedničkog duha“? Oslobodilac. Plemenik. Kralj među tajkunima i tajkun među kraljevima.
Zašto se ne kandiduje? Možda nam je nešto zamjerio? Da nije onaj Filip moleći ga pretjerao, pa se sramežljiv iz skromnosti snebiva? Da se nije Duško odmetnuo? Da nije što Pens ili Kurc, ne bilo primijenjeno?
Njegova kandidatura je jedino svjetlo na kraju tunela, poslednja dionica auto puta, najviša retorička forma socijalnih davanja.
Ako Ga ne predlože, ili se On, sačuvaj Bože, ne prihvati, ne vrijedi ni glasati. Jer glasanje je lični, takoreći intiman čin, kao poljubac ili preljuba. Kako varati, ako On, majstor izbornih prevara, nije u igri?
Šta bi činila cijela vojska kibicera i doušnika bez njega kao kandidata? Za koga bi očijukali, nadzirali, ucjenjivali? Sa čime bi izašli pred Roćena, Katnića, Pažina „i pred druge srpske vitezove?“
Zašto nas muči? Koga da očekujemo „ovdje na agori“, ako Njega nema? Hamlet kaže: „spavati, spavati“, ali kako da usnimo bez vođe i kormilara. Demokratičnost je ionako čist avanturizam, suvišna sloboda izbora, proceduralna shizofrenija.
Ako neko trči ne gledajući kuda ide i ne znajući kako glasa, treba odnekud doći i uloviti ga. Kao onaj „lovac u žitu.“
Gdje si, naš lovče? Ima dana koji nisu trebali svanuti. Zar da nas ostavi naš Kum, naš hajduk, naša Britva? Sublimacija naše gorštačke razobručenosti.
Bez ubjeđenja, bez sistema i ideologije, oslobođeni od svega i prijemčivi za sve, kadri da usvojimo ćud i kaprice svake vlasti, bez tebe poput Don Kihota jurišamo na vjetrenjače. Blažove. Pardon, Acove.
Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Evo, usplahirila se opozicija. Predlaže. Prijeti. Kao članovi tvoje partije i nedogmatična bića, uvijek spremna na kompromise, skloni smo padu. Ne dopusti da pokleknemo u ovoj groznici iščekivanja.
Vrati se, Šefe! Dođi iz Dubajia. Sa Briona. Iz penthausa. Dođi i kandiduj se! Onako visok i vječno mlad. Sa svojim organizovanim kriminalnim grupama.
Dođi svojima!
Jer, „varvari“ svakako „ne čekaju na granicama. Oni već dugo nama vladaju“ (Alasdair Macintyre).
Vijesti
„I uprkos Vašim katastrofalnim učincima u vođenju Opštine koju ste zadužili toliko da ni naši unuci neće uspjeti da se oslobode dugova koje ste svojom ‘mudrom razvojnom politikom’ proizveli, Vi bez ikakvih skrupula optužujete mene i opoziciju da nam fale ideje i pregalaštvo!? Od Vašeg pregalaštva i ‘bastadurstva’ boli glava i našu djecu.
Ne samo da iz kabineta predsjednika opštine Danilovgrad ne spore da vrše nezakonita preidizborna zapošljavanja i kupovinu glasova, već i meni lično u svom regovanju javno nude posao, vjerovatno pod uslovom da prestanem da ukazujem na nepotizam, klijentelizam i političku korupciju koju bahato sprovode, rekao je Dragan Bojović, predsjednik OO DNP-a u Danilovgradu, u odgovoru na reagovanje iz kabineta predsjednika Opštine Danilovgrad.
Pa, koliko nudite gospodo trgovci glasovima?
S obzirom na reference koje posjedujem, ne možete iznaći te pare i ta lažna obećanja kojim biste me mogli kupiti. Ni mene, ni većinu građana Danilovgrada koje svih ovih godina vaše jednopartijske i policijske torture nijeste uspjeli ni kupiti, ni uplašiti.
I u toj vašoj političkoj osionosti i beskrupuloznosti, imate hrabrosti da DNP optužite za porodično-kumovsko zapošljavanje?! Vi, koji ste od zgrade opštine, čast izuzecima, napravili dom za zbrinjavanje vaše djece i djece vaših rođaka. Toliko ste članova najužijih familija zaposlili u opštinskoj administraciji da bi vam bilo lakše da, kako kaže jedan moj opozicioni prijatelj, radite od kuće – barem bismo uštedjeli na opštinskim računima za struju.
I sve to u uslovima kad ste uništili danilovgradsku privredu, kad je dug opštine, barem onaj za koji se zna, preko pet miliona eura, kad novoplanirani DPS stručnjaci moraju da rade stojeći u opštinskim kancelarijama, jer zbog viška zaposlenih u administraciji nemaju gdje ni stolicu da postave.
Hoćete li u opštini opet da organizujete polaganje ispita o trošku građana, te ubrzane dopunske kurseve kako biste doškolovali vaše pojedine DPS „kadrove“ koje tobože zapošljavate zbog njihove „stručnosti“?
Politički rad u kabinetu predsjednika opštine Danilovgrad odavno je poprimio Orvelovski profil, pa se neznanje prikazuje kao moć, ropstvo kao sloboda, a zadovoljavanje najbanalnijih ličnih potreba kao pregalaštvo za dobrobit Danilovgrađana. To je tzv. DPS sindrom hipertrofiranog, debelog ja koje neprestano raste, goji se, popunjava sav prostor oko sebe, i kao takvo od sebe više ne može da vidi ništa drugo, štaviše smatra da opština i država i svi drugi građani i postoje samo zato da bi ispunjavali njihove sebične interese.
Otuda, iz kabineta predsjednika OO DNP poručujemo da stojimo kao prepreka i kočnica sebičnim interesima čelnika danilovgradskog DPS-a. Neće Brano Đuranović mjeriti kvalitet članovima DNP-a na namještenim oglasima koje raspisuje na jedan dan.
DNP će u zgradu SO Danilovgrad ući kao nova vlast, za koju će nas birati, ne Milo i Aco Đukanović, već naši sugrađani kako bi se konačno politički oslobodili vas, vaše korupcije, vašeg nepotizma i klijentelizma, vašeg političkog podaništva i poltronstva koje je od nekad lijepe i perspektivne varoši napravilo ekonomsku i kulturnu marginu i pustoš.
I ne brinite se vi o rasipanju glasova u opoziciji. Mi ćemo se sa svojim kolegama iz opozicije lako dogovoriti. Bolje se postarajte o tome kuda ćete vi, kad se vaši lideri i politički mentori dosele na teritoriju naše Opštine, tu nedaleko, u Spuž. Danilovgrad će za rukovodstvo DPS-a, kako bi rekao vaš predsjednik Filip, doista postati „grad iz kojeg se ne odlazi“ – puno, puno godina.
IN4S
„Preko puta spomenika žrtvama fašizma nalazi se zgrada Skupštine opštine koja bi trebalo da znači hram uzdizanja i slobode, i života, i standarda svih građana, dok ona, nažalost, služi samo da ova vlast tu i ostane“, kazao je on kraj spomenika antifašističke borbe u Danilovgradu.
Da je predsjednik opštine Danilovgrad „kadar stići i uteći i na strašnom mjestu postojati“ dokazuju najnoviji oglasi za posao koji su nedavno raspisani u ovoj lokalnoj upravi, saopštio je predsjednik OO DNP Danilovgrad Dragan Bojović.
„Naime, uprkos evidentnog viška zaposlenih u lokalnoj administraciji, uprkos činjenici da u opštinskim kancelarijama više nema mjesta ni za saksiju sa cvijećem, a kamoli za živo čeljade, uprkos višemilionskom kreditnom zaduženju opštine, odnosno njenih građana koje uglavnom i služi da bi se podmirile potrebe ove Branove DPS vojske, uprkos nalazima Upravne inspekcije o nelegalnosti zapošljavanja u opštini, te da se ljudi ‘s koca i konopca0 , bez stručnih referenci i kvalifikacija, promovišu u stručnjake, činovnike i načelnike opštinskih službi, uprkos dakle otvorenim zloupotrebama, klijentelizmu, nepotizmu i političkoj korupciji, Brano je odlučio da uhljebi još desetak DPS kadrova,“ napomenuo je Bojović i dodao:
„Dakako, riječ je o njegovim rođacima, kumovima, prijateljima i prijateljima njegovih prijatelja, jer čak ni bliski rođaci ne glasuju Branov opšinski ‘drim tim’ samo zbog krvnog srodstva, već primarno zbog mjesečne apanaže i finansijske satisfakcije koje im dobri Brano nesebično udjeljuje.“
„Među ovim novim opštinskim ekspertima koji će ‘u znoju lica svog zarađivati hljeb svoj’ naćiće se negdje mjesta i za otkupljivače ličnih karata, te utjerivače glasača preko fleksibilne naplate opštinskih taksi i drugih raznih računa i dugova, jer se ovim zaslužnim izbornim kadrovima i njihovim porodicama mora obezbijediti finansijaka sigurnost i dalji nesmetan rad,“ istakao je predsjednik OO DNP i naglasio:
„Sva ova partijska zapošljavanja Brano, naravno, ne vrši u toku predizborne ćutnje, već se mudri Brano rukovodi onom starom narodnom ‘ko rano rani, četiri glasa grabi’, pa ova svoja galantna ‘dobročinstva’ sprovodi u vrijeme svečarske atmosfere uoči Dana opštine, kada je pažnja građana atakovana šminkanjem grada, krpljenjem desetkovanih ulica i asfaltiranjem čak čitavog jednog kilometra seotskog puta koga su inače svojim prilozima uglavnom finansirali sami mještani.
Obuzet valjda ovom ekstatičkom pretprazničnom atmosferom, Brano je, svjesno ili nesvjesno, nedavno učinio jedno zaista dobro djelo, šaljući svog ‘malog od palube’, potpredsjednika opštine Zorana Boškovića, da postavi kamen temeljac za izgradnju novog Hrama u Bjelopavlićima.
Iskreno nas raduje činjenica da su se Brano, Zoki i ostali, koji su se između ostalog devet godina predano borili da Hram u Bjelopavlićima ne bude izgrađen, nakon dugih lutanja vratili u naručje majke Crkve. Nikad nije kasno pokajati se!
Još kada naš dragi predsjednik Filip, za koga se inače u kuloarima šapuće da je blizak Mitropoliji, na predstojećoj svečanoj sjednici afirmiše i blagoslovi ovogodišnje uspjehe danilovgradskih DPS menadžera i mehaničara, vjerujemo da će i stotine drugih DPS opštinara pohitati da se vrate svojim korijenima, ‘na radost i polzu svekolikog otečestva’.“
IN4S
A tu je i paronoidno, bajkovito – tolkinovski lansirana propaganda zapadnih službi o tzv. ruskoj ili, šire, istočnoj prijetnji kojoj se maleni crnogorski Hobiti na vlasti odlučno suprotstavljaju. Možete li zamisliti Mila kao Froda, a Milivoja (Katnića) kao Pipina Tuka kako se uz pomoć Gandalfa (Bebe Popovića) hrabro oslobađaju „ruskog prstena.“ Negdje u Mordoru. U „plamenom jezeru.“ Između Srbije i Albanije…
Da nije naših leđa preko kojih se sve prelama, da nije sadašnjih preko pet miliona duga i novih zaduženja koja iz godine u godinu strmoglavo rastu, „kreativnost“ lokalne vlasti u Danilovgradu mogla bi da bude čak i uveseljavajući prizor. Zamislite kad se Branislav Đuranović sa saradnicima (Brano & Company) počne hvaliti svojim strateškim razvojnim poduhvatima: te posjetio „farmu kokošaka“, te presvukao asfaltom kilometar puta, te ponovo obećao izgradnju kolektora, te usvojio projekat podvožnjaka, te zaobišao farmu magaraca.
U svoj toj užurbanosti koja krasi Branov „drim tim“ desi se mnogo nelegalnih zapošljavanja u opštini, odobre se krediti i uvećaju zarade „dobrim igračima“, otpišu računi za struju i vodu najvjernijoj publici, časte odani fanovi, ali sve je to takoreći „u žaru borbe“ i beskonačnoj želji da „Montenegro bude vječan.“
U tom, dakle, kreativnom pustošenju koje se nastavlja svih ovih godina, razorena su sva preduzeća i fabrike, devastirana cjelokupna ekonomija, uništena poljoprivreda, nema investicija, ali DPS kompanija i dalje posluje, doduše na kredit koji ćemo mi za njih vraćati. I onda Brano kaže da smo „najuspješnija opština“ (kakve li su tek druge) sa „stopom nezaposlenosti ispod državnog prosjeka“?! Jer su, čast izuzecima, u opštinskoj administraciji zaposleni svi mogući rođaci, prijatelji, kumovi. Jer je riječ o apsolutno lojalnim kadrovima, bez kvalifikacija, koji su okupirali opštinske službe gdje, dakako, nije uspostavljena elementarno pristojna i opravdana sistematizaciji radnih mjesta.
Otuda ne treba da nas čudi što se u toj i takvoj rodbinsko-prijateljskoj Branovoj kompaniji mijenjaju statuti i pravilnici kako bi se, kao u slučaju Turističke organizacije (TO), za direktora uhljebio čovjek koji ne ispunjava uslove za obavljanje te funkcije. Isti je, međutim, veoma revnostan pri naplati „reketa vjernicima“, eufemistički nazvanog „izletnička taksa“ kojom se globe grupe hodočasnika prilikom njihovog obilaska svetilišta u Bjelopavlićima. Nedavni incident u kome je službenik TO na revolveraški način, ne pokazujući legitimaciju, onako kaubojski, začekao autobus sa vjernicima iz Hercegovine svjedoči o poslovnoj filosofiji lokalnih turističkih djelatnika. Umjesto da osmisle ponudu i sadržaje koji bi zadržali vjerske turiste i time doista pomogli ekonomskom razvoju opštine, lokalni rukovodioci TO drže se stare, utabane DPS logike: „Naplati, prisvoji, privatizuj, a ne ulaži ništa!“ Uostalom, „reket vjernicima“ je jedina nova privredna djelatnost koju je DPS vlast uspjela da razvije za sve ove godine vladavine u Danilovgradu.
Na sjednici je sa zadovoljstvom konstatovano da Klub mladih DNP-a u Danilovgradu već broji preko 40 članova, da se članstvo partije konstantno uvećava, što svjedoči o tome da se slobodni građani nijesu uplašili nasilja režima, već naprotiv još odlučnije podržavaju DF u borbi za demokratsku, prosperitetnu i pravednu Crnu Goru.
To, međutim, ne sprečava lokalnu vlast da jednu od opštinskih ulica na gugl mapama upiše kao Ulicu Krsta Zrnovog Popovića, kandidujući Danilovgrad za drugi zavičaj ove istorijske ličnosti. Iz ionako oskudne finansijske kase naše opštine, lokalna vlast je uspjela da nešto izdvoji za jednu kvazi-istorijsku TV seriju.
Riječ je naime o obliku vladavine u kome se, da parafraziram Andreja Lobačevskog, čitav društveni sistem urušava pod djelovanjem relativno male grupe psihopata ili sociopata koji su stekli pozicije moći. Patologija se vremenom širi na mnoštvo članova sistema, postaje uobičajeni način djelovanja, štaviše oni koji joj se opiru targetiraju se kao zaostali, nepoželjni, antisocijalni.
– Riječ je o još jednoj finansijskoj transakciji unutar DPS-a, gdje lokalni čelnici omogućuju svom partijskom drugu da profitira, čime se pokazuje da za danilovgradski DPS umiranje nije samo siguran, već i unosan posao.Kada bi se tužioci u Crnoj Gori malo više družili sa zakonom, a ne samo sa Bogom i „talikom junačkim,“ onda bi u ovom slučaju bila podnijeta krivična prijava protiv rukovodstva Opštine zbog nesavjesnog poslovanja i zloupotrebe službenog položaja – rekao je Marković.
Sa sinoćne sjednice je upućen i apel opozicionim kolegama u Budvi i Kotoru da što prije pristupe formiranju novih opštinskih vlasti čime bi građanima najbolje demonstrirali, kako jedinstvo i zrelost opozicije u cjelini, tako i mogućnost skore smjene odnarođenog režima u čitavoj Crnoj Gori.
U OO DNP-a u Danilovgradu kritikovali su poslednje povećanje zarada lokalnim funkcionerima kojima su plate uvećane i do 50 odsto i iznose preko 1.500 eura. Odbornik DNP-a Veselin Marković kazao je da je lokalni DPS povećao plate čelnicima iako su gradske finansije u teškom stanju, a dugovi se gomilaju i trenutno iznose preko pet miliona eura.
Predsjednik OO DNP-a Dragan Bojović, i šef odborničkog kluba Veselin Marković, tvrde da se čelnici DPS-a u ovom gradu iz petnih žila trude „da ne zaostanu u iskazivanju odanosti centrale u glavnom gradu i da Budva i Bar ne budu jedini svijetili primjeri odanosti gospodaru i NATO-u”.
Dragan Bojović, predsjednik OO DNP izjavio je sinošnjem protestu da je u ovom političkom momentu presudno biti hrabar i istrajati do slobode nakon nove izdaje od strane tzv. opozicije. „Treba svaku njihovu laž razobličiti istinom. Na svaku novu izdaju odgovoriti demokratskim buntom. Pobuna je, kažu pjesnici, traganje za istinom, kao umjetnost ili nauka. Jedino pobuna može da nas spasi od ovog lažljivog, kriminalnog režima“, naglasio je Bojović.
Čelnici danilovgradskog odbora Demokratske narodne partije saopštili su da se u Gimnaziji „Petar Prvi Petrović Njegoš“ proganja ćirilica, a da se veliča NATO i da se čini sve „kako bi se učenicima nametnula aktuelna DPS slika stvarnosti”. Kako naglašavaju iz danilovgradskog odbora DNP-a, nadležni u Ministarstvu prosvjete su naredili da se u gimnaziji u Danilovgradu postojeći državni grbovi zamijene novim, a da se uz njih okači i tekst himne ispisan latinicom.
U videu koji slijedi mozete pogledati gostovanje Dragana Bojovica, predsjednika OO DNP Danilovgrad, u emisiji ,,Ogledalo”, autora Ljubice Gojkovic, novinara Srpske RTV.
Politički profil danilovgradske vlasti predstavlja, pregnantno govoreći, ekstreman oblik lokal – poltronizma, pri čemu prefiks „lokalan“ treba uzeti u egzemplarnom smislu, kao ilustraciju udvoričkog mentaliteta koji je sveprisutan i sveprožimajući diljem činovničke strukture DPS-a.
Riječ „bunt“ je njemačkog porijekla i izvorno označava „savez“. Demokratski front je svojim protestima pokrenuo proces političkog objedinjavanja i subjektivacije narodne volje koju su „dežurni mudraci“ do sada prezentovali kao inertnu, nezainteresovanu, te kroz povratnu reakciju istog ideološkog refleksa, oplakivali njenu nezrelost i nedoraslost za društvene promjene. Sada kad je proces promjena nezaustavljivo krenuo, ideolozima „građanskog bloka“ ostaje, ili da i dalje „posmatraju i navijaju“ kao profesionalni podanici, ili da se odupru samoskrivljenom ropstvu i okuse slobodu. Ideja „trećeg puta“ odavno je okončala svoju „pozitivnu“ misiju na političkoj mapi Crne Gore. Treba, dakle, prihvatiti savez slobode i treba se boriti, jer se jednom probuđena sloboda ne može opstruirati, niti se sa istinskom slobodom može trgovati.
