Njegova javno demonstrirana mržnja prema liderima DF – a i potreba za ličnim obračunom najbolje govori o Katnićevom doživljaju institucije specijalnog tužilaštva koje je postalo talac njegovih paranoičnih konstrukcija na kojima bi mu pozavidjela i Agata Kristi.
Gebelsovska montaža konferencije DNP – a i NOVE na kojoj je najavljeno da će ove dvije stranke obilježiti deset godina od brutalno pokradenog referenduma i sjećanja na zajedničku državu, obilovala je sekvencama bacanja suzavca, šok bombi i gumenih metaka, koje je režim velikodušno izručio na sopstveni narod 24. oktobra. Ovakvo izlivanje medijskog sliva i sp(l)ina u drugom Dnevniku dovoljno govori o panici koju je kod režima izazvala naša najava da ćemo obilježiti sjećanje na zajedničku državu
Demokratska narodna partija najoštrije osuđuje pokušaj ugrožavanja građanske bezbjednosti Rada Vojvodića, generalnog direktora RTV Crne Gore. Očigledno je da čak ni vodeće ličnosti Javnog servisa nijesu pošteđene od strane skrivenih centara moći i njihovih direktnih pritisaka i radnji, koje mogu proizvesti nesagledive posljedice. DNP upozorava cjelokupnu crnogorsku javnost da je i ovaj pokušaj još jedan u nizu onih, kojima se diskredituje Crna Gora u očima cjelokupne međunarodne javnosti, posebno na putu ka EU. A sve to i pored deklarativnih izjava iz vlasti da smo navodno sve sigurnija destinacija bezbjednog i mirnog života građana.
Povjerenje koje su mi ukazali građani mjesnog centra Murino na izborima me nedvosmisleno obavezuje da nacionalnog koordinatora za NATO Veska Garčevića pozovem na Javnu debatu kako bi razmijenili argumente za i protiv ulaska Crne Gore u NATO. Na to me obavezuje i pijetet prema nevino stradalim komšijama prilikom zločinačkog bombardovanja ove varoši od strane NATO -a čija je perjanica gospodin Garčević.
DF se ne miješa u uredjivačku politiku nezavisnih medija, koji posluju po komercijalnim uslovima medijskog tržišta, ali javni servis koji finansiraju crnogorski građani ne smije ostati zarobljen i funkcionisati kao partijsko glasilo.
Brutalna je neistina da je on sačuvao građanski mir 1999. godine u Crnoj Gori, isto kao što je brutalna neistina da NATO-bombe nijesu padale i po Zeti, Danilovgradu, Boki Kotorskoj… I suštinsko je pitanje koliko su bombe sa osiromašenim uranijumom otrovale životnu sredinu, povećale broj oboljelih od karcinoma, i pritom pojedina mjesta gotovo lišila životne perspektive. Namjerno ne želim pominjati Murino, jer Đukanović nije dostojan nijednog slova ovog svetog mjesta, niti žrtava bombardovanja.
