Višedecenijska vladavina jedne partije i sistematsko uništavanje državnih dobara i društva u cjelini, doveli su mlade u položaj marginalne društvene grupe. Među mladima je prisutna apatija i inertnost i gotovo potpuno odsustvo građanskog aktivizma. O njima se najčešće govori u kontekstu delikvencije, bolesti zavisnosti, ekscesa i sličnog. Posledica nakaradne politike DPS-a je uspostavljanje sramnog poretka u kome imamo enormno bogaćenje vladajuće elite. Dok njihove kćeri i sinovi preko noći postaju uspješni biznismeni sa ogromnim imetkom, sa druge strane svršeni visokoškolci dobijaju priliku da odrade pripravnički staž u trajanju od devet mjeseci. Nakon čega , obično, počinje dugogodišnji staž na zavodu za zapošljavanje. Danas, stručne kvalifikacije vrijede taman koliko i lanjski snijeg, a jedino mjerilo za dobijanje zaposlenja je članska knjižica DPS-SDP-a uz obaveznu preporuku nekog iz vrha vladajuće kaste.
I dok većina visokoškolaca koji su uspješno okončali studije sanja o zaposlenju, fakulteti se otvaraju širom naše brdovite Crne Gore. Neki od nijh su bili smješteni u kasarnama nekadašnje JNA, iz kojih su nekada vojnici kretali u miroljubivi rat ,,Rat za mir” kako smisli filosof iz Budve. Taj vojno-akademski kalem se posle pet godina preživljavanja osušio. Opet neki srećniji studenti imaju fakultet u zgradi muzeja i to u potkrovlju pri čemu nemaju mogučnost ni da otvore prozor. Postoji priča da su ti prozori zakovani i hakovani iz bezbjedonosnih razloga. Privatne fakultete i unierzitete, obično veselih boja, neću komentarisati.
Budući, da državni Univerzitet od školarina prihoduje oko 74% svog budzeta, nameće se pitanje da li je UCG na taj način privatizovan? Skoro da možemo govoriti da je UCG jedna od najprofitabilnijih banaka, mada ni građevinarstvo mu nije strano.
Poslije deset godina od kad je u crnogosrski obrazovni sistem uveden Bolonjski proces broj studenata je povećan skoro tri puta. Danas Crna Gora broji preko 30 000 studenata. Usled nejasne upisne politike imamo hiperprodukciju kadra. A nakon završenih studija i odrađenog pripravnčkog staža građanima sa visokom stučnom spremom nudi se sezonski posao na Plantažama ili konobarisanje negdje na crnogorskom primorju.
Iskustva i znanja stečena na univerzitetu od nemjerljive su koristi prilikom obavljanja pomenutih sezonskih poslova.
Zbog svega navedenog crnogorsko društvo a posebno mladi su u obavezi da se suprostave surovoj logici onih koji smatraju da je znanje roba koja se kupuje i nabavlja podno ruke i da košta onoliko koliko je neko spreman da plati. Neophodno je zaustaviti hiperprodukciju kadrova koji umjesto znanja imaju diplomu. Mi u DNP-u obrazovanje smatramo šansom koja treba da doprinese razvoju cijelog crnogorskog društva.
Bez posla i krova nad glavom, bez perspektive mladi se teško odlučuju i na sklapanje brakova što za posljedicu ima smanjenje prirodnog priraštaja. Smanjenjem prirodnog priraštaja za posledicu ima i smanjenje radno sposobnog stanovništva te se polako pretvaramo u izdržavano društvo.
Demokratska narodna partija mlade ne posmatra kao društveni problem već kao snagu i potencijal budućeg razvoja. Strateški cilj politike DNP-a je da mlade treba usmjeravati ka njihovom osnaživanju da postanu aktivni građani. Smatram da dugoročni razvoj naše države u velikom stepenu zavisi od toga u kakvom će ekonomskom ambijentu živjeti i sazrijevati mladi. Aktivizam mladih ne posmatramo kao na opasnost, već bi za nas ostvarivanje ovog cilja bio najveći doprinos crnogorskom društvu na polju demokratije i kreiranju države socijalne pravde. Apelujem na sve mlade da se aktivno uključe u društvene procese kako bi svi zajedno gradili neko bolje i prosperitetnije društvo, društvo jednakih šansi. Pozivam na istinsku mirnu pobunu protiv svih retrogradnosti koje nam nameće vlast jer kako reče S. Hesel : -Stvarati znači odupirati se, odupirati se znači stvarati.
