Prema tome, Matija Bećković, zasigurno dolazi kao prijatelj Crne Gore i kao prijatelj svih naroda koji ovdje žive, a ako je funkcionerima DPS-a neprijatno da se prepoznaju u njegovim djelima onda im predlažemo da ne prisustvuju festivalu “ Ćirilica” nego da se otisnu na neku od mnogobrojnih jahti koji su kupili pljačkajući narod, i da to vrijeme provedu negdje na pučini razmišljajući da li Svetozar Marović čita djela Matije Bećkovića i zbog čega je to tako.
Nedavno sam pročitao i izjavu meni nepoznatog autora koja mi se veoma svidjela i koja se uklapa u ovu priču: „Kada bi me pitali što je važnije, sloboda ili život, ne bih znao odgovoriti, ali znam da je čast za mene najskuplja riječ.“ Koliko je u današnjoj Crnoj Gori čast na cijeni, prosudite sami. Mnogo je onih koji bi rekli malo ili nimalo.
Knežević naglašava značaj Kurban bajrama, i njegovu plemenitu poruku mira, dobre volje i svepraštanja po kanonima šerijata, kada se približavanjem ljudima istovremeno vrši i približavanje bogu, i kad se prigodno daruju mladi iz svoje familije i svoga komšiluka.
Pacijenti u Crnoj Gori se s pravom pitaju dokle će ljekari u našoj zemlji biti diskreditovani, ko će sljedeći već sjutra krenuti preko granice, i koje sve posljedice se odlivom stručnog kadra već dešavaju pacijentima i samoj medicinskoj struci i nauci kod nas.
Prije nekoliko dana je nelegitimni predsjednik opštine Pljevlja ponovo saopštio kako će pokrenuti postupak promjene naziva glavne gradske ulice u Pljevljima, koja decenijama i sa punim pravom nosi ime Kralja Petra, čija je vojska dva puta oslobodila Pljevlja 1912. i 1918. godine. Važno je podsjetiti da su Pljevlja igrom slučaja i tek nakon niza diplomatskih peripetija 1913. godine ušla u sastav Crne Gore, što se takođe nije moglo desiti bez saglasnosti Kralja Petra.
Iako je sam nedavno priznao da je 85% građana Crne Gore protiv priznanja kosovske nezavisnosti, u trenutku kad Srbija pokušava da zaštiti svoj teritorijalni integritet i suverenitet, Duško Marković poput majora Krigera iz Otpisanih, još jednom zabija nož u ledja Srbiji ali i sopstvenom narodu koji većinski tzv. državu Kosovu doživljava kao terorističku tvorevinu nastalu na zločinu prema srpskom i crnogorskom narodu.
U sadašnjem globalističkom društvu pojam „izdajnik“ je prokažen i suvišan, barem tako ukazuje dominantna korporativna svijest. Ako svi, kao atomizovani potrošački subjekti, pripadamo jednom univerzalnom svjetskom tržištu, ako se kao individue i potrošači neposredno vezujemo za ono najopštije, onda što god uradili svojoj zemlji, svom narodu, ili svojoj ženi (supružiku), kome god ih prodali ili izdali, taj čin nema nikakvu moralnu težinu, jer kao građani svijeta ne pripadamo nigdje, nismo vezani za pojedinačno, nemamo obavezu prema bilo kojoj konkretnoj zajednici, da bismo je mogli iznevjeriti.
„Svako kome smeta obilježavanje ovog jubileja ne mora prisustvovati, kao što ni mi ne prisustvujemo Danu albanske zastave, obilježavanju Oluje ili pomenima Sekuli Drljeviću, Krstu Popoviću i Osmanu Rastoderu“, naglasio je Knežević.
Nakon potpuno razumljivih poruka koje su saopštene od strane zvaničnog Beograda i predsjednika Srbije, vidimo da je uslijedilo hitro reagovanje Katnićeve Vlade, odnosno premijera državnog udara Duška Markovića koje se može svesti na sledeće: ni kraćeg reagovanja, ni većih izmišljotina i drskijih manipulacija.
Vlast u Crnoj Gori, u periodu od pokradenog referenduma 2006. godine naovamo, a posebno u poslednjih nekoliko godina, nije propustila niti jednu priliku da nanese štetu državi Srbiji i srpskom narodu u cjelini. Ali je zato pažljivo i sistematski propuštala svaku priliku u kojoj je mogla da, bez ikakvih posledica, postupi onako kako bi to bilo u interesu države Srbije i srpskog naroda, dakle onako kako je to jedino prirodno i normalno, i u prilog očuvanju najboljih mogućih odnosa sa nama bratskom državom. Kad god je mogao da se zabode nož u leđa Srbiji, da se potkopaju napori i nastojanja države Srbije da zaštiti svoje interese i interese srpskog naroda, taj nož je hladnokrvno i snažno zaboden od strane vladajuće garniture u Crnoj Gori, pri čemu je primjetno da Duško Marković to radi ne samo krajnje posvećeno i činovnički disciplinovano, već, čini se, i sa posebnom strašću, pa i uživanjem.
Počev od veleizdajničkog i najsramnijeg čina priznanja lažne države Kosovo, pa preko glasanja da lažna država Kosovo bude članica UNESKO-a, zatim slanja vojnika Crne Gore u misiju Kfora, pa sve do aktuelnog slanja predstavnika vojske Crne Gore na hrvatsku proslavu godišnjice zločinačnog etničkog čišćenja i pogroma srpskog naroda u akciji Oluja, nižu se sramni i neprijateljski potezi vlasti u Crnoj Gori prema Srbiji i srpskom narodu u cjelini.
Vrhunac političkog bezobrazluka je kada, nakon svega, u javnim istupima, kakav je ovaj poslednji, Duško Marković počne da vrijeđa inteligenciju ukupne javnosti, a onda i političkih predstavnika države Srbije tvrdnjama kako su srpski jezik i ćirilica navodno zaštićeni u Crnoj Gori i kako vlast u Crnoj Gori navodno „brine o srpskoj zajednici“. Prije svega, Srbi u Crnoj Gori nisu zajednica, već državotvorni narod. Srbi su narod koji je utemeljio identitet i vrijednosti na kojima Crna Gora istorijski počiva. I to je činjenica koju ne može da dovede u pitanje bilo kakva falsifikatorska kampanja ovog režima. Istina je da u Crnoj Gori stvarno postoji jedna zajednica, koja je Dušku Markoviću veoma dobro poznata, a to je interesna zajednica organizovanog kriminala i vrha državne vlasti, koja bi da na podjelama i falsifikovanju istorije učvrsti projekat privatne države, kupi slobodu i obezbijedi zaštitu za predstavnike te kriminalne zajednice od krivične odgovornosti, pa i po cijenu da otuđi Crnu Goru od same sebe, Srbije, Srpske Pravoslavne Crkve i samog pravoslavlja, kao i da je učini neprijateljem i Srbije i Rusije.
Koliko je Dušku Markoviću stalo do unaprjeđenja položaja srpskog naroda u Crnoj Gori i koliko mu je stalo da čuje glasove nezadovoljstva i primjedbe Srba u Crnoj Gori najbolje govore brutalna diskriminacija Srba prilikom zapošljavanja u organima državne uprave kojoma on rukovodi, a onda i prilikom školovanja i liječenja, zatim rukovodeće pozicije u državnim organima na kojima praktično da nema niti jednog jedinog Srbina, institucionalno zatiranje ćirilice i institucionalni progon srpskog jezika iako je po popisu većinski jezik, zaključno sa brutalnim progonom političkih predstavnika Srba u Crnoj Gori.
Imajući u vidu da je nedavno javno saopštio kako je, u trenutku kada je ta odluka donesena, 85% građana Crne Gore bilo protiv priznanja lažne države Kosovo, obaviještavamo Duška Markovića da to nama, to jest partijama koje smatraju ovu odluku sramnom, daje za pravo da neposredno ili putem prikupljanja popisa podnesemo inicijativu o raspisivanju referenduma o poništenju odluke Vlade Crne Gore o priznanju Kosova, i ona će sasvim sigurno biti sprovedena u djelo.
DNP zato poručuje Marovićevom zetu-ministru, koji je komičan primjer Nušićevih ismijanih ministara, da ni on, ni njegov tast, ni bilo ko u Crnoj Gori, bez obzira na pritiske državnog aparata, ne može zabraniti najmanje jednoj polovini Crne Gore da obilježava slavne datume iz naše istorije.
Dok im Ilir Meta predsjednik Albanije iz Plava maše šiptarskim orlom i poručuje da je došao da obiđe Albanske Alpe, oficiri slave „ Oluju“, zvanična Crna Gora sve je bliža 12. julu 1941. godine kada je proglašena nezavisna država pod okriljem fašstičke Italije. Očigledno su zaboravili da je čojska i sojska Crna Gora odgovorila ustankom i to odmah sjutradn 13. jula. A čojsku i sojsku Crnu Goru, bez opzira što je trpljiva nikada ne treba pocjenjivati.
Kakav je to život kada živite u mraku? Da li smo sami pristali na ropstvo u zamjenu za slobodu?“, pitanja su koja se nameću u svim zemljama u kojima su na vlasti diktatorski režimi. Iako nekada to nijesam razumio, danas mi je više nego jasno da onaj ko preživi, piše istoriju. Zato i ne čudi što nas svakoga dana na ovaj ili onaj način truju lažima. Možda je došao trenutak da se snažnije nego ikada dosad oglasimo i poručimo kreatorima novog svjetskog poretka: „Ne trujte nas više lažima! Dosta je bilo!“
Podsjetimo da je nedavno, lider NSD i poslanik DF-a Andrija Mandić, u Skupštini Crne Gore, izjavio da iza stava Kneževića stoji cjelokupan Demokratski front. Da li će Viši sud donijeti odluku da i preostali poslanici najveće opozicione grupacije dobiju po dva mjeseca zatvora ostaje da se vidi.
Da su Novakovi kritičari iskompleksirane ličnosti uvjerili smo se mnogo puta, da i u svijetu tenisa ima politike, kao i da se mnogo toga događa iza kulisa takođe je poznato, ali kada je Novak spreman tada ga niko ne može zaustaviti. Tada je njegova snaga kao planinska rijeka zato se radujem njegovom velikom povratku jer ću ponovo uživati u maestralnim igrama, pa i u trenucima u kojima ne bude pobjeđivao.
„Kada govorite o recipročnim mjerama, kada govorite o restriktivnim mjerama, i pitali se što se Rusija ljuti, da vas podsjetim da ste vi na spisku vaših sankcija za 149 ruskih državljana i visokih državnih funkcionera stavili veto na ulazak u zemlju, a kada su Miška Vukovića zaustavili na aerodromu Domodedovo, i držali u toaletu nekih sedam, osam sati, onda je ovdje bila vojna uzbuna, svih 16 vojnka pod punom ratnom opremom bilo je spremno i očekivala se invazija na Rusiju.
„Hoće li neko od tužioca, konkretno mislim na Stojanku Radović, da odgovara krivično pravno, zbog loših optužnica protiv Šarića i Kalića, gjde ćemo morati da platimo desetine milione evra i Šarićima i Kalićima ili ćemo samo mi iz DF-a, kad postavimo ova pitanja sledeći dan dobiti poziv iz Tužilaštva“
“Očigledno je jasna namjera SDT nakon mojih diskusija u Skupšini da uđem u istoriju crnogorskog pravosuđa kao prvi svjedok koji će biti osuđen na dva mjeseca zatvora zato što nije želio da saopšti određene detalje i svoja saznanja zbog toga što bi mu bila ugrožena bezbjednost”, kaže Knežević.
„Vi morate da znate da je jedini odgovor na vaš progon naše pravo na samoodbranu golog života, jer ste nas do toga doveli g. Pažin.
Ovo više nije politika, udarili ste nam na familije, kuće, na čast i obraz, a budite sigurni da je većina nas ovdje prije spremna da ne nosi glavu, nego da je nosi bez obraza!“, odgovorio je Zogović.
„I najgori čovjek u Spužu bolji je čovjek od vas“, poručio je danas Milan Knežević Zoranu Pažinu!
Čak i po podacima Zavoda za zapošljavanje, koji je pod potpunom kontrolom vlasti i koji je poznat po friziranju podataka, preko 51 000 građana je nezaposleno, od čega je preko 9000 visokoškolaca. Poražavajući je podatak da posao nema preko 300 magistara, među kojima su doktori nauka. Takođe, ako jedan službenik sa visokom stručnom spremom u državnoj ili lokalnoj upravi ima platu manju od prosječne, to znači da su jednom manjem broju privilegovanih podignute plate na nivo koji nije ni normalan ni realan, čime je samo fiktivno povećan iznos prosječne zarade u Crnoj Gori.
a ga nijesam optuživao jer sam znao da o njemu i njegovoj porodici u najtežim trenucima niko nije vodio računa. Prošao je golgotu kao malo ko. Ostali smo prijatelji. Za vrijeme novogodišnjih i vjerskih praznika razmjenjivali smo poruke. Nedavno smo se slučajno sreli i zadržali u srdačnom razgovoru više od pola sata. Imao sam osjećaj da je jedva dočekao taj susret. Imao je potrebu da mi saopšti mnogo toga. Zakleo mi se u život svoje djece da i pored svega i dalje glasa opoziciju.
Nakon novih najava krivičnog gonjenja Nebojše Medojevića zbog njegovih diskusija ponovo je ugrožen rad Paralamenta u punom kapacitetu. Lično sam mišljenja, ako se nastavi ovaj neprimjereni progon lidera i funkcionera DF- a, i to zbog saopštenog stava koji nam Ustav garantuje, da ne bi trebalo da učestvujemo u radu bilo kakve parlamentarne ili ad hoc radne grupe koja bi se bavila izmjenama izbornog zakonodavstva. Ako neko misli da nas institucionalno teroriše na dnevnom nivou, a da sa druge strane dobije konstruktivnost i mirno prihvatanje uloge vječite žrtve, onda je u grdnoj zabludi. Nedavno sam saopštio u Skupštini da će svaki novi napad na DF prouzrokovati našu kontraofanzivu, a to znači da ćemo koristiti sva raspoloživa demokratska sredstva za odbranu naših ljudskih i političkih uvjerenja.
Predsjednik DNP-a Milan Knežević i predsjednik Političkog savjeta Predrag Bulatović sastali su se danas u Budvi sa poslanikom ruske Dume Nikolajem Valujevim proslavljenim svjetskim šampionom u boksu. U otvorenom i prijateljskom razgovoru predsjednik DNP- a je upoznao Valujeva sa aktuelnom političkom situacijom u Crnoj Gori i institucionalnim progonom kroz koji prolazi DF i DNP od oktobra 2016. godine.
Zato javno pozivam Milivoja Katnića da odgovori crnogorskoj javnosti da li je specijalnom tužiocu Veljku Rutoviću naredio da odustane od pokretanja postupka jer navodno firma “Udarnik” iz Nikšića koja je izvodila radove nema novca na računu i nije u mogućnosti da nadoknadi opštini Budva štetu od četiri miliona evra.
Novac koji se ovako rasipa se u Crnoj Gori moze potrošiti na mnogo adekvatniji način, stimulacijom zapošljavanja mladih, obezbjeđivanjem stambenih kredita po povoljnim uslovima za mlade bračne parove bez obzira na politicku pripadnost, ulaganjem u zdravstveni sistem. Ali odavno je jasno da se vlast u Crnoj Gori građana sjeti samo pred izbore, dok u međuvremenu dodatno pune svoje džepove i povećavaju broj stambenih jedinica kojima raspolažu.
Tim prije otužno djeluju ocjene o Čirgiću kao „vodećem crnogorskom jezikoslovcu današnjice“, što je DNP apostrofirala. Zato još jednom ukazujemo na tragikomične ocjene režimskog žirija, postavljenog da bira po nalogu DPS-a. A mučan čin dodjele Trinaestojulske nagrade Čirgiću imaće i dodatnu sjenku, što ga čak ni takav Žiri nije birao jednoglasno.
Tražeći od Mitropolita, sveštenstva i vjerujućeg naroda dozvolu za kretanje i pristup crkvi na Svaču, koju bi trebalo da izda navodno opština Ulcinj, albanski nacionalisti su javno saopštili da za njih, na teritoriji koju oni smatraju albanskom, ne važe zakoni i ustavne norme države Crne Gore kojima se garantuje sloboda kretanja i sloboda vjeroispovijesti.
Najviše je bio razočaran svojom porodicom. Podijelila ih vlast. To je ostala najveća rana na njegovom srcu koju, uprkos svemu, nije mogao izliječiti. Umro je nekoliko dana kasnije, a nijesam bio u mogućnosti da se oprostim od njega i pored njegove želje. Htjeli su po cijenu svega da se izbjegne iznošenje onih vrlina, koje su mog prijatelja činile odvažnim i jedinstvenim čovjekom
Paradoks je i da iz ove koalicije pozivaju na obračun sa “pečinskim nacionalizmom” kada je upravo njihov funkcioner najdrastičniji primjer pećinskog nacionalizma, primitivizma i vjerske netrpeljivosti. Prema tome, prije nego optuže druge za pečinski nacionalizam, elementarno pristojno bi bilo da se prvo obračunaju sa narastajućim pećinskim nacionalizmom u svojim redovima.
Danas je u Ulcinju zvanično otpočeo institucionalni obračun sa Mitropolijom crnogorsko primorskom i mitropolitom Amfilohije koji je i najavio na inauguraciji Milo Đukanović. Posredstvom svojih koalicionih partnera, ovoga puta je neartikulisana horda spriječila služenje liturgije na temeljima Crkve Svetog Jovana Krstitelja. Slika u kojoj kordoni policijaca okružuju mitropolita Amfilohija, sveštenstvo i vjerujući narod, jasan je pokazatelj da Mitropolija crnogorsko primorska u Crnoj Gori postaje otvorena meta za sve nacional šovinsiste i fanatike.
Danas je poslata jasna poruka da Mitropolija, vjerujući srpski i crnogorski narod nisu dobrodošli u Ulcinj. U više navrata smo, zbog sličnih upozoravajućih dešavanja, javnosti postavljali pitanje da li je Ulcinj grad u Crnoj Gori. Sudeći po današnjim scenama, ulcinjska vlast je poslala poruku da Ulcinj nije u Crnoj Gori. Taj utisak se mogao steći još od trenutka kada su ulcinjske vlasti proglasile Hašima Tačija i Edija Ramu za počasne građanine, vrijeđajući time jedan čitavi narod i stavljajući so na ranu mnogim porodicama žrtava terorističke organizacije UČK. Proglašenjem Tačija i Rame za počasne građane Ulcinja ovaj grad je suštinski postao dio Velike Albanije.
Nažalost, crnogorski režim sve ovo toleriše zato što uz pomoć jednog albanskog poslanika održava Sinđinu većinu u Parlementu i spremni su da zbog te većine izazovu čak i građanske sukobe u Crnoj Gori. Nemamo više potrebu da pozivamo nadležne organe da ispitaju napade na mitropolita i MCP jer je očigledo da oni stoje iza njega. Zato pozivamo vjerujući narod u Crnoj Gori da se ubuduće samoorganizuje i zaštiti naša vjerska prava i slobode u svakom gradu i po svaku cijenu. Ko god ćuti na brutalni obračun sa Srpskom pravoslavnom crkvom, to onda znači da podržava Demokratsku partiju socijalista i njene koalicione partnere u tom naumu.
Da su kojim slučajem obavljani radovi unutar džamije umjesto radova na crkvi Sv. Jovana, onda sigurno ne bismo imali bilo kakvo narušavanje javnog reda i mira i podizanje tenzija. Samo kada Mitropolija crnogorsko primorska obnavlja svoje hramove i kada se vjerujući pravoslavni narod okuplja, onda je to za vlast narušavanje multivjerskog i multikofesionalog sklada. Kada to rade pripadnici druge vjerske zajednice, onda je u pitanju zaštita kulturne baštine, doprinos vjerskim slobodama i unapređenje nacionalnog sklada.
Smatramo da trenutak u kojem se sve ovo dešava nije slučajan. Napad na mitropolita crnogorsko primorskog Amfilohija, sveštenstvo i vjerujući narod, od strane rulje Albanaca, predvođenih Hadžijom Sulejmanijem, odbornikom Demokratske partije ulcinjske vladajuće koalicije, dešava se nakon sramne i izdajničke odluke crnogorskih vlasti da pošalju vojnike na Kosovo u misiju KFOR-a. To je najbolji dokaz da kreće okrestrirani i institucionalni progon Mitropolije crnogorsko primorske, koji mi politički predstavnici crnogorskog i srpskog pravoslavnog naroda zajedno sa vjerujućim narodom sigurno nećemo dozvoliti.
