Jer, ma koliko se neki lideri krili iza crkve, treba im jasno staviti do znanja da se svi oni koji su na bilo koji način okaljali obraz, zaludu krste i klanjaju, jer Bog sve vidi, i ma koliki bili mangupi, ne mogu ga prevariti, a da prođu bez kazne.
Kada će doći vrijeme da živimo bez straha i da se ne stidimo političara, njihovog rada i njihovih biografija? Kada nam pravosuđe neće biti korumpirano? Kada će doći dan da sve ključeve u svojim rukama ne drži jedan čovjek i jedna partija? Kada će prestati da se gazi Ustav i kada će sudije prestati da pišu presude u kabinetima režimskih vlastodržaca? Kada
„Progon koji režim sprovodi nad DF – om je nezabilježen u savremenoj istoriji evropskog parlamentarizma. Od 18 poslanika DF – a, šest je ostalo bez poslaničkog imuniteta i protiv njih su pokrenuti montirani politički procesi.
Sad se više ne može govoriti o spornim programima, jer je već nesporno da su pokradeni. A nesporno je i da je hrvatska strana šokirana bezočnom krađom njene intelektualne svojine od prosvjetara iz Crne Gore.
Knežević istovremeno naglašava miroljubivu, plemenitu poruku Kurban Bajrama, kao muslimanskog vjerskog praznika, u čijoj osnovi stoje mir, dobra volja i svepraštanje u duhu i po pravilima šerijata.
Javni šamar, koji smo dobili od naših susjeda konačno se morao desiti, jer je prevršila dara mjeru, a ako se pod lupu stave programi nekih ministarstava i brojna zakonodavna akta, može se otvorili Pandorina kutija s duplim dnom, zbog čega bi nam mnogi programi i zakoni bili dovedeni u pitanje.
“Dok njihova djeca uživaju u svim blagodetima, studiraju u inostranstvu, ljetuju u najskupljim ljetovalištima širom svijeta i troše narodni novac, sve veći broj mladih napušta Crnu Goru kako bi zaradili koru hljeba. Emigracija je iz godine u godinu sve veća, posebno kada je sjever Crne Gore u pitanju. Ponosni gorštaci se već godinama bore za goli život i opstanak, jer je ova vlast od sjevera napravila “slijepo crijevo”.
Prva prilika za to su predsjednički izbori. Ako opozicija na ovim izborima izađe sa zajedničkim kandidatom koji će uz to biti i nestranačka ličnost, eto velike šanse za pobjedu. Oni koji na izborima budu kandidovali stranačke lidere ne žele smjenu režima. Oni nam time šalju poruku da je njihov cilj unutaropoziciona borba za prevlast. Narodu se od takve borbe i od takvih izbora odavno smučilo.
DNP apeluje na ukupnu crnogorsku javnost i državne organe da se status pripadnika vatrogasnih jedinica u Crnoj Gori konačno preispita, i valorizuje na adekvatan način za dobro Crne Gore. Očigledno, jednokratnim nagradama u smiješno malom iznosu za gašenje požara diljem države status pripadnika ove službe ne samo da nije riješen, nego je otvoren čitav set problematičnih pitanja o njenom daljem radu.
“Inače je stav o neophodnosti zabrane DF – a prvi promovisao gensek Demokrata misleći valjda da će nakon toga lakše razvijati svoju političku misao koja je deceniju i po vegetirala u zatvorenom kontejneru SNP-a. Gotovo da djeluje groteskno kad o otvaranju nekakvih tajnih dosijea govore političke kreature koje su finansirali i još uvijek finasiraju kriminalni klanovi koji ih redovno čupaju za uši ako samo i pomisle da ne vrate kamatu”, navodi se u saopštenju DF-a
Kada se pomene Višegrad, misao nam odmah pođe na Ivu Andrića i njegov epohalni roman „Na Drini ćuprija“. Kada nogom stanete na most na Drini, prvo se sjetite nama toliko drage narodne pjesme „U divnome starom gradu Višegradu“. Samo nekoliko desetina metara od mosta na Drini nalazi se bista Mehmed paše Sokolovića, tragičnog junaka drame srpskog naroda kroz istoriju, zagledanog u svoju, u arhitektonskom i svakom drugom smislu impresivnu građevinu.
Danak u krvi koji na prostorima gdje žive Srbi sada u drugom obliku traje do današnjih dana i opominje sve one koji imaju gram pameti da se više nikada ne smije dozvoliti da svjetski mešetari i domaći izrodi otruju mržnjom srpsku krv i okrenu je protiv sebe same. I upravo u Višegradu, zahvaljujući režiseru svjetskog glasa Emiru Kusturici sagrađen je Andrićgrad, a u njegovom jezgru Crkva Cara Lazara i biste trojice najvećih Srba sa razdvojenih srpskih teritorija, književnika Iva Andrića, pjesnika i vladike Petra II Petrovića Njegoša i naučnika svjetskog glasa Nikole Tesle, koji nas opominju da moramo ma gdje bili i ma što radili biti zajedno. Lično bih bio srećan da sam u Andrićgradu zatekao i bistu velikog književnika i čovjeka Meše Selimovića, jer bi na taj način Andrićgrad zračio kao simbol srpskog stradanja i uzdizanja, ali i istine o nama i našoj vječnoj borbi za očuvanje srpskog identiteta na svim prostorima gdje Srbi žive. Time bi istorija Srba bila ovjenčana, a trnovit put kojim su Srbi prolazili kroz vjekove svjedočio bi o tome kako su zlotvori činjeli sve i čine da nam zatru sjeme i izbrišu pamćenje. Car Lazar, Ivo Andrić, Nikola Tesla, Njegoš i Meša, svako u svoje vrijeme, zadivio je i zadužio svijet do te mjere da će oni i njihova djela biti besmrtna za vjek vjekova.
Ivo Andrić, zagledan u daljinu, prvi nam je poželio dobrodošlicu. Ćutljiv i ozbiljan, onakav kakvim su ga zapamtili njegovi biografi iz njegovog grada mudro prati sve što nam se dešava i poziva da još jednom pročitamo „Znakove pored puta“. Neko primijeti da je Njegoš tu, da Ivu Andriću čuva leđa, a mene impresionira tekst na Njegoševom spomeniku „ Tragični junak kosovske misli“. Moj susret u Andrićgradu, sa Njegošem, učinio me je mnogo slobodnijim ovdje nego u mojoj Crnoj Gori. Uz Njegoša sam se i ja osjećao velikim, dok su se turisti iz čitavog svijeta divili našem vladici.
Nikola Tesla, naučnik oko kojeg se otima čitavi svijet, otvorio je oči čovječanstvu, a iz Andrićgrada poručuje: „Ako budem imao sreće da ostvarim neke od svojih ideja, to će biti dobročinstvo za cijelo čovječanstvo. Ako se moje nade ispune, najslađa misao će mi biti ta da je to djelo jednoga Srbina.“ Danas je položaj Srba na svim teritorijama na kojim Srbi vjekovima žive, izuzetno težak. Težak i zato što Srbi danas nemaju tako velike ličnosti ni u državama gdje žive, ni međunarodnoj javnosti kakvi su bili naši slavni preci. Izgleda da se Aleksandar Vučić zaputio putem Mila Đukanovića. Zato se plašim da jednoga dana ne preda Kosovo i okrene leđa Rusiji. Zato sam u Crkvi Cara Lazara zapalio svijeću za pokoj duši svim stradalim kosovskim junacima i molio se da Bog da pameti aktuelnim nesrećnicima koji odlučuju u ime Srba da ne izdaju naše slavne pretke. Vučićevo sve otvorenije okretanje prema zapadu je vraćanje duga onima koji su ga doveli na vlast da bi služio njihovim interesima. Politika sjedjenja na dvije stolice njemu je dopuštena da bi prevario glasačko tijelo i učvrstio vlast. Vrlo brzo će morati da se odrekne jedne stolice, jer ga nalogodavci sa zapada sve više pritiskaju, a čini se da je blizu odluke da to bude on ruska. Naročito smiješno i naivno zvuči njegova najnovija priča o svekolikom narodnom razgovoru o statusu Kosova, koju gle čuda, prvi pozdravljaju američki zvaničnici u Srbiji, pa zato nijesam daleko od pomisli da Vučić opipava puls naroda, kako da bezbolnije po sebe odradi dobijeni zadatak sa zapada. Sve mi to zvuči kao pritisak zapada da se Kosovo mora predati. Oni koji se prihvate te sramne uloge treba da znaju da se temelji kuće ne daju po cijenu svega. Takođe svi Srbi moraju znati da nam preci Kosovo nijesu ostavili da bi njime trgovali, jer je Srpstvo bez Kosova kao tijelo bez srca. Srbi u Crnoj Gori iz politike Vučića i odnosa zvanične Srbije i prema statusu Srba u Crnoj Gori moraju izvući pouku i konačno shvatiti da su razgovori sa Vučićem na tu temu samo gubljenje vremena. Srbi u Crnoj Gori vremena za gubljenje nemaju zato rješenje svojih problema moraju potražiti unutar Crne Gore. To neće biti nimalo lako, ako znamo da je čitavi državni aparat okrenut protiv njih, a mržnja manjinskih naroda prema Srbima prerasla je u histeriju. Zato ne smijemo dozvoliti da Njegoš postane tragični junak srpske misli u Crnoj Gori, a Srbi narod nad kojim će svi kada im padne na pamet držati bič. Naročito ne kada se zna da su najbolji sinovi srpskog naroda, kao malo ko, zadužili čovječanstvo. A znakove pored puta treba samo pravilno čitati, gdje god se našli na prostorima gdje žive ili su živjeli Srbi.
DAN
Dok je premijer licemjeran, ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić je smiješan zbog izjave u kojoj navodi da Brisel razmatra zahtjev za pomoć koji im je Vlada uputila. Avion je poslat ne remont i biće spreman za upotrebu za deset dana, zaključi on, a dotad može da izgori i sva Crna Gora.
Zbog svega navedenog, pozivam Markovića da relaksira osjećaj svemoći, da ispoštuje stav UCG, i lično povede razgovor s budućim studentima VMŠ, uz savjet da im je u svakom pogledu bolje u Podgorici, gdje im je pravo mjesto po svakom osnovu. Uostalom, od njihovih znanja zavisiće i životi pacijenata, pa nek premijer na svoja krhka pleća preuzme i odgovornost za zdravlje svih onih, kojima će stručnu brigu ukazivati svršeni studenti VMŠ s dobrim ili s najvišim znanjima iz struke i nauke.
Mi odavno prolazimo kroz život koji nam kreiraju drugi, vjerujući da smo na pravom putu. Nije rijedak slučaj da kada dođemo na sredinu ili na kraj puta shvatamo da smo obmanuti i da je svrha našeg života promašena. Svi vi ste rođeni kao original, zato ne dozvolite da umrete kao kopije onih najgorih.
Čitav dosadašnji postupak, od pokretanja istrage do potvrđivanja optužnice koju su najavili Duško Marković i Milo Đukanović u razgovoru s ruskim prankerima, jasno govori o namjeri da nam bude suđeno i presuđeno po kratkom postupku bez ijednog dokaza.
Što se nas u DF-u tiče, ovaj montirani proces je razbijen u paramparčad objavljivanjem dokumenata o povezanosti Milivoja Katnića sa glavnim akterima Sašom Sinđelićem i Mirkom Pajom Velimirovićem. A ostatak opozicije najzad mora da odabere stranu, tj. da se odluči da li vjeruje nama ili Milivoju Katniću. Svako dalje ćutanje na ovu temu ostatka opozicije bio bi jedan vid saučesništva u progonu koji se sprovodi nad DF-om, poručio je u intrevjuu za „Dan” Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera Demokratskog fronta.
Nastavlja li DF bojkot parlamenta, imajući u vidu da su se poslanici Fronta pojavili u parlamentu kada je skidan imunitet Nebojši Medojeviću?
– Bojkot parlamenta prekinut je 28. aprila od SDP-a kada su poslanici te stranke zajedno sa krnjom parlamentarnom većinom izglasali protokol o pristupanju Crne Gore u NATO. Našim pojavljivanjem u Skupštini kad se raspravljalo o ukidanju imuniteta Nebojši Medojeviću, jasno smo saopštili da ne prekidamo bojkot, već da se radi o aktu samoodbrane, jer se protiv DF-a devet mjeseci vodi nezapamćena hajka od Đukanovićevog režima, a sve s jednim ciljem, ne bi li lideri našeg saveza završili u zatvoru a DF bio zabranjen. Da je bilo sreće i solidarnosti u opoziciji, svim opozicionim strankama 29. juna bilo je mjesto u skupštinskim klupama. Tako bi poslali jasnu poruku o snažnom opozicionom jedinstvu i spremnosti za odbranu kolege u politički montiranom procesu. Nažalost, jedan broj opozicionih lidera čak se nije ni oglasio dok smo mi u Skupštini 24 časa branili Nebojšu Medojevića od protivzakonitog hapšenja.
Da li crnogorska vlast ubrzava ili usporava proces za „državni udar”?
– DF je od samog početka konstruisanja državnog udara ukazivao na umiješanost Mila Đukanovića, koji je uz pomoć ANB-a i zloupotrebom SDT-a, izveo državni udar na dan izbora. Tako smo 16. oktobra imali istovremeno državni udar i fer i slobodne izbore. Nezapamćenom medijskoudbaškom hajkom stvorena je histerična rusofobija, a liderima DF-a već presuđeno kao antidržavnim elementima. Uostalom, čitav dosadašnji postupak, od pokretanja istrage do potvrđivanja optužnice koju su najavili Duško Marković i Milo Đukanović u razgovoru s ruskim prankerima, jasno govori o namjeri da nam bude suđeno i presuđeno po kratkom postupku bez ijednog dokaza. Što se nas u DF-u tiče, ovaj montirani proces razbijen je u paramparčad objavljivanjem dokumenata o povezanosti Milivoja Katnića sa glavnim akterima Sinđelićem i Velimirovićem. A ostatak opozicije najzad mora da odabere stranu, tj. da se odluči da li vjeruje nama ili Milivoju Katniću. Svako dalje ćutanje na ovu temu ostatka opozicije bio bi jedan vid saučesništva u progonu koji se sprovodi nad DF-om. Pošto sam djelimično ostvario uvid u spise predmeta, odgovorno mogu tvrditi da se gotovo svaki opozicioni lider može na osnovu Katnićeve imaginacije povezati sa državnim udarom. Da li zbog straha od Milivoja Katnića neki lideri stranaka i dalje ćute o državnom udaru ili misle da će svi njihovi unutarstranački problemi biti riješeni ako DF bude zabranjen, vrijeme će najbolje pokazati.
Šta ćete uraditi ako budete osuđeni u predstojećem sudskom procesu za „državni udar”, imate li neki konkretan plan?
– Ako Milo Đukanović misli da će već napisanom presudom liderima DF-a ugasiti naš otpor i borbu, onda je u velikoj zabludi. Tek tad će otpočeti prava i bespoštedna politička borba i Crna Gora više nikad neće biti ista. Valjda je svakome u Crnoj Gori jasno da je meni i kolegi Andriji Mandiću već presuđeno, jer kao predstavnici srpskog naroda moramo biti brutalan primjer ostalima kako prolaze oni koji se zalažu za referendum o NATO-u, ukidanje sankcija Rusiji, povlačenje odluke o priznanju Kosova, odbranu srpskog jezika i Mitropolije crnogrosko-primorske i zaštite srpskog naroda kao državotvornog u Crnoj Gori. To su ideali zbog kojih sam spreman robijati 100 godina, jer za razliku od onih koji su namjerno izgubili pamćenje, sa ovim idejama nisam spreman da trgujem ni po koju cijenu. I u tome je naša snaga – svjedočiti svojim životom borbu koju vodimo.
Postoji li mogućnost za bližu saradnju unutar opozicije, imajući u vidu da svakodnevno gledamo vrlo oštre optužbe među strankama iz opozicionog bloka?
– Nažalost, ostatak opozicije nalazi se u jednom specifičnom lavirintu bez jasnog određenja oko najvažnijih smjernica daljeg djelovanja. Jedan dio opozicije traži zdravo jezgro u DPS-u, a to je kao da tražite iglu u plastu sijena. Drugi dio opozicije izbjegava bilo kakav kontakt sa DF-om, ali im ne smeta da su sa DF-om vlast na lokalnom nivou, dok treći dio opozicije prolazi kroz nove rascjepe tako da ćemo ubrzo imati još najmanje dva nova politička subjekta. A kad se govori o zajedničkim opozicionim akcijama, svi oni su složni da je bojkot Skupštine najveći nivo naše saradnje. Pritom dok bojkotuju Skupštinu do 2020, redovno izlaze i pripremaju se za predstojeće lokalne izbore u 2017. Kad DF ponudi organizovanje zajedničkih protesta i pozove na okupljanje, dobijamo već tradicionalni odgovor: „Mi prvi hoćemo ako hoće oni drugi. Drugi hoće ako će treći. A treći neće jer još nije vrijeme.“ I tako se vrtimo u krug od oktobra mjeseca. Zbog toga imam snažan osjećaj da bi se jedan broj lidera opozicionih stranaka najbolje osjećao kad bi lideri DF-a bili u zatvoru. Tada bi mogli komotno voditi svoju politku korisnih nejasnoća u kojoj sve može biti, a ne mora da bude, jedino bi Đukanović doživotno ostao na vlast.
BIA sa ANB inscenirala „državni udar”
Kakvi su Vaši odnosi sa Aleksandrom Vučićem, imajući u vidu da je Srbija imala važnu ulogu u pomaganju Katniću i Đukanoviću u vezi s procesom za „državni udar”?
– Aleksandar Vučić je legitimno izabrani predsjednik Republike Srbije i moja je obaveza da poštujem tu činjenicu. Kao premijer Srbije, u nekoliko navrata saopštio je da prema njegovim saznanjima nijedan političar iz Srbije i Crne Gore nije uključen u državni udar. A to mi je i lično saopštio prilikom susreta koji smo imali 5. decembra prošle godine. Ipak, moram da primijetim da su pojedini djelovi srpske BIA u sadejstvu sa crnogorskom ANB, a pod komandom britanske obavještajne službe inscenirale državni udar, ne bi li optužujući Rusiju i lidere DF-a, ubrzale pristup Crne Gore u NATO. To je u stvari i najveća tragedija balkanskih država, da otgrnuti djelovi njihovih tajnih službi, umjesto sopstvenoj, služe tuđoj državi, u ovom slučaju Velikoj Britaniji. Zato vjerujem da će promjene koje su uslijedile u BIA-i očistiti ovu agenciju od uticaja britanske službe, a što se tiče ANB, ona je beznadežna i njoj nema pomoći bez smjene režima i potpune demontaže.
DAN
„Nijedan predsjednik opozicione stranke ne može pobijediti kandidata DPS–a, i tu realnost treba uvažiti. Iskustvo koje smo imali 2013. godine potvrdilo je da opozicija ujedinjena samo oko nestranačke ličnosti može pobijediti kandidata režima,“ kazao je Knežević i istakao da je DF spreman da predloži predloži nestranačku ličnost kao zajedničkog kandidata opozicije.
U ovoj Crnoj Gori na cijeni su sve one vrijednosti kojih se Njegoševa Crna Gora gnušala i sa kojima se kroz vjekove obračunavala. Danas su Crnu Goru preplavili mešetari sa svih strana koji su je okupirali i kuju zajedno sa odnarođenim režimom planove kako da uguše iskru slobode u istinskim sinovima. Kako im sve lako prolazi, ponekad se zapitam što nam osta od naroda?
Predsjednik DNP istovremeno naglašava da osvajanje sloboda predstavlja neprekidan, trajan proces, te da pred svakom demokratskom zemljom uvijek stoje novi izazovi i dokazivanja, novi iskoraci za dobrobit i miran suživot svih građana.
Imajući u vidu da Đačić nije imao ni toliko moralne snage i odgovornosti da podnese ostavku odmah nakon osuđujuće presude za prijetnje ubistvom, red bi bio da ostavku podnese koliko je danas, zbog činjenice da je građane Pljevalja brutalno obmanjivao neprestano najavljujući partnerski odnos Opštine i Vlade u projektima od posebnog značaja za Pljevlja.
A tu je i paronoidno, bajkovito – tolkinovski lansirana propaganda zapadnih službi o tzv. ruskoj ili, šire, istočnoj prijetnji kojoj se maleni crnogorski Hobiti na vlasti odlučno suprotstavljaju. Možete li zamisliti Mila kao Froda, a Milivoja (Katnića) kao Pipina Tuka kako se uz pomoć Gandalfa (Bebe Popovića) hrabro oslobađaju „ruskog prstena.“ Negdje u Mordoru. U „plamenom jezeru.“ Između Srbije i Albanije…
Jer strah je najbolji saveznik represivnih režima, a apsolutna saglasnost o svim pitanjima ma gdje se manifestovala je uvijek laž. Mjehur od sapunice najmoćnije izgleda prije nego što će da pukne. Brod koji tone najprije će napustiti oni koji su danas najglasniji u odbrani režima. To je lekcija koju smo morali svi naučiti. Dakle, što vlast više bude pritiskala to će otpor kod naroda biti veći. Čini se mi smo nikad bliži trenutku smjene vlasti. Samo je pitanje, hoćemo li izbor nove prepustiti mešetarima sa strane i tako pristati na još jednu prevaru, ili ćemo konačno vlast birati sami?
Niko ne smije zloupotrebljavati pravnu neukost majki,a odgovornost u krajnjem vodi do ministra koji se mora oglasiti ovim povodom sa jasnom argumentacijom.
„Нема ништа горе него кад вас криминалцем називају криминалци, кад вас лоповим називају лопови. Као и свака кукавица Ђукановић се затворио у пензхаус у Дубаију и командује преко Миливоја Катнића који на апорт кидише на ДФ и покушава да их забрани,“ казао је Кнежевић и истакао: „Небојша Медојевић је оптужен за прање новца само зато што ради на пројекту српско-црногорког помирења.“
Od fabrike radijatora do premijera stigao je guranjem. Poučen tim iskustvima, izgurao se u prvi red na samitu NATO-a, i da ga Tramp nije onako odgurnuo, on bi slavodobitno uzvikunuo: „Oj, ha!” a Crna Gora bi danas njegovo guranje slavila kao državni praznik.
Zato umjesto povećanja PDV -a za NATO potrebe,neka Duško Marković oporezuje ekstra profitere i državne tajkune koji su iz države iznijeli stotine miliona evra i koji se do dana današnjeg bave švercom cigareta a novac peru kupovinom građevinskih mašina koje onda koriste za izgradnju auto puta, i opet od ovog zaduženog naroda i države ubiraju enormne prihode od kojih samo oni imaju korist.
” Prema zvaničnim podacima radi se o broju od oko 500 zaposlenih, dok je optimalna potreba polovina od toga. Prema nezvaničnim podacima, zaposlenih ima oko 800, pa se često čuju komentari da vjerovatno toliki zaposleni guraju avione da polete”, poručuje funkcionerka DF
Knežević istovremeno ističe svevremeni značaj ovog velikog islamskog praznika u Crnoj Gori, kao datuma koji i kod nas poziva na multietnički sklad i multikonfesionalnu harmoniju, čime se Crna Gora može podičiti kao malo koja zemlja regiona i svijeta.
Meni je jasno da Danilovića boli istina, jer je, izmanipulisan od strane Katnića, svojim javnim obraćanjem 16. oktobra potvrdio da “državni udar” traje, što je pomoglo DPS- u da umjesto 32 dobije 36 poslanika, a opozicija izgubi sigurna četiri mandata.
Na početku iskazujem zadovoljstvo što se Goran Danilović najzad oglasio, makar i posle osam mjeseci, mada smo redovno, svakog mjeseca otkad traje tzv. afera “Državni udar”, ukazivali na činjenicu da ga je Milivoje Katnić pozicionirao kao jednog od najzaslužnijih u sprečavanju tobožnjeg državnog udara. Stoga Danilovićevo čuđenje zbog čega se sad pominje njegova uloga nema uporište, tim prije što je upravo njegova uloga, kao ministra unutrašnjih poslova, bila jedna od ključnih vezano za 16. oktobar
Njegova javno demonstrirana mržnja prema liderima DF – a i potreba za ličnim obračunom najbolje govori o Katnićevom doživljaju institucije specijalnog tužilaštva koje je postalo talac njegovih paranoičnih konstrukcija na kojima bi mu pozavidjela i Agata Kristi.
