Jučerašnja sjednica u Privrednoj komori, na kojoj je zatraženo odlaganje primjene Zakona o strancima, predstavlja pravu sliku zabrinjavajućeg stanja u crnogorskoj privredi i društvu. Ta sjednica je jasan pokazatelj zašto je crnogorska ekonomija u totalnoj dubiozi, i zašto država sa nešto više od 600.000 stanovnika, i pored prirodnih resursa, koji garantuju visok standard svim građanima, ima najveći rast siromaštva na zapadnom Balkanu.
Demokratičnost procesa, koje domaća Vlada sprovodi u vidu post festum dijaloga, još jednom je demonstrirana kroz oproban, i bezbroj puta korišćen model proglašavanja za nacionalne neprijatelje svih koji se ne slažu s “politikom” najviših organa države i njenih izvršitelja. Tek dinamike radi, ovog puta su se, umjesto opozicionih političara, na udaru našli turistički poslenici.
Usuđujući se da ukaže na pogubnost primjene još jednog u nizu štetnih zakona, koje je upravo DPS-SDP konglomerat donio bez ikakve konsultacije sa stručnim dijelom javnosti, i bez analize mogućih posljedica, režim ujedinjuje institucije raznih nadležnosti, s jednim istim ciljem, da se osujeti bilo kakav pokušaj pobune.
Predstavnici Zavoda za zapošljavanje i MUP-a, sa stavom dežurnih „branitelja” nacionalnih interesa i evropskih vrijednosti, optužbama na račun poslodavaca da namjerno plaćaju strance i potcjenjuju domaću radnu snagu, još jednom su potvrdili zbog čega ih građani Crne Gore dobro plaćaju – za satanizovanje i proglašavanje za neprijatelje svih onih, koji se drznu da javno kritikuju “politiku” Vlade.
Ni kompetentnim kadrovima ministarstava prosvjete i rada nije palo na um da čuju razloge zbog kojih je poslodavcima isplativije da skuplje plaćaju radnike iz inostranstva, i zbog čega obuke Zavoda za zapošljavanje ne služe ničemu osim simuliranju rada te službe, kao i zašto domaća radna snaga ne zadovoljava zahtjeve tržišta. Nije im palo na pamet, jer bi tad morali priznati sopstvenu nesposobnost, nestručnost, ali i skrivene namjere iza svake njihove odluke i postupka. Patetični izlivi njihove brige za građane Crne Gore predstavljaju samo dio folklora, na koji smo već navikli, a dokle ta briga seže pokazuje svakodnevna borba radnika za golo preživljavanje, kao i ponižavajući tretman koji imaju kod tih istih branitelja i samoproklamovanih zaštitnika nacionalnih interesa. A indikativan parametar predstavlja i to, što iz zemlje odlaze na hiljade građana, o čemu niko od državnih funkcionera ne progovara ni riječ, jer zašto bi o tome ko uopšte i brinuo.
Ali se tome ne treba čuditi, jer je Crna Gora zemlja, u kojoj je normalno da ministri plagiraju doktorate, koriste dva padeža, i u kojoj MUP na čelu sa Raškom Konjevićem odlučuje, tumači i izvršava zakone i sudske odluke po sopstvenom nahođenju. Zbog toga, i mnogo čega još, Crna Gora je postala zemlja, u kojoj se siromaštvo i korupcija proglašavaju za pokazatelje privrednog rasta.
U skladu s tim, Vlada ponavlja mantru da je turizam strateška privredna grana, a pristup kojim potvrđuje ovu tezu jasno nagovještava još jednu neuspjelu sezonu. A najavljuje i namete građanima, koji će očigledno morati pokriti gubitke države iz sopstvenih sredstava, jer će im luksuz biti sve osim vazduha.
Ušuškana u vlastite privilegije, najprofitabilnija domaća firma “DPS-SDP“ ne primjećuje da ovoliku količinu “zadovoljstva” njeni najamni radnici, to jest, građani Crne Gore, više neće moći izdržati, i da sve miriše na opštenarodni bunt protiv ove osione vlasti. A epilog nezadovoljstva treba da bude njena konačna smjena i odlazak u nepovrat.
