Pejović: Kad ćeš glasati za mene?

Pejović: Kad ćeš glasati za mene?

Pitao opozicioni političar svog poznanika iz DPS-a: „Kad ćeš glasati za mene?“. „Kad pobijediš“, odgovori poznanik. Ova istinita priča je slika i prilika današnje Crne Gore koja je meni postala bliska još od vremena one sada već istorijske podjele na pristalice Mila i Momira. To masovno prelaženje s jedne na drugu stranu karakteristika je naših prostora. Svi hoće da budu bliže vlasti. Zato, ako nema hrabre i jedinstvene opozicije da vrati povjerenje u sistem, bolesna vlast će još dugo trajati. Podrška spolja i kratkovidost iznutra je ono što održava ovu vlast. Ponekad se stiče utisak da ovo nije onaj narod koji je ovdje nekada živio, jer mnogi se pitaju kako se više ne umori od toga da ga ova vlast preveslava više od trideset godina.

Pejović: Ponižavanje građana

Tako sam prije neki dan pročitao na internetu kako je na kraju svadbenog veselja mlada, između ostalih, otvorila i kovertu svog djede koga je puno voljela i u njoj zatekla novčanicu s kojom je mogla kupiti čokoladu, ali i poruku koja je ganula do suza: „Zlato djedino, ja sam danas najsrećniji i najponosniji čovjek na svijetu, jer gledam kako moja krv, ono malo čupe koje sam cupkao na koljenima, postaje samostalna žena i stvara svoju porodicu.

Pejović: Čauši su među nama

Pejović: Čauši su među nama

Neka se stide sebe oni što govore da u Crnoj Gori nema nikoga ko bi mogao uspješno zamijeniti ovu vlast. Jer ako u Crnoj Gori nakon 30 godina ovakve vlasti ne postoje snage koje su sposobne da nas izvuku iz stanja u kom se kao društvo nalazimo, onda mi nemamo budućnost. Ako 30 godina koračate unatraške i to prihvatite kao stil života, onda će trebati najmanje 30 godina da dođete na početnu poziciju.

Žuravljov: Crna Gora treba da odustane od progona Milana Kneževića

Žuravljov: Crna Gora treba da odustane od progona Milana Kneževića

„Kao najbolji prvi korak ka poboljšanju odnosa između naših zemalja treba da bude odustajanje crnogorskih vlasti od represivnog progona Milana Kneževića, lidera Demokratske narodne partije, i drugih naših drugova-patriota iz Demokratskog fronta.

Uvjeren sam da će Mladen Bojanić tako i postupiti u slučaju da pobijedi na izborima.“ – napisao je na Fejsbuk-profilu predsjednik partije „Rodina“, poslanik Državne dume Aleksej Žuravljov.

Pejović: Biramo između slobode i diktature

Pejović: Biramo između slobode i diktature

Režimi koji decenijama svoju sudbinu vezuju za jednu ličnost u svijetu su prepoznati kao diktatorski. Takvi režimi opstaju i zato što svi koji njima pripadaju moraju misliti glavom šefa režima. Pravo na slobodno mišljenje je unaprijed osuđeno na kaznu. Oni koji uspiju spasiti sopstvenu glavu zbog saopštenog stava suprotnog stavu šefa režima to mogu smatrati svojim najvećim uspjehom

Delegacija DNP-a položila vijenac na grob Milice Rakić

Delegacija DNP-a položila vijenac na grob Milice Rakić

Demokratska narodna partija se i dalje snažno protivi nasilnom i nelegitimnom uvođenju Crne Gore u NATO-pakt, koje je izvedeno u krnjem parlamentu državnog udara, i bez organizovanja referenduma, a s ciljem pretvaranja Crne Gore u NATO-protektorat, i neprijatelja naše vjekovne zaštitnice i saveznika, Rusije, bez čije pomoći u odsudnim istorijskim trenucima Crna Gora, kao država, danas ne bi ni postojala.

Podrška Kneževiću iz Rusije: Žrtvovao je svoju radi slobode Crne Gore

Podrška Kneževiću iz Rusije: Žrtvovao je svoju radi slobode Crne Gore

„Moj drug Milan Knežević je žrtvovao vlastitu slobodu radi slobode Crne Gore. Za svoju prorusku političku orijentaciju on služi zatvorsku kaznu na robiji. Ja se iskreno nadam da njegov požrtvovani postupak neće biti uzaludan, i da će on biti posljednja žrtva političkih progona na Balkanu. Bitno je naglasiti da Milan Knežević ne priznaje nelegitimnu odluku o ulasku Crne Gore u NATO i aktivno nastupa za ukidanje sankcija Rusiji. Želim da vjerujem da će predstojeći izbori za predsjednika Crne Gore označiti početak demokratskih promjena i političkog kursa u cjelini, i da će crnogorsko društvo dovesti do usaglašavanja, i jedinstva. Iskazujem punu podršku Milanu Kneževiću.“

Knežević čestitao ubjedljivu pobjedu Vladimiru Vladimiroviču Putinu

Knežević čestitao ubjedljivu pobjedu Vladimiru Vladimiroviču Putinu

         Predsjednik DNP Milan Knežević čestitao je ubjedljivu pobjedu Vladimiru Vladimiroviču Putinu na izborima za predsjednika Rusije, uz ocjenu da njegov impresivan rezultat odražava izraz demokratske volje građana Ruske Federacije, koji u Vladimiru Putinu vide garant stabilnosti, prosperiteta i geopolitičkog otpora unipolarnom svijetu.

Pejović: Povratak u 1948.

Pejović: Povratak u 1948.

Može li se Crna Gora sedamdeset godina kasnije odbraniti od oživljavanja politike Informbiroa, koja je mnoge porodice u Crnoj Gori zavila u crno i u kojoj su pojedini crnogorski poslušnici bili najodaniji podanici tadašnjim vlastodršcima u satanizaciji svoje braće? Da li to režim uvođenjem sankcija vjekovnim prijateljima i proganjanjem političkih neistomišljenika obilježava sedamdeset godina golootočke golgote?

Knežević čestitao Radinoviću: Partija Rodina je izabrala pravog predstavnika naroda

Knežević čestitao Radinoviću: Partija Rodina je izabrala pravog predstavnika naroda

Predsjednik Demokratske narodne partije i član Predsjedništva DF – a Milan Knežević uputio je najsrdačnije čestitke Ljubomiru Radinoviću koji je na nedavnom Kongresu partije Rodina izabran za predsjednika Voronješkog okruga koji broji tri i po miliona stanovnika.

U čestitki Ljubomiru Radinoviću, lider DNP – a je posebno istakao njegove zasluge kao predsjednika društva rusko srpsko crnogorskog prijateljstva “Slovenski most” koje je svojim aktivnostima značajno doprinijelo približavanju Crne Gore i Rusije, i izrazio očekivanja da će saradnja biti plodotvorno nastavljena između DNP – a i partije Rodina. Predsjednik Knežević je konstatovao da je izborom Ljubomira Radinovića za predsjednika Voronješkog okruga,  partija Rodina  izabrala pravog predstavnika naroda, koji je svojim dosadašnjim društveno političkim radom u Rusiji dobio još jedno priznanje, koje mora biti na ponos svim građanima Crne Gore. Predsjednik DNP – a je u svom pozdravnom pismu posebno podsjetio na zaslugu Ljubomira Radinovića koji je bio inicijator i ktitor postavljanja spomen ploče Matiji Zmajeviću u Voronježu kojom prilikom je prisustvovala i crnogorska delegacija sastavljena od politčara, funkcionera opštine Budva i novinara. Čestitajući Ljubomiru Radinoviću izbor na ovu značajnu funkciju, lider DNP – a je uputio i srdačne pozdrave predsjedniku partije Rodina Alekseju Žuravljovu i potpredsjedniku ruske Vlade Dmitriju Rogozinu.

Knežević: Znate gdje sam, neću da bježim u Rusiju i Srbiju

Knežević: Znate gdje sam, neću da bježim u Rusiju i Srbiju

“Neću se dobrovoljno odazvati, neću voditi trubače, izvoditi performanse ispred spuških kapija, neću ni da bježim u Rusiju i Srbiju, svi će znati gdje se nalazim. Ali je svakom u Crnoj Gori jasno da je ovaj poziv napisan 14. februara istog onog dana kada je DF pozvao opoziciju na razgovore za zajedničkog predsjedničkog kandidata”, rekao je Knežević

„Nama presuđuju zbog prijateljstva prema Rusiji“: kako progone opoziciju u Crnoj Gori

„Nama presuđuju zbog prijateljstva prema Rusiji“: kako progone opoziciju u Crnoj Gori

Predsjednik DNP Milan Knežević govorio je za ruske medije o progonu DF! Intervju na ruskom možete pogledati na linku ispod prevednog teksta!

(4.02.2018.)

Igor Gaškov

Moskva, 4. februar – RIA Novosti, Igor Gaškov.

U Crnoj Gori se završava proces o „državnom udaru“. Na klupi za optužene je predstavnik najjače opozicione partije, Milan Knežević. Politički podtekst sudske istrage je očigledan. Crnogorski premijer Duško Marković, koristeći se izmišljenom „ruskom prijetnjom“, ostvario je pristupanje svoje zemlje NATO-u. Knežević, koji je u opasnosti da dobije sedam godina zatvora, smatra svoj postupak isfabrikovanim, a pristupanje Alijansi suprotnim volji crnogorskog naroda.

U zatvor posle izbora

 

Iza „ruske zavjere“ u Crnoj Gori stoji srpski kriminalac: istraga

U oktobru 2016. godine u Crnoj Gori su održani parlamentarni izbori. Pobijedile su pristalice Duška Markovića i Mila Đukanovića, političara koji su se zalagali za pristupanje u NATO. Odmah posle objave rezultata glasanja Đukanović je izjavio da su mu zamalo ukrali pobjedu. Navodno, lokalni desničari na čelu s Kneževićem i ruske specijalne službe su htjeli da iskoriste odlaganje, povezano sa izbornom procedurom, i da izvrše državni udar. Počela su hapšenja opozicionara.

 

Pozivajući se na te senzacionalističke optužbe, Marković je sproveo munjevitu kampanju oko stupanja u NATO. Desno orijentisana opozicija je insistirala na opštenacionalnom referendumu, ali odziva na to bilo nije. Prema inicijativi Markovića pitanje o pristupanju Alijansi riješeno je glasanjem u Parlamentu, gdje pristalice premijera imaju većinu. Iako su sociološka istraživanja pokazivala da je na referendumu mogla biti ostvarena sasvim druga odluka.

 

Na temelju opštenacionalne političke krize produžena je sudska rasprava Kneževiću. U konačnoj formulaciji optužbi Rusija se više ne pominje. Krivica za pretpostavljeni pokušaj državnog udara prebačena je na neku društvenu „organizaciju ruskih nacionalista“. Glavni svjedok, koji je prešao na stranu istražnih organa je desno orijentisani radikal Aleksandar Sinđelić.

 

Glavni svjedok – saradnik specijalnih službi

Kako je Crna Gora postala članica NATO, i otkud tu „ruska zavjera“

 

U razgovoru sa RIA Novostima Milan Knežević je iskazao uvjerenost u to da većina Crnogoraca ne žele da vide svoju zemlju u NATO, a da krivična istraga protiv njega ima politički karakter. „Meni su pripisali tri kriminalne radnje, koje se istražuju istovremeno: optužba za državni udar – to nije sve. Lično nijednog trenutka ne sumnjam da iza mog kriminalnog čina stoje Đukanović i sadašnji premijer Marković. Glavni svjedok Sinđelić nije poznat lično ne samo meni, neko i nikome od optuženih.“ – kaže Knežević. Po njegovom mišljenju, Sinđelić je dvostruki agent i tajni saradnik specijalnih službi.

 

Počev od 2010. godine, lice koje je razobličavalo ruske nacionaliste nekoliko puta je bivalo u Rusiji, gdje je uspostavilo kontakte sa desno-radikalnim krugovima. Sinđelića su tamo prihvatali kao svoga, a on je obećao humanitarnu pomoć nepriznatim republikama Donbasa. Ipak, kako su RIA Novosti uspjele da saznaju, među dobrovoljcima Sinđelić nije uživao povjerenje.

 

Krajnje nepovoljno o njemu su govorili posebno srpski dobrovoljci, koji su se borili na strani DNR. (Misli se na Donbasku narodnu republiku – prim. prev.)

 

Milan Knežević

Sadašnji položaj Sinđelića je potpuno dvosmislen. Kako se ispostavilo, dobijena je informacija da istražni organi Hrvatske potražuju Sinđelića po osnovu optužbe za ubistvo. Crna Gora je riješila da ne izruči Sinđelića Zagrebu dok se ne završi sudski proces o državnom udaru. U potpunosti je jasno, kaže Knežević, da svjedok, suviše zavistan od vlasti, daje iskaze kakve vlast od njega i naručuje.

 

„U aprilu u Crnoj Gori su predsjednički izbori. Presudu će, razumljivo je, donijeti ranije, da bi uticali na birače i održali na vlasti one koji podržavaju NATO. Što se tiče nas, mi prihvatamo Ruse kao naše drugove i zagovaramo ekonomski savez sa Moskvom.“ – zaključio je Knežević.

https://ria.ru/amp/world/20180204/1513884545.html

Žuravljev: Progon Mandića i Kneževića jer su protiv NATO-a

Žuravljev: Progon Mandića i Kneževića jer su protiv NATO-a

“U posljednjih godinu dana Milan Knežević osuđen je prvostepenom odlukom suda na sedam mjeseci zatvora zbog navodnog napada na policajca tokom razbijanja protesta pristalica DF-a ispred Skupštine Crne Gore 17. oktobra, 2015. Nedavno je drugostepeni sud skinuo Kneževiću tri meseca, ostavljajući na kraju četiri mjeseca zatvora. A sada, u svakom trenutku, jedan od lidera Demokratskog fronta može da ide u zatvor”, stoji u izjavi Žuravljeva.

Sinđelić: Čuo sam da postoji nindža Pipun; Knežević: Jedini nindža u sudnici je Katnić

Sinđelić: Čuo sam da postoji nindža Pipun; Knežević: Jedini nindža u sudnici je Katnić

“Čovjek kojeg su očigledno maltretirali, a izgleda i silovali u crnogorskom tužilastvu, i to prvi put u Vladinom avionu, zaslužuje moje hrišćansko razumijevanje. Posebno sad kad je specijalni državni tužilac pustio bradu kao Đanluka Vijali, i to zbog korote za Sinđelićevim svjedočenjem, ostaje mi da se molim Bogu da u apotekama ima dovoljno antidepresiva za obojicu. Bolest je svačija, što bi rekao naš narod, i ja ih ostavljam da u šizofrenijama svoje tople svijesti nastave da se griju na bateriji ‘lenova’”, kazao je Knežević. 

Pejović: Automobili bombe

Pejović: Automobili bombe

Da li je mu­ni­ci­ja u vo­zi­lu bi­la dio ne­kog pla­ni­ra­nog te­ro­ri­stič­kog na­pa­da i da li u to­me ima ele­me­na­ta ino­stra­no­sti? Da li su svi auto­mo­bi­li iz prat­nje vi­so­kih DPS funk­ci­o­ne­ra po­ten­ci­jal­ni auto­mo­bi­li bom­be? Shod­no već usta­lje­noj prak­si, ne bi me za­ču­di­lo da re­žim op­tu­ži ne­ko­ga iz opo­zi­ci­je da su upra­vo lju­di iz nji­ho­vih re­do­va pod­met­nu­li mu­ni­ci­ju i su­za­vac i da iza sve­ga sto­ji Ru­si­ja?

Knežević: Crnogorski režim pokušava da sudi Rusiji (VIDEO)

Knežević: Crnogorski režim pokušava da sudi Rusiji (VIDEO)

«Svakome je jasno da se u Crnoj Gori ne sudi samo Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, već da je to je pokušaj da se presudi zvaničnoj Rusiji. «- izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za News Front Milan Knežević, jedan od lidera Demokratskog fronta, dodajući da će sa ciljem da se tako dokažu NATO partnerima crnogorski režim «optužene ruske državljane vjerovatno osuditi na po 40 godina robije.»

Pejović: Usred ludila

Pejović: Usred ludila

Jer, ma ko­li­ko se ne­ki li­de­ri kri­li iza cr­kve, tre­ba im ja­sno sta­vi­ti do zna­nja da se svi oni ko­ji su na bi­lo ko­ji na­čin oka­lja­li obraz, za­lu­du kr­ste i kla­nja­ju, jer Bog sve vi­di, i ma ko­li­ki bi­li man­gu­pi, ne mo­gu ga pre­va­ri­ti, a da pro­đu bez ka­zne.

Pe­jo­vić: Znakovi pored puta

Pe­jo­vić: Znakovi pored puta

Ka­da se po­me­ne Vi­še­grad, mi­sao nam od­mah po­đe na Ivu An­dri­ća i nje­gov epo­hal­ni ro­man „Na Dri­ni ću­pri­ja“. Ka­da no­gom sta­ne­te na most na Dri­ni, pr­vo se sje­ti­te na­ma to­li­ko dra­ge na­rod­ne pje­sme „U div­no­me sta­rom gra­du Vi­še­gra­du“. Sa­mo ne­ko­li­ko de­se­ti­na me­ta­ra od mo­sta na Dri­ni na­la­zi se bi­sta Meh­med pa­še So­ko­lo­vi­ća, tra­gič­nog ju­na­ka dra­me srp­skog na­ro­da kroz isto­ri­ju, za­gle­da­nog u svo­ju, u ar­hi­tek­ton­skom i sva­kom dru­gom smi­slu im­pre­siv­nu gra­đe­vi­nu.
Da­nak u kr­vi ko­ji na pro­sto­ri­ma gdje ži­ve Sr­bi sa­da u dru­gom ob­li­ku tra­je do da­na­šnjih da­na i opo­mi­nje sve one ko­ji ima­ju gram pa­me­ti da se vi­še ni­ka­da ne smi­je do­zvo­li­ti da svjet­ski me­še­ta­ri i do­ma­ći iz­ro­di otru­ju mr­žnjom srp­sku krv i okre­nu je pro­tiv se­be sa­me. I upra­vo u Vi­še­gra­du, za­hva­ljuj­ući re­ži­se­ru svjet­skog gla­sa Emi­ru Ku­stu­ri­ci sa­gra­đen je An­drić­grad, a u nje­go­vom je­zgru Cr­kva Ca­ra La­za­ra i bi­ste tro­ji­ce naj­ve­ćih Sr­ba sa raz­dvo­je­nih srp­skih te­ri­to­ri­ja, knji­žev­ni­ka Iva An­dri­ća, pje­sni­ka i vla­di­ke Pe­tra II Pe­tro­vi­ća Nje­go­ša i na­uč­ni­ka svjet­skog gla­sa Ni­ko­le Te­sle, ko­ji nas opo­mi­nju da mo­ra­mo ma gdje bi­li i ma što ra­di­li bi­ti za­jed­no. Lič­no bih bio sre­ćan da sam u An­drić­gra­du za­te­kao i bi­stu ve­li­kog knji­žev­ni­ka i čo­vje­ka Me­še Se­li­mo­vi­ća, jer bi na taj na­čin An­drić­grad zra­čio kao sim­bol srp­skog stra­da­nja i uz­di­za­nja, ali i isti­ne o na­ma i na­šoj vječ­noj bor­bi za oču­va­nje srp­skog iden­ti­te­ta na svim pro­sto­ri­ma gdje Sr­bi ži­ve. Ti­me bi isto­ri­ja Sr­ba bi­la ovjen­ča­na, a tr­no­vit put ko­jim su Sr­bi pro­la­zi­li kroz vje­ko­ve svje­do­čio bi o to­me ka­ko su zlo­tvo­ri či­nje­li sve i či­ne da nam za­tru sje­me i iz­bri­šu pam­će­nje. Car La­zar, Ivo An­drić, Ni­ko­la Te­sla, Nje­goš i Me­ša, sva­ko u svo­je vri­je­me, za­di­vio je i za­du­žio svi­jet do te mje­re da će oni i nji­ho­va dje­la bi­ti be­smrt­na za vjek vje­ko­va.
Ivo An­drić, za­gle­dan u da­lji­nu, pr­vi nam je po­že­lio do­bro­do­šli­cu. Ću­tljiv i ozbi­ljan, ona­kav ka­kvim su ga za­pam­ti­li nje­go­vi bi­o­gra­fi iz nje­go­vog gra­da mu­dro pra­ti sve što nam se de­ša­va i po­zi­va da još jed­nom pro­či­ta­mo „Zna­ko­ve po­red pu­ta“. Ne­ko pri­mi­je­ti da je Nje­goš tu, da Ivu An­dri­ću ču­va le­đa, a me­ne im­pre­si­o­ni­ra tekst na Nje­go­še­vom spo­me­ni­ku „ Tra­gič­ni ju­nak ko­sov­ske mi­sli“. Moj su­sret u An­drić­gra­du, sa Nje­go­šem, uči­nio me je mno­go slo­bod­ni­jim ov­dje ne­go u mo­joj Cr­noj Go­ri. Uz Nje­go­ša sam se i ja osje­ćao ve­li­kim, dok su se tu­ri­sti iz či­ta­vog svi­je­ta di­vi­li na­šem vla­di­ci.
Ni­ko­la Te­sla, na­uč­nik oko ko­jeg se oti­ma či­ta­vi svi­jet, otvo­rio je oči čo­vje­čan­stvu, a iz An­drić­gra­da po­ru­ču­je: „Ako bu­dem imao sre­će da ostva­rim ne­ke od svo­jih ide­ja, to će bi­ti do­bro­čin­stvo za ci­je­lo čo­vje­čan­stvo. Ako se mo­je na­de is­pu­ne, naj­sla­đa mi­sao će mi bi­ti ta da je to dje­lo jed­no­ga Sr­bi­na.“ Da­nas je po­lo­žaj Sr­ba na svim te­ri­to­ri­ja­ma na ko­jim Sr­bi vje­ko­vi­ma ži­ve, iz­u­zet­no te­žak. Te­žak i za­to što Sr­bi da­nas ne­ma­ju ta­ko ve­li­ke lič­no­sti ni u dr­ža­va­ma gdje ži­ve, ni me­đu­na­rod­noj jav­no­sti ka­kvi su bi­li na­ši slav­ni pre­ci. Iz­gle­da da se Alek­san­dar Vu­čić za­pu­tio pu­tem Mi­la Đu­ka­no­vi­ća. Za­to se pla­šim da jed­no­ga da­na ne pre­da Ko­so­vo i okre­ne le­đa Ru­si­ji. Za­to sam u Cr­kvi Ca­ra La­za­ra za­pa­lio svi­je­ću za po­koj du­ši svim stra­da­lim ko­sov­skim ju­na­ci­ma i mo­lio se da Bog da pa­me­ti ak­tu­el­nim ne­sreć­ni­ci­ma ko­ji od­lu­ču­ju u ime Sr­ba da ne iz­da­ju na­še slav­ne pret­ke. Vu­či­će­vo sve otvo­re­ni­je okre­ta­nje pre­ma za­pa­du je vra­ća­nje du­ga oni­ma ko­ji su ga do­ve­li na vlast da bi slu­žio nji­ho­vim in­te­re­si­ma. Po­li­ti­ka sje­dje­nja na dvi­je sto­li­ce nje­mu je do­pu­šte­na da bi pre­va­rio gla­sač­ko ti­je­lo i učvr­stio vlast. Vr­lo br­zo će mo­ra­ti da se od­rek­ne jed­ne sto­li­ce, jer ga na­lo­go­dav­ci sa za­pa­da sve vi­še pri­ti­ska­ju, a či­ni se­ da je bli­zu od­lu­ke da to bu­de on ru­ska. Na­ro­či­to smi­je­šno i na­iv­no zvu­či nje­go­va naj­no­vi­ja pri­ča o sve­ko­li­kom na­rod­nom raz­go­vo­ru o sta­tu­su Ko­so­va, ko­ju gle ču­da, pr­vi po­zdra­vlja­ju ame­rič­ki zva­nič­ni­ci u Sr­bi­ji, pa za­to ni­je­sam da­le­ko od po­mi­sli da Vu­čić opi­pa­va puls na­ro­da, ka­ko da bez­bol­ni­je po se­be od­ra­di do­bi­je­ni za­da­tak sa za­pa­da. Sve mi to zvu­či kao pri­ti­sak za­pa­da da se Ko­so­vo mo­ra pre­da­ti. Oni ko­ji se pri­hva­te te sram­ne ulo­ge tre­ba da zna­ju da se te­me­lji ku­će ne da­ju po ci­je­nu sve­ga. Ta­ko­đe svi Sr­bi mo­ra­ju zna­ti da nam pre­ci Ko­so­vo ni­je­su osta­vi­li da bi nji­me tr­go­va­li, jer je Srp­stvo bez Ko­so­va kao ti­je­lo bez sr­ca. Sr­bi u Cr­noj Go­ri iz po­li­ti­ke Vu­či­ća i od­no­sa zva­nič­ne Sr­bi­je i pre­ma sta­tu­su Sr­ba u Cr­noj Go­ri mo­ra­ju iz­vu­ći po­u­ku i ko­nač­no shva­ti­ti da su raz­go­vo­ri sa Vu­či­ćem na tu te­mu sa­mo gu­blje­nje vre­me­na. Sr­bi u Cr­noj Go­ri vre­me­na za gu­blje­nje ne­ma­ju za­to rje­še­nje svo­jih pro­ble­ma mo­ra­ju po­tra­ži­ti unu­tar Cr­ne Go­re. To ne­će bi­ti ni­ma­lo la­ko, ako zna­mo da je či­ta­vi dr­žav­ni apa­rat okre­nut pro­tiv njih, a mr­žnja ma­njin­skih na­ro­da pre­ma Sr­bi­ma pre­ra­sla je u hi­ste­ri­ju. Za­to ne smi­je­mo do­zvo­li­ti da Nje­goš po­sta­ne tra­gič­ni ju­nak srp­ske mi­sli u Cr­noj Go­ri, a Sr­bi na­rod nad ko­jim će svi ka­da im pad­ne na pa­met dr­ža­ti bič. Na­ro­či­to ne ka­da se zna da su naj­bo­lji si­no­vi srp­skog na­ro­da, kao ma­lo ko, za­du­ži­li čo­vje­čan­stvo. A zna­ko­ve po­red pu­ta tre­ba sa­mo pra­vil­no či­ta­ti, gdje god se na­šli na pro­sto­ri­ma gdje ži­ve ili su ži­vje­li Sr­bi.

DAN

Knežević: Spreman sam i na sto godina robije

Knežević: Spreman sam i na sto godina robije

Či­tav do­sa­da­šnji po­stu­pak, od po­kre­ta­nja is­tra­ge do po­tvr­đi­va­nja op­tu­žni­ce ko­ju su na­ja­vi­li Du­ško Mar­ko­vić i Mi­lo Đu­ka­no­vić u raz­go­vo­ru s ru­skim pran­ke­ri­ma, ja­sno go­vo­ri o na­mje­ri da nam bu­de su­đe­no i pre­su­đe­no po krat­kom po­stup­ku bez ijed­nog do­ka­za.

Što se nas u DF-u ti­če, ovaj mon­ti­ra­ni pro­ces je raz­bi­jen u pa­ram­par­čad ob­ja­vlji­va­njem do­ku­me­na­ta o po­ve­za­no­sti Mi­li­vo­ja Kat­ni­ća sa glav­nim ak­te­ri­ma Sa­šom Sin­đe­li­ćem i Mir­kom Pa­jom Ve­li­mi­ro­vi­ćem. A osta­tak opo­zi­ci­je naj­zad mo­ra da oda­be­re stra­nu, tj. da se od­lu­či da li vje­ru­je na­ma ili Mi­li­vo­ju Kat­ni­ću. Sva­ko da­lje ću­ta­nje na ovu te­mu ostat­ka opo­zi­ci­je bio bi je­dan vid sa­u­če­sni­štva u pro­go­nu ko­ji se spro­vo­di nad DF-om, po­ru­čio je u in­tre­vjuu za „Dan” Mi­lan Kne­že­vić, pred­sjed­nik De­mo­krat­ske na­rod­ne par­ti­je i je­dan od li­de­ra De­mo­krat­skog fron­ta.
Na­sta­vlja li DF boj­kot par­la­men­ta, ima­ju­ći u vi­du da su se po­sla­ni­ci Fron­ta po­ja­vi­li u par­la­men­tu ka­da je ski­dan imu­ni­tet Ne­boj­ši Me­do­je­vi­ću?
– Boj­kot par­la­men­ta pre­ki­nut je 28. apri­la od SDP-a ka­da su po­sla­ni­ci te stran­ke za­jed­no sa kr­njom par­la­men­tar­nom ve­ći­nom iz­gla­sa­li pro­to­kol o pri­stu­pa­nju Cr­ne Go­re u NA­TO. Na­šim po­ja­vlji­va­njem u Skup­šti­ni kad se ras­pra­vlja­lo o uki­da­nju imu­ni­te­ta Ne­boj­ši Me­do­je­vi­ću, ja­sno smo sa­op­šti­li da ne pre­ki­da­mo boj­kot, već da se ra­di o ak­tu sa­mo­od­bra­ne, jer se pro­tiv DF-a de­vet mje­se­ci vo­di ne­za­pam­će­na haj­ka od Đu­ka­no­vi­će­vog re­ži­ma, a sve s jed­nim ci­ljem, ne bi li li­de­ri na­šeg sa­ve­za za­vr­ši­li u za­tvo­ru a DF bio za­bra­njen. Da je bi­lo sre­će i so­li­dar­no­sti u opo­zi­ci­ji, svim opo­zi­ci­o­nim stran­ka­ma 29. ju­na bi­lo je mje­sto u skup­štin­skim klu­pa­ma. Ta­ko bi po­sla­li ja­snu po­ru­ku o sna­žnom opo­zi­ci­o­nom je­din­stvu i sprem­no­sti za od­bra­nu ko­le­ge u po­li­tič­ki mon­ti­ra­nom pro­ce­su. Na­ža­lost, je­dan broj opo­zi­ci­o­nih li­de­ra čak se ni­je ni ogla­sio dok smo mi u Skup­šti­ni 24 ča­sa bra­ni­li Ne­boj­šu Me­do­je­vi­ća od pro­tiv­za­ko­ni­tog hap­še­nja.
Da li cr­no­gor­ska vlast ubr­za­va ili uspo­ra­va pr­o­ces za „dr­žav­ni udar”?
– DF je od sa­mog po­čet­ka kon­stru­i­sa­nja dr­žav­nog uda­ra uka­zi­vao na umi­je­ša­nost Mi­la Đu­ka­no­vi­ća, ko­ji je uz po­moć ANB-a i zlo­u­po­tre­bom SDT-a, iz­veo dr­žav­ni udar na dan iz­bo­ra. Ta­ko smo 16. ok­to­bra ima­li isto­vre­me­no dr­žav­ni udar i fer i slo­bod­ne iz­bo­re. Ne­za­pam­će­nom me­dij­sko­ud­ba­škom haj­kom stvo­re­na je hi­ste­rič­na ru­so­fo­bi­ja, a li­de­ri­ma DF-a već pre­su­đe­no kao an­ti­dr­žav­nim ele­men­ti­ma. Uosta­lom, či­tav do­sa­da­šnji po­stu­pak, od po­kre­ta­nja is­tra­ge do po­tvr­đi­va­nja op­tu­žni­ce ko­ju su na­ja­vi­li Du­ško Mar­ko­vić i Mi­lo Đu­ka­no­vić u raz­go­vo­ru s ru­skim pran­ke­ri­ma, ja­sno go­vo­ri o na­mje­ri da nam bu­de su­đe­no i pre­su­đe­no po krat­kom po­stup­ku bez ijed­nog do­ka­za. Što se nas u DF-u ti­če, ovaj mon­ti­ra­ni pro­ces raz­bi­jen je u pa­ram­par­čad ob­ja­vlji­va­njem do­ku­me­na­ta o po­ve­za­no­sti Mi­li­vo­ja Kat­ni­ća sa glav­nim ak­te­ri­ma Sin­đe­li­ćem i Ve­li­mi­ro­vi­ćem. A osta­tak opo­zi­ci­je naj­zad mo­ra da oda­be­re stra­nu, tj. da se od­lu­či da li vje­ru­je na­ma ili Mi­li­vo­ju Kat­ni­ću. Sva­ko da­lje ću­ta­nje na ovu te­mu ostat­ka opo­zi­ci­je bio bi je­dan vid sa­u­če­sni­štva u pro­go­nu ko­ji se spro­vo­di nad DF-om. Po­što sam dje­li­mič­no ostva­rio uvid u spi­se pred­me­ta, od­go­vor­no mo­gu tvr­di­ti da se go­to­vo sva­ki opo­zi­ci­o­ni li­der mo­že na osno­vu Kat­ni­će­ve ima­gi­na­ci­je po­ve­za­ti sa dr­žav­nim uda­rom. Da li zbog stra­ha od Mi­li­vo­ja Kat­ni­ća ne­ki li­de­ri stra­na­ka i da­lje ću­te o dr­žav­nom uda­ru ili mi­sle da će svi nji­ho­vi unu­tar­stra­nač­ki pro­ble­mi bi­ti ri­je­še­ni ako DF bu­de za­bra­njen, vri­je­me će naj­bo­lje po­ka­za­ti.
Šta će­te ura­di­ti ako bu­de­te osu­đe­ni u pred­sto­je­ćem sud­skom pro­ce­su za „dr­žav­ni udar”, ima­te li ne­ki kon­kre­tan plan?
– Ako Mi­lo Đu­ka­no­vić mi­sli da će već na­pi­sa­nom pre­su­dom li­de­ri­ma DF-a uga­si­ti naš ot­por i bor­bu, on­da je u ve­li­koj za­blu­di. Tek tad će ot­po­če­ti pra­va i bes­po­šted­na po­li­tič­ka bor­ba i Cr­na Go­ra vi­še ni­kad ne­će bi­ti ista. Valj­da je sva­ko­me u Cr­noj Go­ri ja­sno da je me­ni i ko­le­gi An­dri­ji Man­di­ću već pre­su­đe­no, jer kao pred­stav­ni­ci srp­skog na­ro­da mo­ra­mo bi­ti bru­ta­lan pri­mjer osta­li­ma ka­ko pro­la­ze oni ko­ji se za­la­žu za re­fe­ren­dum o NA­TO-u, uki­da­nje sank­ci­ja Ru­si­ji, po­vla­če­nje od­lu­ke o pri­zna­nju Ko­so­va, od­bra­nu srp­skog je­zi­ka i Mi­tro­po­li­je cr­no­gro­sko-pri­mor­ske i za­šti­te srp­skog na­ro­da kao dr­ža­vo­tvor­nog u Cr­noj Go­ri. To su ide­a­li zbog ko­jih sam spre­man ro­bi­ja­ti 100 go­di­na, jer za raz­li­ku od onih ko­ji su na­mjer­no iz­gu­bi­li pam­će­nje, sa ovim ide­ja­ma ni­sam spre­man da tr­gu­jem ni po ko­ju ci­je­nu. I u to­me je na­ša sna­ga – svje­do­či­ti svo­jim ži­vo­tom bor­bu ko­ju vo­di­mo.
Po­sto­ji li mo­guć­nost za bli­žu sa­rad­nju unu­tar opo­zi­ci­je, ima­ju­ći u vi­du da sva­ko­dnev­no gle­da­mo vr­lo oštre op­tu­žbe me­đu stran­ka­ma iz opo­zi­ci­o­nog blo­ka?
– Na­ža­lost, osta­tak opo­zi­ci­je na­la­zi se u jed­nom spe­ci­fič­nom la­vi­rin­tu bez ja­snog od­re­đe­nja oko naj­va­žni­jih smjer­ni­ca da­ljeg dje­lo­va­nja. Je­dan dio opo­zi­ci­je tra­ži zdra­vo je­zgro u DPS-u, a to je kao da tra­ži­te iglu u pla­stu si­je­na. Dru­gi dio opo­zi­ci­je iz­bje­ga­va bi­lo ka­kav kon­takt sa DF-om, ali im ne sme­ta da su sa DF-om vlast na lo­kal­nom ni­vou, dok tre­ći dio opo­zi­ci­je pro­la­zi kroz no­ve ras­cje­pe ta­ko da će­mo ubr­zo ima­ti još naj­ma­nje dva no­va po­li­tič­ka su­bjek­ta. A kad se go­vo­ri o za­jed­nič­kim opo­zi­ci­o­nim ak­ci­ja­ma, svi oni su slo­žni da je boj­kot Skup­šti­ne naj­ve­ći ni­vo na­še sa­rad­nje. Pri­tom dok boj­ko­tu­ju Skup­šti­nu do 2020, re­dov­no iz­la­ze i pri­pre­ma­ju se za pred­sto­je­će lo­kal­ne iz­bo­re u 2017. Kad DF po­nu­di or­ga­ni­zo­va­nje za­jed­nič­kih pro­te­sta i po­zo­ve na oku­plja­nje, do­bi­ja­mo već tra­di­ci­o­nal­ni od­go­vor: „Mi pr­vi ho­će­mo ako ho­će oni dru­gi. Dru­gi ho­će ako će tre­ći. A tre­ći ne­će jer još ni­je vri­je­me.“ I ta­ko se vr­ti­mo u krug od ok­to­bra mje­se­ca. Zbog to­ga imam sna­žan osje­ćaj da bi se je­dan broj li­de­ra opo­zi­ci­o­nih stra­na­ka naj­bo­lje osje­ćao kad bi li­de­ri DF-a bi­li u za­tvo­ru. Ta­da bi mo­gli ko­mot­no vo­di­ti svo­ju po­lit­ku ko­ri­snih ne­ja­sno­ća u ko­joj sve mo­že bi­ti, a ne mo­ra da bu­de, je­di­no bi Đu­ka­no­vić do­ži­vot­no ostao na vla­st.

BIA sa ANB in­sce­ni­ra­la „dr­žav­ni udar”

Ka­kvi su Va­ši od­no­si sa Alek­san­drom Vu­či­ćem, ima­ju­ći u vi­du da je Sr­bi­ja ima­la va­žnu ulo­gu u po­ma­ga­nju Kat­ni­ću i Đu­ka­no­vi­ću u ve­zi s pro­ce­som za „dr­žav­ni udar”?
– Alek­san­dar Vu­čić je le­gi­tim­no iza­bra­ni pred­sjed­nik Re­pu­bli­ke Sr­bi­je i mo­ja je oba­ve­za da po­štu­jem tu či­nje­ni­cu. Kao pre­mi­jer Sr­bi­je, u ne­ko­li­ko na­vra­ta sa­op­štio je da pre­ma nje­go­vim sa­zna­nji­ma ni­je­dan po­li­ti­čar iz Sr­bi­je i Cr­ne Go­re ni­je uklju­čen u dr­žav­ni udar. A to mi je i lič­no sa­op­štio pri­li­kom su­sre­ta ko­ji smo ima­li 5. de­cem­bra pro­šle go­di­ne. Ipak, mo­ram da pri­mi­je­tim da su po­je­di­ni dje­lo­vi srp­ske BIA u sa­dej­stvu sa cr­no­gor­skom ANB, a pod ko­man­dom bri­tan­ske oba­vje­štaj­ne slu­žbe in­sce­ni­ra­le dr­žav­ni udar, ne bi li op­tu­žu­ju­ći Ru­si­ju i li­de­re DF-a, ubr­za­le pri­stup Cr­ne Go­re u NA­TO. To je u stva­ri i naj­ve­ća tra­ge­di­ja bal­kan­skih dr­ža­va, da ot­gr­nu­ti dje­lo­vi nji­ho­vih taj­nih slu­žbi, umje­sto sop­stve­noj, slu­že tu­đoj dr­ža­vi, u ovom slu­ča­ju Ve­li­koj Bri­ta­ni­ji. Za­to vje­ru­jem da će pro­mje­ne ko­je su usli­je­di­le u BIA-i oči­sti­ti ovu agen­ci­ju od uti­ca­ja bri­tan­ske slu­žbe, a što se ti­če ANB, ona je bez­na­de­žna i njoj ne­ma po­mo­ći bez smje­ne re­ži­ma i pot­pu­ne de­mon­ta­že.

DAN

 

Pe­jo­vić: Šta osta od naroda?

Pe­jo­vić: Šta osta od naroda?

U ovoj Cr­noj Go­ri na ci­je­ni su sve one vri­jed­no­sti ko­jih se Nje­go­še­va Cr­na Go­ra gnu­ša­la i sa ko­ji­ma se kroz vje­ko­ve ob­ra­ču­na­va­la. Da­nas su Cr­nu Go­ru pre­pla­vi­li me­še­ta­ri sa svih stra­na ko­ji su je oku­pi­ra­li i ku­ju za­jed­no sa od­na­ro­đe­nim re­ži­mom pla­no­ve ka­ko da ugu­še iskru slo­bo­de u istin­skim si­no­vi­ma. Ka­ko im sve la­ko pro­la­zi, po­ne­kad se za­pi­tam što nam osta od na­ro­da?

Na suđenju za tzv. državni udar, DF će tražiti da Milo Đukanović u svojstvu svjedoka kaže ko ga je iz Rusije finansirao sa 300 miliona evra

Na suđenju za tzv. državni udar, DF će tražiti da Milo Đukanović u svojstvu svjedoka kaže ko ga je iz Rusije finansirao sa 300 miliona evra

Uostalom, sva Crna Gora je imala direktnu priliku da vidi kako su te “moralne gromade” nedavno u Skupštini patosirane, i intelektualno masakrirane od poslanika DF-a. Zato se Katnić i sprema da zatraži nova ukidanja imuniteta ne bi li bar donekle ublažio duševne boli isfrustiranih poslanika DPS-a, koji se još ne povratiše od fijaska u direktnom sučeljavanju u Parlamentu.

Pejović: Nova prevara

Pejović: Nova prevara

Jer strah je najbolji saveznik represivnih režima, a apsolutna saglasnost o svim pitanjima ma gdje se manifestovala je uvijek laž. Mjehur od sapunice najmoćnije izgleda prije nego što će da pukne. Brod koji tone najprije će napustiti oni koji su danas najglasniji u odbrani režima. To je lekcija koju smo morali svi naučiti. Dakle, što vlast više bude pritiskala to će otpor kod naroda biti veći. Čini se mi smo nikad bliži trenutku smjene vlasti. Samo je pitanje, hoćemo li izbor nove prepustiti mešetarima sa strane i tako pristati na još jednu prevaru, ili ćemo konačno vlast birati sami?