U ime DNP-a, kao partije građanske profilacije, u kojoj među članovima imamo i inženjere, doktore, i druge intelektualce, i bar nekoliko književnika triput boljih od Milorada Popovića, javno postavljam pitanje samozvanom laureatu Njegoševe nagrade zašto ćuti na sve češće apele crnogorske kulturne javnosti. Zašto se Popović konačno ne ogradi od naštelovane odluke žirija, i povuče iz DPS-farse u pokušaju blaćenja lika i djela velikog vladike i pjesnika svjetskog značaja.
Ovo tim prije što je javnost već dobro upoznata i s kompromitujućim podacima o prisnoj saradnji Popovića sa članovima žirija, kojima je zdušno pomagao oko književnih projekata da ih „ohrabri” kome da daju Njegoševu nagradu.
Sva crnogorska javnost zna „književne kvalitete“ Popovića: servilnost Đukanoviću i spremnost da oblati sve pojedince na kulturnoj i političkoj sceni koji se ne klanjaju Milovom liku i djelu. Takođe se zna i da Popović svake godine oleši Ministarstvo kulture za velike sume novca na konkursu, koje mu daju nakon telefonskog poziva iz vrha režima.
DNP procjenjuje da je patriotizam Popovića postao i previše unosan posao. Zato i ističemo da bi na književnom planu bila mnogo mačku goveđa glava.
DNP jedino opravdanje za Popovića i skandal oko proglašenja može naći u tome što on i ne shvata oreol i značaj ovog priznanja, identifikujući Mila i Njegoša. A tu postoje „stanovite razlike“, što bi rekla braća Hrvati iz Zagreba, gdje su štampane dvije knjige dva autora s jednim istim naslovom. A pošto je njemački autor svoju knjigu objavio prije više godina, teško je on mogao naslov ukrasti Popoviću, nego će prije biti obrnuto.
Zato DNP o ovome obavještava i predsjednika Žirija iz sjenke, Mila Đukanovića, koji će se sigurno lecnuti kad sazna šta čini njegov jurišnik. Uostalom, međunarodna javnost zna da Đukanović nikad nije napisao ni dva stiha, akamoli roman pod nazivom „Čovjek bez prebjene pare“, a Popoviću mirno dodjeluje Njegoševu nagradu.
Povodom skandalozne krađe naslova knjige, DNP upozorava i Milorada Popovića da zbog „Čovjeka bez lica“ ne smije postati čovjek bez obraza. Zato se mora i presabrati da li je, i dokle već uznapredovao u tom smjeru.
Zato mu preporučujemo da se više ne bruka, već da u duhu crnogorskog morala i pravde javno napadne žiri, i vrne nagradu gdje joj je i mjesto, kod velikih imena, kojima bi da se pridruži na mala vrata. Ali, njegoševskim rječnikom rečeno, tragovi su mnogi do pećine. Zato se farsa oko Mila i Milorada mora prekinuti u korist crnogorske književnosti.
Pritom naglašavam da se još nijedan kabinetski profesor s posvađanih odsjeka za crnogorski jezik nije javno oglasio u zaštitu lika i djela Njegoša, ili, ne daj Bože, pobunio. Nego svi junaci nikom ponikoše pokazujući koliko bendaju svoju struku i nauku, a svi veličaju Njegoša do iznemoglosti.
DNP poziva crnogorske intelektualce da pred domaćom i međunarodnom kulturnom javnošću sačuvaju Njegoša i nagradu koja nosi njegovo svijetlo ime, koja je dosad dodjeljivana velikanima a ne marginalcima i političkim aparatčicima.
U svemu ovome posebna priča je šta bi rekao veliki pisac Šnajder, koji je izbačen iz konkurencije da bi se Popoviću na mala vrata dao prolaz. Skretničari, koji ciljano vode pisce profila Popovića do kandidature, ovoga puta su se presefili.
DNP ipak ne vjeruje da bi Popović imao toliko skoposti da na nekoj falš-svečanosti stvarno i primi Njegoševu nagradu. Ili, ne daj Bože, čak da sklepa i održi prigodan govor za nagradu koju ne zaslužuje.
