Dočekao nas je lijep, sunčan dan. Dan kakvih je u Bileći na pretek u ovo doba godine bilo i u vrijeme kada sam ja 1980. godine bio pitomac šezdeset četvrte klase škole rezervnih oficira pješadije. 18. jun 2016. godine biće upamćen u istoriji ovog malog grada kao dan kada je preko 800 bivših pitomaca nadaleko poznate i priznate Škole rezervnih oficira pješadije iz republika sada već bivše nam zajedničke države obilježilo 60 godina od osnivanja ove škole.
I opet kao u dobra stara vremena našli su se u istom stroju pitomci iz Srbije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Kasarna u Bileći je ponovo odisala Jugoslavijom, svi su ponovo pjevali himnu ove škole, poznatu pjesmu Bilećanka.
Pistom su odzvanjale komande starješina, a na bini nekadašnji načelnik ove škole general-major Mate Pehar i starješine Tihomir Kundačina, Petar Todorović, Milivoje Kadović i mnogi drugi.
Puni emocija bili su susreti bivših pitomaca ove škole koji su uslijedili poslije nekoliko desetina godina. Srdačni zagrljaji, podsjećanja na dane provedene u kasarni, žal za zajedničkom državom. Bio sam svjedok razgovora trojice bivših pitomaca iz Slovenije, Hrvatske i Srbije i njihovih riječi da ne mogu da se pomire sa činjenicom da se na teritorijama države kojoj su poklonili najljepše godine svojih života i kojoj su se upravo ovdje zakleli na vjernost sada voljom velikih sila moraju smatrati strancima.
Nijesu propustili priliku da kažu ono što sam i ja znao, da je Jugoslavija razbijena po zamisli moćne mašinerije Zapada i da oni to nažalost nijesu mogli spriječiti. Pitao sam neke od bivših pitomaca iz Slovenije i Hrvatske kako se živi u tim državama i kako su zadovoljni EU i NATO paktom.
Bez uvijanja su mi odgovorili da je to daleko od dobrog i da su mnogo bolje živjeli u zajedničkoj nam državi. Impresivno je djelovao defile učesnika ove manifestacije ulicama Bileće i oduševljenje i poštovanje koje su prema nama iskazivali građani ovog hercegovačkog grada. Sve nas je podsjećalo na vremena kada su Škola rezervnih oficira pješadije i grad Bileća bili neraskidiva cjelina. Kada su živjeli jedni za druge. Bili su to dani za pamćenje upravo kao i ovaj 18. jun 2016. godine. Zajednički ručak u vojničkom restoranu i nezaobilazni vojnički pasulj, ali i obilazak poligona, učionica i spavaonica izazivali su posebne emocije kod pitomaca. Na klupama još očuvanih ljetnjih učionica mogla su se pročitati imena i zapisi bivših pitomaca. Uz dobru muziku i zabavu do ranih jutarnjih časova u jednom od bilećkih restorana nastavljeno je druženje bivših pitomaca.
Na ovoj manifestaciji bilo je i preko 80 pitomaca iz Crne Gore. Počev od veterana Voja Vujotića, Ljumovića i Vukašinovića, pa Roka Bardića koji nas je oduševio svirkom na usnoj harmonici, Sava Ražnatovića, Veska Baturana, Milenka Boljevića, Siniše Milačića, Miška Mićanovića, do nastavnika ove škole potpukovnika Sava Maslovarića, pukovnika Nasta Ivanovića i mnogih drugih koji su u Bileću učili vještine komandovanja jedinicama vojske Jugoslavije, ali i završili, kako to rado znaju da kažu, školu života koja im je kasnije pomogla da lakše prebrode sve prepreke na koje su nailazili. Bileća je na svakom koraku odisala ponosom na Školu rezervnih starješina pješadije koja će trajno biti upisana u njenu istoriju kao simbol neraskidive veze pitomaca ove škole, tada elitnih mladih ljudi, iz republika bivše nam zajedničke države i njenih građana koji su Bilećku školu učinili besmrtnom. Rastali smo se, ne sa zbogom, već sa doviđenja do novog susreta u pretposlednjoj nedelji juna mjeseca 2017. godine, puni emocija i podsjećanja na nezaboravne trenutke provedene u ovom gradu.
Izvor: DAN
