Dobrovoljnom pristanku naše vlasti na korekciji granica na sopstvenu štetu, morala najmanje prethoditi korekcija zdravog razuma, i nema motiva kojim se ovo može opravdati. Demokratski front svakodnevno upozorava da je Crna Gora teško ugrožena djelovanjem aktuelnog režima, jer je izdaja postala njihovo prirodno političko stanje, što je i dovelo do toga da neko planira da djelove Crne Gore otvoreno predaje lažnoj državi Kosovo!
Po ustaljenom šablonu, na najprizemniji način, Nedjeljko Rudović, ne propušta priliku da potkopa i osujeti mogućnost bilo kakvog dogovora o zajedničkim aktivnostima opozicije, jer je svjestan da je to najbolji model za smjenu aktuelnog režima.
Izgleda da i sama pomisao na mogućnost zajedničkog opozicionog djelovanja, zbog straha za sudbinu DPS-a, kod kolege Rudovića pali alar za destrukciju, a kamo li ovakva inicijativa DF, koja je u potpunom saglasju sa onim što crnogorski građani očekuju od iskrene i prave opozicije. Jer je građanima bitno da se napokon dodje do formule za razvašćivanje DPS-a, a potpuno periferno koliko će koja partija zakučiti mandata. A da je previše „slučajnosti“ u odgovorima i javnim porukama ovog funkcionera URA-e, najbolje potvrdjuju isfrustrirane izjave i juriš u brutalni napad na svaku inicijativu koja je pokrenuta u cilju opozicionog objedinjavanja. Dosledan dvostrukim standardima, Rudović ne kritikuje Tačijeve „čajanke“, ali zato uredno, ne propušta priliku da plastično demonstrira zabrinjavajući stepen patološke mržnje prema srpskom narodu. Očigledno da bi srpsko pitanje u Crnoj Gori , prije rešavao otvaranjem koncentracionih logora, nego na način da Srbi trebaju i moraju imati sva prava kao i drugi gradjani Crne Gore. I prije nego što je posegao za ideološkim prevaspitavanjem opozicije, urgentno je bilo da za početak prevaspita sebe i da kao u jednoj od najpoznatijih Isusovih priča, vrati se na pravi put i izgubljen nadje se jer, za razliku od zabludjelog sina, njegov otac nije skrenuo stranputicom nego na pravom putu hrišćanskih vrlina redovno na Cetinju nalaže badnjake sa mitropolitom Amfilohijem, Mandićem i Kneževićem. Ako je ova izjava Rudovića zaista stav gradjanskog pokreta URA, nameće se pitanje ko je zapravo stvarni predsjednik tog pokreta, kada je zvanični predsjednik u dosadašnjim javnim istupima slao dijametralno suprotne tonove od jučerašnjih otrovnih strijela Nedjeljka Rudovića.
I s pravom nas kritikuju pristalice politike DF-a, što Rudoviću i njemu sličnim šaljemo ovako odvažne pozive kojima nisu dorasli, i što zbog višeg cilja vrijedjamo i ljudsko i opoziciono dostojanstvo. Jer dok DF više od godinu njih zove na zajedničke akcije, oni neumorno šprintaju za Duškom Markovićem preklinjući ga, ne bi li ih uveo još u ovu Vladu, da „omunje“ kao u prethodnoj. Javnost bi od njih voljela da čuje i da li je Marković „Sindjelićev“ premijer i jesu li oni „Sindjelićevi“ poslanici kad već tako zdušno navijaju za Katnića u sprdnji zvanoj državni udar, kao i da pojasne kako su perfidnom prevarom na tudji račun uopšte dospjeli u državni parlament. Na žalost , ništa iznenadjujuće i ništa slučajno, nego Pajovićevski uobičajeno, po unprijed zadatim režimskim koordinatama. Ali je iznenadjujuće da je rukovodstvu Damokratama i SNP-a bliži Ranko Krivokapić od DF-a. Provjereno znam da članstvo ovih partija želi blisku saradnju sa pouzdanim i iskrenim saveznikom kakav je DF, i da ne želi talačko orobljavanje ideologijom i politikom Ranka Krivokapića! Političku nit koja je u interesu gradjana morala povezati opoziciju, Df nije ispustio iz ruku, a zašto i od koga je drugi ne smiju prihvatiti trebalo bi oni da objasne građanima.
Pritom je indikativno ko je sve govorio od domaćih zvaničnika: predsjednik Crne Gore ni riječi, što pokazuje i koliko se za šta pita, niti ko od predstavnika zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. Uostalom i zašto bi, kad ni njih niko ništa ne pita, osim što dobijaju premijerove naloge. Zato je govorio samo premijer, koji se za sve i pita po sistemu „Država to sam ja“, i ovim svojim nastupom stavio jasno do znanja da je od Crne Gore napravio svoj privatni feud, u kojem treba da postoji samo jedan glasnogovornik, uz promociju lične volje.
Na svu sreću aktuelna crnogorska vlast ni u najmanjem ne personifikuje većinsku volju građana Crne Gore za koju podpredsjednik vlade Ruske Federecije nikada neće biti persona non grata. Ne smijemo dozvoliti da nam bilo ko lomi kičmu i zatire pamćenje i naruši tradicionalne prijateljske i bratske odnose Ruske i Crne Gore.
Zbog toga je naša obaveza da još jednom upozorimo crnogorski režim da nas njihovi lični interesi i odluke ne obavezuju, i da ćemo poništiti svaku odluku kojom se ugrožava teritorijalni integritet i suvernitet Crne Gore, uključujući i sramnu odluku o priznanju Kosova. Aktuelni geopolitički trenutak samo potvrđuje ispravnost našeg stava da Crna Gora mora povući odluku o priznanju tzv. države Kosovo i na taj način poslati jasnu poruku velikoalbanskim esktremistima da ne mogu računati ni na pedalj crnogorske zemlje. A Đukanović ako želi da nešto poklanja kosovskim prijateljima, neka počne sa svojim nekretninama, jer za drugo nema mandat crnogorskog naroda.
Lider DNP-a i član Predsjedništva DF-a Milan Knežević kazao je da potpisivanje sporazuma o razgraničenju sa lažnom državom Kosovom predstavlja veleizdaju interesa Crne Gore i Srbije.
Rezolucija skupštine, takozvane države Kosovo, o demarkaciji granica sa Crnom Gorom je otvorena pretenzija i atak na teritorijalni integritet i suverenitet Crne Gore.
Da završim sa Dritanom od Kumanova: njegov politički potencijal je upravo u tome što zna šifrovano da prenese ono što je predsjednica „države“ Kosovo Atifete Jahjaga poručila jasno: „Svi smo mi jedno“. Ne mislim tu samo na velikoalbansku platformu, već i na onu o jedinstvu da se ni na svadbu ne ide bez dozvole ”velikog gazde”. Zato što zna da šifruje, „mladi i perspektivni kadar“ dobio je zvanje „građanskog i demokratskog“. I zato je baš on odabran da umjesto da uputi saučešće makedonskom rukovodstvu upre prstom u onog ko nije htio da se izvini, jer su ga tukli.
Ptice kojima je ljepše na zemlji nikad se neće vinuti u visine. Od onih koji su odabrali da puze i gmižu neprirodno je očekivati da se usprave i iskorače.
Nerealno je očekivati da neko koje posle izborne krađe prihvatio da na guranje bude proglašen za predsjednika države nađe snage da napravi bilo kakav odvažan politički otklon od pogubne politike vladajućeg režima kojoj ništa nije sveto. Filip Vujanović ne samo da nije predsjednik svih građana Crne Gore, on nije ni podpredsjednik partije kojoj pripada, a još manje vrhovni komadant u pitanju je čista zloupotreba matičnog broja u svrsi popunjavanja protokolarnih praznina.
Izjava albanskog premijera Edija Rame da će se Albanija i Kosovo ujediniti na “klasičan način” predstavlja agresivno duvanje u ratne trube i destabilizaciju ionako krhkih političkih prilika u regionu.
Izjava predsjednika Opštine Ulcinj je krunska je potvrda da tvrdnje koje je saopštio član predsjedništva DNP CG prof. Zoran Lakušić nisu neosnovana prejudiciranja nego jasna dijagnoza i ocjena traumatičnog stanja u kome se nalazi Crna Gora.
Đekino priznanje da je bez konsultacija donio odluku da Tačija proglasi za „počasnog građanina Ulcinja“ je jasna potvrda o nepoštovanju zvaničnih institucija države Crne Gore. To što je i samoproglašenom Filipu jasno kao i čitavoj Crnoj Gori, da je Tači miliji i poželjniji u Ulcinju, manje je problematično od toga što je i uticajniji. Njegovo mentorstvo prilikom formiranja vlasti u Ulcinju više se i ne dovodi u pitanje.
Ignorisanje zvaničnih institucija suverene države i pokušaj njihove zamjene „konsultacijama sa liderima nacionalnih partija“ je direktno rušenje građanskog koncepta nezavisne države Crne Gore i pokušaj vraćanja svih nas u rodovsko-plemenske rovove iz kojih pojedini nemaju snage da naprave civilizacijski iskorak.
Ako se Ulcinj zaista nalazi u Crnoj Gori ovakva samovolja nesagledivih negativnih konsekvenci kojom se nanosi nacionalna sramota državi Crnoj Gori ne smije se prećutno tolerisati od nadležnih.
Namjera predsjednika opštine Ulcinj, Fatmira Đeke, da ratnom zločincu Hašimu Tačiju uruči priznanje grada Ulcinja, predstavlja svojevrsni politički terorizam, usmjeren protiv bezbjednosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka države Crne Gore.
Taman što pomislimo da je aktuelni režim dotakao dno sa ponižavanjem sopstvene države i građana, iz režimske kuhinje stižu nova kovertiranja da režim uvijek može i grđe i gore. Ne poštujući zakone ove zemlje, crnogorska vlast istrajava i u naumu da svešteniku Mitropolije crnogorsko-primorske, Veliboru Džomiću, ne dozvoli da se vrati u Crnu Goru. Ali će zato oduševljenje što će Hašim Tači postati počasni građanin Ulcinja potvrditi i prisustvom na najvišem nivou. I crnogorski zvaničnici će prisustvovati odavanju priznanja kodirektoru Hašimu Tačiju za mentorstvo prilikom formiranja opštinske vlasti u Ulcinju.
Postavlja se pitanje kako će crnogorski zvaničnici, koji će prisustvovati ovom korotnom jubileju, reagovati ako Fatmir Đeka u ekstazi učini korak dalje i Hašimu Tačiju slavodobitno uruči i „ključeve od Ulcinja grada“. Ako se Ulcinj zaista nalazi u Crnoj Gori, neshvatljivo je da predsjednik Opštine može priuštiti sebi notornu prevarikaciju, i sam donositi ovakve odluke. Ili je ova odluka proizvod uspješne koordinacije i dogovora opštinskih i državnih vlasti i njihove potrebe da ratnom komandantu terorističke UČK odaju priznanje za sve ubijene i prognane Crnogorce, Srbe i Albance sa Kosova i Metohije.
Uprkos činjenici da se dominantan broj crnogorskih građana nikada nije složio sa sramnom odlukom vlasti da prizna samoproglašenu državu Kosovo, ovakve inicijative i dodatno podstiču vjerske i nacionalne antagonizme i predstavljaju provokaciju prvog reda.
Obaveza svih nas je da čuvamo građanski koncept države Crne Gore, koji je satkan na međusobnom uvažavanju i poštovanju, da saosjećamo sa žrtvama, a ne da glorifikujemo zločine i zločince. Glorifikacija zločina teža je i bolnija i od samog zločina. Nadležni državni organi dužni su da nas u skladu sa pozitivnim propisima zaštite od ovakvih inicijativa zlonamjernih pojedinaca, koji jasno stavljaju do znanja da njihove ingerencije dosežu do čitave teritorije Crne Gore. U suprotnom, aktuelni režim moraće da se jasno odredi prema projektu „Prirodne Albanije“ i da građanima objasni da li je Ulcinj u Crnoj Gori
