Neuspjela i najprizemnija udbaška podmetačina protiv Andrije Jovićevića, i to uoči protesta, najbolje govori o nivou panike režima i strahu od demokratskih promjena. Gotovo na nivou naučne fantastike zvuče udbaške konstrukcije protiv Andrije Jovićevića koje se ovih dana pojavljuju u pojedinim medijima, a sve sa ciljem neuspjelog pokušaja diskreditacije čovjeka koji nije pristao da bude Đukanovićev poslušnik – ocijenio je predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević.
„Mnoge kolege iz opozicije nakon naše odluke da organizujemo proteste 27. septembra su krenule u agresivnu i neobjašnjivu kampanju protiv protesta da bi im i sam Đukanović pozavidio na energičnosti i upornosti. Da podsjetim, repertoar ove kampanje išao je od toga da planiramo prolivanje krvi i rušenje ustavnog poretka, do toga da u stvari želimo da ugušimo sistemsku opoziciju koja je spremna da kroz projektnu saradnju razvija odnose sa DPS – om“, rekao je Knežević.
Zato dan poslije Rankovog rodjendana imamo eksplicitan stav “najtvrdjeg” opozicionara u SDP –u Džavida Šabovića da oni neće glasati inicijativu Demokrata. Tako je gospodin Šabović, nakon što je pogasio svijeće na Rankovoj torti u jednom dahu ugasio i mogućnost da SDP glasa za nepovjerenje Vladi.
Dešavanja u vladajućoj koaliciji i međusobne optužbe koje su razmijenili dvodecenijski koalicioni partneri u svakoj normalnoj evropskoj zemlji bi rezultirali padom vlade. Međutim, u Crnoj Gori ne samo da neće rezultirati padom vlade, već će Ranko Krivokapić učiniti sve ne bi li umilostivio Đukanovića da promijeni odluku o raskidu u 2016. godini.
Postoji nekoliko razloga, a dva su ključna. SDP bi se prije odrekao Crne Gore nego nezasluženih privilegija koje im je Đukanović obezbijedio u trgovini državnim resursima. I drugi, jer Krivokapić sa nepogrešivim instinktom za opstanak zna da pojedini opozicioni subjekti jedva čekaju da ga zamijene sa istim “državotvornim” žarom kojim je i sam “žario i palio“ sa Đukanovićem u koaliciji. Ako nisam u pravu, pozivam ga da me demantuje i potpiše inicijativu o izglasavanju nepovjerenja vladi. Politička logika upravo nalaže da on bude inicijator izglasavanja nepovjerenja vladi, ali su izgleda granice trpljenja predsjednika Skupštine nepregledne kao Rusija.
Zato javno pozivam Ranka Krivokapića da odgovori crnogorskoj javnosti da li će podržati inicijativu o nepovjerenju Vladi, ili će nastaviti s medijskim vesternom u kojem svi pucaju, a niko ne želi da pogodi cilj. Njegov odgovor će u značajnom razriješiti misteriju da li u ovom koalicionom vesternu Krivokapić ima dvojnike za opasnije scene.
Na žalost, u trendu su momci koji nude srednji prst sirotinji i model ponašanja po kojem se ne biraju sredstva da bi se stiglo do cilja.
Najava Džavida Šabovića o stvaranju koalicije SDP – a sa Demosom, Urom i Demokratama ne predstavlja nikakvo iznenadjenje jer se radi o završnici projekta konstruisanog u jednoj stranoj ambasadi.
Demokratski front sa žaljenjem konstatuje da se Aleksa Bečić bježeći od naših logičnih i korektnih pitanja izgubio u lavirintu visoke politike koja je ipak mnogo ozbiljniji proces od njegove antologijske sintagme „ da se pogledamo u očima“. Stvarno priznajemo da nismo pročitali Program Demokrata, ali je i golim okom vidljivo posmatrajući njihovog lidera da je on zasnovan na samopovređivanju.
U saopštavanju svojih jasnih stavova DF nikad nije projektovao Bečica kao Đukanovićevog partnera,zato je izlišan svaki vid patetike i epsko kulinarskih poruka mlađanog kolege usmjeren prema javnosti. Ali smo i njega i ostale novoformirane partije pozivali i nastavićemo da pozivamo da se jasno odrede o najvažnijim pitanjima koja opredjeljuju političku scenu Crne Gore, a o kojim Demokrate i Aleksa Bečić uporno i bezuspješno izbjegavaju da se izjasne
Usvajanje Rezolucije Skupštine takozvane države Kosovo i primjedbe na postojeće granice predstavlja otvoreni, ali ne prvi atak na crnogorski suverenitet i teritorijalni integritet, zbog čega Crna Gora mora diplomatski ofanzivnije štititi naše nacionalne interese – poručio je predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević.
Rezolucija skupštine, takozvane države Kosovo, o demarkaciji granica sa Crnom Gorom je otvorena pretenzija i atak na teritorijalni integritet i suverenitet Crne Gore.
Da je Crna Gora pravna država nadležni organi bi morali ispitati navode da je premijer Milo Đukanović 1999. godine tražio NATO bombardovanje Murine, ocijenio je Milun Zogović, funkcioner Demokratskog fronta i portparol Demokratske narodne partije.
“Nakon ovakvih lupinga u nepoznato, prosto se stiče utisak da je Krivokapić poslednjih 18 godina proveo u dubokoj političkoj komi, i da se juče probudio, na svekoliku radost crnogorskog zemaljskog roblja i sužnjeva koje mori glad. Tako rasanjen, shvatio je da u zagrljaju Mila Đukanovića polako ostaje bez vazduha, a da mu ni najbliži saradnici nijesu spremni dati vještačko disanje, već mu odavno pripremaju svileni politički gajtan“, ocijenio je lider Demokratske narodne partije i član Predsjedništva Demokratskog fronta Milan Knežević.
Umjesto predizbornih bajki DPS-a, mi u Demokratskoj narodnoj partiji nudimo I predlažemo konkretna I održiva rješenja. Teritorija naše opštine pruža idealne uslove za razvoj poljoprivrede, posebno one organske, zatim stočarstva I voćarstva. U sadašnjoj ekonomskoj situaciji nužno su nam potrebna nova radna mjesta.
Povjerenje koje su mi ukazali građani mjesnog centra Murino na izborima me nedvosmisleno obavezuje da nacionalnog koordinatora za NATO Veska Garčevića pozovem na Javnu debatu kako bi razmijenili argumente za i protiv ulaska Crne Gore u NATO. Na to me obavezuje i pijetet prema nevino stradalim komšijama prilikom zločinačkog bombardovanja ove varoši od strane NATO -a čija je perjanica gospodin Garčević.
Član Odbora za bezbjednost i odbranu i funkcioner Demokratskog fronta Predrag Bulatović ocijenio je da premijer i predsjednik DPS-a Milo Đukanović izjavama koje lansira u prigodnom trenutku ciljano unosi nered na javnoj sceni u bezbjednosnom sektoru.
“A što se tiče vječnosti Crne Gore, ona nije otpočela 21. maja da bih je ja konstatovao, već skoro hiljadu godinu ranije, i to na području Zete, gdje imam privilegiju da živim”, kazao je Knežević.
Da završim sa Dritanom od Kumanova: njegov politički potencijal je upravo u tome što zna šifrovano da prenese ono što je predsjednica „države“ Kosovo Atifete Jahjaga poručila jasno: „Svi smo mi jedno“. Ne mislim tu samo na velikoalbansku platformu, već i na onu o jedinstvu da se ni na svadbu ne ide bez dozvole ”velikog gazde”. Zato što zna da šifruje, „mladi i perspektivni kadar“ dobio je zvanje „građanskog i demokratskog“. I zato je baš on odabran da umjesto da uputi saučešće makedonskom rukovodstvu upre prstom u onog ko nije htio da se izvini, jer su ga tukli.
Aktuelna vlast u Crnoj Gori u poslednjih dvije decenije smišljeno, po unaprijed pripremljenom scenariju, podstiče raseljavanje Vasojevića, utvrdio je funkcioner Demokratskog fronta Zoran Lakušić.
Nova rektorka Radmila Vojvodić je uspjela da se zaplete u sukobe sa brojnim profesorima na Univerzitetu Crne Gore toliko da se već jasno vidi zašto je i dovedena na tu čelnu funkciju. A dovedena je zato da razbije državni Univerzitet u korist Milovog privatnog univerziteta i da kao Stipe Mesić kaže: „Moj zadatak je ispunjen. Univerziteta Crne Gore više nema.“
Lider Demokratske narodne partije i član predsejdništva DF-a Milan Knežević kazao je u izjavi za Portal Analitika da ga ne bi začudilo da ministar Raško Konjević i nacionalni koordinator za NATO Vesko Garčević predlože da se odluka o pristupanju Crne Gore NATO-u donese u jednom od podgoričkih kafića.
Pozivam premijera Đukanovića da naloži direktoru ANB-a da primijeni zakon i omogući mi uvid u dosije Velibora Džomića. Pozivam predsjednika Vlade da to uradi zato što smatram da on direktno kontroliše sve što se radi u bezbjednosnom sektoru. Đukanović je taj koji kontroliše svaki red poteza, uključujući i to da li će se članu odbora za Odbranu i bezbjednost dozvoliti da, shodno zakonu, obavlja svoju dužnost“, zaključio je Bulatović.
Kreatori naše nacionalne sramote, osim što varvarski ruše odnose sa bratskom državom, dobili su po prvi put i jasnu poruku da pridružujući se sankcijama protiv Rusije indirektno pomažu uspon neonacističkih raspoloženja u Ukrajini.
Brutalna je neistina da je on sačuvao građanski mir 1999. godine u Crnoj Gori, isto kao što je brutalna neistina da NATO-bombe nijesu padale i po Zeti, Danilovgradu, Boki Kotorskoj… I suštinsko je pitanje koliko su bombe sa osiromašenim uranijumom otrovale životnu sredinu, povećale broj oboljelih od karcinoma, i pritom pojedina mjesta gotovo lišila životne perspektive. Namjerno ne želim pominjati Murino, jer Đukanović nije dostojan nijednog slova ovog svetog mjesta, niti žrtava bombardovanja.
