Mi odavno prolazimo kroz život koji nam kreiraju drugi, vjerujući da smo na pravom putu. Nije rijedak slučaj da kada dođemo na sredinu ili na kraj puta shvatamo da smo obmanuti i da je svrha našeg života promašena. Svi vi ste rođeni kao original, zato ne dozvolite da umrete kao kopije onih najgorih.
U ovoj Crnoj Gori na cijeni su sve one vrijednosti kojih se Njegoševa Crna Gora gnušala i sa kojima se kroz vjekove obračunavala. Danas su Crnu Goru preplavili mešetari sa svih strana koji su je okupirali i kuju zajedno sa odnarođenim režimom planove kako da uguše iskru slobode u istinskim sinovima. Kako im sve lako prolazi, ponekad se zapitam što nam osta od naroda?
Jer strah je najbolji saveznik represivnih režima, a apsolutna saglasnost o svim pitanjima ma gdje se manifestovala je uvijek laž. Mjehur od sapunice najmoćnije izgleda prije nego što će da pukne. Brod koji tone najprije će napustiti oni koji su danas najglasniji u odbrani režima. To je lekcija koju smo morali svi naučiti. Dakle, što vlast više bude pritiskala to će otpor kod naroda biti veći. Čini se mi smo nikad bliži trenutku smjene vlasti. Samo je pitanje, hoćemo li izbor nove prepustiti mešetarima sa strane i tako pristati na još jednu prevaru, ili ćemo konačno vlast birati sami?
Od fabrike radijatora do premijera stigao je guranjem. Poučen tim iskustvima, izgurao se u prvi red na samitu NATO-a, i da ga Tramp nije onako odgurnuo, on bi slavodobitno uzvikunuo: „Oj, ha!” a Crna Gora bi danas njegovo guranje slavila kao državni praznik.
Ovdje je narod navikao da živi s istorijskim prevarama, koje nam ne dozvoljavaju da na stvari gledamo onako kakve one jesu. Mnogo toga se već izdešavalo pred našim očima, a mi sve to mirno prihvatili, a da nijesmo svjesni da Crna Gora više nije naša i da smo je, neko svjesno, a neko nesvjesno poklonili drugima.
Istine koje su zabranjivane nikada nijesu istrijebljene. One su vaksrsavane na mjestima i u vremenima, gdje se i kada se to najmanje očekivalo. Zato će se protagonisti lažne Crne Gore oburdati s lažima koje su sami proizvodili i promovisali na svoju i na sramotu Crne Gore.
Čini se da nam ovakvima kakvi jesmo nema pomoći, a naš patrijarh srpski Pavle u moru svojih mudrih izreka poruči i ovo: „Bog će pomoći, ako bude imao kome.“ Ostaje da se nadamo da će imati kome.
Razotkrivanje počinilaca krađe državne imovine ne može se pravično sprovoditi u režiji režima koji je pokrovitelj i inspirator tih krađa, kao što se ne smije dozvoliti da krivica za ta djela bude svaljena na neke državne činovnike koji su bili ucijenjeni od svojih šefova i ni krivi ni dužni postali saučesnici u nečasnim poslovima.
No, i pored svega, vjerujem da i za Crnu Goru ima nade, jer dok god ima života ima i nade. Nada je ta koja uljepšava život i brani ga od ništavila. Nada i volja da se borimo za slobodu, tjera i mene da živim, sanjam i ne odustajem.
Građani treba da znaju da su ovdje živjeli veliki narodi. To što smo zahvaljujući ovom režimu upali u veliku nevolju ne smije biti smetnja da nam se vrati duh naših predaka. Prvi korak ka tom cilju mora biti demontiranje odnarođene i korumpirane vlasti, što će nam pomoći da se svi suočimo sa znanom istinom ko je opljačkao i uništio Crnu Goru? U tome je sadržan i odgovor na omiljeno etiketiranje političkih protivnika od strane šefa režima, ko je izdajnik Crne Gore i njenih građana
Da za Crnu Goru ima nade, pokazale su nam na protestima majke Crne Gore. Fascinantno je kakve su poruke te časne dame slale građanima u svojim spontanim obraćanjima. One su očitale lekciju svim političarima i pokazale Crnoj Gori da ono što govorite iz srca ima neuporedivo veću snagu od izvještačenih i ispraznih priča političkih prvaka.
Zločini tajnih službi nad vlastitim narodom se moraju razotkriti ako želimo istinski zakoračiti u budućnost. Crna Gora mora saznati istinu o brojnim događajima koje su tajne službe režirale da bi upotrijebile silu nad svojim građanima. Konačno moramo saznati ko su naše komšije i poznanici, špijuni na radu kod tajne policije i koji su to kvaliteti koji su ih preporučili da mogu davati ocjene o časnim ljudima.
Na našim prostorima godinama je stvaran sistem u kome nijesu poželjni ni mudrost, ni duhovnost. Ovdje, što bi rekao poznati pisac, narod trpi diktaturu kao magarac batine. Ovdje je vrijeme gotovo stalo, a sa njim su se pojavili zabrinuti i umorni ljudi koji ne znaju što da rade od svoga života. Ako za običnu vozačku dozvolu moramo imati ljekarsko uvjerenje koje podrazumijeva i odlazak kod psihologa i psihijatra, pitam se zašto i političari prije stupanja na visoke državne poslove nemaju obavezne specijalističke preglede. Naročito kada znamo da njihove greške mogu proizvesti katastrofalne posledice po narod.
Strašno je, Crna Goro, kakav sve potencijal u svom narodu imaš, a kakav ljudski otpad gajiš na vrhu piramide, primijeti jedan učesnik na protestima Demokratskog fronta, kao što je strašno kakav potencijal dat od Boga imaš da tvoji građani žive u sreći i blagostanju, a kako si dozvolila da te do gole kože pljačka grupa prevaranata, ustoličena na najvećim državničkim funkcijama.
Ključ problema u ovoj besudnoj zemlji je nepostojanje elementarnog osjećaja za potrebe građana. Najviše zato što se kreatori ekonomske politike prije funkcija koje su im dodijeljene sa privredom nijesu sreli ni u udžbenicima. U Crnoj Gori vlast dere građane i sve svaljuje na grbaču najugroženijih slojeva društva. Putem medija trube o uspjesima, „najvećim u istoriji“. Sve to djeluje groteskno. Čini mi se kad vidim običan svijet kako sve ovo mirno prihvata i ćuti, da bolje nijesmo ni zaslužili.
Zato, Crna Goro, uradi ono što su ti preci radili, vrati se svojim korijenima, vrati se sebi, vrati se najboljem u tvojoj istoriji, Svetom Petru Cetinjskom, mirotvorcu i dobročinjitelju koji je jedini znao da pomiri posvađane i utješi obespravljene. Koji nije pristao da bude sluga velikih sila i koji je govorio:”Ja sam zadovoljan sa onim što imam u svojoj zemlji u kojoj sam i pastir duhovni, gospodar narodni i prosti vojnik, u odbrani njene slobode i nezavisnosti.“ Vrijeme je da Crna Gora pomiri svoje i žive i mrtve sinove.
Mi u Crnoj Gori imamo mentalitet koji gaji jednoumlje. Zato u svojoj istoriji nijesmo imali nezavisnost ljudi. Imali smo samo nezavisne pojedince koji su najčešće skupo plaćali cijenu nezavisnosti. Dok god ne budemo stvarali društvo slobodnih ličnosti s moralnim karakterom i čvrstinom, imaćemo korupciju u svim sferama, počev od sudstva, prosvjete, zdrastva, političke elite do medija.
U tome je sadržana sveukupna nesreća ovog naroda, jer podjele na pobjednike i pobijeđene zakovale su nas na dno ljestvice. Od polemike ko je pobjednik, a ko poraženi mi ustvari nijesmo imali vremena da zakoračimo u budućnost. Zato se na ovim prostorima vodi mrtva trka između takozvanih pobjednika i takozvanih gubitnika i vreba prilika kako da se jedni drugima što žešće osvetimo.
Vi, poštovani građani, koji glasate za opoziciju, uprkos tome što finansirate vlast i obezbjeđujete plate njihovoj do srži lojalnoj administraciji, očigledno, po mišljenjima nekih, ne smijete imati u javnim institucijama i ustanovama ljude koji ne podržavaju vlast. To je, nažalost, slika današnje Crne Gore.
Strah od vlasti ma kakva ona bila Crnogorcima je ušla u krv no problemi sa kojima se susrijećemo su daleko složeniji nego što nam se čine. Nedemokratski ambijent na izborima je rezultat podrške NATO-a i Amerike režimu Mila Đukanovića, koji i sve da opozicija pobijedi sa ubjedljivom većinom ne bi dozvolili mirnu predaju vlasti jer interesi velikih sila se prelamaju i preko leđa građana Crne Gore.
Način na koji je Vilander iskazao patološku mržnju prema Novaku Đokoviću i srpskom narodu zaslužuju prezir, ali kao strastveni fan Novaka Đokovića nijesam mogao da se suzdržim a da ne komentarišem ovu sramnu izjavu koja najbolje govori da je Vilander ne samo mrzitelj Novaka Đokovića već i ličnost nedostojna pomena.
Meni je odavno jasno da na putu smjene režima ne stoje ni Milo Đukanović ni DPS. Na tom putu stoji američka i briselska administracija čiji je Crna Gora protektorat. Uvjeriće se građani Crne Gore jednoga dana kada se sve tajne otkriju da ovo moje upozorenje nije bez osnova. Ali, to mi i nije neka velika utjeha, kada jednom broju građana nije i neće nikada biti. To što onima koji ih savjetuje može pasti na pamet da osmisle krađu izbora graniči se sa nevjerovatnim. No, sve više sam ubijeđen da scenario za izborne krađe pišu njihovi sponzori sa strane, jer više i nije tajna da američke pudlice oličene u crnogorskim režimlijama bespogovorno izvršavaju sve zadatke.
Kad padnemo u zamku navijanja za naše i vaše, onda je to kraj zdravog razuma i početak bezumlja u kom se kriminalci i zločinci najbolje snalaze. Čini se da to vrijeme intenzivno traje.
U svojoj istoriji Crna Gora na važnim političkim funkcijama nikada nije imala više lopova i lažova. Krade se i laže na svakom koraku. Postalo je primitivno ili, kako bi rekli mladi, demode biti častan i pošten jer je to u sukobu sa zvaničnom politikom režima. Časni i pošteni su politički nepodobni i njih treba držati podalje od onih mjesta gdje mogu imati uvid u krađe i zloupotrebe.
Crne Gore koju su karakterisali hrabrost, solidarnost, uzajamnost, istrajnost i skladni međuljudski odnosi, više nema. Diktator je stvorio ulizice, poltrone, požmirepe, podrepice, sebične i od crnogorskih korijena odvojene ljude. Crnoj Gori treba nova, svježa krv mislećih, moralnih koji će poštovati ljude, pravednost i plemenitost, koji će ugraditi sebe u službu pravde i istine.
Večeras je sali Mjesne zajednice Tološi bilo jako tijesno za sve zainteresovane građane, koji su bili zainteresovani da prisustvuju predizbornom predstavljanju Demokratskog fronta.
Veliki broj okupljenih građana i sjajna atmosfera na skupu potvrđuje dosljednost dobro vođene kampanje u organizaciji DF-a.
Na sceni je svojevrsna degradacija svega i svačega. Zato svi koji želite promjene, oprez! Otvorite četvoro očiju na biralištima. Naročito vi kojima je povjereno čuvanje glasačkih kutija na biračkim mjestima. Ne vjerujte u riječi članova biračkih odbora koji su tu u ime vlasti i koji po pravilu uvjek govore:„Tu smo, kao i vi da ovo završimo ljudski i pošteno“. Poslije ovih riječi po pravilu slijedi krađa.
Zašto država Crna Gora te mlade ljude koji su nas toliko puta na raznim takmičenjima obradovali vrhunskim rezultatima nije dostojanstveno dočekala sada kada ti rezultati nijesu bili na nivou njihovih realnih mogućnosti? Svjetski poznata i priznata imena kao što su Bojana Popović, Katarina Bulatović, Mlađan Janović i mnogi drugi nijesu to zaslužili… Naprotiv, zbog svega što su dali crnogorskom i svjetskom sportu, bez obzira na njihove učinke u Riju, zaslužuju svako poštovanje.
Građani Crne Gore konačno moraju znati da je ova vlast bez duha, nihilistična i cinična. Ljude koji se godinama sklanjaju od vlasti, njene iracionalnosti i uvjerenja da je njoj sve dozvoljeno moramo ohrabriti i upozoriti da vremena za čekanje više nema. Crnoj Gori je potrebna građanska hrabrost, hrabrost da se suoči sa istinom.
No, suština svih izbora bi morala biti da ne dozvolimo da o našem glasu odlučuje neko drugi, neko kome smo predali ili ustupili glas. Glas koji je izraz naše slobodne volje, ima najveću težinu pa i po cijenu da smo pogrešno izabrali.
