Inače, suvišni čuvari Crne Gore i Njegoša, dežurni spasioci zemlje od Matije Bećkovića, našeg najvećeg savremenog pjesnika i dobitnika Njegoševe nagrade, postigli su samo autogol pojačavajući mu publicitet za nastup na festivalu knjige „Ćirilicom“. I u tom svom cilju iz nehata uspjeli, mada su dizali publicitet velikom pjesniku, kojem publicitet nije ni potreban.
Prema tome, Matija Bećković, zasigurno dolazi kao prijatelj Crne Gore i kao prijatelj svih naroda koji ovdje žive, a ako je funkcionerima DPS-a neprijatno da se prepoznaju u njegovim djelima onda im predlažemo da ne prisustvuju festivalu “ Ćirilica” nego da se otisnu na neku od mnogobrojnih jahti koji su kupili pljačkajući narod, i da to vrijeme provedu negdje na pučini razmišljajući da li Svetozar Marović čita djela Matije Bećkovića i zbog čega je to tako.
Na početku ovog kulturnog skupa održan je minut ćutanja Milanu Đuroviću, Milanu Đurišiću i Todoru Koljenšiću. Dragan Koprivica, koji je i vodio veče, u ime svih prisutnih poželio je da mladog Milana Vukotića, koji je u bolnici, podrže ljekari i Bog da se sačuva njegov mladi život.
Milan Knežević, pjesnik, profesor srpskog jezika, poslanik u Skupštini Crne Gore i predsjednik Demokratske narodne partije, nepravedno je osuđen u montiranom političkom procesu na četvoromjesečnu zatvorsku kaznu, i utamničen u Spuškom zatvoru.
Pošto ovih dana, zauzet obavezama u Bermudskom trouglu: policija / tužilaštvo / sud, nijesam našao vremena da hajkačima odgovorim kako zaslužuju, to činim ovom prilikom. Istina koju smo u jedanaest članova Deklaracije saopštili crnogorskom društvu pokazala je da model građanskog društva postoji samo u bljutavim komentarima političkih pajaca, kolumnama očerupanih režimskih paunova i šerbijansko-andrijaševićevskih istoričara.
