Lideri DF-a „krivi“ jer su međusobno komunicirali – nema dokaza o vezi sa Rusima

Lideri DF-a „krivi“ jer su međusobno komunicirali – nema dokaza o vezi sa Rusima

Čelnici Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević navodno su krivi, jer su putovali u Moskvu, međusobno komunicirali i telefonom pričali sa saradnicima Mihailom Čađenovićem i Ananijem Nikićem.

To proizilazi iz optužnice, u koju je IN4S imao uvid,  protiv 14 osoba zbog navodnog pokušaja „državnog udara“ na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Specijalno državno tužilaštvo te opozicionare u optužnici napisanoj na oko stotinjak strana nigdje ne dovodi u direktnu vezu sa navodnim organizatorima kriminalne grupe –  Eduardom Šišmakovim i Vladimirom Popovim.

Optužnica tužioca Milivoja Katnića zasniva se na nelogičnim i nepovezanim konstatacijama i konstrukciji svjedoka saradnika Saše Sinđelića.

U optužnici se ne nudi nijedan konkretan dokaz koji bi Mandića i Kneževića doveo u vezu i sa jednim okrivljenim. Lideri DF-a nemaju telefonsku komunikaciju ni sa kim od njih, čak i sam Sinđelić tvrdi da ih nikada nije vidio, niti bio u kontaktu sa njima.

Kako su Milivoje i Paja vrbovali teroriste

U optužnom predlogu, Katnić navodi da je Mirko Velimirović došao 12. oktobra prošle godine, četiri dana pred izbore, u jutarnjim časovima i sve prijavio načelniku policije u Podgorici i njemu lično. Navodi i da je Velimirović istog dana, 12 oktobra, u večernjim časovima napustio Crnu Goru. Međutim, Katnić odmah potom navodi da je Velimirović ponovo napustio Crnu Goru 14 oktobra oko 04 časa izjutra. Odmah upada u oči nelogičnost, koja je samo Katniću logična. Velimirović izlazi iz Crne Gore 12 .oktobra uveče, nema evidencije da se ponovo vraća, ali ima da ponovo izlazi iz Crne Gore 14. oktobra izjutra. Odmah se nameće jedini logičan zaključak, Velimirović nije ni izlazio iz Crne Gore 12. oktobra uveče, već je čitavo vrijeme bio pod Katnićevom kontrolom i po nalogu Katnića razgovarao sa Sinđelićem, a dogovorene razgovore između njih dvojice, koje je kontrolisao Katnić istražitelji su snimali.

Ove tvrdnje koje se navode u optužnom predlogu, negiraju iskaz Velimirovića koji je tvrdio da je išao na Kosovo i da je tamo kupio oružje i uništio ga po nalogu Katnića. Takođe ovim tvrdnjama Katnić demantuje i sam sebe, jer je tvrdio da je on naredio Velimiroviću da kupi i uništi oružje.

Katnić u optužnom predlogu sam priznaje da je Velimirović sve ljude koje je vrbovao da dođu u Crnu Goru, a koji su zatim pohapšeni, kontaktirao u periodu od 12. do 14. oktobra. Znači, zvao ih je po Katnićevom nalogu, jer je u to vrijeme već bio angažovan kao Katnićev agent provokator. Znači, grupu terorista koji su pohapšeni formirao je Mirko Velimirović, po nalogu Milivoja Katnića, u periodu od 12. do 14. oktobra.

Paja i Sinđa komunicirali samo od 12. do 16. oktobra

U optužnom predlogu piše da je vještak telekomunikacija utvrdio da su Velimirović i Sinđelić komunicirali telefonom samo u periodu od 12. do 16. oktobra prošle godine. Znači, oni su ostvarivali komunikaciju samo u periodu kada je Velimirović već bio pod kontrolom Katnića.

Velimirović zove Sinđelića telefonom, po dogovoru sa Kantićem, kako bi se ti razgovori snimali. Tako se prave fingirani razgovori, za potrebe montiranom političkog procesa.

Indikativno je da se u optužnom predlogu navodi bazne stanice sa kojih su ostvarivani telefonski razgovori, a da baznih stanica jedino nema kad su u pitanju razgovori između Velimirovića i Sinđelića. Što navodi na logičan zaključak da je Velimirović telefonom razgovarao sa Sinđelićem iz prostorija specijalnog tužilaštva ili policije, kako bi se razgovori snimali. Zato se u optužnom aktu skrivaju podaci o baznim stanicama za te razgovore. I razgovor između Velimirovića i navodno Šišmakova obavljen je baš u vrijeme kada je Velimirović radio po uspustvima Katnića.

Katnić izmislio govore Mandića i Kneževića

U optužnici se navodi da su Mandić i Knežević na završnom skupu 14 oktobra u Podgorici pozvali narod da izađe na ulicu 16. oktobra uveče. Međutim, istina je ipak drugačija, a ovo je samo još jedna loša manipulacija Kantića. Naime, postoje video zapisi sa tog skupa, gdje Mandić, Knežević i svi ostali funckioneri DF-a saopštavaju pristalicama da 16. oktobra uveče ostanu svojim kućama, da niko ne izlazi na ulicu i da nema nikakavog mitinga.

Svi svjedoci i okrivljeni, uključujući i Sašu Sinđelića tvrde da ne poznaju Mandića, Kneževića i Mihaila Čađenovića. Tvrde i da ne poznaju Ananija Nina Nikića, koji je bio prevodilac liderima DF-a. U optužnom predlogu, čak i svjedok Slavko Nikić, čiji iskaz je je po Katniću relevantan, nigdje ne pominje ni Mandića, ni Kneževića ni Čađenovića.

Policijski službenik ključan za oružje

U optužnici se navodi da je osoba koja je iz MUP-a uzela puške na revers, kako bi ga fotografisali i fingirali da ono postoji jeste policijski službenik Vladan Lazović. Sinovac Zorana Lazovića, kontroverznog službenika ANB-a, inače pobratima Milivoja Kantića. Vladan Lazović je osoba koja je osumnjičena da je učestvovala u prebijanju Duška Jovanovića urednika „Dana“. Od prvog dana izbijanja montirane afere „državni udar“, mnogi su tvrdili da je je Zoran Lazović jedna od najvažnijih poluga Katnića, preko kojeg je sve ovo montirano.

U nedostatsku dokaza, u optužnom predlogu Kantić pokušava da predstavi kao epohalno saznanje da u telefonskim imenicima Bratislava Dikića i Milana Kneževića postoje dva broja telefona koja su poznata obojici. Znači, Dikić i Knežević, kako sam Katnić tvrdi, nikada nijesu međusobno komunicirali. Ali za njega je „čudno“, što Dikić ima u telefonu brojeve Nenada Popović, predsjednika Srpske narodne partije Srbije i Miroslava Lazanskog, vojnog analitičara. I gle čuda, brojeve telefona dvojice javnih ličnosti Srbije sa kojim DF sarađuje, u svom telefonu ima i Milan Knežević. I Kantić takvom nebulozom pokušava da u optužnom predlogu izvuče zaključak da je to čudno.

Katnić je došao do još jednog epohalnog otkrića da Mihailo Čađenović i Andrija Mandić imaju međusobnu komuniciju , kao i da su i Mandić i Knežević imali komunikaciju i sa nekim ruskim brojevima.

Sve to je normalno jer su njih dvojica bili u više posjeta kod najvećih ruskih državnih predstavnika, što je sve bilo javno. U optužnom predlogu se navodi i da Mandić i Knežević nikada nijesu imali nijedan telefonski razgovor niti komunikaciju sa Eduardom Šišmakovim, ni Vladimirom Popovim, kao ni jednim od okrivljenih u ovom postupku, osim sa Mihailom Čađenovićem, koji je vozač u DF-u.

Po Kantićevom rezonu, trebalo je uhapsiti i značajan broj policijskih funkcionera, možda i samog Slavka Stojanovića, Crne Gore čije brojeve je u telefonu imao Bratislav Dikić, bivši komandant srpske žandarmerije.

Sumnjivo što se DF bori da pobijedi DPS

U optužnom predlogu Katnić je citirao govore Mandića i Kneževića iz predizborne kampanje. Sumnjivo mu je to što su Mandić i Knežević sa skupova poručivali da će pobijediti DPS na izborima i što će Milo Đukanović završiti u Spužu zbog krađe i pljačke. Katniću je sumnjivo što su lideri DF-a govorili da će se barjaci DF vijoriti u svim gradovima kad pobijede DPS.

Katnić kroz čitav optužni predlog pokušava da sakrije identitet Saše Sinđelića, svog poznanika iz 2003. godine. U optužnom predlogu Katniću je on negdje  Aleksandar-Saša Sinđelić, a negdje je bez crtice između dva imena.

Jedino gdje nije mogao da ga sakrije su spis predmeta koji su stigli iz MUP-a Srbije, koji su priloženi kaon dokaz, a u kojima decidno piše Saša Sinđelić. I to osoba sa teškim psihičkim oboljenjem i lice sa međunarodne Interpolove potjernice.

 

IN4S

DF: SDT samom sebi trupačke skočio u državni udar, odgovaraće pred pravosuđem

DF: SDT samom sebi trupačke skočio u državni udar, odgovaraće pred pravosuđem

Nakon što je DF juče u paramparčad razbio monitranu političku optužnicu Mila Đukanovića i Milivoja Katnića sa danom zakašnjenja se oglasio SDT nemuštim i jalovim saopštenjem. Priznajući da stoji iza spin nebuloza u režimskim medijima, Milivoje Katnić je potvrdio da je upravo on jedini koji je sve vrijeme vršio pritisak na Mirka Velimirovića i druge srpske državljane kako bi montirao optužnicu protiv lidera DF – a.

Dokaz o pritiscima kojima su bili izloženi građani Srbije utamničeni u Spužu je i jučerašnja izjava Sladjane Damnjanović Aćimović majke jednog od osuđenih mladića : “ Svih osam mladića iz Šapca su ucijenjeni slobodom. Pretili su im sa osam godina   zatvora. Moj sin će putem suda i sudskih institucija opovrgnuti sve što su ga netrali da kaže. Da bi došao kući i video dvogodišnjeg sina i bolesnu majku. Prisiljavali su ga da okrivi ljude iz DF – a. Međutim on je to kategroički odbio i rekao da će robijati ako treba ceo život, ali da mu savest ne dozvoljava da osudjuje ljude koje ne poznaje. “ Ovo je jos jedan od dokaza kako je Milivoje Katnić zajedno sa Sašom Čađenovićem “izvlačio” priznanja iz ljudi prijeteći im osmogodišnjom robijom ako ne optuže lidere DF – a. Imajući u vidu sve ove optužbe, i izjavu Mirka Velimirovića,  pozivamo SDT – a da objasni nekoliko neoborivih činjenica koje su ga juče do kraja raskrinkale pred crnogorskom i reginalnom javnošću. Pod kakvim je to pritiskom izjavu dao Mirko Velimirović u Osnovnom sudu u Novom Pazaru 16.01. 2017.godine, uredno zavedenu, sa pečatom i uz prisustvo advokata, ako u toj izjavi decidno piše da je daje dobrovoljno i bez ikakvog pritiska? I kako je moguće da se pritisci na Velimirovića pojačavaju u martu i aprilu, kad je on 16.januara potpuno razotkrio montažu Milivoja Katnića. Nakon potvrde Velimirovićevog advokata o vjerodostojnosti izjave, imamo i jasan stav Velimirovića da ostaje pri izjavi, te  da će on i njegov advokat razmotriti dalje pravne akcije protiv Milivoja Katnića. Pošto Mirko Velimirović ostaje pri stavu da je zloupotrijebljen od strane Milivoja Katnića, DF sad izražava sumnju da je on uopšte 03. aprila bio u Crnoj Gori, i da je SDT u strahu od konačnog razobličavanja namjerno “prosuo” priču o pritiscima, prisluškujući protivzakonito lidere DF – a, koji su izjavu dobili 05. aprila. Zato pozivamo Milivoja Katnića da objavi Velimirovićevu izjavu,  od 03. aprila i saopšti imena lica koja mu prijete da promijeni iskaz, iako je to uradio još prije tri mjeseca, dobrovoljno i bez prinude. Naravno, SDT zna da je samom sebi trupačke skočio u državni udar, i da  skoljen neumitnim dokazima, mora odgovarati pred crnogorskim a vrlo vjerovatno i srpskim pravosudjem. A pošto se Milivoje Katnić od početka montaže državnog udara poziva na starocrnogorstvo i spremnost da sam sebe kazni u slučaju propasti optužnice, obavještavamo ga da je došao i taj trenutak, i da on vrlo dobro zna šta mu je činiti-da podnese ostavku, nakon jučerašnjeg raskrinkavanja.

Tačka na farsu: Nije bilo oružja, Velimirović pod ucjenom potpisivao Katnićeve konstrukcije

Tačka na farsu: Nije bilo oružja, Velimirović pod ucjenom potpisivao Katnićeve konstrukcije

U iskazu koje je Mirko Velimirović dao u sudu u Novom Pazaru, 16. januara 2017. godine, kaže se da je iskaz o priznanju krivice koji je dao na suđenju u Crnoj Gori zapravo konstrukcija Specijalnog tužilaštva. Tvrdi da je potpisao ugovor o priznanju krivice samo zato što je ”ucenjen slobodom ljudi” koje je on angažovao, njih ukupno 17 iz Zubinog  potoka i drugih krajeva Srbije.

Njihova namjera je bila, kako piše u prijavi, da budu prisutni na političkom skupu kom bi mirno izrazili podršku patriotskim snagama. Ljudi koje je on angažovao nisu imali nikakvo ”sredstvo kojim bi neko mogao biti makar i lakše povređen”. Shodno tome, oni nisu ni imali namjeru, niti su mogli da vrše bilo kakvo nasilje prema policiji i građanima Crne Gore.

Na kraju, Velimirović naglašava da sa licem koje se preziva Sinđelić nikada nije dogovarao bilo kakve kriminalne aktivnosti, pa ni oružane napade u Crnoj Gori. To znači da Velimirović time zapravo negira da je ikad kupljeno bilo kakvo oružje, te da je to sve konstrukcija Specijalnog tužilaštva Crne Gore, na čelu sa Milivojem Katnićem. Uostalom, to je postalo bjelodano iz kontradiktorne izjave koju je on dao na suđenju u Crnoj Gori, a prema kojoj je, između ostalih nelogičnosti, ispalo da je maltene u istom trenutku bio na tri različita mjesta koja su udaljena stotinama kilometara.

Pored toga, Specijalno tužilaštvo uporno ne odgovara na logično pitanje javnosti zbog čega je navodno kupovano oružje da bi odmah nakon toga bilo uništeno, i to bez ikakvog dokaza da je postojalo. Ovim iskazom Mirka Velimirovića od 16. januara, stavlja se tačka na tu farsu, a i na komoletan ”državni udar”, čime su potvrđene sumnje javnosti da je u pitanju režimska konstrucija u cilju spašavanja vlasti Mila Đukanovića.

 

IN4S