Napad na premijera Srbije Aleksandra Vučića i zvižduci Filipu Vujanoviću, prilikom komemorativnog skupa u Potočarima, nedvosmisleno pokazuju da smo, na žalost, daleko od stvarnog i iskrenog pomirenja.
Ove nemile događaje nemoguće je posmatrati kao izolovane izgrede i izbjegavati suočavanje sa istinom da su i oni sastavni dio instruisanih pokušaja da se Srbi proglase za genocidan narod i logičan, a i praktičan nastavak Britanske rezolucije o Srebrenici.
Suprotno dominantnom mišljenju građana, premijer Srbije je otišao u Potočare i pružio ruku pomirenja a za uzvrat je dobio kamenovanje za koje u civilizovanom svijetu ne postoji opravdanje. S obzirom da sam odrastao u višenacionalnoj sredini, od mojih prijatelja Bošnjaka sam nebrojano puta čuo da kada neko dođe na dženazu tj. na sahranu tu prestaje svako neprijateljstvo i nepisano je pravilo da mora biti uvažen što ovoga puta očigledno nije bio slučaj. Ne ulazeći u strukturu društvene grupe koja je bila izvođač ovih nečasnih rabota, jer time treba da se pozabave nadležni pravosudni organi, neophodno je da svi zajedno osudimo ovakva dešavanja i da iskreno izgrađujemo povjerenje jedni u druge kao neophodan preduslov za dugoročno iskreno pomirenje.
Činjenica je da je Srebrenica veliki zločin, kao i mnogobrojni drugi zločini koji su se dešavali u suludim ratnim vremenima i koje su činili pripadnici svih zaraćenih strana. Ali je isto tako i činjenica da svaki zločinac i svaki zločin imaju ime i prezime i da se ne može teret njihovih zločina prenositi na kolektivitete u pokušaju stavljanja genocidnog i zločinačkog žiga cijelim narodima bilo da se radi o Bošnjacima, Hrvatima, Alabncima ili Srbima.
Zato se u pomenutoj Britanskoj rezoluciji ne može prepoznati dobronamjernost, kao ni iskrena želja za izgradnju dugoročnog pomirenja ali je zato jasno prepoznatljiv pokušaj otvaranja „Pandorine kutije“ i vraćanja u mračnu prošlost što jasno potvrđuju i ova nedavna dešavanja. Zaustavljanje ovakvih pokušaja, slične ili gotovo iste motivacije kao i rušenje bivše SFRJ jeste zreo i principijelan pristup u međunarodnim odnosima zato nije teško primijetiti da je na geopolitičkom planu jedini iskreni prijatelj i Srbije i Crne Gore zapravo Rusija koja ne prihvata princip selektivne pravde projektovane u skladu sa trenutnim interesima imperijalističkih moćnika.
