Da je crnogorski režim duboko zaorao brazdu lopovluka, korupcije i kriminala osjeća se na svakom koraku i u svakom dijelu Crne Gore. Očigledno da sve konce takve Crne Gore u svojim rukama drži Demokratska partija socijalista, čiji su visoki funkcioneri mozgovi operacije koja više od dvije decenije razara našu zemlju. Da narod najbolje zna u kakvoj državi živi, bilo mi je jasno kada su prvi put iz hiljada grla onih najhrabrijih trgovi u crnogorskim gradovima počeli odzvanjati povicima: „Lopovi! Lopovi! Lopovi!“
Kada su osamdesetih godina prošlog vijeka mladi, hrabri i lijepi, kako su ih građani nazivali, ustali u odbranu „stočnog fonda“ u Crnoj Gori, tražeći, kako su tada govorili, smjenu „jagnjećih brigada’’, nijesmo mogli ni u snu naslutiti da je pohara jagnjadi bila minorna u odnosu na poharu Crne Gore koja je uslijedila pod dirigentskom palicom Mila Đukanovića, a što iz dana u dan potvrđuju presude nadležnih organa. Krali su sve čega su se dohvatili. Dijelili i šakom i kapom sebi i svojima, ali i visokim evropskim i svjetskim zvaničnicima koji su podržavali poharu Crne Gore i njen put u beznađe.
Znali smo da ničija nije gorela do zore, ali njihova gori duže nego što je iko mogao pretpostaviti. Sada kada znamo da je glavni ideolog i kum DPS- u Svetozar Marović i zvanično priznao da je bio na čelu kriminalne organizacije, a da su Lazar Rađenović, Rajko Kuljača i Žarko Pavićević, osuđeni za korupciju kao bivši DPS gradonačelnici i da se odavno plete mreža oko Miomira Mugoše, Vuke Golubovića, Filipa Vukovića, bivših i sadašnjih ministara, svi koji iole znaju kako funkcioniše jedna vlast moraju znati da je pitanje dana kada će pasti pokrovitelj i glavni akter te i takve politike. Ali, ne samo on, nego i stotine i stotine onih čija imena se odavno glasno i poluglasno pominju u kuloarima.
No, najveća tragedija Crne Gore je u istraživanjima prema kojima, i pored svega, preko 40 odsto građana podržava tu i takvu vlast. Ako je ovakav rezultat sadržan u promjeni genetskog koda građana, onda je Crna Gora sebi potpisala smrtnu presudu. Da li su to građani Crne Gore zaboravili da u životu sve prolazi, da i vlast kao i ljudski život ima svoj vijek trajanja i da smisao života nijesu krađe i prevare već one vrijednosti koje su stale u „Primjerima čojstva i junaštva“ Marka Miljanova. Nama je palo udio da o našim sudbinama odlučuju sujetne, licemjerne, ograničene, netoleranatne i bezidejne ličnosti, ličnosti sklone samovolji, krađi, korupciji i kriminalu, slabog karaktera, bez mnogo kulture i ličnog dostojanstva. Ličnosti pune ličnih kompleksa, koje su prihvatile da izgaze sve naše da bi primile tuđe. Sve mi se čini da je besmrtni Nušić, kada smo mi u pitanju, komediju vlasti ostavio nedovršenom, a zdušno se trudio da sve pretvori u seriju. Pod ovom vlašću je bilo i previše prevara, i od vlasti i takozvane opozicije, prema kojima nismo djelovali na pravi način. Da li je to rezultat naše naivnosti ili neznanja, ili i jednog i drugog? Ako nas političari ponovo prevare, onda smo mi definitvno narod koji bolje ni ne zaslužuje. Jer onaj koga možete prevariti kad vam je god to potrebno, i što bi rekli mladi “na istu foru“, nalazi se u velikim problemima. U velikim problemima je i režim u Crnoj Gori koji je legalizovao lopovluk, lopove i vođe kriminalnih grupa učinio najuticanijim ličnostima, na njegovom, kako to oni kažu, evropskom putu u budućnost. Istina, mi u svojoj istorijskoj prošlosti u mnogo čemu nijesmo imali sreće sa vladarima. Onom najboljem, najmudrijem i najdalekovidijem Svetom Petru Cetinjskom nijesmo se odužili na način na koji je to zaslužio. A on nam je trasirao put u budućnost i ostavio oporuku kuda i s kime. Vrijeme je da se vratimo na taj put.
Izvor: DAN





