Vojna neutralnost na Balkanu učvršćuje bezbjednost cijele Evrope

Vojna neutralnost na Balkanu učvršćuje bezbjednost cijele Evrope

Podlo ubistvo ruskog ambasadora u Turskoj Andreja Karlova pucnjevima u leđa i smrt civila u terorističkom napadu na božićnom sajmu u Berlinu potresli su ove nedelje cijeli svijet. Ti događaji sasvim jasno svjedoče da je terorizam danas najveća opasnost i najveće zlo koje se može pobjediti samo ujedinjenim naporima.

Teroristička internacionala sa jezivom regularnošću svojih zločina nastavlja da ubija civile i da sije paniku u različitim zemljama Evrope. Očigledna činjenica je i to da savremena evropska arhitektura bezbjednosti, zasnovana na principu blokovske ekspanzije koju sprovodi vojni blok NATO u periodu posle Hladnog rata, danas nije u stanju da se efikasno suprotstavi savremenim prijetnjama. Sve je više Evropljana koji shvataju da je jedan od ključnih uslova za očuvanje evropske civilizacije pitanje formiranja zajedničkog prostora mira i stabilnosti, zasnovanog na univerzalnim principima podjednake i nedeljive bezbednosti, i da to važi kako za evroatlantski region u celini, tako i pojedinačno za zemlje koje ga čine.

Razmatrajući pitanja bezbjednosti čitavog evropskog prostora neophodno je istaći poseban značaj koji u tim procesima ima balkanski region. Istorija evropskih vojnih konflikata u 20. veku počinje na Balkanu, gde su odjeknuli prvi pucnjevi Prvog svetskog rata, i završava se na Balkanu krvavom dramom raspada Jugoslavije. Zbog toga procesi formiranja vanblokovskog prostora mira i saradnje koji se sada odvijaju u Jugoistočnoj Evropi predstavljaju važne korake u osiguranju buduće bezbednosti čitavog evroatlantskog regiona.

U Beogradu je 15. decembra 2016. godine održana prva konferencija za novinare u kojoj je srpskoj javnosti šire predstavljen nacrt Zakona o vojnoj neutralnosti Republike Srbije, kao i argumenti za njegovo usvajanje. Taj događaj, po mom mišljenju, jasno demonstrira da u srpskoj javnosti i srpskim političkim krugovima raste zainteresovanost za konsolidaciju građanskog društva i jačanje srpske državnosti utemeljene na principima za koje postoji nacionalni konsenzus, a u koje svakako spada i vojna neutralnost zemlje. Praktična realizacija tih pristupa ima za cilj da obezbedi Srbiji pozicije regionalnog lidera i uspešno sprovođenje spoljne politike zasnovane na vanblokovskim principima mira i saradnje. Lider Srpskog sabora Zavetnici Stefan Stamenkovski, jedan od učesnika konferencije, govorio je o perspektivama formiranja saveza vojno neutralnih zemalja na Balkanu i tom prilikom istakao da je „krajnje važno da vanblokovske stavove sačuvaju Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Makedonija kao države sa kojima Srbija ima zajedničke granice“.

Ideju o formiranju geopolitičkog prostora vojno neutralnih suverenih država na Balkanu prvi put su javno izneli crnogorski političar Milan Knežević i njegov srpski kolega Nenad Popović početkom 2016. godine u nizu izjava i autorskih publikacija. O potrebi za stvaranjem Balkanskog vanblokovskog saveza govorili su lideri Demokratskog fronta Crne Gore Andrija Mandić i Milan Knežević 1. februara 2016. godine u susretu sa predsednikom Državne dume šestog saziva S. J. Nariškinom.

Minutom ćutanja u znak sećanja na žrtve bombardovanja Jugoslavije od strane NATO-a počeo je 24. marta 2016. godine susret zamenika sekretara Generalnog saveta partije „Jedinstvena Rusija“ Sergeja Železnjaka sa delegacijom Demokratske stranke Srbije, Srpskog pokreta „Dveri“ i Srpsko-ruskog pokreta „Rodoljubi“. Rezultat održanih konsultacija sa srpskim strankama bilo je potpisivanje memoranduma u kojima je odražena važnost „učešća institucija građanskog društva u diskusiji o inicijativi za stvaranje Balkanskog vanblokovskog saveza u regionu“.

Nepunih mjesec dana kasnije, 21. aprila 2016. godine, u Beogradu su održani susreti Sergeja Železnjaka sa srpskim partnerima stranke „Jedinstvena Rusija“ Nebojšom Stefanovićem, zamenikom predsednika Srpske napredne stranke, i Nenadom Popovićem, predsjednikom Srpske narodne partije. U okviru konsultacija potpisani su memorandumi u kojima je odražena inicijativa „za stvaranje Balkanskog vanblokovskog saveza u regionu uz definisanje statusa vojne neutralnosti država-učesnica, a među njima i Republike Srbije“. Strane-potpisnice memoranduma takođe „pozdravljaju namjeru srpske Strane da insistira na učvršćivanju odredbe o statusu vojne neutralnosti Republike Srbije“.

Sledeći korak u razvoju vanblokovske regionalne inicijative bile su Lovćenske deklaracije koje je stranka „Jedinstvena Rusija“ potpisala 6. maja 2016. godine u Crnoj Gori sa liderima Demokratske narodne partije Crne Gore Milanom Kneževićem i Socijalističke narodne partije Crne Gore Srđanom Milićem. U tekstu deklaracije takođe se podržava „namjera crnogorske Strane da insistira na održavanju referenduma po pitanju svrsishodnosti ulaska Crne Gore u NATO“.

Državna duma je 22. juna 2016. godine jednoglasno usvojila „Obraćanje parlamentarcima država-članica Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, Parlamentarne skupštine OEBS-a, Narodne skupštine Republike Srbije, Skupštine Crne Gore, Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i Sobranja Republike Makedonije“. U tekstu Obraćanja poslanici Državne dume „pozdravljaju inicijativu niza balkanskih političara usmjerenu na stvaranje takozvanog Balkanskog vanblokovskog saveza uz učešće Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine kao neutralnih suverenih država sa ciljem da on (savez) postane temelj arhitekture regionalne bezbednosti“.

Za vreme druge faze 15. kongresa partije „Jedinstvena Rusija“, 26. juna 2016. godine održan je susret predstavnika političkih stranaka četiri balkanske države – Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine – sa predsednikom Državne dume šestog saziva S. J. Nariškinom. Glavni spoljnopolitički događaj tog kongresa je bilo potpisivanje političkih Balkanskih deklaracija sa devet stranaka iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Makedonije. U tekstu deklaracija su jasno i nedvosmisleno odražene inicijative vezane za formiranje prostora vojno neutralnih suverenih država u Jugoistočnoj Evropi, za neophodnost osmišljavanja i realizacije politike „novog popuštanja međunarodne tenzije“ i za iznalaženje novih pristupa koji će osigurati evropsku bezbednost u celini.

Predsednik Ruske Federacije V. V. Putin je 30. novembra 2016. godine potpisao Ukaz o Koncepciji spoljne politike Rusije. U novoj spoljnopolitičkoj koncepciji odražen je i potencijal saradnje sa balkanskim političarima po pitanjima vanblokovske arhitekture bezbednosti. Prvi put u savremenoj ruskoj istoriji vanblokovskim zemljama je posvećen zaseban član 69, koji predviđa poštovanje „izbora evropskih država koje nisu članice vojnih alijansi“ i koje „daju stvarni doprinos bezbednosti i stabilnosti u Evropi“, kao i spremnost Rusije „za konstruktivnu i svestranu saradnju sa njima“.

Posle susreta delegacije crnogorskih političara i građanskih aktivista sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem član predsedništva Demokratskog fronta Crne Gore Milan Knežević je 5. decembra 2016. godine u izjavi o potrebi daljeg razvoja vojne neutralnosti četiri balkanske zemlje (Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine) u izvesnom smislu sumirao uložene napore i formulisao ovu koncepciju kao B4, u kojoj bi Srbija bila vodeća zemlja, a Crna Gora moderator projekta.

Crnogorski političar je sproveo svojevrsni „politički rebrending“ ovog projekta, kojim je naglasio regionalni karakter same inicijative, zemalja koje su njome obuhvaćene i spisak političkih subjekata koji učestvuju u projektu. To ujedno znači i da će uz visok stepen podrške koju Rusija pruža razvoju ovog projekta ipak prvostepeni značaj imati stavovi samih balkanskih zemalja i građana koji u njima žive.

Viktor Kolbanovski, direktor Balkanskog centra za međunarodnu saradnju