Zahvaljujući se na pozivu, šef crnogorske delegacije Milan Knežević je istakao značaj susreta sa vicegubernatorom Voronježa. Predložio je da se u narednom periodu u objema zemljama, Crnoj Gori i Rusiji, konkretno u Voronješkoj guberniji, nastave, i dodatno razmotre mogućnosti investiranja u turističke potencijale Crne Gore, sa čime se vicegubernator Voronježa u potpunosti složio.
Knežević je upoznao gradonačelnika Voronježa i njegove saradnike sa privrednim, posebno turističkim potencijalima Crne Gore, i pritom naglasio činjenicu da je u prošloj godini trista hiljada ruskih turista ostvarilo devet miliona noćenja u Crnoj Gori, da su time značajno doprinijeli ekonomskoj održivosti naše zemlje, i dokazali da su upravo oni, zajedno sa srpskim turistima, naši najbolji gosti na crnogorskom primorju.
„Ovo je samo jedan dio zajedničke istorije koju dijele ruski i crnogorski narod kroz vjekove,“ kazao je Knežević i naglasio:
„Ja sam uvjeren da ćemo tu istoriju, koju ovih dana obilježavate kroz otvaranje ove spomen ploče, biti dužni da čuvamo kao zalog za buduće generacije.“
Na ovaj način Crna Gora se pretvara u NATO koloniju sa nametnutom upravom, koja nema uporište u volji građana nego u brutalnoj sili stranih centara moći. Ali za razliku od vašarskog prmijera, vašarske vlade, slobodna Crna Gora, sa posebnim pijatetom obilježava današnji praznik, u nadi da se čovječanstvo i u budućnosti znati da se odbrani od novih mračnih sila i izazova koji proističu iz nezdravih imperijalističkih pretenzija.
Nije u tradiciji junačke Crne Gore da bude marioneta za potkusurivanje velikim silama, i monetarnim oligarsima, koji su nas do juče bombardovali, a danas bi i zvanično da nas okupiraju uz blagoslov crnogorskog režima. Sramotna odluka, donesena na Cetinju, nije, i ne smije biti obavezujuća za slobodne ljude i građane u Crnoj Gori. Nova Vlada iz sastava opozicije, u kojoj će svakako biti i DF, kao najjači opozicioni subjekt, poništiće ovu sramnu odluku, i vratiti čast i dostojanstvo crnogorskom narodu pred licem istorije.
No, i pored svega, vjerujem da i za Crnu Goru ima nade, jer dok god ima života ima i nade. Nada je ta koja uljepšava život i brani ga od ništavila. Nada i volja da se borimo za slobodu, tjera i mene da živim, sanjam i ne odustajem.
Inače, ponavljam zbog građana Crne Gore, jedina prava istina je da članstvo Crne Gore u NATO košta 2% bruto društvenog proizvoda, što će reći upravo 70 miliona eura na godišnjem nivou, i to je nesporno.
Knežević očekuje da će svi oni predstavnici opozicije koji se nisu pojavili na Murinu, shvatiti značaj dogovaranja i osluškivanja većinske volje građana Crne Gore i da će u narednom periodu opozicija imati niz osmišljenih akcija, pri čemu prevashodno misli na proteste za održavanje prijevremenih demokratskih i fer izbora u Crnoj Gori.
Nelegitimni premijer Duško Marković je zlonamjerno “pobrkao lončiće”. Kokain, viski i pivo su karakteristike skupština, igranki i veselja koja organizuje njegova Demokratska partija socijalista, jer jedino drogiran, pijan ili poremećen čovjek može davati takve paušalne i neprimjerene ocjene o istorijskoj Skupštini izabranih predstavnika naroda Crne Gore koja je juče održana u Murini.
Na današnjoj konferenciji za štampu, Demokratski front je predstavio nova dokumenta koja u potpunosti objašnjavaju vezu između glavnih aktera farse „državni udar“. Naime, predsjednik Vijeća sudija u Vojnom sudu u Podgorici koji se oglasio „nenadležnim“ u postupku protiv Saše Sinđelića zbog više teških krivičnih djela, je bio upravo specijalni državni tužilac Milivoje Katnić.
Posebno je važan detalj da je u Vijeću vojnog suda koje je sudilo Sinđeliću, pored Milivoja Katnića bio i potpukovnik Milan Vujović, koji mu je sada, kada se priveden zbog navodnog državnog udara bio advokat po službenoj dužnosti, a po preporuci Katnića.
Iako je Sinđelić izvršio većinu djela kao vojni obveznik, Katnić se oglašava nenadležnim zbog toga što je optuženik „nesposoban za vojnu službu“, jer boluje od teškog psihičkog oboljenja.
Posebno važan detalj u predstavljenoj dokumentaciji je da je jedina posjeta u Spužu bila od policijskog Mila Novakovića. Podsjećamo, radi se o prvom operativcu policijske akcije „Sablja“ koja je sprovođena pod dirigentskom palicom Bebe Popovića.Nakon te posjete Novakovića, nadležnost preuzimaju civilni sudovi Republike Srbije.
U dokumentu se navodi da se pukovniku Mileti Novakoviću se 2. 12. 2002. odobrava da u Spužu posjeti okrivljenog Sašu Sinđelića „radi prikupljanja obavještenja na okolnosti više izvršenih djela krađe na teritoriji Republike Srbije, na okolnosti krivičnog djela ubistva na teritoriji pogranične zone između SRJ i Republike Hrvatske, jednog lica, te krivičnog djela sprječavanja službenih lica u vršenju dužnosti na teritoriji Raške i Kraljeva.“
Da sve bude nevjerovatnije, Sinđelić se u Srbiji nalazi na centralnoj potjernici već 2010. godine i od tada je navodno nedostupan organima Srbije. Ostaje otvoreno pitanje na koji način je Sinđeliću dodijeljen pasoš 2013. godine na koje će morati da odgovore državni organi Srbije.
Iako Sinđelić tvrdi da nikad nije bio u Spužu dokumenti koji je danas objavio DF dokazuje suprotno.
U drugom dokumentu istražni sudija Milenko Vujadinović traži da se okrivljeni Saša Sinđelić, vojnik iz Raška, 6.2. 2003. preuzme iz istražnog zatvora u Spužu i sprovede na neuropsihijatriju VMA u Beogradu.
IN4S
Da specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegovi nalogodavci ne prezaju od bilo čega samo za montiraju lažnu optužnicu za navodni državni udar dokazano je danas kada je objelodanjeno da je glavni svjedok-saradnik Saša Sinđelić ustvari – psihički poremećena ličnost.
Ranije je Demokratski front objelodanio da je Katnićevo tužilaštvo prikrivalo identitet Sinđelića, inače pravosnažno osuđenog ubice, kamuflirajući ga dugo kao A. S., a danas je otkriveno da je „ključni“ svjedok-saradnik u farsi „državni udar“, zapravo čovjek sa teškim psihičkim oboljenjem.
Funkcioner DF-a Slaven Radunović predstavio je na konferenciji za novinare zvanična dokumenta koja dokazuju duševni poremećaj Sinđelića, koje potpisuje vještak neuropsihijatar.
U dokumentu se navodi da kod Sinđelića postoji „akutni psihogeni psihotični poremećaj sa sumanitošću i mješoviti poremećaj ličnosti“.
To može da se manifestuje kroz „sumanute ideje, halucinacije, pogrešno vjerovanje da jedna ili više osoba ili organizacija pokušavaju da mu naude (prate ga, napadaju, uznemiravaju, kuju zavjeru)”.
Kao ilustraciju prethodnog, a prikupljeno iz iskaza Sinđelića koji je dao upravo neuropsihijatru, mogu poslužiti sledeći njegovi citati:
– Ja sam municiju dobio od nekih nepoznatih ljudi, a vi, doktore, znate dobro ko su ti ljudi.
– Nekako bih da pobjegnem iz države da se spasem njih.
– Stalno su bili oko mene, ja vidim parkiraju jedna kola prije podne, posle podne druga, samo zamijene tablice.
– Napravio sam splav i pošao u Republiku Srpsku, mislio sam da me oni tamo neće naći.
– Oni su htjeli da me likvidiraju.
– Oni su mi dali oružje, a sad hoće da me likvidiraju.
Inače, ovo duševno oboljenje karakteriše i ”sumanutost veličine – nerealna vjerovanja u sopstveni značaj, moć, poseban identitet”, što se dobro ogleda u Sinđelićevom iskazu pred istražnim sudijom, kada je kazao da mu je namjera bila ”da ode pješke na Kosovo i Metohiju da upadne u američku bazu, da im otme helikopter i da podigne ustanak”.
Za dijagnozu ”mješoviti poremećaj ličnosti” jedan od osnovnih simptoma je sugestibilnost (lako podliježe uticaju drugih, lako ga je nagovoriti na bilo šta), zatim kontinuirano traženje uzbuđenja i aktivnosti u kojima bi bio u centru pažnje, nizak prag za ispoljavanje agresije i nasilja, nemogućnost doživljavanja krivice i učenja iz grešaka, te – izražena sklonost ka okrivljivanju drugih.
Sve ovo ukazuje na to da je Sinđelić, uz raniji dokaz da je u pitanju osoba koja je u bjekstvu od višedecenijske robije za ubistvo, bio idealan lik za potrebe crnogorske ANB i „partnerskih“ službi za montiranje konstrukcije kakva je „državni udar“.
Pos
Postavlja se pitanje – gdje su granice manipulacija? Na šta je sve spreman režim Mila Đukanovića, ako ne preza čak ni od toga da ovako zloupotrebljava očigledno teško psihički bolesne osobe, samo da sačuva vlast?
Današnji pres DF-a praćen je uživo preko zvanične stranice tog saveza na Fejsbuku.
IN4S
„Od danas Katnić neće moći nijedan jedini dokument da fabrikuje. Sve je danas morao da dostavi Višem sudu“, rekao je Bulatović. DF će, kako je rekao, nastaviti pravnu, ali i ozbiljnu političku borbu.
Građani treba da znaju da su ovdje živjeli veliki narodi. To što smo zahvaljujući ovom režimu upali u veliku nevolju ne smije biti smetnja da nam se vrati duh naših predaka. Prvi korak ka tom cilju mora biti demontiranje odnarođene i korumpirane vlasti, što će nam pomoći da se svi suočimo sa znanom istinom ko je opljačkao i uništio Crnu Goru? U tome je sadržan i odgovor na omiljeno etiketiranje političkih protivnika od strane šefa režima, ko je izdajnik Crne Gore i njenih građana
Bahatost ljekara nastavila se i na sudu, ovog puta dr Budimira Dabetića, direktora bolnice u Beranama, koji je određen kao vještak u mom predmetu
Svjedok-saradnik Saša Sinđelić, na čijem iskazu Milivoje Katnić gradi kompletnu priču oko „državnog udara“, osuđen je u Hrvatskoj 2012. godine na 21 godinu robije, obznanjeno je danas na pres-konferenciji Demokratskog fronta.
Sinđelić je pravosnažno osuđen 2012. godine, zbog ubistva Mirka Fotesa 2002. godine, kao i zbog krađe njegovog traktora. Presuda je postala pravosnažna, što se može vidjeti iz zvaničnog dokumenta suda u Vukovaru, 28. februara 2012 godine, a Sinđelić je od dana ubistva bio u bjekstvu.
„Saša V. Sinđelić, rođen 11. jula 1980 godine, u Štajeru, u Austriji, državljanin Srbije, ubio je Mirka Fotesa i ukrao njegov traktor. On je 06. oktobra 2002. godinedošao svojim automobilom mercedes, oznaka VK 612-AR, na zemljišni predio ‘Cerije’, koji se nalazi u katastarskoj opštini Drenovci. U to vrijeme je na imanju zemlju orao Mirko Fotes. U namjeri da ga usmrti i uzme mu traktor, Sinđelić mu je prišao s leđa, i iz automatske puške ‘Crvena zastava’, model M70AB2, tv. broja 68941, ispalio u Fotesa četiri hica“, navodi se u obrazloženju presude.
Za krivično djelo teško ubistvo Sinđelić je osuđen na 20 godina zatvora, a zbog teške krađe na godinu i dva mjeseca. Sinđelić se osuđuje na jedinstvenu kaznu u trajanju od 21 godine zatvora, navodi se u pravosnažnoj odluci suda u Vukovaru.
Naloženo je da Sinđelić mora porodici Fotes vratiti ukradeni traktor, a oni su upućeni da u parnici ostvaruju imovinskopravni zahtjev.
Županijsko državno tužilaštvo u Vukovaru optužnicom od 14 avgusta 2006. godine optužilo je Sašu Sinđelića, zbog dva krivična djela i to teško ubistvo i teška krađa. Tužilaštvo je tražilo da se osudi za oba djela, što se i desilo, a Sinđeliću je suđeno u odustvu.
Specijalni tužilac Milivoje Katnić prvo je u aferi „državni udar“ osumnjičio Sašu Sinđelića da je vođa krimilane grupe koja je trebala da izvede terorističke napade u Podgorici, u noći izbora 16. oktobra prošle godine. Ubrzo nakon toga, Katnić je otišao Vladinim avionom u Beograd za Sinđelića, doveo ga u Podgoricu i dao mu status svjedoka saradnika, a samim tim mu i prekvalifikovao krivično djelo, jer kao vođa kriminalne grupe ne može dobiti pomenuti status.
Iako je u Hrvatskoj pravosnažno osuđen na 21 godinu robije, Sinđelić se i dalje nalazi pod zaštitom specijalnog tužioca Milivoja Katnića, a prema nekim informacijama, on je i dalje u Podgorici., gdje ga čuvaju pripadnici specijalnog poliicijskog tima.
Ne postoji sud na planeti koji bi ovakvog svjedoka prihvatio za kredibilnog“, istakao je na presu DF-a Slaven Radunović, koji je i prezentovao novinarima dokumente iz vukovarskog suda. On je dodao da DF nije sjedio skrštenih ruku na optužbe Milivoja Katnića već se i te kako potrudio da dođe do dokaza i raskrinka ovu farsu. On je predao novinarima dokumente koji se odnose i na pređašnje postupke Siđelića, posebno ističući optužbu za ratno dezerterstvo.
„Ako je SDT znao koga proglašava svjedokom-saradnikom, onda treba hitno uhapsiti Milivoja Katnića. Ukoliko nije znao, onda to govori o njegovoj nesposobnosti da obavlja funkciju i treba da bude razriješen“, naglasio je Radunović, dodajući poziv predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici da se hitno izjasni o ovom slučaju.
Funkcioner DF-a Predrag Bulatović, kazao je da će taj politički savez nastaviti sa istraživanjima ovog slučaja do konačnog utvrđivanja svih činjenica.
On je naglasio da, nakon objelodanjivanja činjenice da je Sinđelić osuđen na 21 godinu zatvora, ovom licu prema zakonskom članu 130 KZ mora se oduzeti status svjedoka-saradnika.
On je takođe naglasio i moguću umiješanost određenih NATO službi, kao i države Hrvatske u cijeli slučaj, a s obzirom na težnju vlasti da nasilno ugura Crnu Goru u NATO.
IN4S
Da za Crnu Goru ima nade, pokazale su nam na protestima majke Crne Gore. Fascinantno je kakve su poruke te časne dame slale građanima u svojim spontanim obraćanjima. One su očitale lekciju svim političarima i pokazale Crnoj Gori da ono što govorite iz srca ima neuporedivo veću snagu od izvještačenih i ispraznih priča političkih prvaka.
Demokratska Narodna Partija Crne Gore napominje da danas u Crnoj Gori ne postoji ni jedana ulica, spomenik ili da jedan od studentskih domova nosi ime Žarka Marinovića.
Ako sticajem nepovoljnih okolnosti Crna Gora postane članica NATO-a, Đukanović toj vojnoj alijansi više neće biti potreban, kaže član Spoljnopolitičkog odbora Državne dume Rusije Sergej Železnjak.
Situacija na Balkanu ključna je za bezbednost Evrope, a politika koju danas vodi Zapad u regionu veoma je opasna jer se on poigrava političkim procesima i konfliktima, navodi Železnjak, koji time objašnjava i napetost u Makedoniji, pokušaje revidiranja Dejtona, najave formiranja kosovske vojske, ali i nasilno uvlačenje Crne Gore u NATO.
Sve se radi tako da se proizvede što veća napetost na Balkanu, što je možda projekat nasleđen od prethodne američke administracije, ali je veoma loše što nova administracija nije sve dosad iznela svoj stav prema politici na Balkanu, ocenio je Železnjak gostujući u „Sputnjik intervjuu“ zajedno sa Vladislavom Bojovićem iz Demokratskog fronta i dr Aleksandrom Rakovićem iz Instituta za noviju istoriju Srbije.
Prema Bojovićevim rečima, Demokratski Front će kao najjači opozicioni savez nastaviti da pruža otpor i da se suprotstavlja svim demokratskim sredstvima i načinima borbe nasilnom pokušaju uvođenja Crne Gore u NATO.
„Uputili smo poziv svim opozicionim subjektima na jedinstvo u pravcu insistiranja da se zajedno sa vanrednim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori održi i referendum o učlanjenju Crne Gore u NATO“, navodi Bojović. On upozorava da bi donošenje odluke u Parlamentu o članstvu Crne Gore u NATO-u bilo dodatno nelegitimno iz razloga što je ovo krnji parlament koji je formiran na atmosferi montiranog državnog udara.
Ukoliko bi se Crna Gora na silu ugurala u NATO, Bojović poručuje da bi svaka sledeća parlamentarna većina mogla da poništi takvu odluku i donese novu — o izlasku Crne Gore iz NATO alijanse.
Aleksandar Raković je saglasan da je referendum o članstvu Crne Gore u NATO najbolji put, a dodaje da bi i američki predsednik Donald Tramp, koji je govorio da je NATO zastareo, sada mogao da pokaže da ima dobru volju i da pruži priliku građanima Crne Gore da se izjasne o tom pitanju.
„Na referendumu će verovatno pobeda biti na strani onih koji su protiv NATO-a, to je izvesnije nego drugo rešenje, pa je i prilika da Tramp pokaže da NATO ratifikuje protokol nasilno. U ovom slučaju, sve države su zapravo ratifikovale nasilje nad građanima Crne Gore i praktično je dovele u situaciju kada će uskoro biti okupirana, jer će bez volje građana te zemlje, NATO vojska ući u Crnu Goru. Takođe možemo da govorimo o pojavi koja je nalik aneksiji, jer se deo suvereniteta Crne Gore sada prebacuje na vojnu multinacionalnu organizaciju kakav je NATO“, primećuje Raković.
Članstvo Crne Gore u NATO-u, po mišljenju Sergeja Železnjaka, neće povećati potencijal Alijanse, naprotiv, biće veliki problem i za Crnu Goru, i za NATO. Pritom, dodaje on, odluke koje donose crnogorske vlasti idu protiv volje naroda, što ne može biti uspešno.
„Smatramo da tako ozbiljna pitanja kao što je određivanje budućnosti zemlje moraju da se rešavaju na osnovu izražene volje naroda. Zato podržavamo inicijativu naših crnogorskih istomišljenika i istomišljenika na Balkanu za održavanje referenduma koji bi pokazao šta hoće narod Crne Gore.“
Član Spoljnopolitičkog odbora Državne dume Rusije odgovorio je Sputnjiku na aktuelna politička i bezbednosna pitanja u vezi sa regionom.
Čak ni u Senatu SAD koji je odobrio Protokol o pristupanju Crne Gore u NATO nisu krili da oni time zapravo ciljaju Rusiju.
— Naravno, za jastrebove NATO-a važno je da na svaki način pokušaju da zaoštre konfrontaciju sa Rusijom. Crna Gora je u takvoj situaciji samo talac NATO-a. Osim toga, u samoj Crnoj Gori situacija je vrlo nemirna. Tamo je oštar unutrašnji sukob i nasilno uvlačenje u NATO može izazvati kolaps unutar crnogorske države. Oni političari koji uskraćuju narodu pravo na vlastito mišljenje očigledno jednostavno guraju zemlju u sukob, daj Bože da ne bude građanski. Znamo da u Crnoj Gori postoje ogromna količina oružja, veoma velika korupcija i organizovani kriminal, a kako će sve te destruktivne okolnosti uticati na situaciju sada je čak teško i pretpostaviti.
Kako iz Rusije odgovaraju na optužbe o navodnoj umešanosti Moskve u pokušaj državnog udara u Crnoj Gori?
— Tu besmislicu je smislio Đukanovićev režim da bi opravdao vlastite represije nad za njega nepoželjnim političarima Crne Gore. Nikakve okolnosti u vei sa tom izmišljenom pričom ne izdržavaju kritiku i nije slučajno što posle svih bučnih izjava više ništa nije predočeno javnosti. Tim pokušajem sa izmišljenim državnim prevratom Đukanović nastoji da izmoli zaštitu od SAD. On odlično shvata kakav dosije protiv njega postoji na Zapadu i pokušava da maksimalno pokaže ne samo lojalnost Zapadu, nego i da pokaže u kako teškim uslovima radi, a sve kako bi sebe spasao. Ali mi odlično razumemo da ako je Zapadu Đukanović uopšte potreban, onda će to biti samo dok ne potpiše dokumenta koja su Zapadu korisna. I ako sticajem nepovoljnih okolnosti Crna Gora postane članica NATO-a, Đukanović NATO-u više neće biti potreban. Oni neće želeti da se prljaju vezom sa takvim diskreditovanim političarom. Zato, u suštini, uvlačeći Crnu Goru u NATO, Đukanović sam sebi potpisuje dosta surovu presudu. Čudno je da on to ne razume.
Ali, situacija u vezi sa Crnom Gorom pokreće još jednu važnu temu. To je pitanje odnosa balkanskih zemalja prema vojnoj neutralnosti. Nije slučajno što se na Balkanu sada aktivno razvija inicijativa koja se zove B4. To je koncepcija koja objedinjava političare iz različitih balkanskih zemlja. Veoma mi je drago što ovde u Srbiji na nivou rukovodstva zemlje tu koncepciju podržavaju.
Ako Crna Gora uđe u NATO koliko će to biti opasno za Rusiju u vojnom smislu?
— Članstvo Crne Gore u NATO-u je apsolutno besmisleno sa stanovišta pretnje Rusiji. Da, NATO želi da učini Jadran svojim vodenim prostorom. S tim u vezi za njih postoje izvesni razlozi da uključe Crnu Goru u NATO. Ali hoće li to pomoći rešavanju problema NATO-a i Crne Gore? Ne, ni na koji način. Vidimo da je postojeća struktura NATO-a neefikasna u suprotstavljanju pretnjama sa kojima su suočene zemlje-članice. Svi ti ogromni resursi NATO-a nisu uspeli da spreče nijedan teroristički akt, da zaustave nijedan rat, naprotiv, ta glomazna mašinerija je postala razlog ogromnih žrtava širom sveta. Ne bih želeo da crnogorski momci ginu u nekim zemljama za interese ovih ili onih transnacionalnih korporacija.
Hoće li Crna Gora biti bezbednija ako uđe u zapadnu alijansu?
— Za samu Crnu Goru NATO takođe ni na koji način neće ojačati bezbednost zato što su problemi koje ima Crna Gora povezani sa apsolutnom necivilizovanošću i netransparentnošću sistema vlasti. Da li možda NATO može da zaustavi šverc, da li može efikasno da se bori protiv trgovine narkoticima? Ne, NATO je namenjen za druge zadatke, ali, nažalost, ne izlazi na kraj ni sa zadacima zbog kojih je stvoren. Zato odluka o uvlačenju Crne Gore u NATO nije vojna nego politička. Na taj način pokušavaju da, kako je sa pravom rečeno, naprosto anektiraju tu teritoriju i, nažalost, crnogorske vlasti nemaju mudrosti da bi shvatile da će tako postati ne samo vazali nego, ne bih hteo da upotrebim reč robovi, ali to je vrlo blizu uloge u koju dovode i sebe i svoj narod. Ne bih imao ništa protiv ako bi odluka o ulasku u NATO bila doneta na osnovu volje većine naroda kao što je to bilo u baltičkim zemljama. To je njihovo pravo. Ali kada se takva odluka donosi očigledno protiv volje većine naroda, to ne može da dovede do mira. Zamislimo šta će se desiti ako dođe do nekog sukoba unutar Crne Gore, ako ona bude članica NATO-a? Šta u toj situaciji treba da radi NATO? Da li će NATO rasterivati ljude?
Ne želim da Crna Gora bude koncentracioni logor NATO-a. Ali odluku ne treba da donosimo mi, odluku treba da donese crnogorski narod. I računam na to da će biti sve više ljudi koji imaju takav stav, jer dosta je kolapsa, kriza i ratova na Balkanu. Narodi Balkana su se veoma mnogo napatili i to treba da ostane u prošlosti. Želim mir i prosperitet i Srbiji, i Crnoj Gori, i Bosni i Hercegovini, i Makedoniji, svim zemljama. Čak i najsloženije probleme treba rešavati mirnim, civilizovanim putem. A to je moguće samo onda kad se odluke oslanjaju na volju naroda.
Dok se Crna Gora približava NATO-u, Rusija naoružava Srbiju…
— Rusija razume značaj jačanja odbrane i bezbednosti Srbije i širiće vojno-tehničku saradnju koja za naše zemlje znači, između ostalog, jačanje mira i reda ne samo u Srbiji, nego i na Balkanu, jer Srbija je danas regionalni lider bezbednosti i umnogome i od pozicije i snage Srbije zavisi to kakva će biti situacija na Balkanu.
Ali da završim o Crnoj Gori. Mi nipošto ne treba da se zaustavimo na objašnjavanju Zapadu i američkim društveno-političkim snagama onih odluka na koje ih podstiču činovnici iz NATO-a i vlasti Crnoj Gori. U suštini, vlasti Crne Gore žele da strani vojnici prikrivaju njihove afere sa švercom i korupcijom. I to moraju da shvate i u Americi, i u Evropi ljudi koji donose odluke. Neobično je da će demokratske zemlje svojim snagama prikrivati kriminalnu aktivnost. To se ne uklapa u predstavu o civilizovanim zemljama.
Sad nekoliko reči o razvoju vojno-tehničke saradnje. Mi veoma dobro shvatamo da su rizici koji postoje danas na Balkanu mnogobrojni i različiti. Govorili smo o situaciji u Crnoj Gori, o situaciji u Bosni i Hercegovini, Makedoniji. Zato je Srbiji, da bi zaštitila svoj suverenitet, neophodno da ima savremenu, dobro naoružanu vojsku. Štaviše, mogućnost širenja saradnje u vojno-tehničkoj saradnji sa Rusijom, šansa je za srpsku ekonomiju, industriju da realizuje potencijal koji postoji u čitavom nizu različitih projekata, počevši od avijacije, pa završno sa oklopno-tehničkim sredstvima. Računam na to da će proširenje vojno-tehničke saradnje koje je u toku i koje je dobilo podršku na nedavnom susretu Aleksandra Vučića sa Vladimirom Putinom u Moskvi doprineti potražnji za naučnim projektima u Srbiji, aktiviranju talentovane omladine, otvaranju novih radnih mesta. To može biti jedna od lokomotiva razvoja srpske ekonomije i, naravno, razvoja naše saradnje, ne samo u vojnoj sferi, nego i u različitim granama civilne industrije.
Srbija treba da dobije od Rusije šest „migova“, 30 tenkova, 30 oklopnih vozila, čak se pominje mogućnost da dobijemo S-300. Ali neki optužuju Rusiju da time što daje oružje Srbiji, navodno nagoveštava nekakav rat…
— Rusija prodaje svoje oružje u više od 100 zemalja sveta i ruski sistemi naoružanja su među najtraženijim i najpouzdanijim u svetu. To što mi pomažemo Srbiji da ojača svoj odbrambeni potencijal, nipošto ne govori o tome da smo zainteresovani za rast eskalacije, naprotiv, što Srbija bude bolje zaštićena, to je manji rizik od izbijanja konflikta na Balkanu, jer je neophodno ohladiti usijane glave u onim zemljama koje žele da na neki način vrše pritisak na nezavisnu Srbiju.
SPUTNIK RS
Ukoliko Milo Đukanović odluči da ovako kompleksnu odluku donese bez konsultacija s građanima, mora biti svjestan činjenice da preuzima odgovornost za sve što se može dogoditi u narednom periodu, i da će neka nova parlamentarna većina po istoj analogiji donijeti odluku o izlasku Crne Gore iz NATO-a. Tako ćemo svake četiri godine ulaziti i izlaziti iz NATO-a, jer je neko odlučio da lični interes podredi nacionalnom”, rekao je Knežević.
Ne, i sve što dođe ja sam mu naredan. Ako su mnogo značajniji i važniji ljudi u istoriji čovečanstva bili iza rešetaka, može i jedan političar iz Crne Gore. Važno je da naši politički protivnici znaju da naš demokratski otpor ne može ugasiti niti slomiti bilo kakav vid represije. I bio Milan Knežević na slobodi ili u istražnom zatvoru, naša borba će se nastaviti, jer nemamo prava da ustuknemo.
„Aktuelni režim pokušava da na sve moguće načine kreira ambijent otvorene netrpeljivosti, čak nerijetko i mržnje prema Rusima, ruskoj kulturi i običajima, ruskom jeziku i ruskoj globalnoj politici, jednom riječju crnogorski režim kreira opštu rusofobiju. Posebno je inteziviran progon Demokratskog fronta, njegovih lidera i funkcionera
„Istovremeno se pokušava nanijeti šteta političkim protivnicima tako što ćete njihovu legitimnu borbu za odbranu vlastite časti i dostojanstva da pretvorite u nekakvu problematičnu i sumnjivu akciju. Umjesto činjenice i istine koja je svima poznata – da su funkcioneri DF-a i čitavi DF bez ijednog dokaza napadnuti od strane kriminalne bande Mila Đukanovića, koja se krije iza institucija države CG i čija je udarna pesnica Milivoje Katnić, sada se ovom jeftinom propagandom mijenjaju teze i plasira laž kojom se od žrtve pokušava napraviti nasilnik“, navode iz DF-a.
Zločini tajnih službi nad vlastitim narodom se moraju razotkriti ako želimo istinski zakoračiti u budućnost. Crna Gora mora saznati istinu o brojnim događajima koje su tajne službe režirale da bi upotrijebile silu nad svojim građanima. Konačno moramo saznati ko su naše komšije i poznanici, špijuni na radu kod tajne policije i koji su to kvaliteti koji su ih preporučili da mogu davati ocjene o časnim ljudima.
S obzirom na to da je i prije ovoga GST u javnosti iznosio optužbe protiv mene, to ovakvo njegovo nezakonito ponašanje, kojim mi se uskraćuje osnovno pravo na odbranu, navodi na razuman zaključak da tužilac zloupotrebljava svoj položaj i ovlašćenja s namjerom da mi nanese štetu i time me onemogući da se branim od lažnih optužbi, piše u pritužbi Kneževića.
Mislim da je Mekejn pravi, ali zaista pravi primjer za ograničavanje mandata. Mislim da je on prevazišao svoj vrhunac, da je sada malo izglavljen.
(Rend Pol)
Američki senator Rend Pol koji je juče blokirao raspravu Senata na temu učlanjenja Crne Gore u NATO, kazao je američkim medijima da je jedan od argumenata da CG ne bude dio Alijanse činjenica da narod to ne želi.
„Još jedan od argumenata je da, ako pitate narod Crne Gore, samo 40 odsto ili nešto manje od toga je za ulazak u NATO“, kazao je Pol, dodajući tome brojne razloge, kao što je nemiješanje u unutrašnju politiku.
Pol je istakao da je „spoljna politika koju sugeriše Džon Mekejn pogubna“ po SAD, navodeći da je vojska već dovoljno „istrošila“ Mekejna. Sličnu izjavu dao je godinama ranije ruski predsjednik Vladimir Putin, kazavši da ne čudi način na koji se ponaša Mejkejn, s obzirom na to da je imao teško iskustvo kao ratni zarobljenik.
Podsjetimo da je Američki senat u srijedu ponovo odložio raspravu o ratifikaciji Protokola o članstvu Crne Gore u NATO, pošto je senator Rend Pol blokirao raspravu o tom pitanju. Senator Džon Mekejn zatražio je u srijedu veče od kolega u Senatu da razmotre i glasaju o protokolu u članstvu Crne Gore u NATO, ali je taj predlog odbijen. Mekejnovom zahtjevu usprotivio se senator – Rend Pol, republikanac iz Kentakija, što je bilo dovoljno da se razmatranje Protokola odloži. Mekejn nije mogao da sakrije bijes, pa je optužio Pola da „radi za Vladimira Putina“.
Iako su režimski i proNATO mediji u Crnoj Gori još prije pola godine najavljivali kako je ratifikacija u američkom Senatu „gotova stvar“ to se još uvijek nije desilo, a pitanje je da li će se uopšte i desiti.
IN4S
Američki Senat ponovo je odložio raspravu o ratifikaciji Protokola o članstvu Crne Gore u NATO, pošto je senator Rend Pol blokirao raspravu o tom pitanju.
Kako prenose mediji, senator Džon Mekejn zatražio je u srijedu veče od kolega u Senatu da razmotre i glasaju o protokolu u članstvu Crne Gore u NATO, ali je taj predlog odbijen.
Mekejn je, na sjednici na kojoj se, između ostalog, glasalo o novom direktoru američkih obavještajnih službi, tražio da se prihvati da se razmatranje protokola stavi na dnevni red zasijedanja, te da se o njemu glasa nakon dvosatne rasprave.
Mekejnovom zahtjevu usprotivio se senator – Rend Pol, republikanac iz Kentakija, što je bilo dovoljno da se razmatranje Protokola odloži.
Mekejn nije mogao da sakrije bijes, pa je optužio Pola da „radi za Vladimira Putina“.
“Nevjerovatno je da je senator koji blokira usvajanje sporazuma koji podržava ogromna većina senatora uložio prigovor i napustio salu bez ikakvog objašenjenja. Jedini zaključak koji može da se izvuče iz toga je u stvari nema opravdanje za svoje protivljenje. Senator iz Kentakija sada radi za Vladimira Putina„, ocijenio je Mekejn.
Iako su režimski i proNATO mediji u Crnoj Gori još prije pola godine najavljivali kako je ratifikacija u američkom Senatu „gotova stvar“ to se još uvijek nije desilo, a pitanje je da li će se uopšte i desiti.
Odlaganje ratifikacije svakako je povezano sa tim što je u međuvremenu Donald Tramp postao novi američki predsjednik.
Inače, senator Pol je još tokom pretresa u Spoljnopolitičkom odboru 14. septembra prošle godine izrazio rezervu u vezi sa širenjem NATO, uključujući i Crnu Goru, kada je zvaničnike Stejt Dipertmenta i Pentagona upozoravao na moguće posljedice prijema novih članica u Alijansu.
U saopštenju koje je objavljeno nakon diskusije o Crnoj Gori, senator Pol je objasnio odluku da blokira raspravu o Protokolu stavom da „ne bi bilo pametno da se proširuju novčane i vojne obaveze SAD imajući u vidu (američki) dug od 20.000 milijardi dolara“.
„SAD trenutno imaju vojnike u desetinama zemalja i učestvuju u borbenim operacijama u Iraku, Siriji, Libiji i Jemenu (uz povremene napade bespilotnim letjelicama u Pakistanu). Uz to, SAD su se obavezale da će braniti 28 članica NATO“, naveo je Pol u saopštenju.
Lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević uputili su nedavno pismo Trampovom savjetniku Stivu Benonu i senatoru Polu u kojem ukazuju na razloge zašto Crna Gora ne treba da bude članica NATO-a.
Mandić i Knežević su u pismu naveli da je izvještaj pomoćnika zamjenika sekretara za evropska i evroazijska pitanja pri Stejt depratmentu Hojta Brajana Jia i pomoćnika zamjenika sekretara odbrane Majkla R. Karpentera, podnešen američkom Senatu u septembru, put netačnih i iskrivljenih činjenica.
Sadržaj pisma zasnovan je na dokumentu koji je pripremio istoričar Aleksandar Raković, koji je naveo da Crna Gora nije ispunila nijedan od uslova za priključenje u NATO.
Ukazuje se da Crna Gora trenutno nije u mogućnosti da osigura ni sopstvenu sigurnost, izbori se sa anti-koruptinim mjerama, dok se o organizovanom kriminalu redovno pojavljuju izvještaji u američkim medijima.
https://www.youtube.com/watch?v=jpzfGr_Dzqg
IN4S
Ali, Nikšić će se pamtiti još po nečemu, za 21. vijek vrlo neobičnom, po jednopartijskim izborima koje neće pamtiti samo Nikšić i Crna Gora već i cijela Evropa. Jednopartijski, pa još i propali… dvije izborne liste, a, ova druga završi na trećem mjestu… Smij se, Evropo, imaš i čemu!
“Ne isključujem hapšenja, zatvaranja glasačkih mjesta i punu represiju režima”, kazao je Knežević za “Fajnenšl tajms”.
Na našim prostorima godinama je stvaran sistem u kome nijesu poželjni ni mudrost, ni duhovnost. Ovdje, što bi rekao poznati pisac, narod trpi diktaturu kao magarac batine. Ovdje je vrijeme gotovo stalo, a sa njim su se pojavili zabrinuti i umorni ljudi koji ne znaju što da rade od svoga života. Ako za običnu vozačku dozvolu moramo imati ljekarsko uvjerenje koje podrazumijeva i odlazak kod psihologa i psihijatra, pitam se zašto i političari prije stupanja na visoke državne poslove nemaju obavezne specijalističke preglede. Naročito kada znamo da njihove greške mogu proizvesti katastrofalne posledice po narod.
“Oni su naglasili da je jedinu korist od lažnog državnog udara imala Demokratska partija socijalista, a da su pokušaj hapšenja lidera opozicije od Specijalnog državnog tužilaštva, koji je pod potpunom kontrolom kriminalizovanog režima, shvatili kao brutalni nasrtaj na većinsku Crnu Goru koju ovoga trenutka predstavljaju DF i druge opozicione snage”, navodi se u saopštenju DF-a.
