Posjeta će trajati od 07. do 12. maja, i osim marša “Besmrtnog puka”, predviđeni su razgovori sa gradonačelnikom Voronježa, posjeta društva rusko-srpsko-crnogorskog prijateljstva, razgovor sa deputatima Voronješke gubernatorske oblasti i otkrivanje spomen-ploče Crnogorcu Matiji Zmajeviću.
Napomenuću da Bijelo Polje, kao treći grad u Crnoj Gori po veličini, nema ni pomoćni stadion za treniranje, iako je predsjednik Kluba Ljušković najavljivao da će se graditi čak ne jedan, nego dva pomoćna stadiona s vještačkom travom, uz renoviranje tribine, postavljanje plastičnih stolica i renoviranje svlačionica na stadionu, koje i dan danas nijesu u upotrebi, nego se koriste svlačionice sportske dvorane „Nikoljac“.
No, i pored svega, vjerujem da i za Crnu Goru ima nade, jer dok god ima života ima i nade. Nada je ta koja uljepšava život i brani ga od ništavila. Nada i volja da se borimo za slobodu, tjera i mene da živim, sanjam i ne odustajem.
Inače, ponavljam zbog građana Crne Gore, jedina prava istina je da članstvo Crne Gore u NATO košta 2% bruto društvenog proizvoda, što će reći upravo 70 miliona eura na godišnjem nivou, i to je nesporno.
U Crnoj Gori neumitno dolazi vrijeme kad vlast, poput ove otuđene, neće bezdušno ismijavati principe socijalne pravde, solidarnosti i perspektiva radnog naroda Crne Gore. I kad kriterijumi napredovanja neće biti bespogovorna poslušnost režimu, nepotizam, mito i korupcija. Crna Gora, kao zemlja radničke klase, pretvorena je danas u zemlju tajkuna, mafijaša i svih državnih organa u funkciji servisa vlasti, uz provjereni sistem manipulacija radnim ljudima i građanima. Radnička klasa zaslužuje da opet zauzme odlučujuće mjesto u kreiranju budućnosti ove zemlje, da, nakon svih godina sračunatog poništavanja od strane Đukanovića i družine, prepozna svoju snagu i perspektive u još uvijek zarobljenoj režimskoj Crnoj Gori.
„Više nema izgovora, sve ovo je urađeno kako bi ovih 46 nepomenika, potpisali kapitulaciju i zato smo mi dužni da budemo dostojni naših predaka i da nastavimo političku borbu.
Dakle, ako Predrag Bošković dobije naređenje da u neku od vojnih misija pošalje bataljon crnogorskih vojnika, onda bi izdaci za članstvo, uz već postojeći 81 milion, iznosili najmanje 220 miliona eura. I to bi tada bila čak najveća potrošačka jedinica u Budžetu.
Цетиње, 28.04.2017
Demokratski front organizovao je danas protestni skup „Za referendum“, kako bi u potpunosti delegitimisao pokušaj poslanika da, protivno većinskoj volji građana Crne Gore, donesu antinarodnu odluku.
Knežević očekuje da će svi oni predstavnici opozicije koji se nisu pojavili na Murinu, shvatiti značaj dogovaranja i osluškivanja većinske volje građana Crne Gore i da će u narednom periodu opozicija imati niz osmišljenih akcija, pri čemu prevashodno misli na proteste za održavanje prijevremenih demokratskih i fer izbora u Crnoj Gori.
Skup na Cetinju će se organizovati kako bi se još jednom ukazala potreba o raspisivanju referenduma po ovom pitanju, kako to i predviđa Ustav Crne Gore i skup će nositi naziv „Za referendum!“.
Nelegitimni premijer Duško Marković je zlonamjerno “pobrkao lončiće”. Kokain, viski i pivo su karakteristike skupština, igranki i veselja koja organizuje njegova Demokratska partija socijalista, jer jedino drogiran, pijan ili poremećen čovjek može davati takve paušalne i neprimjerene ocjene o istorijskoj Skupštini izabranih predstavnika naroda Crne Gore koja je juče održana u Murini.
Čelnici Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević navodno su krivi, jer su putovali u Moskvu, međusobno komunicirali i telefonom pričali sa saradnicima Mihailom Čađenovićem i Ananijem Nikićem.
To proizilazi iz optužnice, u koju je IN4S imao uvid, protiv 14 osoba zbog navodnog pokušaja „državnog udara“ na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.
Specijalno državno tužilaštvo te opozicionare u optužnici napisanoj na oko stotinjak strana nigdje ne dovodi u direktnu vezu sa navodnim organizatorima kriminalne grupe – Eduardom Šišmakovim i Vladimirom Popovim.
Optužnica tužioca Milivoja Katnića zasniva se na nelogičnim i nepovezanim konstatacijama i konstrukciji svjedoka saradnika Saše Sinđelića.
U optužnici se ne nudi nijedan konkretan dokaz koji bi Mandića i Kneževića doveo u vezu i sa jednim okrivljenim. Lideri DF-a nemaju telefonsku komunikaciju ni sa kim od njih, čak i sam Sinđelić tvrdi da ih nikada nije vidio, niti bio u kontaktu sa njima.
U optužnom predlogu, Katnić navodi da je Mirko Velimirović došao 12. oktobra prošle godine, četiri dana pred izbore, u jutarnjim časovima i sve prijavio načelniku policije u Podgorici i njemu lično. Navodi i da je Velimirović istog dana, 12 oktobra, u večernjim časovima napustio Crnu Goru. Međutim, Katnić odmah potom navodi da je Velimirović ponovo napustio Crnu Goru 14 oktobra oko 04 časa izjutra. Odmah upada u oči nelogičnost, koja je samo Katniću logična. Velimirović izlazi iz Crne Gore 12 .oktobra uveče, nema evidencije da se ponovo vraća, ali ima da ponovo izlazi iz Crne Gore 14. oktobra izjutra. Odmah se nameće jedini logičan zaključak, Velimirović nije ni izlazio iz Crne Gore 12. oktobra uveče, već je čitavo vrijeme bio pod Katnićevom kontrolom i po nalogu Katnića razgovarao sa Sinđelićem, a dogovorene razgovore između njih dvojice, koje je kontrolisao Katnić istražitelji su snimali.
Ove tvrdnje koje se navode u optužnom predlogu, negiraju iskaz Velimirovića koji je tvrdio da je išao na Kosovo i da je tamo kupio oružje i uništio ga po nalogu Katnića. Takođe ovim tvrdnjama Katnić demantuje i sam sebe, jer je tvrdio da je on naredio Velimiroviću da kupi i uništi oružje.
Katnić u optužnom predlogu sam priznaje da je Velimirović sve ljude koje je vrbovao da dođu u Crnu Goru, a koji su zatim pohapšeni, kontaktirao u periodu od 12. do 14. oktobra. Znači, zvao ih je po Katnićevom nalogu, jer je u to vrijeme već bio angažovan kao Katnićev agent provokator. Znači, grupu terorista koji su pohapšeni formirao je Mirko Velimirović, po nalogu Milivoja Katnića, u periodu od 12. do 14. oktobra.
U optužnom predlogu piše da je vještak telekomunikacija utvrdio da su Velimirović i Sinđelić komunicirali telefonom samo u periodu od 12. do 16. oktobra prošle godine. Znači, oni su ostvarivali komunikaciju samo u periodu kada je Velimirović već bio pod kontrolom Katnića.
Velimirović zove Sinđelića telefonom, po dogovoru sa Kantićem, kako bi se ti razgovori snimali. Tako se prave fingirani razgovori, za potrebe montiranom političkog procesa.
Indikativno je da se u optužnom predlogu navodi bazne stanice sa kojih su ostvarivani telefonski razgovori, a da baznih stanica jedino nema kad su u pitanju razgovori između Velimirovića i Sinđelića. Što navodi na logičan zaključak da je Velimirović telefonom razgovarao sa Sinđelićem iz prostorija specijalnog tužilaštva ili policije, kako bi se razgovori snimali. Zato se u optužnom aktu skrivaju podaci o baznim stanicama za te razgovore. I razgovor između Velimirovića i navodno Šišmakova obavljen je baš u vrijeme kada je Velimirović radio po uspustvima Katnića.
U optužnici se navodi da su Mandić i Knežević na završnom skupu 14 oktobra u Podgorici pozvali narod da izađe na ulicu 16. oktobra uveče. Međutim, istina je ipak drugačija, a ovo je samo još jedna loša manipulacija Kantića. Naime, postoje video zapisi sa tog skupa, gdje Mandić, Knežević i svi ostali funckioneri DF-a saopštavaju pristalicama da 16. oktobra uveče ostanu svojim kućama, da niko ne izlazi na ulicu i da nema nikakavog mitinga.
Svi svjedoci i okrivljeni, uključujući i Sašu Sinđelića tvrde da ne poznaju Mandića, Kneževića i Mihaila Čađenovića. Tvrde i da ne poznaju Ananija Nina Nikića, koji je bio prevodilac liderima DF-a. U optužnom predlogu, čak i svjedok Slavko Nikić, čiji iskaz je je po Katniću relevantan, nigdje ne pominje ni Mandića, ni Kneževića ni Čađenovića.
U optužnici se navodi da je osoba koja je iz MUP-a uzela puške na revers, kako bi ga fotografisali i fingirali da ono postoji jeste policijski službenik Vladan Lazović. Sinovac Zorana Lazovića, kontroverznog službenika ANB-a, inače pobratima Milivoja Kantića. Vladan Lazović je osoba koja je osumnjičena da je učestvovala u prebijanju Duška Jovanovića urednika „Dana“. Od prvog dana izbijanja montirane afere „državni udar“, mnogi su tvrdili da je je Zoran Lazović jedna od najvažnijih poluga Katnića, preko kojeg je sve ovo montirano.
U nedostatsku dokaza, u optužnom predlogu Kantić pokušava da predstavi kao epohalno saznanje da u telefonskim imenicima Bratislava Dikića i Milana Kneževića postoje dva broja telefona koja su poznata obojici. Znači, Dikić i Knežević, kako sam Katnić tvrdi, nikada nijesu međusobno komunicirali. Ali za njega je „čudno“, što Dikić ima u telefonu brojeve Nenada Popović, predsjednika Srpske narodne partije Srbije i Miroslava Lazanskog, vojnog analitičara. I gle čuda, brojeve telefona dvojice javnih ličnosti Srbije sa kojim DF sarađuje, u svom telefonu ima i Milan Knežević. I Kantić takvom nebulozom pokušava da u optužnom predlogu izvuče zaključak da je to čudno.
Katnić je došao do još jednog epohalnog otkrića da Mihailo Čađenović i Andrija Mandić imaju međusobnu komuniciju , kao i da su i Mandić i Knežević imali komunikaciju i sa nekim ruskim brojevima.
Sve to je normalno jer su njih dvojica bili u više posjeta kod najvećih ruskih državnih predstavnika, što je sve bilo javno. U optužnom predlogu se navodi i da Mandić i Knežević nikada nijesu imali nijedan telefonski razgovor niti komunikaciju sa Eduardom Šišmakovim, ni Vladimirom Popovim, kao ni jednim od okrivljenih u ovom postupku, osim sa Mihailom Čađenovićem, koji je vozač u DF-u.
Po Kantićevom rezonu, trebalo je uhapsiti i značajan broj policijskih funkcionera, možda i samog Slavka Stojanovića, Crne Gore čije brojeve je u telefonu imao Bratislav Dikić, bivši komandant srpske žandarmerije.
U optužnom predlogu Katnić je citirao govore Mandića i Kneževića iz predizborne kampanje. Sumnjivo mu je to što su Mandić i Knežević sa skupova poručivali da će pobijediti DPS na izborima i što će Milo Đukanović završiti u Spužu zbog krađe i pljačke. Katniću je sumnjivo što su lideri DF-a govorili da će se barjaci DF vijoriti u svim gradovima kad pobijede DPS.
Katnić kroz čitav optužni predlog pokušava da sakrije identitet Saše Sinđelića, svog poznanika iz 2003. godine. U optužnom predlogu Katniću je on negdje Aleksandar-Saša Sinđelić, a negdje je bez crtice između dva imena.
Jedino gdje nije mogao da ga sakrije su spis predmeta koji su stigli iz MUP-a Srbije, koji su priloženi kaon dokaz, a u kojima decidno piše Saša Sinđelić. I to osoba sa teškim psihičkim oboljenjem i lice sa međunarodne Interpolove potjernice.
IN4S
Datum održavanja referenduma utvrdiće se naknadno kada se stvore pravni i demokratski uslovi.“
Imajući u vidu da su ovi neprimjereni napadi najava budućeg progona, Stijepović, ali i vrh režima treba da znaju da je vjerni narod uz SPC i da je podizanjem prijave protiv Mitropolije, ujedno podignuta prijava protv svih vjernika koji neće dozvoliti da se na ovako neprimjeren način vrijeđa i progoni crkva i vjerni narod.
Predsjednik Opštinskog odbora Demokratske narodne partije i funkcioner DF-a Vladislav Bojović smatra da na ovaj način vlasnici kapitala u kompaniji, kao i njihovi zastupnici nastavljaju da smanjuju broj radnika, kako bi povećali profit i sebi obezbijedili zarade.
„To je naša obaveza, jer neće valjda Skupština Crne Gore, koja je Sinđelićev parlament, donosi tu odluku. Mi ne priznajemo taj parlament. Nema kompromisa sa DF-om, mogu da nas pošalju na 100 godina robije, DF neće odustati od svojih zahtjeva“, poručio je Knežević.
Stoga će Demokratski front organizovati mirni i demokratski, veličanstveni protest – Za Referendum, 28. aprila samo na Cetinju, kako bi u potpunosti delegitimisao pokušaj Sinđelićevih poslanika da, protivno većinskoj volji građana Crne Gore, donesu jednu ovako antinarodnu odluku, saopšteno je danas iz najveće opozicione grupacije.
Montirani sudski procesi koji se vode protiv Demokratskog fronta najbolji su dokaz o ispravnosti političkog djelovanja ovog saveza i pokazatelj su da je DF glavni neprijatelj mafijaškoj hobotnici koja je na vlasti i oko nje. O tome najbolje svjedoče svakodnevni primjeri pljačke imovine Crne Gore od strane visokih državnih funkcionera DPS-a i njima bliskih kriminalaca, što će, ako se ne zaustavi u dogledno vrijeme, dovesti do ekonomske kataklizme . DNP CG i DF ostaju do kraja odlučni i istrajni u borbi za konačnu demokratizaciju Crne Gore i političkom obračunu sa kriminalcima na vlasti.
„Mi ćemo 26. aprila u Murinu, simbolu stradanja od NATO agresije, organizovati alternativnu Skupštinu, i ovom prilikom pozivamo poslanike URA-e, Demosa, SNP-a Demokrata da nam se pridruže na toj sjednici na kojoj ćemo mi donijeti obavezujuće odluke koje se tiču raspisivanja referenduma i neprihvatanja odluke koja bude donešena na Cetinju“. kazao je Milan Knežević.
Iako nam je prioritet očuvanje opozicionog jedinstava Demokratski front ne može i neće ostati nemušt na kontinuirane perfidne napade s leđa koji se dešavaju u trenutku kada se protiv nas vodi lažni i montirani sudski proces u aferi „Državni udar“. Simptomatično je da se trenutak napada na nas poklapa u trenutku podizanja lažne optužnice, a da li iza koordinirane agresije na DF stoji i isti potpis pokazaće vrijeme.
Kao direktnog krivca što je uništen lokalni asfaltni put prema Bukovici, na lokaciji Prearsko brdo, Bojović navodi „Vektru Jakić“. Kaže da je tokom ove zime obavljana vuča balvana i da su, pored ranijih oštećenja, stvorena nova, koja otežavaju odvijanje saobraćaja na ovom dijelu puta.
Javnost nije ni dobila odgovor da li je postupak pokrenut, što bi predstavljalo brutalno kršenje zakona i zloupotrebu službene dužnosti imajući u vidu da je zahtjev u potpunosti zakonski utemeljen, uredan i blagovremen. Mi nećemo sjedjeti skrštenih ruku i dozvoliti takvo ponašanje pa ću u narednim danima podnijeti tužbu Upravnom sudu i pokrenuti upravni spor zbog ćutanja administracije i očiglednog prikrivanja nezakonitosti koje vrše funkcioneri DPS-a- naveo je Jovanović.
Na današnjoj konferenciji za štampu, Demokratski front je predstavio nova dokumenta koja u potpunosti objašnjavaju vezu između glavnih aktera farse „državni udar“. Naime, predsjednik Vijeća sudija u Vojnom sudu u Podgorici koji se oglasio „nenadležnim“ u postupku protiv Saše Sinđelića zbog više teških krivičnih djela, je bio upravo specijalni državni tužilac Milivoje Katnić.
Posebno je važan detalj da je u Vijeću vojnog suda koje je sudilo Sinđeliću, pored Milivoja Katnića bio i potpukovnik Milan Vujović, koji mu je sada, kada se priveden zbog navodnog državnog udara bio advokat po službenoj dužnosti, a po preporuci Katnića.
Iako je Sinđelić izvršio većinu djela kao vojni obveznik, Katnić se oglašava nenadležnim zbog toga što je optuženik „nesposoban za vojnu službu“, jer boluje od teškog psihičkog oboljenja.
Posebno važan detalj u predstavljenoj dokumentaciji je da je jedina posjeta u Spužu bila od policijskog Mila Novakovića. Podsjećamo, radi se o prvom operativcu policijske akcije „Sablja“ koja je sprovođena pod dirigentskom palicom Bebe Popovića.Nakon te posjete Novakovića, nadležnost preuzimaju civilni sudovi Republike Srbije.
U dokumentu se navodi da se pukovniku Mileti Novakoviću se 2. 12. 2002. odobrava da u Spužu posjeti okrivljenog Sašu Sinđelića „radi prikupljanja obavještenja na okolnosti više izvršenih djela krađe na teritoriji Republike Srbije, na okolnosti krivičnog djela ubistva na teritoriji pogranične zone između SRJ i Republike Hrvatske, jednog lica, te krivičnog djela sprječavanja službenih lica u vršenju dužnosti na teritoriji Raške i Kraljeva.“
Da sve bude nevjerovatnije, Sinđelić se u Srbiji nalazi na centralnoj potjernici već 2010. godine i od tada je navodno nedostupan organima Srbije. Ostaje otvoreno pitanje na koji način je Sinđeliću dodijeljen pasoš 2013. godine na koje će morati da odgovore državni organi Srbije.
Iako Sinđelić tvrdi da nikad nije bio u Spužu dokumenti koji je danas objavio DF dokazuje suprotno.
U drugom dokumentu istražni sudija Milenko Vujadinović traži da se okrivljeni Saša Sinđelić, vojnik iz Raška, 6.2. 2003. preuzme iz istražnog zatvora u Spužu i sprovede na neuropsihijatriju VMA u Beogradu.
IN4S
Da specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegovi nalogodavci ne prezaju od bilo čega samo za montiraju lažnu optužnicu za navodni državni udar dokazano je danas kada je objelodanjeno da je glavni svjedok-saradnik Saša Sinđelić ustvari – psihički poremećena ličnost.
Ranije je Demokratski front objelodanio da je Katnićevo tužilaštvo prikrivalo identitet Sinđelića, inače pravosnažno osuđenog ubice, kamuflirajući ga dugo kao A. S., a danas je otkriveno da je „ključni“ svjedok-saradnik u farsi „državni udar“, zapravo čovjek sa teškim psihičkim oboljenjem.
Funkcioner DF-a Slaven Radunović predstavio je na konferenciji za novinare zvanična dokumenta koja dokazuju duševni poremećaj Sinđelića, koje potpisuje vještak neuropsihijatar.
U dokumentu se navodi da kod Sinđelića postoji „akutni psihogeni psihotični poremećaj sa sumanitošću i mješoviti poremećaj ličnosti“.
To može da se manifestuje kroz „sumanute ideje, halucinacije, pogrešno vjerovanje da jedna ili više osoba ili organizacija pokušavaju da mu naude (prate ga, napadaju, uznemiravaju, kuju zavjeru)”.
Kao ilustraciju prethodnog, a prikupljeno iz iskaza Sinđelića koji je dao upravo neuropsihijatru, mogu poslužiti sledeći njegovi citati:
– Ja sam municiju dobio od nekih nepoznatih ljudi, a vi, doktore, znate dobro ko su ti ljudi.
– Nekako bih da pobjegnem iz države da se spasem njih.
– Stalno su bili oko mene, ja vidim parkiraju jedna kola prije podne, posle podne druga, samo zamijene tablice.
– Napravio sam splav i pošao u Republiku Srpsku, mislio sam da me oni tamo neće naći.
– Oni su htjeli da me likvidiraju.
– Oni su mi dali oružje, a sad hoće da me likvidiraju.
Inače, ovo duševno oboljenje karakteriše i ”sumanutost veličine – nerealna vjerovanja u sopstveni značaj, moć, poseban identitet”, što se dobro ogleda u Sinđelićevom iskazu pred istražnim sudijom, kada je kazao da mu je namjera bila ”da ode pješke na Kosovo i Metohiju da upadne u američku bazu, da im otme helikopter i da podigne ustanak”.
Za dijagnozu ”mješoviti poremećaj ličnosti” jedan od osnovnih simptoma je sugestibilnost (lako podliježe uticaju drugih, lako ga je nagovoriti na bilo šta), zatim kontinuirano traženje uzbuđenja i aktivnosti u kojima bi bio u centru pažnje, nizak prag za ispoljavanje agresije i nasilja, nemogućnost doživljavanja krivice i učenja iz grešaka, te – izražena sklonost ka okrivljivanju drugih.
Sve ovo ukazuje na to da je Sinđelić, uz raniji dokaz da je u pitanju osoba koja je u bjekstvu od višedecenijske robije za ubistvo, bio idealan lik za potrebe crnogorske ANB i „partnerskih“ službi za montiranje konstrukcije kakva je „državni udar“.
Pos
Postavlja se pitanje – gdje su granice manipulacija? Na šta je sve spreman režim Mila Đukanovića, ako ne preza čak ni od toga da ovako zloupotrebljava očigledno teško psihički bolesne osobe, samo da sačuva vlast?
Današnji pres DF-a praćen je uživo preko zvanične stranice tog saveza na Fejsbuku.
IN4S
Knežević istovremeno upućuje najsrdačnije čestitke svim pravoslavnim vjernicima u našoj zemlji i šire, uz želju da vaskršnje praznike provedu u miru, dobrom raspoloženju i porodičnoj harmoniji, uz osjećaj suživota, multinacionalne i multikonfesionalne tolerancije u građanskoj Crnoj Gori.
Stanovnici nefomalnih naselja koji su gradili bespravno, gradili su iz nužde porodične stambene jedinice da bi stekli krov nad glavom. Gradska administracija nije uradila ništa da stopira takvu gradnju a da onu dotadašnju uvede u regularne okvire.
„Od danas Katnić neće moći nijedan jedini dokument da fabrikuje. Sve je danas morao da dostavi Višem sudu“, rekao je Bulatović. DF će, kako je rekao, nastaviti pravnu, ali i ozbiljnu političku borbu.
Ali i jedni i drugi moraju znati, DF je najjači i najorganizovaniji politički savez koji ne može niko uplašiti, jer iza nas stoji pravda i desetine i desetine hiljada naših članova koji su zajedno sa nama spremni da izdrže svaki napad i uzvrate udarac.
Građani treba da znaju da su ovdje živjeli veliki narodi. To što smo zahvaljujući ovom režimu upali u veliku nevolju ne smije biti smetnja da nam se vrati duh naših predaka. Prvi korak ka tom cilju mora biti demontiranje odnarođene i korumpirane vlasti, što će nam pomoći da se svi suočimo sa znanom istinom ko je opljačkao i uništio Crnu Goru? U tome je sadržan i odgovor na omiljeno etiketiranje političkih protivnika od strane šefa režima, ko je izdajnik Crne Gore i njenih građana
