Kako bi ubijedio druga Perovića u svoju nevinost, fabrički novinar Željko Ivanović ga poziva da se lično uvjeri da govori istinu, istinu i samo istinu. Pošto Statut Skupštine stanara dozvoljava uviđaj u ovakvim situacijama, drug Perović preskačući prese, konzerve, lonce i sabrana djela Maksima Gorkog u dnevnom boravku, izlazi na terasu, dok se kozije meketanje pojačava srazmjerno brzini njegovih koraka. Kad su se najzad srele oči druga Perovića s rogovima histerične koze, došlo je do evolutivnog veleobrta. „Ali druže Ivanoviću, ovo, ovo… nije koza. Ovo je jarac“, boreći se za vazduh jedva izusti sad već pokojni drug Perović.





