Nepristojno, neiozbiljno i neodrživo je stavljati u isti koš časnog i doslednog opozicionara Kneževića i Marovića koji se izgubio u Srbiji kao u Amazoniji. Cjelokupni intervju premijera demonstrira kako jedna politički i državno nedorasla osoba može da pokriva najvažniju funkciju u državi. U isto vrijeme taj intervju razotkriva sav mrak premijerove ličnosti, kao i okrutnost aktuelnog režima i temelje poluga vlasti i diktature u Crnoj Gori.
Čujemo iz Tirane od premijera crnogrskog da je Crna Gora „pred pragom“ Atlanskog pakta. Tu lokaciju je on sam zauzeo po zapovijesti gospodara sa zapada. U takvom ambijentu Đukanović kreće sa pojačanim kordinisanim napadima na Rusiju, Mitropoliju crnogorsko-primorsku kao u političku reviziju svih istorijskih činjenica, zaključno sa osporavanjem slovenskog porijekla, civilizacije, pravoslavlja, jezika i pisma.
Demokratska narodna partija najoštrije osuđuje necivilizovani napad premijera Đukanovića na Mitropoliju crnogorsko primorsku, koji očito ne može da izađe iz diktatorskog šinjela i dežurnog lova na neprijatelje, na sve one koji mu nijesu podređeni. Zavađanje građana i opstajanje na podjelama već je oprobani recept Đukanovića, čime vlada već više od dvije decenije.
Demokratska narodna partija ukazuje cjelokupnoj crnogorskoj javnosti na činjenicu da su najveće posljedice povodom incidenta u Skupštini Crne Gore nastale upravo naknadno, kad je došlo do duševnih boli režimskih poltrona, koji su horski digli kuknjavu u zaštitu lika i djela kulturnog premijera Đukanovića, koji je i izazvao cio incident časteći opozicionare komplimentima tipa „kreteni“, „idioti“, „majmuni“, i sl.
Po riječima Bojovića, za takve investitore važe isključivo zakulisni dogovori, unaprijed napravljeni u uskom krugu onih koji su Crnu Goru pretvorili u privatnu svojinu. Samo zbog tih propalih privatizacija, kako je kazao Bojović, koje su omogućene premijerovom kumu, u svakoj demokratskoj i pravnoj državi, premijer bi podnio ostavku, ili bi bio uhapšen.
Ministar Pažin je dužan da upozna crnogorsku javnost sa odgovorom na pitanje ko mu je naredio da generala Đukića izruči Hrvatskoj? Ako je to naredba premijera Đukanovića, ona se može tumačiti kao kupovina sopstvene slobode. Ako nekog treba isporučiti Hrvatskoj prvo mjesto je rezervisano za aktuelnog premijera Đukanovića a drugo za zatočenog predsjednika političkog savjeta i ideologa DPS-a Svetozara Marovića, jer prvi mrzi šah a drugi je izmislio rat za mir.
Gospodine Đukanovću svojom vladavinom izvadiste po jedno oko iz glave crnogorskom i srpskom narodu a nakon toga im podlo zabodoste nož u leđa priznanjem najveće pravoslavne svetinje Albanskom Republikom Kosovo. Gospodine premijeru sjećate li se one vojne ratne smotre, vojnih jedinica, kada ste nam poželjeli srećan put i ratni uspjeh nad Republikom Hrvatskom.
„Ne vidim zašto bi režim u Podgorici bježao od takvog referenduma ako bi ga Srbija koja ima proklamovanu neutralnost održala“, rekao je Knežević.
Ova vlast upravlja Crnom Gorom tako što onima koji se bune, a koji su skloni potkupljivanju baci po kosku da zanijeme, jer ne mogu istovremeno da glođu i da se bune. To u Crnoj Gori, kažu, nije pristojno.
Povodom Dana oslobođenja, uz iskrene čestitke svim građanima Bijelog Polja, Demokratska narodna partija konstatuje da se lokalna uprava ne može pohvaliti rezultatima u protekloj godini, jer ništa konkretno nije preduzela da se popravi životni standard građana. Bez novih radnih mjesta, uz permanentan rast nezaposlenosti, uz alarmantnu stopu iseljavanja, od šezdeset hiljada stanovnika, koliko je imalo početkom devedesetih godina, Bijelo Polje danas tavori sa svega četrdeset pet hiljada žitelja.
Aktuelni vlastodržci se ne mogu identifikovati s nijednom časnom osobom, a kamoli s vlašću onih država u kojima su ljudi, njihovi životi i imovina na prvom mjestu. Slobodno građansko društvo kome teže sve demokratske i pravno uređene države ne stanuje u Crnoj Gori. Takvo društvo u kriminalnim vodama nema šansi. Crnoj Gori je potreban generalni remont u svim oblastima, a prije svega u dijelu vraćanja povjerenja u ljude i u institucije sistema. Potrebna joj je smjenjiva narodna vlast koja će polagati račune svojim građanima. Kažu da se vlast osladi. Više od četvrt vijeka diktatorske vlasti u Crnoj Gori je i previše, znamo da je takvima najteže otići, ali moraće.
