Iako sam se dosad suzdržavao da zbog minimuma opozicionog saglasja odgovaram na sve učestalije napade SDP-a na DNP i mene, kao njenog lidera, nakon ovog posljednjeg nepotpisanog uratka, dužan sam reagovati. Nije mi jasno kako i zašto se Ranko Krivokapić prepoznao u mojoj istinitoj tvrdnji da je većina opozicionih lidera u Crnoj Gori imala kontakte sa Ananijem Nikićem, jer ga nijednom nisam spomenuo, niti sam mislio na njega.
Ali, pošto me prozvao, a i radi crnogorske javnosti, još jednom želim saopštiti da je Ananije Nikić imao susrete sa većinom opozicionih lidera i da je to lako provjerljiva istina. Kao što je istina i da je za potrebe emisije koja se bavila “državnim udarom”, a koju je snimala ruska televizija “Pervij kanal” u novembru 2016. godine Ananije Nikić nekoliko puta telefonom zvao Ranka Krivokapića, ili nekog od njegovih saradnika, kako bi od njega dobili izjavu. To mi je lično saopštio Ananije Nikić, nakon što je autor emisije Jevgenij Baranov i od mene uzeo izjavu.
Da li je kasnije među njima došlo do kontakta ili ne, neka to Krivokapić razjasni s Ananijem Nikićem, za kojeg sam, inače, ubijeđen da je potpuno nevin, i da zaista nema nikakve veze s tzv. „državnim udarom“. Uostalom, ako je nekom zanimljivo, postoje telefonski listinzi, i lako se može utvrditi da li je bilo poziva ili nije. Posle gotovo dvije decenije izmećarenja Milu Đukanoviću, ni Ranko Krivokapić, ni SDP ne mogu sebe kvalifikovati opozicionom partijom, i taj status tek treba da zasluže. Njegova krivica u stvaranju lika i djela Mila Đukanovića nije ništa manja od Pink televizije i Informera, jer su oni sa emitovanjem počeli znatno kasnije u odnosu na godinu kad je Amorova strelica iz ruku Đukanovića fištila Ranka Krivokapića ispod vitog rebra. I onda Ranko Krivokapić, mene, protiv koga je Đukanovićev režim podigao preko 100 prekršajnih prijava, angažovao MMA borca da se 17. oktobra obračuna sa mnom, i podigao optužnicu zbog otpora represiji zločinaca Raška Konjevića koji su prebijali i trovali građane Crne Gore, pokušava staviti u istu ravan sa DPS-om i Đukanovićem, iz čijeg političkog južnog dijela leđa su ga jedva izvukli elevatorom. I tako grogiran, bez kiseonika, Ranko Krivokapić izigrava francusku sobaricu, koja je nakon zurenja kroz ključaonicu samo promijenila peškire u sobi, i odlučila da se zamonaši. Za razliku od DPS-a, ja se ponosim odličnom saradnjom koju imam s Jedinstvenom Rusijom, a tu saradnju u narednom periodu planiram dodatno razvijati na zadovoljstvo većine građana Crne Gore, a na zavist statističkih trzaja iz SDP-a. A podsjetiću Ranka Krivokapića da se prije nekoliko godina upravo on hvalio kako će da pomiri Rusiju i Ukrajinu, i da će se nakon njegovih katunskih diplomatskih vještina Putin i Porošenko odmah pobratimiti. A toliko je gospodin emeritus dobro obavio posao da se Ukrajina prepolovila. I ako ga još negdje pošalju da miri, nemam dilemu da će izbiti Treći svjetski rat. Naravno, da ne bude zabune, nemam ništa protiv stranačke saradnje koju SDP ima sa ISIL-om, jer čitava Crna Gora zna da su na kongresu SDP-a, kao delegati, bili prisutni borci ove terorističke organizacije, i da su svi glasali za Ranka Krivokapića. Ako se ima u vidu da je Rusija predvodnik uspješne borbe protiv Krivokapićevog ideološkog partnera ISIL-a, onda je i razumljiva agresivna alergija u redovima SDP-a kad se pomene država u kojoj sunce nikad ne zalazi.
Na kraju, ovom prilikom dobronamjero želim obavijestiti Ranka Krivokapića da ću, ukoliko njegova partija nastavi sa ksenofobičnim napadima na DNP, početi s taksativnim dokumentovanjem nepočinstava “čistunaca” iz SDP-a, koji su u ime crnogorstva i nezavisnosti zajedno sa kriminalnom družinom Mila Đukanovića opustošili ovu državu. I sad bi i jedni i drugi da se igraju poštenja preko mojih leđa. Svi u Crnoj Gori znaju da su SDP i DPS jedno te isto, i da je pitanje dana kad će ih Duško Marković vratiti u Skupštinu da mu griju političku pozadinu, jer radijator više nije dovoljan.
