Da li je municija u vozilu bila dio nekog planiranog terorističkog napada i da li u tome ima elemenata inostranosti? Da li su svi automobili iz pratnje visokih DPS funkcionera potencijalni automobili bombe? Shodno već ustaljenoj praksi, ne bi me začudilo da režim optuži nekoga iz opozicije da su upravo ljudi iz njihovih redova podmetnuli municiju i suzavac i da iza svega stoji Rusija?
„Ja u nastavku suđenja, ako Vi dozvolite ovakve vrste kvalifikacija, zadržavam pravo da adekvatno reagujem prema presuđenom ubici Saši Sinđeliću, zadržavam pravo da reagujem prema Vama jer je ovdje čitavom narodu jasno da Vi prikrivate da je Sinđelić 2002. godine ubio čovjeka u Hrvatskoj. Ja ne želim da izazivam nikakve incidente ali Vas upozoravam da neću dozvoliti da me iko vrijeđa, ni mene ni srpski narod,
«Svakome je jasno da se u Crnoj Gori ne sudi samo Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, već da je to je pokušaj da se presudi zvaničnoj Rusiji. «- izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za News Front Milan Knežević, jedan od lidera Demokratskog fronta, dodajući da će sa ciljem da se tako dokažu NATO partnerima crnogorski režim «optužene ruske državljane vjerovatno osuditi na po 40 godina robije.»
Zato donekle i razumijemo što Milivoje i Sinđa nikako da usklade svoje priče, pošto je intenzitet terapije koju dnevno uzimaju različit, tako da nama ostaje da konstatujemo kako je Rusija odlično prošla, jer je Cisko Kid iz Bajramovice sa svoja dva pištolja mogao da je izgori, samo da mu je Edi još jednom rekao.
„Radi se o pokušaju marginalizovanja lidera građanskog pokreta URA Dritana Abazovića, koji po svim unutrašnjim parametrima i javnom mnjenju ima sve šanse da objedini građansku opoziciju i, ako se ne postigne dogovor o zajedničkom predsjedničkom kandidatom, bude kandidat građanske opozicije
Kao i što sam mnogo puta čuo da je put do istine mukotrpan i dug. Toga je, vjerujem, bio svjestan i moj partijski kolega Milan Knežević kada je krenuo na put demokratske borbe za slobodnu Crnu Goru. Zato vjerujem da njegov trud neće biti uzaludan, kao što ni borba za slobodnu Crnu Goru neće biti uzaludna, ma koliko dugo trajala.
Instaliranje NATO baze u Crnoj Gori samo je pitanje trenutka i valjda niko više ne postavlja pitanje kako je to naša država zavrijedila toliko geopolitičke pažnje osim kao još jedna u nizu globalnih kolonija čije će prirodne i privredne potencijale NATO koristiti kao sirovinu, a onda kad više ne bude imao interes, ostaviće sprženu zemlju bez budućnosti.
Zato nemušti demant od strane Ministarstva odbrane da u Crnoj Gori neće biti instalirana nikakva vojna baza, dodatno “ pojačan” uz komentar nekakvog pripejd vojnog analitičara, doživljavam kao blijedi pokušaj prikrivanja tragova još jedne nacionalne izdaje. Ovom prilikom želim da crnogorskoj javnosti dostavim urbanistički projekat urađen u Ministarstvu odbrane, a odnosi se na planinu Sinjajevinu.
Prema ovom planu projekat bi trebalo da tretira čitav prevoj Sinjajevine, od početne tačke u Vučju u opštini Kolašin do završne tačke Korman kod Žabjaka, dok bi centralna tačka projekta bila planina Ružica. Ovaj prostor predstavlja idealnu geostratešku poziciju za instaliranje radara i vojne baze, preko koje bi NATO ostvario potpunu obavještajnu kontrolu nad Zapadnim Balkanom.
Zato pozivam Ministarstvo odbrane da se izjasni o ovom urbanističkom dokumentu i objasni crnogorskoj javnosti otkud ovaj plan kod njih i šta je njime predviđeno ako to nije vojna baza NATO – a. Imajući u vidu činjenicu da je ulaskom Crne Gore u NATO čitav Mediteran osim Sirije pod punom kontrolom NATO – a, instaliranje baze na crnogorskom primorju gotovo da nije potrebno, jer za to već imaju spremne najmanje dvije luke, ali ovaj projekat na Sinjajevini bio bi od vitalnog interesa za NATO, jer geografski položaj ove planine predstavlja idealan prostor za vojnu bazu. Instaliranjem vojne baze na Sinjajevini u potpunosti bi se raspršila ionako klimava režimska teza o ravnopravnim odnosima u NATO alijansi, i da za istim stolom ravnopravne sjede Donald Tramp, Tereza Mej i Duško Marković. Uostalom, imali smo priliku da vidimo tu “ ravnopravnost “ kad je Donald Tramp ćušnuo premijera Markovića jer mu je zauzeo mjesto prilikom NATO samita.
„Potpuno osnovano sumnjamo da su oni koji vode progon i kampanju protiv DF smatrali da u kući Predraga Bulatovića mogu pronaći nešto čime bi mogli da kompromituju DF i iskoriste u njihovoj montaži i podvalama, ili traže nešto što bi moglo teško da optuži vrh režima“, sigurni su u DF-u.
„Uvjeren sam da crnogorski režim zaista želi da nas stavi u zatvor, kako bi od nas napravio ‘glavne neprijatelje’, i opravdao svoj pronatovski i antiruski kurs,“ istakao je Knežević.
Zato PR službi hotela preporučujem da me poštede svojih poslovnih i moralnih načela, jer ako u nastavcima počnem objavljivati svoja saznanja o načinu funkcionisanja “Hiltona” i njegove braće i sestara, od gostiju će im ostati samo Sinđelić sa pancirom.
Ali maćehinski odnos zvanične Crne Gore prema svjetskom šampionu Ratku Draškoviću i dalje traje. Primjera radi, uz sve poštovanje, ipak groteskno djeluje podatak da je za sve ove i ovakve neponovljive planetarne uspjehe našeg boksa i sporta u cjelini, kao jedino od svoje zemlje, dobio priznanje: sportista grada Nikšića
Ovaj kreator najzločinačkijih scenarija po kojima se vrši progon neistomišljenika i neprijatelja partije kojoj pripada, uz obilje floskula, kontrolisanih grimasa i bez ijednog valjanog argumenta negirao je ono što čitava Crna Gora zna, da je kao jedan od glavnih pulena kriminalne družine Mila Đukanovića i Duška Markovića glavni ideolog takozvanog državnog puča zahvaljujući kojem je svojoj partiji namakao dovoljan broj glasova da opstane na vlasti.
Siguran sam da bi režim odavno sišao sa političke scene, da svoje prste u unutrašnje stvari Crne Gore nijesu dobrano umiješali i mešetari sa strane, koji više vode računa o svojim nego i interesima građana Crne Gore. Nijesam daleko od pomisli da upravo oni diktiraju podjele i raskole na opozicionoj političkoj sceni.
Obaveza principijelne osude malignih društvenih pojava, brutalne diktature, represije i političkog progona je stvar elementarne kulture koja je izgleda spala baš na te grane da njom upravlja Zoran Pažin.
DNP poziva crnogorske intelektualce da pred domaćom i međunarodnom kulturnom javnošću sačuvaju Njegoša i nagradu koja nosi njegovo svijetlo ime, koja je dosad dodjeljivana velikanima a ne marginalcima i političkim aparatčicima.
Dok ovo pišem, noć se već uveliko uselila u naše domove. Umorna Crna Gora spava. Borim se sa nesanicom. Ne znam još koliko dugo, jer i meni se, nakon svega, uveliko drijema.
Naravno, kao književni kritičar, nijesam bio toliko neoprezan da pišem na neviđeno. Imao sam priliku da pažljivo pogledam knjigu Popovića. Nažalost, impresivno djeluju jedino tvrd i ukusan povez, debljina papira i broj tabaka, oko četristo stranica. I, naravno, cijena od dvadeset tri evra. A crnogorski čitaoci su u ediciji „Vijesti“ nabavljali Tolstoja i druge pisce za po četiri evra.
„Kao što smo obećali da ćemo razbiti optužnicu u paramparčad, to smo ovih dana i uradili“; kazao je lider Demokratske narodne partije i član Predsjedništav Demokratskog fronta Milan Knežević.
Da su slučajevi nesreća na pružnim prelazima u Crnoj Gori nešto što je već preraslo u pravilo, dobar primjer, ali sa srećnim ishodom, je i izbjegnuti incident na pružnom prelazu u Zagoriču, na ulazu u Podgoricu, u nedjelju veče, 15. oktobra.
Da farsa bude veća, umjesto da se Popović po svakom osnovu kritikuje što je režim za njega izlobirao visoko priznanje koje nosi Njegoševo ime, i što je napravljen najružniji pokušaj izvrgavanja ruglu Njegoševog lika i djela, gradonačelnik Cetinja se ne ustručava da Popovića poredi upravo sa slavnim dobitnicima Njegoševe nagrade: Lalićem, Krležom, Pekićem i drugima. A Popović pored njih ni u snu ne može ni stati ni opstati.
Režimski osvjedočeni borac protiv kulturnih strujanja u Crnoj Gori, i partijski aparatčik Mila Đukanovića, koji je za pljuvanje progresivnih tokova i intelektualaca dobio i Trinaestojulsku nagradu, sad je sve skupa sa vlašću pokazao krajnji neukus i nezasitost bez presedana.
Posebno ističem i bitnu činjenicu da ova lica nisu mogla da obavljaju odborničke funkcije jer su u trenutku izbora, mnogi od njih, već bili postavljeni na javnim funkcijama u javnim ustanovama i privrednim društvima jer u članu 12 stav 3 je eksplicitno normirano da javni funkcioner koji obavlja poslove u državnoj upravi i organima lokalne samouprave ne može obavljati funkciju poslanika i odbornika, i da je ASK bila dužna da, po službenoj dužnosti tada konstatuje ta zakonska ograničenja.
Jer, kad su krali, zaduživali i uništavali Crnu Goru, i radili sve što im je palo na pamet, ne smijemo pristati da s njima dijelimo odgovornost za račun koji su sami napravili, a koji će nažalost morati plaćati oni koji nijesu ni bili rođeni kad su ovi došli na vlast. Uostalom, nema dijaloga s režimom koji svakodnevno hapsi, vrijeđa, omalovažava i satanizuje svakoga ko ima drugačije mišljenje od njega i njegovih nalogodavaca.
„Moja potomci su partizani. Mene povezivati danas s udbaškim vojvodoma, s nekakvim ‘Čarugama’, ‘Sinđama’, ‘Minđama’ predstavlja istorijsku uvredu za moju porodicu. Orden na mojim grudima je lenta koju sam dobio u Moskvi kao vođa antifašističku delegaciju“, kazao je Knežević.
“Ovo istraživanje je mentalna perverzija, predviđena je izlaznost od 100 odsto. Bečiću ćemo prijateljski savjetovati da ne koristi ovakve spinove i ne baca novac jer je slično sa Bešićem radio Darko Pajović kada se pumpao njegov rejting, a sada može samo da trčkara oko Skupštine. Nećemo podržati Bečića, džaba mu istraživanja, džaba mu posrednici iz malograđanske opozicije”, rekao je Knežević.
Odluka tzv. građanske opozicije da ne odgovori na pozive i platformu DF-a o zajedničkom djelovanju, može se tumačiti kao njihova želja i potreba da razviju komunikaciju sa Duškom Markovićem i uđu u eksperiment formiranja nekakve nove vlade izbornog povjerenja ili drugog naziva, kazao je predsjednik DNP i jedan od lidera DF-a Milan Knežević.
Ugostiti Bedžeta Pacolija, jednu od personifikacija terorističke OVK, koji usred Podgorice čistom ekavicom saopštava da je crnogorska teritorija u stvari “kosovska”, i da o tome nema rasprave, može samo Srđan Darmanović, koji nikad nije bio crnogorski, već uvijek soroševski ministar.
Koliko je za Crnu Goru važno da se razotkriju sve zloupotrebe vlasti, nije manje važno, zbog budućnosti Crne Gore, da se razotkrije uloga brojnih takozvanih opozicionih političara i intelektualaca u pomaganju režimu da do današnjeg dana opstane na vlasti. Bilo bi porazno za Crnu Goru da neki takozvani opozicioni političari, koji su još uvijek aktuelni, ali i oni koji su pošli sa javne scene, ostanu nekažnjeni za obmanjivanje građana Crne Gore I direktno pomaganje režimu.
Danas je svima jasno da su Pljevljaci najveće žrtve i taoci projekta privatne države Crne Gore u kojoj se milionskom profitu pojedinaca podređuje zdravlje i život svih stanovnika Pljevalja. Pad lopovskog režima, smjena i centralne i lokalne vlasti, koju čine DPS i sateliti, ključni je preduslov opstanka Pljevalja. Nema povlačenja, nema predaje! Do konačne pobjede!
Imajući u vidu institucionalni progon koji se dominantno nad Srbima sprovodi, DNP kao građanska partija, u skladu sa svojim programskim opredeljenjima, oštro će se suprostaviti svakom pokušaju ideološkog asimilovanja i prevaspitavanja. Zbog toga želimo još jednom potencirati ključne teze naših programskih principa koje su duboko uvriježene u istoriji, a vjerujemo i sadašnjosti Crne Gore :
