Ko može zaboraviti 128 srpskih svetinja, crkava i manastira, koji su od 1999.godine spaljeni i oštećeni, mnogi od njih pretvarani u deponije i javne toalete? Ko može zaboraviti hram Bogorodice Ljeviške, hram Svetog Spasa, manastir Devič, crkvu Sv. Jovana Preteče, i mnoge druge? Da li su sve nevine žrtve s Kosova i Metohije, njene svetinje i kulturno-istorijski spomenici toliko jeftini da ih se Srbija pod pritiskom međunarodne zajednice treba tako lako odreći?





