Danas je izgleda u Crnoj Gori najisplativije ćutati i razmišljati o frižideru i prvom u mjesecu, pošto je izdaja postala svakodnevna stvar kao poskupljenje goriva, struje i bezalkoholnih pića. E ja neću da ćutim, makar ostao posljednji koji će poput protjeranijh Jevreja iz Jerusalima ponavljati : “ Dogodine u Prizrenu!”
„Da ne znam da Ivanović prima platu veću od 650 evra, pomislio bih da je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica očigledno mislila na njega rekavši da se ne može očekivati da sudije rade savjesno i moralno kad primaju tako nisku platu“, istakao je Knežević, pozivajuji SDT da sasluša Ivanovića u vezi s njegovim profesionalnim angažmanom.
Predsjednik DNP Milan Knežević govorio je za ruske medije o progonu DF! Intervju na ruskom možete pogledati na linku ispod prevednog teksta!
(4.02.2018.)
Igor Gaškov
Moskva, 4. februar – RIA Novosti, Igor Gaškov.
U Crnoj Gori se završava proces o „državnom udaru“. Na klupi za optužene je predstavnik najjače opozicione partije, Milan Knežević. Politički podtekst sudske istrage je očigledan. Crnogorski premijer Duško Marković, koristeći se izmišljenom „ruskom prijetnjom“, ostvario je pristupanje svoje zemlje NATO-u. Knežević, koji je u opasnosti da dobije sedam godina zatvora, smatra svoj postupak isfabrikovanim, a pristupanje Alijansi suprotnim volji crnogorskog naroda.
U zatvor posle izbora
Iza „ruske zavjere“ u Crnoj Gori stoji srpski kriminalac: istraga
U oktobru 2016. godine u Crnoj Gori su održani parlamentarni izbori. Pobijedile su pristalice Duška Markovića i Mila Đukanovića, političara koji su se zalagali za pristupanje u NATO. Odmah posle objave rezultata glasanja Đukanović je izjavio da su mu zamalo ukrali pobjedu. Navodno, lokalni desničari na čelu s Kneževićem i ruske specijalne službe su htjeli da iskoriste odlaganje, povezano sa izbornom procedurom, i da izvrše državni udar. Počela su hapšenja opozicionara.
Pozivajući se na te senzacionalističke optužbe, Marković je sproveo munjevitu kampanju oko stupanja u NATO. Desno orijentisana opozicija je insistirala na opštenacionalnom referendumu, ali odziva na to bilo nije. Prema inicijativi Markovića pitanje o pristupanju Alijansi riješeno je glasanjem u Parlamentu, gdje pristalice premijera imaju većinu. Iako su sociološka istraživanja pokazivala da je na referendumu mogla biti ostvarena sasvim druga odluka.
Na temelju opštenacionalne političke krize produžena je sudska rasprava Kneževiću. U konačnoj formulaciji optužbi Rusija se više ne pominje. Krivica za pretpostavljeni pokušaj državnog udara prebačena je na neku društvenu „organizaciju ruskih nacionalista“. Glavni svjedok, koji je prešao na stranu istražnih organa je desno orijentisani radikal Aleksandar Sinđelić.
Glavni svjedok – saradnik specijalnih službi
Kako je Crna Gora postala članica NATO, i otkud tu „ruska zavjera“
U razgovoru sa RIA Novostima Milan Knežević je iskazao uvjerenost u to da većina Crnogoraca ne žele da vide svoju zemlju u NATO, a da krivična istraga protiv njega ima politički karakter. „Meni su pripisali tri kriminalne radnje, koje se istražuju istovremeno: optužba za državni udar – to nije sve. Lično nijednog trenutka ne sumnjam da iza mog kriminalnog čina stoje Đukanović i sadašnji premijer Marković. Glavni svjedok Sinđelić nije poznat lično ne samo meni, neko i nikome od optuženih.“ – kaže Knežević. Po njegovom mišljenju, Sinđelić je dvostruki agent i tajni saradnik specijalnih službi.
Počev od 2010. godine, lice koje je razobličavalo ruske nacionaliste nekoliko puta je bivalo u Rusiji, gdje je uspostavilo kontakte sa desno-radikalnim krugovima. Sinđelića su tamo prihvatali kao svoga, a on je obećao humanitarnu pomoć nepriznatim republikama Donbasa. Ipak, kako su RIA Novosti uspjele da saznaju, među dobrovoljcima Sinđelić nije uživao povjerenje.
Krajnje nepovoljno o njemu su govorili posebno srpski dobrovoljci, koji su se borili na strani DNR. (Misli se na Donbasku narodnu republiku – prim. prev.)
Milan Knežević
Sadašnji položaj Sinđelića je potpuno dvosmislen. Kako se ispostavilo, dobijena je informacija da istražni organi Hrvatske potražuju Sinđelića po osnovu optužbe za ubistvo. Crna Gora je riješila da ne izruči Sinđelića Zagrebu dok se ne završi sudski proces o državnom udaru. U potpunosti je jasno, kaže Knežević, da svjedok, suviše zavistan od vlasti, daje iskaze kakve vlast od njega i naručuje.
„U aprilu u Crnoj Gori su predsjednički izbori. Presudu će, razumljivo je, donijeti ranije, da bi uticali na birače i održali na vlasti one koji podržavaju NATO. Što se tiče nas, mi prihvatamo Ruse kao naše drugove i zagovaramo ekonomski savez sa Moskvom.“ – zaključio je Knežević.
Naime, davanje lažnog iskaza u krivičnom postupku iz člana 389, stav 3 Krivičnog zakonika podrazumijeva da tužilac Romina Vlahović napiše optužni predlog protiv svjedoka odbrane koji su lažno svjedočili. Pošto je Romina Vlahović ekspresno pokrenula krivični postupak protiv četvoro poslanika DF – a koji su u holu Skupštine uznemirili Luiđa Škrelju, Boba Radunovića, Miška Vukovića i Aleksandru Vuković, očekujem da već u ponedeljak uputi dopis Administrativnom odboru za skidanje imuniteta Ivanu Brajoviću
Zastrašujuće je i priznanje bivšeg ministra policije Konjevića da su u noći 24. oktobra 2015. godine u zgradi DB-a on, Milo Đukanović i Duško Marković, tadašnji šef tajne službe, dogovarali scenario kako razbiti mirne građanske proteste opozicije. U sudbonosnim trenucima za budućnost Crne Gore mnogo je bitnije kako će se prema novim izazovima odnositi opozicija, nego šta će raditi režim.
“U posljednjih godinu dana Milan Knežević osuđen je prvostepenom odlukom suda na sedam mjeseci zatvora zbog navodnog napada na policajca tokom razbijanja protesta pristalica DF-a ispred Skupštine Crne Gore 17. oktobra, 2015. Nedavno je drugostepeni sud skinuo Kneževiću tri meseca, ostavljajući na kraju četiri mjeseca zatvora. A sada, u svakom trenutku, jedan od lidera Demokratskog fronta može da ide u zatvor”, stoji u izjavi Žuravljeva.
Pošto ovih dana, zauzet obavezama u Bermudskom trouglu: policija / tužilaštvo / sud, nijesam našao vremena da hajkačima odgovorim kako zaslužuju, to činim ovom prilikom. Istina koju smo u jedanaest članova Deklaracije saopštili crnogorskom društvu pokazala je da model građanskog društva postoji samo u bljutavim komentarima političkih pajaca, kolumnama očerupanih režimskih paunova i šerbijansko-andrijaševićevskih istoričara.
Ali evo već sad im unaprijed saopštavam da Milivoju Katniću neću reći ni koji je dan danas, ali se sa beskrajnom čežnjom radujem novom susretu sa mojim omiljenim likom iz Bajramovice. Biće to prilika da evociramo uspomene na državni udar, pomenemo Lavrova i Šojgua, a ako budem dobro raspoložen, možda mu prenesem i poruke od braće Čečena. I na kraju, postavljam jedno logično pitanje, da li bi se oglasio Radomir Raco Ivanović da sam pristao da platim 10 000 evra za poništenje presude?
On je poručio vlastima da ne šalju glasnike i mešetare, jer DF neće odustati od borbe.
Nijesam imao namjeru da ga pitam gdje je politički angažovan, ali on kao da je jedva čekao da mi kaže da je na putu koji slijedi moja partija. „Nijesam te podržao kad si pristupio Demokratskom frontu, jer sam vjerovao da ljudi koji su u tom trenutku vodili partiju koju smo, između ostalih, i ti i ja osnivali, iskreno rade na njenom jačanju. Kada sam shvatio da nije tako, ali i da su oni koji su me ubjeđivali da vi to radite sebe radi nedugo zatim demantovali sebe i napustili partiju, odlučio sam da se vratim svojim prijateljima, jer ste jedini do kraja ostali posvećeni idealima koje smo sada već davne 1997. godine zajedno postavili kao cilj, od kojeg nećemo odustati. Istina, više nikada neću uzeti člansku kartu bilo koje partije, ali ću slijediti ideju koju smo zajedno gradili.“
Sutkinju Suzanu Mugošu optužio je “da je obična sluškinja (vicepremijera) Zorana Pažina, koji želi da zaustavi svaku međunarodnu aktivnost lidera DF-a”
„Zbog činjenice da mnoga rješenja sadrže netačne podatke, ista se moraju smatrati ništavnim i kao takva proglasiti od strane nadležnih organa i po službenoj dužnosti. Neažurnost i protivzakonito postupanje organa i službenika treba da se ispravi i sankcioniše a ne da se
građani izlažu dodatnim troškovima plaćanja taksi na žalbe napomenuo je fukcioner DF-a i zaključio:
Vrijeme je pokazalo da je građanska opozicija bila formirana kako bi se marginalizovao DF, a na kraju su jedino uspjeli marginalizovati i posvađati same sebe, tako da međusobne optužbe o veleizdaji dobijaju toliki intenzitet da će se uključiti i Milivoje Katnić.
“Čovjek kojeg su očigledno maltretirali, a izgleda i silovali u crnogorskom tužilastvu, i to prvi put u Vladinom avionu, zaslužuje moje hrišćansko razumijevanje. Posebno sad kad je specijalni državni tužilac pustio bradu kao Đanluka Vijali, i to zbog korote za Sinđelićevim svjedočenjem, ostaje mi da se molim Bogu da u apotekama ima dovoljno antidepresiva za obojicu. Bolest je svačija, što bi rekao naš narod, i ja ih ostavljam da u šizofrenijama svoje tople svijesti nastave da se griju na bateriji ‘lenova’”, kazao je Knežević.
Tačno se zna ko drži do kontinuiteta dokazivanja istine i borbe za istinu, a ko se povija kao slamka na vjetru od izbora do izbora mijenjajući politička i sva druga uvjerenja. Zato će i naredni predsjednički izbori pokazati, da li se iza navodne bitke za predsjednika krije bitka za istinsku Crnu Goru ili samo još jedna u nizu bitaka za liderstvo u opoziciji?
„Ono što je paradoksalno jeste da i NATO postaje svjestan koga je primio u alijansu i da sad procjenjuju i jedni i drugi ko je koga bolje prevario“, naveo je Knežević.
Knežević ističe da svaki Božić predstavlja simbol novog snaženja duha pravoslavnih vjernika, dan jačanja vjere pravoslavne, ali da se Božić uvijek javlja i kao snažna potvrda uvažavanja svih drugih vjera na našim i širim prostorima.
Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević najavio je da će Deklaracija o pomirenju potomaka četnika i partizana biti potpisana na Savindan, 27. janaura.
Deklaraciju bi trebalo da, osim Kneževića, potpišu i predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić i srodne političke grupacije i udruženja.
Deklaracija o pomirenju potomaka partizana i četnika u Crnoj Gori predstavlja društvenu potrebu kako bi se izbjegle dalje ideološke konfrontacije i stigmatizovanja. Notorna je laž da se partizanski pokret u Drugom svjetskom ratu borio za nezavisnu Crnu Goru i članstvo u NATO alijansi. Partizanska borba bila je usmjerena na stvaranje zajednice jugoslovenskih naroda i društva socijalne pravde, a ne nikako za divljački neoliberalizam i lopovluk koji je od Crne Gore napravio privatnu državu“, kazao je Knežević za Pobjedu.
Prema njegovim riječima, da apsurd bude potpun, upravo su nekadašnji komunistički funkcioneri, vaspitavani na sedam ofanziva, postali ,,ofšor kapitalisti i zagovornici NATO vrijednosti porobljavanja svih koji drugačije misle“.
„Zato oni ne mogu bilo kome u Crnoj Gori određivati ideološku podobnost, i zato ova deklaracija o pomirenju predstavlja iskaz većinske volje naroda koji je kroz vjekove stvarao ovu državu. Očekujem da potpisivanje deklaracije bude 27. januara, na Svetog Savu, kao jasan iskaz duhovne, istorijske i društvene samosvijesti ljudu koji su spremni da eliminišu podjele i stvaraju Crnu Goru prema mjeri njenih građana, a ne elita. Posebno je suđenje u tzv. državnom udaru, pokazalo da režimski ideolozi i fanatici imaju potrebu za „kafkijanskim procesima“ u neograničenom trajanju“, zaključio je Knežević.
IN4S, Pobjeda
“Ali je nama ovo prioritet i u ovom trenutku insistiramo da je to najvažnija stvar. Još jednom pozivamo one koji imaju uticaj i znanje da učinimo istorijsku stvar i da se ujedinimo, čak i bolje nego 2013. godine, kada je i ostvarena pobjeda tadašnjeg predsjednika DF-a na predsjedničkim izborima”, naveo je Bulatović.
Ne može da se promijeni Crna Gora, a da sve ostane isto. Da Milo vlada, a da se opozicija međusobno svađa. Da se svi zabarikadiramo u partijske rovove i režimo jedni na druge. Da bi se promijenila Crna Gora, svako od nas mora, pomalo da se promijeni.
Knežević i Vuković su zaključili da opozicija treba da se koncentriše na promjenu aktuelne vlasti, koja ima kontranarodni i rušilački karakter, zbog čega je potrebno formirati socijalno humanističke institucije na temelju novih humanih odnosa u crnogorskom društvu.
Svako ko milicijom pokušava da zaštiti sebe i ustavni poredak od svog naroda koji štrajkuje – doživjeće siguran krah.“ (Milo Đukanović, Žuta greda, 1988.)
Hoće li se kandidovati? Otac nacije. Obnovitelj tekovina. Najviši sin naših naroda i narodnosti.
Hoće li nas opet povesti svojom premudrom rukom? Sa skupocjenim satom. Preko Atlantika.
Hoće li nas, onako dalekovid, trijumfalno uvesti u američki Koloseum, zajedno sa kečerima i starletama?
Hoće li nas iznova učiti demokratiji i vladavini prava? Taj kauboj. Bastadur. Sa Divljim zapadom u srcu. Bacajući pokajnički pogled ka Karpatima pritom.
Hoće li nas voljeti, opet, naš košarkaš „pobjedničkog duha“? Oslobodilac. Plemenik. Kralj među tajkunima i tajkun među kraljevima.
Zašto se ne kandiduje? Možda nam je nešto zamjerio? Da nije onaj Filip moleći ga pretjerao, pa se sramežljiv iz skromnosti snebiva? Da se nije Duško odmetnuo? Da nije što Pens ili Kurc, ne bilo primijenjeno?
Njegova kandidatura je jedino svjetlo na kraju tunela, poslednja dionica auto puta, najviša retorička forma socijalnih davanja.
Ako Ga ne predlože, ili se On, sačuvaj Bože, ne prihvati, ne vrijedi ni glasati. Jer glasanje je lični, takoreći intiman čin, kao poljubac ili preljuba. Kako varati, ako On, majstor izbornih prevara, nije u igri?
Šta bi činila cijela vojska kibicera i doušnika bez njega kao kandidata? Za koga bi očijukali, nadzirali, ucjenjivali? Sa čime bi izašli pred Roćena, Katnića, Pažina „i pred druge srpske vitezove?“
Zašto nas muči? Koga da očekujemo „ovdje na agori“, ako Njega nema? Hamlet kaže: „spavati, spavati“, ali kako da usnimo bez vođe i kormilara. Demokratičnost je ionako čist avanturizam, suvišna sloboda izbora, proceduralna shizofrenija.
Ako neko trči ne gledajući kuda ide i ne znajući kako glasa, treba odnekud doći i uloviti ga. Kao onaj „lovac u žitu.“
Gdje si, naš lovče? Ima dana koji nisu trebali svanuti. Zar da nas ostavi naš Kum, naš hajduk, naša Britva? Sublimacija naše gorštačke razobručenosti.
Bez ubjeđenja, bez sistema i ideologije, oslobođeni od svega i prijemčivi za sve, kadri da usvojimo ćud i kaprice svake vlasti, bez tebe poput Don Kihota jurišamo na vjetrenjače. Blažove. Pardon, Acove.
Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Evo, usplahirila se opozicija. Predlaže. Prijeti. Kao članovi tvoje partije i nedogmatična bića, uvijek spremna na kompromise, skloni smo padu. Ne dopusti da pokleknemo u ovoj groznici iščekivanja.
Vrati se, Šefe! Dođi iz Dubajia. Sa Briona. Iz penthausa. Dođi i kandiduj se! Onako visok i vječno mlad. Sa svojim organizovanim kriminalnim grupama.
Dođi svojima!
Jer, „varvari“ svakako „ne čekaju na granicama. Oni već dugo nama vladaju“ (Alasdair Macintyre).
Vijesti
Možda zato ne razumijemo ovo vrijeme mi koji smo dio života proživjeli u državi gdje ste mogli zaspati u parku, na klupi, a da vas niko ne uznemirava, gdje vas niko na ulici ne bi mogao napasti, a da vam slučajni prolaznik ne bi pritekao u pomoć, gdje su se ljudi maksimalno poštovali i pomagali i gdje smo bili bezbjedni svuda i na svakom mjestu. Nažalost, više ništa nije kao prije. Izgubili smo ono najbitnije – kako postati i opstati čovjek u pravom smislu te riječi, jer je najveća ljudska vrijednost za sva vremena- biti čovjek.
Knežević najiskrenije želi svim pripadnicima katoličke vjeroispovijesti da se okupe u slavlju na svojim liturgijama uz božićne proslave, u znak poštovanja Hristove vjere.
Proces obnove neće biti lak, jer su posledice višedecenijskog uništavanja izuzetno pogubne, ali od nečega se mora krenuti i to je nešto što se mora uraditi.
„Želim da pozovem Mevludina Nuhodžića da koliko je danas oduzme pasoše Milivoju Katniću i Saši Čađenoviću, jer poslije informacija koje ćemo sjutra iznijeti vezano za montažu državnog udara oni odmah treba da budu uhapšeni!
Ovo tim prije što će Demokratski front znati da mudro izabere svog predsjedničkog kandidata s izuzetnim izgledima na pobjedu u iole poštenoj i fer političkoj utakmici na predstojećim predsjedničkim izborima. Vrijeme promjena čak i za porobljenu Crnu Goru dolazi, a na tom fonu Đukanović nema šta da traži. Za dobrobit ove zemlje treba da odbije i primisao na kandidaturu, i pored svih naručenih želja, jer je odavno zreo za muzej političkih voštanih figura.
Po ustaljenom šablonu, na najprizemniji način, Nedjeljko Rudović, ne propušta priliku da potkopa i osujeti mogućnost bilo kakvog dogovora o zajedničkim aktivnostima opozicije, jer je svjestan da je to najbolji model za smjenu aktuelnog režima.
Izgleda da i sama pomisao na mogućnost zajedničkog opozicionog djelovanja, zbog straha za sudbinu DPS-a, kod kolege Rudovića pali alar za destrukciju, a kamo li ovakva inicijativa DF, koja je u potpunom saglasju sa onim što crnogorski građani očekuju od iskrene i prave opozicije. Jer je građanima bitno da se napokon dodje do formule za razvašćivanje DPS-a, a potpuno periferno koliko će koja partija zakučiti mandata. A da je previše „slučajnosti“ u odgovorima i javnim porukama ovog funkcionera URA-e, najbolje potvrdjuju isfrustrirane izjave i juriš u brutalni napad na svaku inicijativu koja je pokrenuta u cilju opozicionog objedinjavanja. Dosledan dvostrukim standardima, Rudović ne kritikuje Tačijeve „čajanke“, ali zato uredno, ne propušta priliku da plastično demonstrira zabrinjavajući stepen patološke mržnje prema srpskom narodu. Očigledno da bi srpsko pitanje u Crnoj Gori , prije rešavao otvaranjem koncentracionih logora, nego na način da Srbi trebaju i moraju imati sva prava kao i drugi gradjani Crne Gore. I prije nego što je posegao za ideološkim prevaspitavanjem opozicije, urgentno je bilo da za početak prevaspita sebe i da kao u jednoj od najpoznatijih Isusovih priča, vrati se na pravi put i izgubljen nadje se jer, za razliku od zabludjelog sina, njegov otac nije skrenuo stranputicom nego na pravom putu hrišćanskih vrlina redovno na Cetinju nalaže badnjake sa mitropolitom Amfilohijem, Mandićem i Kneževićem. Ako je ova izjava Rudovića zaista stav gradjanskog pokreta URA, nameće se pitanje ko je zapravo stvarni predsjednik tog pokreta, kada je zvanični predsjednik u dosadašnjim javnim istupima slao dijametralno suprotne tonove od jučerašnjih otrovnih strijela Nedjeljka Rudovića.
I s pravom nas kritikuju pristalice politike DF-a, što Rudoviću i njemu sličnim šaljemo ovako odvažne pozive kojima nisu dorasli, i što zbog višeg cilja vrijedjamo i ljudsko i opoziciono dostojanstvo. Jer dok DF više od godinu njih zove na zajedničke akcije, oni neumorno šprintaju za Duškom Markovićem preklinjući ga, ne bi li ih uveo još u ovu Vladu, da „omunje“ kao u prethodnoj. Javnost bi od njih voljela da čuje i da li je Marković „Sindjelićev“ premijer i jesu li oni „Sindjelićevi“ poslanici kad već tako zdušno navijaju za Katnića u sprdnji zvanoj državni udar, kao i da pojasne kako su perfidnom prevarom na tudji račun uopšte dospjeli u državni parlament. Na žalost , ništa iznenadjujuće i ništa slučajno, nego Pajovićevski uobičajeno, po unprijed zadatim režimskim koordinatama. Ali je iznenadjujuće da je rukovodstvu Damokratama i SNP-a bliži Ranko Krivokapić od DF-a. Provjereno znam da članstvo ovih partija želi blisku saradnju sa pouzdanim i iskrenim saveznikom kakav je DF, i da ne želi talačko orobljavanje ideologijom i politikom Ranka Krivokapića! Političku nit koja je u interesu gradjana morala povezati opoziciju, Df nije ispustio iz ruku, a zašto i od koga je drugi ne smiju prihvatiti trebalo bi oni da objasne građanima.
Pozivom DF – u da dostavi dokaze u slučaju tzv. državni udar, Cisko Kid iz Bajramovice, još jednom potvrđuje svu apsurdnost ovog procesa i institucije čija je on jedna od glavnih poluga. Samo u Apsurdistanu, tj. u Crnoj Gori optuženi treba da dokazuju svoju nevinost, a tužilaštvo ne mora da dostavi nijedan dokaz osim ” Edi mi je rekao”.
DNP poručuje premijeru da smanji doživljaj vlastite moći, i ne maltretira toliku policiju po gradovima. Sve to je moglo mnogo manje napadno, sa manje lažnog sjaja, pompe i troškova iz budžeta, koji premijer rasipa na veličanje svog lika i djela, pokrećući toliku masu policajaca bez ikakve preše.
