Ako ne poštujemo tuđu, ne možemo poštovati ni svoju slobodu. Neka je moje shvatanje slobode nekome besmisleno. Meni nije. Ako treba da je sa nekim dijelim, dijeliću je sa onima do kojih mi je stalo. Neću da živim u državi u kojoj moram biti sluga režima, da bih živio život kako dolikuje čovjeku. Neću da prodajem vjeru za večeru, za sve privilegije ovoga svijeta.
Kakav je to život kada živite u mraku? Da li smo sami pristali na ropstvo u zamjenu za slobodu?“, pitanja su koja se nameću u svim zemljama u kojima su na vlasti diktatorski režimi. Iako nekada to nijesam razumio, danas mi je više nego jasno da onaj ko preživi, piše istoriju. Zato i ne čudi što nas svakoga dana na ovaj ili onaj način truju lažima. Možda je došao trenutak da se snažnije nego ikada dosad oglasimo i poručimo kreatorima novog svjetskog poretka: „Ne trujte nas više lažima! Dosta je bilo!“
Bog mi je dao privilegiju da se rodim i živim u Podgorici, u gradu gdje su se vjekovima rađali i umirali moji preci. Zato od svih gradova na svijetu najviše volim Podgoricu. Volim je i zato što je sve čega želim da se sjetim u njoj. Danas ne možeš da razlikuješ prave Podgoričane od onih koji to nijesu. Ne mislim na mjesto rođenja već na osjećaj pripadnosti. Izgubili se Podgoričani i povukli u sebe, kao da ne pripadaju svom gradu, kao da su stranci u rođenoj kući. Sve rjeđe ih srijećem na onim kultnim mjestima gdje su se vjekovima okupljali. Razdvojio ih DPS od svog grada, od svojih prijatelja. Podgorica je uvijek imala velike ljude, ali i one za koje se to ne može reći. Problem je što su oni drugi sada preuzeli komandu u svim sferama života. Da čovjek ne vjeruje sopstvenim očima. Oni odlučuju ko će što da radi i kako Podgorica treba da se gradi. Oni u svom neznanju i nepripadnosti Podgorici ruše pravo lice Podgorice. Zato im u ime Podgoričana koji istinski vole svoj grad poručujem: „Imali ste dovoljno vremena da u proteklih 27 godina pokažete koliko znate, ali nijeste! Zauzvrat ste nam uzeli najljepše godine života i posljednju nadu da i naša generacija učini nešto vrijedno za svoj grad, nešto što smo bili dužni i što je samo nama pripadalo. Nijeste čak imali ni ono malo poštenja da kažete:„I mi smo griješili!“, pa da se sklonite na vrijeme da bi ovaj grad vodili oni koji ga vole i koji znaju. Vaš rad se isključivo svodi na par mjeseci šminkanja uoči izbora, kada žurite da na brzinu sve „popravite, izgradite, renovirate, operete“ i potkupite, a Podgorica trpi i čeka! Vrijeme curi. Podgorici treba vlast koja hoće da gradi grad zato što ga voli, a ne zato što joj treba da bi vladala. Svaka vlast mora da zna da građani ne postoje radi vlasti, već vlast postoji radi građana. Zato nam treba vlast koja će omogućiti građanima da se pitaju. Da se ova vlast trudila oko nas, kao što se trudi oko sebe, gdje bi nam bio kraj? Toliko su se uljuljkali u vlasti da se više i ne trude da narodu bude bolje. Smatraju da su dovoljni sami sebi, a da je narod toliko neznaven da će im to beskonačno prolaziti. Uvijek sam poštovao, cijenio i volio pametne i obrazovane ljude. Imao sam razumijevanja i za one koji su bili mangupi. Ovi današnji vlastodršci koji nam drže lekcije su ljudi s kojima niko nije volio da se druži. Zato nam se sada svete za svoje komplekse. Ako hoćete Podgoricu kakvu pamtimo, punu duha i ljubavi, moramo ispratiti poltrone i kompleksaše sa svih mjesta na kojima se odlučuje. Samo tako ćemo se legitimisati kao ljudi koji vole Podgoricu. Podgorica pripada onima koji u njoj žive. Oni najbolje znaju što je za njih i za Podgoricu najbolje. Ravnomjerna raspodjela gradskih para. Uključivanje struke u odluke koje su važne za razvoj grada, jasno definisan sistem kontrole svih kojima su građani dali povjerenje konačno mora postati stil vršenja vlasti svih koji vole ovaj grad. Da se građani više uključe u odlučivanje kako će se trošiti novac, u koje projekte i kada, da se raspisuju referendumi u kojima bi se građani izjašnjavali o svim bitnim izdvajanjima iz budžeta i da se građanima da pravo da utiču na razvoj grada. Neophodno je da se uvede red u funkcionisanje pojedinih službi Glavnog grada, da postanu racionalnije. Da se preispita da li je sadašnje radno vrijeme u organima Glavnog grada racionalno i da li daje očekivane rezultate, mora se modernije razmišljati i raditi. Da gradu pod Goricom vratimo dušu koja će nas vratiti u vremena kada su Podgorica i Podgoričani uživali u svakom novom danu. Kada smo širili ljubav, vrijedno radili i slavili uspjehe grada i građana. Sloboda i demokratija traže lično angažovanje, a samim tim i odgovornost svakog od nas! Ja maštam o Podgorici kao slobodnom i ekonomski bogatom gradu u kojem će vladati društvena pravda, o gradu ostvarenih ljudi, jer bez toga je nemoguće rješavati probleme s kojima se suočavamo, ni one ljudske, ekonomske, društvene, političke. Ova vlast je prizvela čovjeka koji ne vjeruje ni u šta. Ne obraćamo pažnju jedni na druge, brinemo samo za sebe. Ljubav, prijateljstvo, saosjećajnost i praštanje su se izgubili. Živimo u moralno zagađenom društvu. Sanjam da živim u gradu gdje se neće suditi po nacionalnoj i partijskoj pripadnosti, već po tome kakav je ko čovjek. Sanjam da živim u gradu gdje ćemo svi moći da radimo, da se svako slobodno moli svome Bogu, da zajedno tražimo slobodu, znajući da ćemo jednog dana zaista i biti slobodni. Sanjam da živim u gradu gdje ćemo svi biti slobodni, jer sloboda je nedjeljiva! Kada svi budemo mogli da slobodno iskažemo svoju volju, moći ćemo da kažemo da je i naš život imao smisla! Kada svi budu slobodni, onda ćemo moći da se nadamo i tom danu, kada će i ovaj grad, koji volim najviše na svijetu biti evropski grad. Kada konačno svane taj dan, shvatiće koliko su griješili i oni koji su u strahu od režima prestali da se bore za slobodu. Izbori su istorijska prilika da pomognete da konačno svane dan slobode, da uživate u činjenici da ste zaslužni što je osvojena sloboda, za Podgoricu i sve njene građane.
Da li stvarno misli zvanični Vašington da će ako ponovo omoguće Đukanoviću pobjedu na predsjedničkim izobrima, većina stanovnika biti za NATO, da će reći da je NATO agresija bila humanitarna akcija, da će većina stanovnika prihvatiti lažnu nezavisnost Kosova? Odgovor je ne! Ali, jedno je sigurno, da kao što je danas Milan Knežević nevino zatvoren, i kao što će za par mjeseci izaći iz zatvora, isto će se desiti i sa Srbima i svim drugim slobodno mislećim građanima Crne Gore koji su u Milovom kavezu tri decenije. Sloboda, polako ali sigurno dolazi.
Režimi koji decenijama svoju sudbinu vezuju za jednu ličnost u svijetu su prepoznati kao diktatorski. Takvi režimi opstaju i zato što svi koji njima pripadaju moraju misliti glavom šefa režima. Pravo na slobodno mišljenje je unaprijed osuđeno na kaznu. Oni koji uspiju spasiti sopstvenu glavu zbog saopštenog stava suprotnog stavu šefa režima to mogu smatrati svojim najvećim uspjehom
Demokratski front održao je danas konferenciju za novinare u prostorijama Nove srpske demokratije.
Članovi predsjedništva DF-a Predrag Bulatović, Branko Radulović, Nebojša Medojević i Andrija Mandić obratili su se javnosti, članovima i simpatizerima povodom četvrtog dana utamničenja kolege Milana Kneževića.
Predrag Bulatović kazao je na početku presa da je četvrti dan od trenutka kada se Knežević dobrovoljno javio, uvažavajući zajedničke procjene da takva odluka pomaže kampanji zajedničkog kandidata opozicije Mladena Bojanića, sprečavajući mogućnost da Bojanić ne učestvuje u izbornoj kampanji.
On je poručio da Knežević iz zatvora ima stalni kontakt sa predsjedništvom DF-a i da aktivno učestvuje u kreiranju političkog života.
„Njegova poruka je da snažno, još više podržava Bojanića“, kazao je Bulatović, dodajući da je Knežević, ulazeći u spuški kazamat bio dostojanstven, hrabar, i da je još uvjereniji u borbu koju vodi zajedno s Frontom.
Podsjetio je i na Kneževićevu poruku prije ulaska u zatvor – da će se pobrinuti da nađe zatvorski krevet za Mila Đukanovića.
„Sada se, nakon Đukanovićeve kandidature, bjelodano vidi da iza progona DF-a, koji se dešava sada i koji se nadalje planira stoji Đukanović„, istakao je Bulatović, dodajući da ko imalo politički razmišlja, vidi da je sve tempirano.
Podsjetio je i na to da je Knežević iz zatvora poručio sudiji Suzani Mugoša koja, kako je kazao, ovih dana katastrofalno vodi postupak za „državni udar“, da će biti procesuirana.
„Nema povlačenja, nema te represije koju režim može primijeniti kako bismo odustali od borbe“, prenio je Bulatović Kneževićevu poruku javnosti.
„Život me naučio da brzo raspoznajem ljude. Od prvog susreta znao sam da je Mićko čovjek, momak sa jakim crnogorskim predispozicijama. Vrijeme je to pokazalo. On je bio sve ovo vrijeme u prvim redovima, a svoj krst može i sam iznijeti na vrh slobodne Crne Gore (…) Mićko, mnogo te volimo“, kazao je u emotivnom obraćanju Branko Radulović.
„Montirani proces pokazao je koliko je režim razorio institucije“, kazao je u obraćanju na presu lider PzP-a Nebojša Medojević.
On je podsjetio na to da je DF u javnim nastupima tražio provjeru uloge SDT-a Milivoja Katnića tokom rata u Hrvatskoj. Međutim, kako ističe Medojević, onaj protiv koga postoje sumnje da je vršio ratne zločine danas treba da sudi ratnim zločincima.
Medojević je istakao novinarsko istraživanje lista Sloboda u čijem se današnjen izdanju otkrilo da Katnić ima imovinu čije porijeklo ne može da objasni.
„Da sistem nije razoren, da sudije nisu ucijenjene, Crna Gora ne bi ćutala na to. Ivica Stanković bi još danas nakon pisanja Slobode, morao da suspenduje Katnića“, kazao je on.
Prema Medojevićevim riječima, uprkos svom progonu, DF istrajava, ima dovoljno snage da okupi opoziciju i da snažnu podršku zajedničkom kandidatu, čemu, kako je naglasio, doprinosi i položaj Milana Kneževića.
„Milan može da bude samo ponosan na to što što ga progoni ovakav režim“, kaže lider PzP-a.
„Pamti pa vrati“ nova je poruka DF-a, umjesto pozdrava „Samo složno, samo jako“, kazao je Medojević.
„Vjerovali su da lažnim sudskim postupcima mogu da obesmisle borbu DF-a“, naglasio je lider Nove Andrija Mandić, poručujući da se DF ne predaje.
„Knežević pokazuje snagu koja odgovoara osnovnoj politici DF-a jer se ovaj totalitarni režim ne može smijeniti bez hrabrosti, odlučnosti i upornosti„, kazao je Mandić, dodajući da su za takvu upornost potrebne i žrtve koje prilaže DF evo već godinama, vodeći političku borbu prsa u prsa sa autokratskim režimom Mila Đukanovića.
On je istakao da će se 18. aprila početi sa još jednim montiranim procesom protiv DF-a, odnosno protiv Nebojše Medojevića, koje će voditi sudija Vesna Pean, inače sudija koja se nalazi u vijeću Suzane Mugoša povodom montiranog procesa za „državni udar“.
„Državni teror se nastavlja, a za izvođače radova nekako se po pravilu određuju ljudi koje nikako taj famozni sistem koji određuje sudska vijeća ne bi mogao izbaciti jer pored više od 40 sudija Višeg suda u Podgorici, o našim sudbina u kontinuitetu odlučuju Savić, Mugoša, Ivanović, Pean, Vuković, Jović“, istakao je on, dodajući da je to dokaz kako se diriguje presudama.
Mandić je ocijenio da je SDT Milivoje Katnić „ozidao mnogo više nego što je mogao primiti novca“, pozivajući se na istraživanje lista Sloboda.
https://www.facebook.com/DemokratskiFront/videos/1928104503929217/?comment_id=1928249227248078¬if_id=1521808766115591¬if_t=video_comment&ref=notif
„Moj drug Milan Knežević je žrtvovao vlastitu slobodu radi slobode Crne Gore. Za svoju prorusku političku orijentaciju on služi zatvorsku kaznu na robiji. Ja se iskreno nadam da njegov požrtvovani postupak neće biti uzaludan, i da će on biti posljednja žrtva političkih progona na Balkanu. Bitno je naglasiti da Milan Knežević ne priznaje nelegitimnu odluku o ulasku Crne Gore u NATO i aktivno nastupa za ukidanje sankcija Rusiji. Želim da vjerujem da će predstojeći izbori za predsjednika Crne Gore označiti početak demokratskih promjena i političkog kursa u cjelini, i da će crnogorsko društvo dovesti do usaglašavanja, i jedinstva. Iskazujem punu podršku Milanu Kneževiću.“
„Preko puta spomenika žrtvama fašizma nalazi se zgrada Skupštine opštine koja bi trebalo da znači hram uzdizanja i slobode, i života, i standarda svih građana, dok ona, nažalost, služi samo da ova vlast tu i ostane“, kazao je on kraj spomenika antifašističke borbe u Danilovgradu.
Predsjednik DNP istovremeno naglašava da osvajanje sloboda predstavlja neprekidan, trajan proces, te da pred svakom demokratskom zemljom uvijek stoje novi izazovi i dokazivanja, novi iskoraci za dobrobit i miran suživot svih građana.
No, i pored svega, vjerujem da i za Crnu Goru ima nade, jer dok god ima života ima i nade. Nada je ta koja uljepšava život i brani ga od ništavila. Nada i volja da se borimo za slobodu, tjera i mene da živim, sanjam i ne odustajem.
Mi u Crnoj Gori imamo mentalitet koji gaji jednoumlje. Zato u svojoj istoriji nijesmo imali nezavisnost ljudi. Imali smo samo nezavisne pojedince koji su najčešće skupo plaćali cijenu nezavisnosti. Dok god ne budemo stvarali društvo slobodnih ličnosti s moralnim karakterom i čvrstinom, imaćemo korupciju u svim sferama, počev od sudstva, prosvjete, zdrastva, političke elite do medija.
To je istovremeno i naš dug prema građanima koji nas godinama upozoravaju da borbu za rasvjetljavanje brojnih nerasvijetljenih ubistava, kao i borbu protiv korupcije i kriminala, gašenja elementarnih prava i sloboda građana i protiv izdaje nacionalnih i državnih interesa petrovićevske Crne Gore moramo dovesti do kraja. Moramo do kraja razotkriti i kakva je bila uloga pojedinih opozicionih partija i njihovih lidera u usporavanju procesa koji je odavno trebalo da dovedu do smjene ovog režima.
