U iskazu koje je Mirko Velimirović dao u sudu u Novom Pazaru, 16. januara 2017. godine, kaže se da je iskaz o priznanju krivice koji je dao na suđenju u Crnoj Gori zapravo konstrukcija Specijalnog tužilaštva. Tvrdi da je potpisao ugovor o priznanju krivice samo zato što je ”ucenjen slobodom ljudi” koje je on angažovao, njih ukupno 17 iz Zubinog  potoka i drugih krajeva Srbije.

Njihova namjera je bila, kako piše u prijavi, da budu prisutni na političkom skupu kom bi mirno izrazili podršku patriotskim snagama. Ljudi koje je on angažovao nisu imali nikakvo ”sredstvo kojim bi neko mogao biti makar i lakše povređen”. Shodno tome, oni nisu ni imali namjeru, niti su mogli da vrše bilo kakvo nasilje prema policiji i građanima Crne Gore.

Na kraju, Velimirović naglašava da sa licem koje se preziva Sinđelić nikada nije dogovarao bilo kakve kriminalne aktivnosti, pa ni oružane napade u Crnoj Gori. To znači da Velimirović time zapravo negira da je ikad kupljeno bilo kakvo oružje, te da je to sve konstrukcija Specijalnog tužilaštva Crne Gore, na čelu sa Milivojem Katnićem. Uostalom, to je postalo bjelodano iz kontradiktorne izjave koju je on dao na suđenju u Crnoj Gori, a prema kojoj je, između ostalih nelogičnosti, ispalo da je maltene u istom trenutku bio na tri različita mjesta koja su udaljena stotinama kilometara.

Pored toga, Specijalno tužilaštvo uporno ne odgovara na logično pitanje javnosti zbog čega je navodno kupovano oružje da bi odmah nakon toga bilo uništeno, i to bez ikakvog dokaza da je postojalo. Ovim iskazom Mirka Velimirovića od 16. januara, stavlja se tačka na tu farsu, a i na komoletan ”državni udar”, čime su potvrđene sumnje javnosti da je u pitanju režimska konstrucija u cilju spašavanja vlasti Mila Đukanovića.

IN4S